Uzdanica HSP Ljubu\u0161ki<\/strong><\/p>\n Kraljevi\u0107 je ro\u0111en 1947. u selu Lisicama kraj Ljubu\u0161koga. Sredinom \u0161ezdesetih, da bi izbjegao slu\u017eenje vojnog roka u JNA, odlazi u Australiju gdje se, po vlastitom kazivanju, bavio sitnim biznisom. Po\u010detkom rata vratio se u Hrvatsku i odmah se priklju\u010dio Dobroslavu Paragi (prvi predsjednik Hrvatske stranke prava, op.p.). U Australiji su mu ostali \u017eena i dva sina, no nadao se da \u0107e se i oni skoro vratiti u njegov rodni Ljubu\u0161ki. Nije bio \u0161kolovan za vojni\u010dki posao, nikad nije bio ni u jednoj vojsci, no gotovo je nevjerojatno imao dobar odnos sa svojim vojnicima, kop su ga obo\u017eavali.<\/p>\n HSP Ljubu\u0161ki je tada bio najja\u010da strana\u010dka podru\u017enica na svijetu! Odnio sam tih dana u Star\u010devi\u0107ev dom u Zagreb 1180 pristupnica i 75% novca od \u010dlanarine kako je predvi\u0111eno strana\u010dkim statutom. Bilo je onih koji su govorili da imaju par tisu\u0107a \u010dlanova, ali te pristupnice (o novcima da ne govorimo) nitko nije vidio. Na temelju te \u010dinjenice tra\u017eio sam od Parage (jer strana\u010dko predsjedni\u0161tvo vi\u0161e nije funkcioniralo) bolji tretman ljudi koji vode i izgra\u0111uju stranku.<\/p>\n HOS je sve vi\u0161e preuzimao stranku koja se doslovno uniformirala za kratko vrijeme. “HOS je nas ponos” \u2014 uzvikivao je Paraga sa balkona okupljenoj masi, a Ante \u0110api\u0107 (sada\u0161nji predsjednik HSP-a Hrvatske) tu dje\u010dju maksimu po medijima eksploatirao do granica neozbiljnosti. Takvo stanje op\u0107e euforije, utemeljene na bojnim pokli\u010dima, potrajat \u0107e do kolovoskih izbora 1992. ili pak do kona\u010dnog tu\u017enog prizemljenja, 9. kolovoza, kada je ubijen Blaz Kraljevi\u0107, posljednja Paragina vojni\u010dka uzdanica.<\/p>\n HOS je postajao sve brojniji. Nije se vi\u0161e oskudijevalo, hrane je bilo dosta, automobila sasvim dovoljno, odore i vojni\u010dka oprema stizali su svakodnevno. Robu je iz Zagreba dovozio Aco Bajku\u0161a, spomenuti sarajevski ugostitelj koji, po svemu sude\u0107i, nije propustio priliku da vrcaju\u0107i med ne poli\u017ee prste.<\/p>\n Masakr kolovoza 1992.<\/strong><\/p>\n Tog nedjeljnog jutra Bla\u017e Kraljevi\u0107 je sa svojom pratnjom, a to su trojica momaka, \u0160ahdo Deli\u0107 i Marko Stjepanovi\u0107 iz Tesli\u0107a, lu\u010dki radnici u Plo\u010dama, te Osman Maksi\u0107 iz Vitine, krenuo na sastanak HOS-a u Mostaru, na koji ga je pozvao Vinko Martinovi\u0107 \u0160tela (tada\u0161nji zapovjednik HOS-a Mostar, poslije rata osu\u0111en na 20 godina za ratne zlo\u010dine u Haagu, op. p.), jedan od zapovjednika.<\/p>\n Odlu\u010dio je prije svratiti u \u010capljinu, u vojarnu Dretelj, da pogleda naoru\u017eanje prethodne no\u0107i pristiglo iz Osijeka, navodno dobro pla\u0107eno, a posao je obavljen preko stanovitog bojnika Dide koji je prije nekih mjesec dana stigao u Ljubu\u0161ki.<\/p>\n Elem, Bla\u017e Kraljevi\u0107 je, vele svjedoci, bio zadovoljan u\u010dinjenim poslom i krenuo put Mostara. Od starih HOS- ovaca priklju\u010dio im se Marijo Medi\u0107 iz Vitine koji je cijelo vrijeme vodio ra\u010duna o Ivici Primorcu (Kraljevi\u0107ev zamjenik,op.p.). \u017delju da sa zapovjednikom krenu u Mostar izrazili su i prije nekoliko dana pristigli Ivan Grani\u0107 iz Vitine, Gordan \u010culjak iz Vojni\u0107a, Vinko Primorac iz Gornjih Radi\u0161i\u0107a, svi sa podru\u010dja op\u0107ine Ljubu\u0161ki, te Rasim Krasniqi iz Jablanice kraj Pe\u0107i na Kosovu, a u redove HOS-a stigao iz Rijeke.<\/p>\n \u010cuo sam nekoliko verzija onoga sto se doga\u0111alo na sastanku u Mostaru. Vinko Martinovi\u0107 je stalno prekidan na sastanku telefonskim pozivima, a u slu\u0161alicu je uvijek govorio isto: “Evo stigo mi je general, trebam ispratiti generala…”<\/p>\n Damir Muci\u0107, Marijana i ja krenuli smo u \u0160iroki Brijeg preko Grljevi\u0107a. U mjestu Buhovo, op\u0107ina \u0160iroki Brijeg, zaustavila nas je nekakva vojska ili policija, naredila da izi\u0111emo, ruke na krov automobila i pretres. Oni ce nas sprovesti u \u0160iroki Brijeg kod zapovjednika HVO-a ili nekog tko nam mo\u017ee dati informaciju o devetorici na\u0161ih ljudi. Oko 19 sati stigli smo ispred hotela “Park” gdje smo zamoljeni da sa\u010dekamo koji minut. Nervozno sam \u0161etao uokolo dok su Marijana i Damir sjedili na nekakvoj ogradi i zurili u prazno. Prenuo me glas jednog vojnika:<\/p>\n Evo ide zapovjednik!<\/p>\n Za Mladena Naletili\u0107a Tutu \u010duo sam iz pri\u010da na\u0161ih ljudi iz Njema\u010dke, poglavito onih koji su \u017eivjeli i radili na Bodenzeu. Mi\u0161ljenja o njemu su, po obi\u010daju, bila dvojaka. Od opasnog emigranta do jugoslavenskog \u0161pijuna. Za potonju varijantu je ve\u0107ina. To je vidljivo i iz brojnih pisama Miljenka Bebeka, emigranta koji je \u017eivio u Friedrictschafenu, koje je slao na adresu doma\u0107eg tiska koji ih, kao re\u017eimska ispostava, nije objavljivao, ali su ta pisma svijetlo dana ugledala u “Hrvatskoj domovini”, \u010dasopisu kojeg je u Hamburgu izdavao njema\u010dki novinar Hans Peter Rullman. Svejedno, nismo o njemu puno vodili ra\u010duna, znali smo da je na \u0160irokom Brijegu osnovao Kaznjeni\u010dku bojnu i vjerovali da se bori protiv neprijatelja.<\/p>\n Dvanaest godina kasnije pitao sam Ivana Besli\u0107a, potpisnika one nesretne knjige “\u010cuvari Jugoslavije”, je li Tutu namjerno izostavio sa popisa suradnika UDB-e ili ga uop\u0107e nema u obavje\u0161tajnim arhivama. Pognute glave procijedio je:<\/p>\n \u010cuje\u0161, pobro…<\/p>\n Kroz kavanu hotela “Park” sproveli su nas u neki separe. Unutra su sjedili Tutini vojnici, njih sedam-osam. Tuta se se smjestio u fotelju za jednim malim stolom, a nama zapovjedio da sjednemo preko puta. Dvojica vojnika zauzeli su pozicije s kojih mogu onemogu\u0107iti svaki na\u0161 pokret. Po izopa\u010denom pogledu zapovjednika Ka\u017enjeni\u010dke bojne dalo se odmah primijetiti da su stvari skroz ozbiljne. Kad sam rekao za\u0161to smo do\u0161li u \u0160iroki Brijeg, Tuta je “poludio”. Po\u010deo se nekontrolirano derati, vri\u0161tati. Da tko smije pucati u njegovu vojsku, tko je ubio Brazilijana, sve \u0107e on to ispitati, i sve pobiti.<\/p>\n Nekako sam, u tom ko\u0161maru, uspio razabrati da je Bla\u017e Kraljevi\u0107 ubijen. I njegova pratnja, naravno, samo sto mi, u tom trenutku, nismo znali koliko je ljudi i\u0161lo s njim. Tuta je odobrio Damiru Muci\u0107u da u pratnji jednog od njegovih vojnika ode vidjeti mrtve suborce. Samo njemu. Marijana je htjela ne\u0161to izustiti, vjerojatno je pomislila sto i ja – da se Damir ne \u0107e vratiti \u017eiv, na sto je general Tuta, sad ve\u0107 puno bla\u017eim tonom, reagirao: – Ni\u0161ta ne brini, mala, vratit \u0107e se on. Tuta ne ubija pred damama!<\/p>\n Po\u010deo mi je dr\u017eati politi\u010dki govor. Te da smo mi zavedeni, da ne znamo za \u0161to se borimo, da je on pravi Hrvat, dapa\u010de usta\u0161a. Kao ilustraciju te tvrdnje izvadio je vojni\u010dke iskaznice svojih sinova, dvojice simpati\u010dnih dje\u010daka, starih oko deset godina. Na iskaznicama HVO-a, razumije se, na mjestu gdje treba upisati \u010din, pisalo je – Usta\u0161a! 1<\/p>\n U nekom kontekstu je spominjao Ivicu Primorca, ne znam kojem, \u0161to mi je bilo posve nerazumljivo. Nerazumljivo iz razloga sto jo\u0161 ne znam za mjesto i ulogu Kraljevi\u0107evog zamjenika u ovoj tu\u017enoj pri\u010di.<\/p>\n “Do\u0107’u u ponediljak u Ljubu\u0161ki i skinuti sve ‘ljiljane’, je li jasno?! Poslije \u0107u, zapamti dobro, ubiti Paragu, Kljuica i Aliju. A kad sve ovo pro\u0111e, kad svr\u0161i rat, ja \u0107u se u\u010dlaniti u HSP, ja sam prava\u0161 ve\u0107i od sviju\u201c.<\/p>\n Ubojice i pomaga\u010di<\/strong><\/p>\n Na ulazu u u sto\u017eer do\u010dekala me nijema gomila \u0161to stra\u017eara, \u0161to do\u010dasnika i \u010dasnika, \u0161to dalje i bli\u017ee rodbine koja se jo\u0161 uvijek nadala. Donijeli smo crne glase, ustvari, samo ih potvrdili. Sih devet HOS-ovaca je ubijeno.<\/p>\n U sto\u017eernim kancelarijama zbrka. Svatko ne\u0161to u\u017eurbuno tra\u017ei,. nosi nekakve papire. Jedan do\u010dasnik telefonira. ni sam ne znaju\u0107i koga tra\u017ei ni s kim razgovara. Zamjeniku Ivici Primorcu \u2014 ni traga! (danas zaposlen kao za\u0161titar u Euroherc osiguranju u Zagrebu, op.p.)<\/p>\n Jedno polupismeno sto\u017eerno potr\u010dkalo koje sam primio u stranku, a samim tim i u HOS, na bratov brk. intimus Primorcev. urlaju\u0107i je predlagao da se kidnapiraju djeca i zena Kraljevicevog zamjenika koja se nalaze u nekom hotelu u Ba\u0161koj Vodi. Nisam nasjeo. Taj prozirni trik nije upalio cak ni kod naiv\u010dine kakva sam ja, koja ni dan danas ne vjeruje u teorije zavjere. A trebao bih, bar malo. Opet, sto imaju sitna dje\u010dica s tom prljavom rabotom, makar im ro\u0111eni otac bio glavni akter velikog zla.<\/p>\n Negdje po\u010detkom lipnja Ivica mi je, sav nekako podvojen, tih i deprimiran, pri\u010dao kako ga zovu da prede u HVO, da ce mu priznati cin i sve ostale beneficije. Na\u0161alio sam se i rekao da sa\u010deka<\/p>\n jer, aluzija na nogomet, prijelazni rok po\u010dinje u srpnju. Vise nije pogrdno govorio o Mati Bobanu. niti je koristio vlastitu imbecilnu kovanicu prema kojoj skra\u0107enica HVO ima zna\u010diti – Hrvatski volovi! Iskreno, mislio sam da je ta kriza prolazna i da ce brzo do\u0107i k<\/p>\n sebi. Bio sam ravnodu\u0161an i spram primisli da bi mogao stvarno “prije\u0107i” u HVO, jer bi svojim odlaskom samo poja\u010dao redove HOS-a. O vojsci, vojnikovanju i ratovanju, Ivica<\/p>\n Primorac nije imao pojma! Stari bi ljudi rekli – kolik’ ni sam!<\/p>\n Neke bitne informacije nije mogao prenijeti HVO-u jer su sve Kraljevi\u0107eve zamisli i ideje bile u javnosti. Sto preko priop\u0107enja, sto u brojnim novinskim razgovorima. (Mada \u0107u nekoliko godina kasnije, uvidom u obavje\u0161tajni arhiv HVO-a, vidjeti da je puno toga izmi\u0161ljao i lagao, vjerojatno da bi fascinirao \u017ebire iz vladaju\u0107e kaste).<\/p>\n Prema prili\u010dno pouzdanom svjedo\u010denju, Primorac se u petak, 1. kolovoza, po\u010deo prenemagati pred Kraljevi\u0107em. Da je iscrpljen i umoran (od \u010dega?), da mu je dosta svega te da razmi\u0161lja o ostavci. Taj strogo politi\u010dki izraz – ostavka – udoma\u0107io se i tamo gdje mu je najmanje mjesto, u vojsci. U HVO-u ne\u0161to masovnije, ali i u HOS-u. U ratu se, barem tako pi\u0161e u \u010ditankama, malodu\u0161je ka\u017enjava strijeljanjem. Samo sretnici pro\u0111u s ukorom. Ah, eto, ovi nasi moderni ratovi podrazumijevaju i ostavke. Bla\u017e je reagirao u svom stilu. Predlo\u017eio je svom zamjeniku da se par dana odmori i da ce ga pro\u0107i to sto ga muci. Na vijest o tragediji javio se telefonom u sto\u017eer i autoritetom zamjenika, savjetovao mir. On je negdje na va\u017enim razgovorima i pregovorima, i uskoro ce u sto\u017eer. Dan po dan, a Ivice Primorca nema. Ima, u stvari, ali gdje?<\/p>\n Gdje je Kraljevi\u0107eva tajnica Katica Pernar (danas \u017eivi u isto\u010dnom dijelu Mostara, op.p.) koja se svih osam mjeseci nije, de facto, odvajala od njega, koja je i\u0161la s njim na svako, makar i najkra\u0107e, putovanje? Na nju su se okomili, uglavnom, gmazovi koji su joj, sto je rec’ do ju\u010der, podilazili i s \u010dijih lica, kad bi bili u njenoj nazo\u010dnosti, nije silazio zahvalni i ponizni osmijeh. Gdje je bila i sto je radila 9. kolovoza 1992. godine ja – nc znam!<\/p>\n Tko je deseti \u010dovjek u ovoj monstruoznoj priti? Obdukcija a Splitu je pokazala da je Brazilijano, o kojem Tuta govori, usmr\u0107en hicem s le\u0111a, znatno ranije nego Kraljevic i njegovi momci. Kako je idiotska teorija da je HOS prvi po\u010deo pucati doprla i do govornice Hrvatskog dr\u017eavnog sabora, iz diskusije se moglo doznati da se doti\u010dni Brazilijano prezivao Boduli\u0107 i da je iz nekog mjesta u zadarskom zale\u0111u. ” ‘<\/p>\n No, ovaj zlo\u010din se ve\u017ee isklju\u010divo za njega jer je zapovijedao Ka\u017enjeni\u010dkom bojnom koja je zlo\u010din izvr\u0161ila i jer je kasnije, po njegovoj zapovijedi i osobnim sudjelovanjem u privo\u0111enju, netragom nestao Robert Nosi\u0107 iz Gornjih Radisi\u0107a koji je prethodno ustrijelio jednog njegovog vojnika jer je posao “prosipati silu” u Ljubuskom. Tuta ga je, bez ikakvog otpo-ra, izveo iz mostarskog zatvora i zauvijek rije\u0161io ovozemaljskih muka.<\/p>\n Zlo\u010dinstvo u Kru\u0161evu se pripisuje i Tuti jer nitko u Hercegovini nije ozbiljno shva\u0107ao ni do\u017eivljavao Ivana Andabaka. Smatran je Naletiltcevim potr\u010dkom, bez vlastitog stava i mi\u0161ljenja o bilo \u010demu. On jc bio tek puki izvr\u0161itelj, a takvi nikome i nikada nisu bili zanimljivi.<\/p>\n Tudman je, preko Boze Vuku\u0161i\u0107a uni\u0161tavanje HOS-a u BiH financirao sa dva milijuna maraka<\/p>\n Dugogodi\u0161nji hrvatski politi\u010dki emigrant, povratnik, koji se odmah po dolasku uklju\u010dio u politi\u010dki \u017eivot u Hercegovini, tvrdi da je hrvatski politi\u010dki vrh iz Zagreba izda\u0161no honorirao “\u010di\u0161\u0107enje” Hercegovine od HOS-ovaca, prvenstveno fizi\u010dku likvidaciju Bla\u017ea Kraljevi\u0107a. Prema njegovim rije\u010dima, poslano je dva milijuna njema\u010dkih maraka, a donio ih je Bozo Vuku\u0161i\u0107, autor knjiga “Tajni rat UDB-e”, “\u010cuvari Jugoslavije” i drugih, uglavnom bezvrijednih, knjiga o suradnicima UDB-e u Hrvatskoj i BiH. Ako se zna da je Hrvatska dnevno pla\u0107ala rat u BiH oko tri milijuna maraka, onda se svota koju je, navodno, donio Vukusic, pritom poznaju\u0107i apetite vladajuce klike u Hercegovini, komotno mo\u017ee smatrati sitni\u0161em. Me\u0111utim, ta u stvarnosti ogromna svota novca najbolji je dokaz koliko su se salonski generali i “politi\u010dari” Herceg Bosne bojali Kraljevica. Njegovog autoriteta i ugleda, ponajvi\u0161e. Ako su tvrdili, a jesu, da je ubojstvo Bla\u017ea Kraljevica visoko domoljubni cin, zar nisu mogli prona\u0107i par momaka koji bi se besplatno \u017ertvovali za “nacionalne interese i vise ciljeve”. Zar je bilo potrebno ostvarenje visokog domoljubnog cina podupirati milijunima.<\/p><\/div>\n Mladen Bo\u0161njak | knjiga “Bla\u017e Kraljevi\u0107 – pukovnik i pokojnik”<\/strong><\/span><\/p>\n Vezana vijest:<\/p>\n Promovirana \u201eUgasi svjetlo i i\u0111i\u201c Mladena Bo\u0161njaka <\/strong><\/p>\n U dobro popunjenoj dvorani Gradske vije\u0107nice u Ljubu\u0161kom promovirana je knjiga Mladena Bo\u0161njaka, kolege novinara iz Ljubu\u0161kog. To je drugi prozni uradak ovog autora. Nakon publicisti\u010dkog prvijenca \u201eBla\u017e Kraljevi\u0107 \u2013 pukovnik ili pokojnik\u201c, Bo\u0161njak manirom strasnog kroni\u010dara u devedesetak kratkih i efektnih pri\u010da s velikom dozom humora, iznosi zgode i nezgode svojih junaka u ratno poratnim vremenima. Njegovi junaci uglavnom su du\u017enosnici HSP BiH i HOS-a koji tvrdoglavo traju na \u201esvom putu\u201c zbog \u010dega upadaju u razli\u010dite zgode i nezgode.<\/p>\n Vjerno oslikani Bo\u0161njakovi su likovi, obi\u010dni ljudi koje su stjecaj okolnosti i uro\u0111ena \u010dvrstina gurnuli u vode velike politike, \u010dijim vrhuncima nisu vje\u0161ti, ali su zato revnosni i domi\u0161ljati kriti\u010dari svijeta oko sebe. Uz skoro fotografsko oslikavanje jednog razdoblja i ljudi Ljubu\u0161kog kraja, Bo\u0161njak u kronici \u201eUgasi svjetlo i i\u0111i\u201c donosi pravu pregr\u0161t lokalizama, arhaizama, jezi\u010dnih konstrukcija kojima se njegovi junaci obilato slu\u017ee kako bi oslikali svijet, ljude i \u017eivot oko sebe. Iako pred uratkom stoji lokalisti\u010dki obojeni \u0161tih, nema sumnje da \u0107e \u201eUgasi svjetlo i i\u0111i\u201c, biti rado \u010ditano i prepri\u010davano \u0161tivo, me\u0111u Ljubu\u0161acima i iseljenicima.<\/p>\n Zanimljivo, izdava\u010d\u00a0 knjige je Udruga dragovoljaca HOS-a \u017dupanije Z-H, a tiskana je u oko 500 primjeraka.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Potr\u010dko Andabak<\/strong><\/p>\n![\"hos\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2009\/08\/novo_srpanjkolovoz_novo_hos.gif\")
Novinar Mladen Bo\u0161njak, ratni povjerenik HSP-a za BiH, predstavi je ovih dana knjigu “Ugasi svjetlo i i\u0111i”. Iz njegove prve knjige “Bla\u017e Kraljevi\u0107 – pukovnik i pokojnik”, objavljujemo dijelove: u kojima autor donosi autenti\u010dno svjedo\u010denje o formiranju HOS-a u BiH, ulozi i ubojstvu generala HOS-a Bla\u017ea Kraljevi\u0107a, \u010dije se obljetnice\u00a0 danas sje\u0107amo. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":1648,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1649","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1649","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1649"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1649\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1648"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1649"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1649"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1649"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}