Uskrsni doga\u0111aji koji su se odigrali u Jeruzalemu oko 30. godine nisu izmi\u0161ljene pri\u010de. Ljudi koji su \u017eivjeli i radili s Isusom, pod pritiskom Isusove smrti i razo\u010darenja zbog poraza \u201ezajedni\u010dke stvari”, bje\u017ee i, kako pi\u0161e u evan\u0111elju, skrivaju se iza – zatvorenih vrata. Uskrsnu\u0107e Isusa iz Nazareta je centar na\u0161ega vjerovanja. Isusovo uskrsnu\u0107e nije vjerovanje koje se<\/p>\n
<\/p>\n
pojavilo unutar Crkve. Isusovo uskrsnu\u0107e je vjerovanje oko kojeg je nastala Crkva i na kojem je utemeljena na\u0161a vjera.
Dakle, Isus je stvarno uskrsnuo. To je doga\u0111aj koji je \u0161okirao sve: po\u010dev\u0161i od religijskih autoriteta koji su napokon uvidjeli da nitko nema pravo dr\u017eati religijski monopol nad Bogom i politi\u010dara koji su shvatili da se prave ideje ne mogu ugu\u0161iti u krvi, pa sve do samih Isusovih u\u010denika koji su bili skepti\u010dni i nepovjerljivi prema pri\u010di onih \u017eena da je Isus \u017eiv. Kako \u0107e biti \u017eiv kad je mrtav? Ali mi nikad ne znamo koliko mislimo da znamo. Isus je stvarno uskrsnuo. Situacija se drasti\u010dno mijenja u onoj grobnici. Proces fizi\u010dkog raspadanja tijela ne samo da se zaustavio nego se totalno okrenuo. Molekule su se ponovno spojile, aminokiseline proradile, krv je opet po\u010dela te\u0107i \u017eilama, a srce je ponovno kucalo. I Crkva je nastala upravo na tom kucanju. Prve u\u010denike je tek susret sa \u017eivim Isusom oslobodio iz njihove zako\u010denosti i ispunio odu\u0161evljenom vjerom u Isusa kao Gospodara nad \u017eivotom i smr\u0107u.<\/p>\n
Kad se Isus pokazao svojim u\u010denicima, prvo im je pokazao svoje ruke – pokazao im je svoje rane. Zapravo cijeli Ivanov izvje\u0161taj o Isusovu uskrsnu\u0107u vi\u0161e je usmjeren prema njegovim ranama negoli prema samom \u010dinu uskrsnu\u0107a. Ono \u0161to je mene oduvijek bunilo kad je rije\u010d o Isusovu uskrsnu\u0107u su zapravo njegovi o\u017eiljci, njegove rane. I uvijek me bunilo to \u0161to Isus nije uzeo savr\u0161eno tijelo bez ikakvih podsjetnika na ono \u0161to se dogodilo. Jer, mi ljudi, sanjamo o savr\u0161enim zubima, o idealnim oblicima. Sanjamo neprirodno stanje – savr\u0161eno tijelo. Ali biti zatvoren u ljudskoj ko\u017ei i u ljudskom kosturu – to je za Isusa bilo neprirodno stanje. Za njega su o\u017eiljci bili znak \u017eivota na na\u0161em planetu, trajni podsjetnik na ono \u0161to je bilo. Isus nije \u017eelio pobje\u0107i od svojih rana. Prihvativ\u0161i svoje rane, prihvatio je cijeli svoj \u017eivot.<\/p>\n
Pri\u010dao mi je jedan prijatelj kako je prije desetak godina oti\u0161ao u misije u ju\u017enu Ameriku, u Boliviju. Za\u010dudio se kako u njihovom mentalitetu dominiraju slike i kipovi raspetog Isusa s u\u017easnim ranama. Ka\u017ee da se u po\u010detku pitao: vjeruju li ovi ljudi uop\u0107e u uskrsnu\u0107e? Zar je njihova vjera zapela na Velikom petku? Kasnije je shvatio da je u krivu. Kad je rije\u010d o situaciji u ju\u017enoj Americi, onda pred o\u010dima treba imati veliki jaz izme\u0111u onih koji imaju sve i onih koji nemaju – ni\u0161ta. Onima koji imaju sve nije dovoljno \u0161to su bogati i mo\u0107ni, nego, kao \u0161to to ina\u010de biva u egocentri\u010dnim umovima, \u017eele jo\u0161 vi\u0161e te iskori\u0161tavaju do krajnjih granica one koji nemaju ni\u0161ta kako bi iz njih iscijedili posljednji dah koji se mo\u017ee unov\u010diti. Obespravljeni ljudi stvarno su vjerovali u uskrslog Isusa, ali onog Isusa koji sudjeluje u njihovoj patnji, da bi oni kasnije sudjelovali u njegovu vje\u010dnom \u017eivotu.<\/p>\n
Ve\u0107 sam gore spomenuo kako su se Isusovi u\u010denici zbog straha od \u017didova bili sakrili i zaklju\u010dali na jedan tavan. Bojali su se iza\u0107i vani. Vidjeli su \u0161to se dogodilo Isusu i strahovali su da se isto ne dogodi i njima. Kad se doga\u0111a promjena? Promjena se doga\u0111a u trenutku kad \u017eivi Isus dolazi me\u0111u njih i ka\u017ee: \u201eMir vama. Ne bojte se.” Oni otvaraju svoja vrata. I ljudi \u0107e im kasnije napraviti stra\u0161ne stvari. Ali oni se ne boje i ne sumnjaju, jer vidjeli su drugu stvarnost kojoj ljudska sila ne mo\u017ee ni\u0161ta. To \u0161to je Isus licemjernu skupinu nepouzdanih u\u010denika uspio promijeniti u neustra\u0161ive lavove i svjedoke novog \u017eivota i nove revolucije koja je tada zapo\u010dela i koja se iz jednog jeruzalemskog tavana pro\u0161irila sve do nas sada ovdje – e upravo ta preobrazba ljudi jedan je od najuvjerljivijih dokaza za Isusovo uskrsnu\u0107e.<\/p>\n
Svi mi imamo svoje tavane, svoja skloni\u0161ta na kojima se skrivamo od patnje i boli. Svatko od nas ima neke svoje strahove od kojih bje\u017ei i zaklju\u010dava vrata. Suo\u010diti se sa sobom i sva svojim strahom – donijet \u0107e nam rast u svakom pogledu. Ali bje\u017ee\u0107i od svog straha, mo\u017eemo se lako previ\u0161e zatvoriti i zaboraviti ili \u010dak, \u0161to je jo\u0161 gore, ignorirati, patnju i nepravdu onih ljudi oko nas koji neprestano pro\u017eivljavaju Veliki petak, dan muke, tjeskobe i boli. Upravo zbog toga \u0161to je na\u0161oj ljudskoj naravi lak\u0161e \u017eivjeti kao da ne vidimo, kao da ne razumijemo, kao da ne znamo. Jer priznanje da vidimo, znamo, razumijemo, obvezuje nas na djelovanje. Kad bismo iza\u0161li iz vlastitog skloni\u0161ta, morali bismo reagirati, morali bismo djelovati, morali bismo riskirati patnju i bol.<\/p>\n
Meni Isusovi o\u017eiljci pru\u017eaju nadu. Gledano iz nebeske perspektive, njegovi su o\u017eiljci naju\u017easniji doga\u0111aj koji se dogodio u povijesti svemira, ali uskrsnu\u0107e je taj doga\u0111aj pretvorilo u uspomenu. Zahvaljuju\u0107i Isusovu uskrsnu\u0107u, znam da \u0107e svaka ona bol koju pretrpim, svaka suza, svaki udarac koji primim, svaka emocionalna rana, svaka du\u0161evna patnja zbog gubitka prijatelja, roditelja i voljenih – sve \u0107e to postati uspomene kao Isusovi o\u017eiljci.<\/p>\n
Vaclav Havel je jednom izjavio da nada nije uvjerenje da \u0107e ne\u0161to dobro zavr\u0161iti, nego sigurnost da ne\u0161to ima smisla, bez obzira na to kako \u0107e zavr\u0161iti. Ovo \u017eivotno uvjerenje da \u0107e svaka \u017eivotna negativnost kroz koju trenutno prolazimo proizvesti ne\u0161to pozitivno i dobro – daje nam smisao.<\/p>\n
Isusovo uskrsnu\u0107e od nas zahtijeva aktivni \u017eivot. Mi ne mo\u017eemo osvojiti svijet, ali svijet mo\u017eemo mijenjati mijenjaju\u0107i svoj \u017eivot, svoje odnose i svoju okolinu.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Fra Dado Milas | hercegovina.info<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"