Prije same Isusove osude i smrti, Cvjetnica nam stavlja pred o\u010di Isusov sve\u010dani ulazak u Jeruzalem, u sredi\u0161te onda\u0161njeg politi\u010dkog i religijskog \u017eivota \u017eidovskog naroda.
U ono je vrijeme, naime, svaki \u017didov bio obvezan jednom godi\u0161nje do\u0107i u Jeruzalem i pokloniti se u Hramu. Velika je ve\u0107ina \u017didova to \u010dinila upravo za blagdan Pashe. Ovaj \u0107e grad<\/p>\n
<\/p>\n
pet dana kasnije potvrditi svoj lo\u0161 glas: Jeruzalem koji ubija svoje proroke, grad koji ubija one koji su mu poslani od Boga.
Isusovim ulaskom u Jeruzalem otvara se zastor najve\u0107e drame u povijesti svijeta. Zanimljivo je primijetiti kako je jedan od glavnih protagonista ove drame – maleno magare, na kojem je Isus ujahao u Grad. Za razliku od malog magareta, koje je simbol jednostavnosti, poniznosti i miroljubivosti, konja poistovje\u0107ujemo sa silom, sirovom snagom i ratom. U Jeruzalem su tako\u0111er u\u0161li i kralj David, koji je ma\u010dem pokorio grad, te rimski osvaja\u010di koji su tada vladali Judejom, kao \u0161to su mnogo godina kasnije \u010dinili Arapi, kri\u017eari, pa evo i u na\u0161e vrijeme pojedini \u017didovi koji, uz pre\u0161utni blagoslov Zapada, \u017eele “o\u010distiti svoj teritorij”. Sve ove povijesne ulaske u Jeruzalem obilje\u017eili su krv i nasilje. Silni prevrati, prolijevanje nedu\u017ene krvi. Potpuno uni\u0161tenje izmi\u0161ljenih neprijatelja. Kao \u0161to vidite: mnogi su u\u0161li u Jeruzalem, ali nitko kao On. U jednostavnom i poniznom u\u010ditelju iz Galileje masa okupljena na slavlje Pashe prepoznaje dugo i\u0161\u010dekivanog Mesiju. Onaj koji govori tako sna\u017eno kao nitko dosad, koji \u010dini \u010dudesne znake, lije\u010di bolesne i prijatelj je svima, a osobito odba\u010denima – taj mora da je Mesija, Pomazanik, Spasitelj. Isus je, dakle, svojim djelovanjem u narodu pobudio uvjerenje kako \u0107e ih upravo on osloboditi od rimskog okupatora. Vjerojatno su ga \u010desto pratili i pozorno slu\u0161ali i oni koji su u njegovim rije\u010dima i gestama \u010dekali samo znak za ustanak. Svi su oni znali da dolazi Galilejac pa su ga veli\u010danstveno do\u010dekali s palminim granama, skrivenim ma\u010devima i odu\u0161evljenim poklicima. Ovdje ga razdragano \u010deka ista ona odu\u0161evljena masa koja \u0107e ga kasnije i razapeti kad shvati da on ipak nije projekcija njihovih \u017eelja i nadanja. Isus je svjestan kako \u0107e ovo eufori\u010dko raspolo\u017eenje naroda prije\u0107i u potpuni obrat pod utjecajem politi\u010dkih i religijskih mo\u0107nika koji su u sredi\u0161tu grada kipjeli od bijesa i mr\u017enje nad tim odu\u0161evljenjem.
Nekako mi se \u010dini da je potrebno u na\u0161em \u017eivotu znati razlu\u010diti ono \u0161to je va\u017eno od onoga \u0161to je totalno neva\u017eno. Ali kako do\u0107i do onoga \u0161to je va\u017eno, ako se u na\u0161em \u017eivotu previ\u0161e nagomilalo onoga \u0161to je ru\u017eno i nedovr\u0161eno? Kako do\u0107i do onoga \u0161to je bitno ako smo ve\u0107 odavno zalutali s pravoga puta i jo\u0161 uvjeravamo i sebe i druge da smo mi u pravu? Ali, ako se malo maknemo od svega ovoga \u0161to nas okru\u017euje, primijetit \u0107emo da vrijeme sve br\u017ee prolazi, a da se mi skoro pa nikako ne mijenjamo. Pretvorili smo se u ljude ki\u010da, ljude nejasnog identiteta, ljude razmrvljenih osje\u0107aja. Ponekad mi se \u010dini da smo se izgubili. Postali smo \u017ertve, taoci, pa \u010dak i simpatizeri svjetine koja je \u017eeljna senzacije i \u201eglave\u0161ina” koji samo tr\u010de za ugledom, mo\u0107i i la\u017enim po\u0161tovanjem. Neprestano o\u010dekujemo \u201enovu vijest”, ali nikako da se maknemo od silnih \u201ebaraba”, a pribli\u017eimo se barem malo Isusu. Postavljam pitanje: kako do\u0107i do onoga \u0161to je bitno, ako u meni vlada strah od svega i sva\u010dega: strah od modernih Pilata i Heroda, Ane i Kajfe koji nam samo jednom svojom rije\u010dju mogu zagor\u010dati \u017eivot, strah za vlastiti ego, strah od istine, strah od ljepote i dobrote? Kako do\u0107i do onoga \u0161to je va\u017eno, ako kod mene, ako u mom srcu nema onog pravog susreta s Isusom, koji mi je pravi primjer kako se nositi s najnezgodnijim situacijama u \u017eivotu? Kako \u0107emo do\u0107i do onoga \u0161to je bitno, ako smo skloni ulizivanju i izdaji, ako nevjernost, kriminal i razne mulja\u017ee progla\u0161avamo vlastitom snala\u017eljivo\u0161\u0107u i opravdavamo borbom za \u201enacionalne interese”? Kako do\u0107i do onoga \u0161to je va\u017eno ako svoju mlakost i nedosljednost opravdavamo jeftinom nemo\u0107i ili onom tipi\u010dnom pri\u010dom kako sve ovo \u0161to se oko nas doga\u0111a nije na\u0161 problem?
Misli su mi okupirale dvije re\u010denice koje ome\u0111uju ne samo Isusov \u017eivotni vrhunac nego i \u017eivot svakog ljudskog bi\u0107a: Prva re\u010denica: \u201eHosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!” i druga: \u201eRaspni ga!” Izme\u0111u ovih dviju krajnosti prolazi ne samo Veliki tjedan koji slijedi nego i cijeli na\u0161 \u017eivot. Trijumf i propast dolaze u paketu. Cvjetnica je dan koji nam pokazuje u potpunosti kakvi smo mi, ljudi, i kakav je na\u0161 \u017eivot. Prevrtljivi. Oni koji su odu\u0161evljeno pri ulasku u Jeruzalem klicali Isusu kao kralju, kasnije su, puni bijesa i prezira, prijetili Pilatu: Mi nemamo kralja, osim cara! Raspni ga! Vi\u0161e nam ne odgovara. Ubij ga… \u010cak ga i njegovi apostoli Petar i Juda napu\u0161taju. Jedan zbog straha, drugi zbog razo\u010darenja.
Kad je Pilat, onaj politikom optere\u0107eni Rimljanin, stupio pred svjetinu na svom osun\u010danom trijemu, s njegove desne strane stajao je Isus Krist, nevin i pravedan, onaj koji je do\u0161ao dati svoj \u017eivot da bismo \u017eivjeli. S lijeve strane stajao je zlobni razbojnik Baraba, \u010dovjek koji je \u017eario, palio i ubijao ljude diljem Judeje. Pilat je upitao razjarenu svjetinu da izaberu: \u201eKoga ho\u0107ete da vam pustim: Barabu ili Isusa?” Da sam bio prisutan u Pilatovoj sudnici, \u0161to bih odgovorio? Iako je rije\u010d o hipotetskom pitanju, ne smijem izbje\u0107i odgovor zato \u0161to je ovo njegovo na prvi pogled obi\u010dno pitanje uvijek aktualno. Pilatova sudnica je moja savjest. Svakog dana, svakog trenutka… Pred moj sud stupa Isus kao istina, dobrota i pravednost. Uz njega ide i Baraba kao mana, ne\u010disto\u0107a, la\u017e. Kad sam god la\u017ean, neiskren, dionik lo\u0161ih i nepo\u0161tenih djela i misli ili kad propu\u0161tam, \u0161to je u posljednje vrijeme \u010desta bolest modernih kr\u0161\u0107ana, ukazati na grijeh, govorim na sav glas: Ne \u017eelim Isusa. Ne treba mi on. Pilate, pusti mi Barabu! Ho\u0107u Barabu.
A izabrati Barabu zna\u010di – razapeti Krista.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Fra Dado Milas | hercegovina.info<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"