Dr. fra Miljenko \u0160teko, novi je provincijal Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije Uznesenja BDM. Do sada je bio na slu\u017ebi vikara Provincije, \u017eupnog vikara u Me\u0111ugorju te ravnatelj Informativnog centra \u00bbMir\u00ab Me\u0111ugorje i Radiopostaje \u00bbMir\u00ab Me\u0111ugorje u svjetski poznatom molitvenom sredi\u0161tu. Izabran je za provincijala drugog dana<\/p>\n
<\/p>\n
zasjedanja Kapitula provincije. Ro\u0111en je u Tomislavgradu 1969. Slu\u017ebovao je do sada na Humcu, u Posu\u0161ju, u Zagrebu i Me\u0111ugorju.<\/p>\n
Ekskluzivno za Ve\u010dernji list ovih je dana govorio o pitanjima vezanim\u00a0 za rad Provincije, o me\u0111ugorskom fenomenu, \u017eupama gdje je radio i djelovao \u2026i drugim pitanjima iz \u017eivota i rada hercegova\u010dkih franjevaca.<\/p>\n
– Izabrani ste za novog provincijala Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije. Zna\u010di li to i puno vi\u0161e obveza za Vas?<\/strong><\/p>\n -Obveza mi ni do sada nije nedostajalo. Sada su samo malo druga\u010dije i odgovornije. Nekih \u0107u se samom ovom slu\u017ebom osloboditi da bih mogao prihvatiti druge. Ono \u0161to ostaje isto, i prije i za vrijeme i poslije bilo koje slu\u017ebe, je franjeva\u010dki na\u010din \u017eivota u Crkvi. Svi smo mi to svjesno i slobodno izabrali i to je horizont u kojem se sve odvija.<\/p>\n -Koji su najva\u017eniji projekti i zadaci pred va\u0161om Provincijom u slijede\u0107em razdoblju i jeste li zadovoljni s dosada u\u010dinjenim?<\/strong><\/p>\n -Te\u0161ko mi je to re\u0107i jer ne mogu nekako jednim pogledom i odgovorom sve obuhvatiti, a nemam jo\u0161 ni cjelovit uvid u sve. Ono gdje me prva pomisao vu\u010de je nevjerojatna \u0161irina i snaga ove na\u0161e Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije, odnosno fratara. Kad smo sad na Kapitulu sagledali sve gdje djelujemo i \u0161to radimo, \u010dovjek bi pomislio da to radi tisu\u0107e ljudi, a ne dvije stotine. Na\u0161i fratri djeluju u razli\u010ditim zemljama i kontinentima i svugdje se osje\u0107a sna\u017ean zamah, pokretljivost, \u017eivost. Ali ima, sigurno, kao i svugdje u \u017eivotima, onoga, da se slikovito izrazim, kad je motor u automobila pokrenut, a ru\u010dna je ko\u010dnica povu\u010dena. Dogodi se bolest, i\u0161\u010dezne snaga. Projekata i zadataka, ukratko, ima mno\u0161tvo, no najva\u017eniji je \u010dovjek, osoba. Osobno mi se \u010dini da je najva\u017enije da je nutrina, duh dobar. Svatko od nas zna po svom raciju i iskustvu da \u017eivot ovdje na zemlji nikad ne\u0107e biti u potpunosti ispunjen, a niti \u0107e neki projekt, pa ne znam koliko dobar, human i plemenit, u potpunosti ispuniti na\u0161e srce. Dr\u017eim, da biti svjestan toga, pro\u010di\u0161\u0107uje nas same od svakog la\u017enog o\u010dekivanja uspje\u0161nosti. Na kraju, Sveto pismo ka\u017ee da pogled Bo\u017eji nije kao \u010dovjekov pogled. \u010covjek gleda prividnosti, a Bog gleda srce. Zato su relativne sve te na\u0161e mjere.<\/p>\n -U posljednje vrijeme dosta ste radili na unapre\u0111enju informativnog rada u \u017eupi Me\u0111ugorje, gdje ste i bili na slu\u017ebi. Dokle ste o tom pitanju do\u0161li?<\/strong><\/p>\n -Znate kako je to kod nas: Zajednica ima negdje neku potrebu, razgovara se i onda se odre\u0111eni fratar zadu\u017ei za neki posao. Tako sam i ja bio zadu\u017een, uz ono pastoralno i duhovno, pomalo voditi brigu i o Informativnome centru. Ali, bez la\u017ene skromnosti, nisam ja ne\u0161to puno tu u\u010dinio. Drugi su to sve zapo\u010deli prije mene, a i ovo vrijeme dok sam bio tu, imao sam izvrsne suradnike koji su radili dobro. Zbilja osje\u0107am zahvalnost u srcu \u0161to sam imao takve ljude s kojima sam mogao sura\u0111ivati, raditi, planirati. Mo\u017eda mo\u017ee zvu\u010dati prepotentno, hvalisavo, ali sam uvjeren, ne \u017eele\u0107i omalova\u017eiti nikoga, da npr., uz druge stvarnosti tamo, Radiopostaja Mir Me\u0111ugorje nema usporedbe u \u0161irem krugu ovoga ozemlja. U\u017eivao sam raditi s tim ljudima i u tim prostorima.<\/p>\n -Kakva su va\u0161a dosada\u0161nja iskustva s vjernicima \u017eupe Me\u0111ugorje, budu\u0107i da ste vi\u0161e godina, prije izbora za provincijala, bili \u017eupni vikar u ovoj \u017eupi.<\/strong><\/p>\n U velja\u010di samo imali duhovnu obnovu \u017eupe. Bila je svaku ve\u010der prepuna dvorana. Nakon predavanja, ostajali smo dugo u razgovoru sa \u017eupljanima. Od tada me prati osje\u0107aj \u017ealosti \u0161to nisam vi\u0161e svoga vremena bio \u017eupni vikar. Volim sve\u0107eni\u010dki posao. Volim ljude. Zavolio sam ovu na\u0161u \u017eupu i \u017eupljane, ali toliko drugih obveza izvan \u017eupe i pastorala jednostavno mi je crpilo vrijeme i snagu. Iskreno osje\u0107am da su nemjerljivo vi\u0161e oni dali meni nego ja njima. I sad se ispri\u010davam svakome kome sam obe\u0107ao svratiti u ku\u0107u a nisam uspio.<\/p>\n -Nezaobilazno pitanje za vas je \u0161to nas je Me\u0111ugorje nau\u010dilo u proteklih \u010detvrt stolje\u0107a?<\/strong><\/p>\n Osobno sam sve ovo vrijeme boravka u Me\u0111ugorju pro\u017eivljavao s osje\u0107ajem duboke odgovornosti. Tolike sam \u010duo kako svjedo\u010de da su u Me\u0111ugorju nau\u010dili onu vrstu molitve o kojoj je u jednoj katehezi progovorio i papa u miru, Benedikt XVI., o vrsti molitve koja se u kr\u0161\u0107anskoj tradiciji naziva molitva srca. Ovdje sam i sam tu molitvu osje\u0107ao duboko u nutarnjoj povezanosti sa sakramentalnim \u017eivotom. Meni je, u svakom slu\u010daju, ovo vrijeme provedeno u Me\u0111ugorju bilo istinsko milosno vrijeme. Toliko molitve na ovim molitvenim mjestima. Toliko sati provedenih u ispovjedaonici. Ne znam, \u0161to bih u kratkim crtama mogao izdvojiti, ali mi se suvislom, s dozom nostalgije, \u010dini jedna re\u010denica koju sam negdje pro\u010ditao – tu\u017eni smo jer nismo sveci. A mogli smo postati, imali smo i poticaja i primjera u osobama koje su upravo ovdje u\u010dinile promjenu \u017eivota iz nekih tu\u017enih pona\u0161anja u druga\u010dije, ljep\u0161e, bolje \u2013 u smislu raspolo\u017eivosti volji Bo\u017ejoj.<\/p>\n -Vatikansko Povjerenstvo utemeljeno vezano za Me\u0111ugorje dolaskom novog Pape, \u0161to trenuta\u010dno radi? Imate li informacije o tome?<\/strong><\/p>\n Svi znamo i to je slu\u017ebeno priop\u0107eno kako je Sveta Stolica pri Kongregaciji za nauk vjere osnovala Me\u0111unarodno istra\u017eno povjerenstvo za Me\u0111ugorje. To je, \u010dini mi se, slu\u017ebeno priop\u0107eno u o\u017eujku 2010. iz Tiskovnoga ureda Svete Stolice. Znamo po tom priop\u0107enju da su u povjerenstvu, osim predsjedatelja kardinala Camilla Ruinija, i na\u0161i kardinali Vinko Pulji\u0107 iz Sarajeva i Josip Bozani\u0107 iz Zagreba. U Povjerenstvu je vi\u0161e stru\u010dnjaka i vje\u0161taka raznih grana znanosti. Kao \u0161to je i najavljeno od po\u010detka, rad Komisije nije otvoren javnosti. Koliko znam, ni\u0161ta se u tom pogledu jo\u0161 nije promijenilo, tako da vi\u0161e informacija o tome nemam.<\/p>\n -Iako je velika kriza i recesija u svijetu broj hodo\u010dasnika koji dolaze u Me\u0111ugorje se ne smanjuje. \u010cak pro\u0161la godine bila je rekordna po podjeli sv.pri\u010desti. Kako to komentirate?<\/strong><\/p>\n Ovo na\u0161e vrijeme nau\u010dilo nas je stalno mijenjati odje\u0107u, vozila, aparate, elektroni\u010dke naprave, a onda i mjesta u koja putujemo. Uvijek ne\u0161to drugo i druga\u010dije. Pa i u duhovnosti. Ono \u0161to je ovdje druga\u010dije je da ljudi dolaze i vra\u0107aju se u Me\u0111ugorje, bilo zgodno ili nezgodno. Dolazili su ovdje i u onim te\u0161kim ratnim vremenima, dolazili su i kad je rat pro\u0161ao. Neki po stotine puta. I to je \u010dinjenica koja sama za sebe govori. Odnosno, najbolje bi bilo pitati te ljude. Oni najbolje sami sve obja\u0161njavaju i tuma\u010de. Ja bih eventualno mogao samo prepri\u010dati \u0161to oni ka\u017eu o svom obra\u0107enju ili ozdravljenju.<\/p>\n -Kad spominjete ozdravljenja, poznato je da to mnogi svjedo\u010de u Me\u0111ugorju. U molitvenom programu se i moli za ozdravljenje. Kako Crkva na to gleda?<\/strong><\/p>\n Ono \u0161to vidite u Me\u0111ugorju glede molitve za ozdravljenje utemeljeno je u tradiciji i nauku Crkve. Na\u0107i \u0107ete mnogo psalama koji govore upravo o molitvi za zdravlje. Isus prihva\u0107a bolesnike, saginje se nad njima i lije\u010di ih. Molitva za ozdravljenje pro\u017eima \u010ditavu povijest Crkve i liturgiju. I Crkva je tu jasna. Ima i jedan naputak o molitvama kojima se moli ozdravljenje. Napisao ga je prigodom Jubileja 2000. papa u miru Benedikt dok je jo\u0161 bio pro\u010delnik Kongregacije za nauk vjere. Op\u0107enito se mo\u017ee re\u0107i da Crkva to gleda dobronamjerno i govori poticajno. Ali i upozorava na odre\u0111ene pote\u0161ko\u0107e. Npr. u tom se naputku upozorava na bitnost sakramenata, \u0161to \u010desto kod nekih padne u drugi plan. Ljudi se okupe na misu za ozdravljenje a gotovo zaborave da su na svetoj misi. Isto je i s izlaganjem Presvetoga oltarskog sakramenta. Crkva tra\u017ei da se po\u0161tuju liturgijske odredbe i poziva na oprez kad se govori o karizmama lije\u010denja. I da nikad ne smetnemo s uma kako i patnja ima smisla i kako nam je svima odre\u0111eno u ovom smrtnom tijelu koje slabi, obolijeva i nestaje, odlaziti s ovoga svijeta.<\/p>\n -Od nedavno je na \u010delu katoli\u010dke Crkve novi Papa Franjo.Kako\u00a0 komentirate njegov izbor i njegove prve papinske poteze?<\/strong><\/p>\n Na radiju sam komentirao izbor pape simultano prevode\u0107i \u0161to se u Vatikanu doga\u0111alo. Sje\u0107am se dobro trenutka kad je kardinal Tauran objavio s lo\u017ee bazilike sv. Petra ime 265. Petrova nasljednika koji je uzeo ime Franjo. Jednostavno sam ostao toliko zate\u010den da sam zastao u prijevodu. Kao da sam blokirao. A onda Papin pozdrav: “Bra\u0107o i sestre, dobra ve\u010der!\u201c Stotine je misli pro\u0161lo mojom glavom u tom trenutku. Potom molitva za Benedikta XVI. s O\u010dena\u0161, Zdravomarijo i Slava Ocu. I na kraju najja\u010da poruka kad je prije blagoslova zamolio vjernike za jednu uslugu da se u ti\u0161ini mole za njega. Sve je to bilo toliko jako, impresivno. Imao sam dojam da sam i sam dio onog okupljenog mno\u0161tva koje ga tamo pozdravlja pljeskom i usklicima: “\u017divio Papa Franjo”. Ali od svih Papinih izri\u010daja najvi\u0161e me odu\u0161evila njegova marijanska duhovnost i pobo\u017enost. Ve\u0107 je tu ve\u010der najavio da \u0107e sutra oti\u0107i i pomoliti Majci Bo\u017ejoj, Gospi. I tako je bilo. Do\u0161ao je u sredi\u0161nju marijansku crkvu u Rimu i donio veliki buket cvije\u0107a. Ne\u0161to neopisivo lijepo, priprosto, znakovito. Znakovito kao i izbor imena. I ja sam one ve\u010deri bio u nedoumici je li ime Franjo izabrao po Franji Ksaverskome, Sale\u0161kom ili Asi\u0161kom. A onda je za koji dan rije\u0161io sve na\u0161e nedoumice, spominju\u0107i rije\u010di kardinala Claudia Hummesa: “Ne zaboravi siroma\u0161ne”, te kazao da je to upravo sv. Franjo Asi\u0161ki, \u010dovjek mira, siroma\u0161tva i o\u010duvanja svega stvorenoga. Ono \u0161to svima nama poru\u010duje sve ovo vrijeme sa\u017eeto je u onom njegovu uzdahu i zazivu – O kako bih \u017eelio Crkvu koja je siroma\u0161na i za siroma\u0161ne. Nama franjevcima to je poseban poziv i izazov.<\/p>\n -Evo Papa je uzeo ime Franjo, a u Va\u0161em \u017eivotopisu stoji, izme\u0111u ostaloga, da ste studirali i franjeva\u0161tvo. Koji su vam franjeva\u010dki likovi najdra\u017ei?<\/strong><\/p>\n Mnogi su mi dragi. Zapravo, svi su mi dragi, a neki posebno upe\u010datljivi. Naravno da su tu na prvome mjestu sv. Franjo i sv. Klara. U intelektualnom smislu, svakako je najzna\u010dajniji sv. Bonaventura, sveu\u010dili\u0161ni profesor u Parizu i pisac mnogih teolo\u0161kih i filozofskih djela. On je svojom intelektualnom sposobno\u0161\u0107u i sveta\u010dkim \u017eivotom, posebno u ulozi generala Reda, usmjerio franjeva\u010dku misao – i nazvan je Serafskim u\u010diteljem. U teologiji je prepoznat kao stvarni u\u010ditelj misti\u010dne teologije. Odmah do njega moram spomenuti i bla\u017eenog Ivana Duns \u0160kota koji zaklju\u010duje vrijeme zlatne skolastike. U franjeva\u0161tvu se dr\u017ei da je on najbolje teolo\u0161ki izra\u017eavao ideale svetoga Franje. Posebno zaslu\u017ean za prou\u010davanje njegovih djela je pok. fra Karlo Bali\u0107, a i danas hrvatski franjevci istra\u017euju i prire\u0111uju njegova djela u Rimu u \u0160kotisti\u010dkoj komisiji. A od onih kod nas nepoznatijih, zanimljiv je npr. sv. Didak Alkalski. Taj andaluzijac, samouk u teologiji, uzdr\u017eavao se od svoga skromnog vrta, pravio razne posudice i ko\u0161are pa utr\u017eak davao sirotinji. Kasnije, kao franjevac, samostanski brat potpunom predano\u0161\u0107u vr\u0161i svaku povjerenu slu\u017ebu. Dolazi u Rim na kanonizaciju sv. Bernardina Sijenskoga i tu, budu\u0107i da se pojavila kuga, sebe potpuno daje oboljelima i siromasima. Njega posebno vole u \u0160panjolskoj i \u010ditavoj Latinskoj Americi, zavi\u010daju na\u0161ega Pape. Zanimljiv i hrabar je sv. Josip Leoni\u0161ki, koji je u \u0161esnaestom stolje\u0107u poslu\u017eivao kr\u0161\u0107anke zarobljenike u Carigradu. Pro\u017eivio je tolika mu\u010denja samo iz ljubavi prema drugim osu\u0111enicima. Onda, sv. Benedikt Labre, francuz, za\u0161titnik rubnih skupina u dru\u0161tvu, skupina na koje se danas u franjeva\u010dkom svijetu gleda s posebnom pozorno\u0161\u0107u u evangelizaciji. On je \u017eivio putuju\u0107i i hodo\u010dasni\u010dki \u017eivot s Novim zavjetom, \u010dasoslovom i knji\u017eicom Nasljeduj Krista. Osobit je bio i sv. Sre\u0107ko Kantalicijski. Do svetosti je prispio kao prosjak. Ka\u017eu da je u\u017eivao prositi za bolesnike i rimsku sirotinju. Zanimljiva je i sv. Elizabeta Ugarska, za\u0161titnica Franjeva\u010dkoga svjetovnog Reda, koja je svojim \u017eivotom i radom brisala granice onda\u0161njih stali\u0161a. Ili pak, bl. An\u0111ela iz Folinja, \u017eena uronjena u do\u017eivljaje izvanrednih misti\u010dnih iskustava. Od na\u0161ih fratara istaknuo bih, osim pobijene bra\u0107e, fra Didaka Bunti\u0107a koji je u brizi za konkretnog \u010dovjeka pokazao ljepotu franjeva\u010dke karizme. On se brinuo za staro i mlado, za vojnike i ubo\u017enike, a neza\u0161ti\u0107eno i izgladnjela dijeca Hercegovine bila su osobita njegova briga. On gleda otvorenih o\u010diju oko sebe, promi\u0161lja, sanja, moli i djeluje. A redovni\u0161tvo, franjeva\u0161tvo oplemenilo je i onu ljudsku dimenziju, tako da njegova ozbiljnost i strogost izgledaju toplo, odva\u017eno i sveto. Moglo bi se nabrojiti \u010ditavu plejadu sveta\u010dkih \u017eivota. Zaista me svi nadahnjuju. U njima vidim svu ljepotu \u017eivota. Ljepotu na koju nas Bog poziva.<\/p>\n -Za\u0161to ba\u0161 ljepotu, \u0161to je to ljepota \u017eivota?<\/strong><\/p>\n Lijepo je ono sr\u017eno u na\u0161im \u017eivotima, u bivovanju. Kr\u0161\u0107anin o\u010dekuje na kraju svoga duhovnog puta ljepotu bla\u017eenoga gledanja, koju nazire ve\u0107 ovdje \u017eive\u0107i okrenutost Bogu. U tom svjetlu mo\u017eemo promatrati i sve sveta\u010dke likove, osobito one koji nam pokazuju put obra\u0107enja od ru\u017eno\u0107e grijeha u ljepotu milosti. Razgovarao sam s tolikima, samo \u0161to su mediji nekako vi\u0161e bili zainteresirani za ove poznate. A i takvih je bilo mnogo vi\u0161e skrivenih u, nazovimo je, obi\u010dnost svakodnevlja. Toliki bi do\u0161li u potpunoj povu\u010denosti i uspjeli je sa\u010duvati. Moj je dojam da je svaki taj poznatiji \u010dovjek koji je u Me\u0111ugorje dolazio, dolazio sa svojim duhovnim potrebama, isto kao i svaki drugi tra\u017eitelj. Oni su samo tra\u017eili sve\u0107enika, a ja sam stjecajem okolnosti bio taj. Ne radi se tu o nekoj mojoj posebnosti, jo\u0161 manje karizmati\u010dnosti. Evo,vrlo kratko: dr\u017eim da bi bilo va\u017eno osloboditi se pritiska trenutno nametnutih vrijednosti, vratiti se sr\u017ei kr\u0161\u0107anske poruke koja je nad\u017eivjela sva zgodna i nezgodna vremena, zato jer ta poruka nije uvjetovana prolazno\u0161\u0107u vremena ni sustava. Radovao bih se kad bi svi mi zauzeli onaj stav carinika iz Evan\u0111elja koji se osje\u0107a gre\u0161nim i kaje se i \u017eeli druga\u010dije i bolje \u017eivjeti, a ne farizeja koji isklju\u010divo sebe smatra pravednikom. Samo tako, imaju\u0107i pred o\u010dima op\u0107e dobro, mo\u017eemo u\u0107i i u dijalog s drugim i druga\u010dijim od nas.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Marijan Sivri\u0107 | Ve\u010dernji list | HRsvijet.net<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
-U Me\u0111ugorju ste razgovarali s nogometnim zvijezdama Robertom Mancinijem i Gigi Buffonom mo\u017eete li ne\u0161to kazati o tim susretima s vama, koje su, ustvari , oni i tra\u017eili?<\/strong><\/p>\n
-Imate li ne\u0161to na kraju kazati na\u0161im \u010ditateljima, osobito vjernicima?<\/strong><\/p>\n