Spomen je obljetnica pogibije hrvatskog heroja domovinskog rata, pukovnika Zvonimira \u010cuvala- Zvonke. Uz 11. svibnja, tragi\u010dni nadnevak u povijesti obitelji \u010cuvalo te hrvatskoga naroda, ove godine prisje\u0107amo se 20. obljetnice smrti i 58. obljetnice ro\u0111enja Zvonimira \u010cuvala. U Mostaru na \u201eBulevaru\u201c mjeseca svibnja 1993. godine je prekinuta jedna burna<\/p>\n
<\/p>\n
\u017eivotna pri\u010da koja je zapo\u010dela 1955., kad se \u010cuvalo rodio u selu Proboju kraj Ljubu\u0161kog, od oca Nikole i majke Nevenke r. Boras.
Sje\u0107anje i \u0161irenje legende o jednom velikom hrvatskom sinu i jednom od najve\u0107ih hrvatskih ratnika.<\/p>\n
Godine brzo prolaze<\/strong> Burni doga\u0111aji<\/strong> Veli\u010dina \u017ertve<\/strong> Posthumno promaknu\u0107e i odlikovanje<\/strong> Sjeta i umor<\/strong>
U povijesnom hodu i vremenskoj crti hrvatskoga naroda zabilje\u017eeni su brojni istaknuti mu\u017eevi i \u017eene na brojnim podru\u010djima, ali i kr\u0161\u0107anskog no\u0161enja kri\u017ea u otajstvu svakida\u0161njice. Svi oni svojim primjerima i djelima i danas slu\u017ee svima nama. Zato ih nastojimo upoznati.
Neka u ovom trenutku povijesti bude odana \u010dast i zahvalnost svih hrvatskih nara\u0161taja i pokoljenja velikim mu\u017eevima, sinovima hrvatskog naroda, koji su svoje kosti u velikoj borbi i nesebi\u010dnom radu utkali u temelje hrvatske dr\u017eave i slobode hrvatskog naroda. Knezu Domagoju, Mladenu \u0160ubi\u0107u, kralju Stjepanu Toma\u0161evi\u0107u, selja\u010dkom kralju Matiji Gubcu, grofu Petru Zrinskome i knezu Krsti Frankopanu, zmaju od Bosne Grada\u0161\u0107evi\u0107u, buntovniku Eugenu Kvaterniku, u\u010ditelju i ocu Anti Star\u010devi\u0107u, u\u010ditelju i vo\u0111i Stjepanu Radi\u0107u, u\u010denjaku Milanu \u0160uflayu, borcu Stipi Javoru, herojima Domovinskog rata Damiru Tomljenovi\u0107u-Gavranu, Blagi Zadri, vitezu Anti Ba\u0161i\u0107u a posebice prvom hrvatskom predsjedniku Dr. Franji Tu\u0111manu i bezbroj znanih i neznanih hrvatskih boraca, junaka i mu\u010denika \u010duvat \u0107e sva budu\u0107a pokoljenja duboku zahvalnost i promicati vje\u010dnu slavu.
Prije svega, obitelj \u010cuvalo kao i mnoge druge hercegova\u010dke obitelji \u017eivjeli su i radile u iznimno te\u0161kome politi\u010dkome vremenu 20. stolje\u0107a, optere\u0107eno Drugim svjetskim ratom i ratnim razaranjima zajedno sa socijalnim, koje je i tada bilo prepuno politi\u010dkih nepravdi. Te\u017eak \u017eivot i samozatajnost bila je svakodnevnica u Hrvata.
Bilo je to vrijeme koje se urotilo protiv Boga, \u010dovjeka i hrvatskoga naroda<\/strong>
Me\u0111utim, velikosrpstvo i komunizam predvo\u0111eni Slobodanom Milo\u0161evi\u0107em udru\u017eeni u istom cilju, nisu se zamislili nad tragedijom, koja je kao provalija prijetila izme\u0111u srpskog i hrvatskoga naroda, a po\u010deli su konfliktima s najvi\u0161e akademske razine.
Domovinski rat bio je obrambeni rat za neovisnost i cjelovitost hrvatske dr\u017eave protiv agresije udru\u017eenih velikosrpskih snaga – ekstremista u Hrvatskoj, JNA te Srbije i Crne Gore. Domovinskomu ratu prethodila je pobuna dijela srpskoga pu\u010danstva u Hrvatskoj, koja je izbila u kolovozu 1990.
Ratna prijetnja u BiH otpo\u010dela je 1. listopada 1991., kad su srpsko-crnogorske snage napalo hrvatsko selo Ravno. U travnju 1992. rat je stigao do Ljubu\u0161koga. Zrakoplovstvo JNA bombardiralo je grad i druga naselja. Pale su prve civilne \u017ertve.Umjesto ki\u0161e iz oblaka, bombe iz zraka. Svibanj nije mogao biti krvaviji, prolje\u0107e nije nikada po\u010delo stra\u0161nije.<\/p>\n
Zvonimir \u010cuvalo- Zvonko nije \u010dekao poziv, podmjestio je svoja le\u0111a pod bremeniti i te\u0161ki kri\u017e kojega su brojni hrvatski mu\u010denici predavali narednim generacijama upu\u0107uju\u0107i ih u neophodnost borbe i \u017ertve,na postojanje \u010diste vjere u Hrvatsku. Kri\u017e je \u010dasno i po\u0161teno nosio do spomenutog svibanjskoag dana.
Osjetiv\u0161i zov Domovine, pod hrvatski stijeg je stao s prvim dragovoljcima jo\u0161 u jesen 1991. kao pripadnik Radi\u0161ko – probojanske satnije te s njom kre\u0107e u prve akcije, a kasnije kao pripadnik 51. Domobranske pukovnije \u201eStjepan Radi\u0107\u201ciz Ljubu\u0161kog. Pakao u Kru\u0161evu, to\u010dnije u \u010culama, Krivodolu, Tep\u010di\u0107ima, Slip\u010di\u0107ima, Dobrome Selu i okolnim mjestima, trajao je sedam mjeseci. Neprijatelj ovdje tu\u010de ne\u0161tedimice, tisu\u0107e i tisu\u0107e granata padaju oko na\u0161ih hrabrih branitelja.
Sa svojim Ljubu\u0161acima ne \u017eeli izostati ni s jednog rati\u0161ta, ni iz jedne bitke. Ostavlja za sobom \u010capljinu, Klepce, Tasov\u010di\u0107e,\u0160eva\u0161 Njive, Bunu, Blagaj,Tep\u010di\u0107e, Slip\u010di\u0107e, Krivodol, Drenovac. Dokazao se uvijek djelima, nu\u017eno i dovoljno rije\u010dima. Uvijek prvi, uvijek ispred, uvijek posljednji kad bi se trebalo privremeno povu\u0107i. Svoje borce nikad nije ostavljao. Ne samo to, on je volio i \u010duvao svoje vojnike s kojima je \u017eelio dijeliti sudbinu,jer od svega najvi\u0161e je volio i cijenio njih. Nadasve su ga Ljubu\u0161aci voljeli kao \u010dovjeka, po\u0161tivali kao zapovjednika i slijedili bez pogovora. Imao je veliko i hrabro srce kao Vla\u0161i\u0107.
Posljednji zadatak bio mu je dr\u017eanje polo\u017eaja na \u201eBulevaru\u201c u Mostaru. Za njega sasvim obi\u010dajan odlazak na prvu crtu boji\u0161nice bio je tragi\u010dan, jo\u0161 tragi\u010dniji za one koji su ostali. Bilo je to 11. svibnja 1993. godine. Crni dan za njegovu obitelj, 51. Domobransku pukovniju \u201eStjepan Radi\u0107\u201c iz Ljubu\u0161kog, njegove bojovnike kao i cijelu Domovinu. Bio je i ostao legenda. Pri\u010da o \u201eZvonki\u201c nikada ne \u0107e zavr\u0161iti.<\/p>\n
Pripadnici 51. Domobranske pukovnije \u201eStjepan Radi\u0107\u201c iz Ljubu\u0161kog dugo \u0107e pamtiti bojnika Zvonimira \u010cuvala. Po dobru, dakako. Dijete tvrdoga hercegova\u010dkog kr\u0161a, uzoran sin, suprug, otac. Nesebi\u010dan prijatelj, iznimno hrabar vojnik. Zapovjednik za primjer.
S malo rije\u010di, djelom i nizom sjajnih akcija on se pretvara u okamenjeni ste\u0107ak, postaje onaj s poskokom u njedrima i lije\u017ee na zemlju sanjaju\u0107i slobodu.
O pogibelji nije razmi\u0161ljao, nije imao kada. Previ\u0161e je \u010deznuo za slobodom svojega naroda da bi mogao misliti na prepreke. Tu\u017ena vijest pra\u0107ena nevjericom stigla je iz Mostara, 11.svibnja 1993.godine, kada su stolni grad hercegova\u010dkih Hrvata pretvorio u uragan vatre i \u010delika. Zvonimir \u010cuvalo je poginuo onako kako je i \u017eivio. Juna\u010dki i \u010dasno.
Tisu\u0107e suboraca, prijatelja, \u017eitelja cijele Hercegovine ispratilo je Zvonimira na vje\u010dni po\u010dinak na malom groblju u rodnom Proboju kraj Ljubu\u0161kog. Takav veli\u010danstveni opro\u0161taj zasigurno je i zaslu\u017eio, zapisali su kroni\u010dari tih doga\u0111anja.
Ostavio je iza sebe suprugu i \u010detvero djece. U svemu tome supruga Nada se pokazala hrabrom kr\u0161\u0107anskom \u017eenom, koja je znala ponijeti svoj kri\u017e uz kr\u0161\u0107anski odgoj svoje djece.Zvonimir \u0107e njima biti na \u010dast i ponos, a svima koji su ga poznavali divno sje\u0107anje.
Za uzorno domoljublje, bojevanje za svoj narod, \u010dovje\u010dnost i svoju plemenitost posmrtno je promaknut u \u010din pukovnika. Njega su resili: vje\u0161to i hrabro pona\u0161anje, domoljublje, \u010dovje\u010dnost i o\u010dinsko pona\u0161anje prema sudrugovima i druge kvalitete.<\/p>\n
U Domovinskom ratu, u razdoblju 1991.-1995.,na boji\u0161tima Bosne i Hercegovine i Hrvatske, svoje \u017eivote polo\u017eili su i mnogi Ljubu\u0161aci. Nakon mirovnih pregovora 1994. u Washingtonu i 1995. u Daytonu Ljubu\u0161ki je, u okviru Federacije Bosne i Hercegovine, u\u0161ao u Zapadnohercegova\u010dku \u017eupaniju i nastavio svoj gospodarski i kulturni razvoj.
Pokojni Zvonimir \u010cuvalo bio je zapovjednik IV. Radi\u0161ko -probojske satnije, nakon toga bojnik I bojne, posthumno pukovnik, a Radi\u0161ko – probojska satnija nakon njegove smrti nosi njegovo ime, a kasnije i bojna.
Predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik OSH, Vrhovnik dr.Franjo Tu\u0111man donio je odluku 1995. kojom se odlikuje ( \u010cUVALO ZVONIMIR NIKOLA 2504955152730 )< Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozla\u0107enim pleterom<\/p>\n
Povijest je u nama i pred nama. Postoje vitezovi povijesti, znak kri\u017ea i mu\u010deni\u0161tva. Za hrvatskog \u010dovjeka napokon je do\u0161ao kraj dugo \u010dekane bitke-osvanulo je tako \u017eeljeno jutro slobode. Jutro koje niste do\u010dekali. Jutro za koje ste umrli. Hvala Vam \u0161to ste sa\u010duvali vjekovna hrvatska ognji\u0161ta po ljeti i po u\u017earenoj zimi \u201ekada se i vatra smrzavala\u201c a majke i \u017eene heroine kroz zamagljene prozore i\u0161\u010dekivale svoje \u201eVitezove i mu\u010denike kamena\u201c.<\/p>\n