Kriza braka i obitelji \u2013 Kr\u0161\u0107anski brak i stvarnost, tema je svibanjskog broja “Na\u0161ih ognji\u0161ta”, hrvatskoga katoli\u010dkog mjese\u010dnika s izlaskom u franjeva\u010dkom samostanu u Tomislavgradu. U prilogu “Postoji li istina o \u010dovjeku i braku” fra Mate Logara promi\u0161lja o braku kao zajednici mu\u0161karca i \u017eene, jedinom prirodnom obliku kojim se ostvaruje svrhovitost braka.<\/p>\n
<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Postoji li istina o \u010dovjeku i braku?<\/strong> Crkva, brak i obitelj \u00a0<\/strong><\/span> Kriza braka i obitelji \u2013 Kr\u0161\u0107anski brak i stvarnost, tema je svibanjskog broja “Na\u0161ih ognji\u0161ta”, hrvatskoga katoli\u010dkog mjese\u010dnika s izlaskom …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":16854,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-16855","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/16855","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=16855"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/16855\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/16854"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=16855"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=16855"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=16855"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
Ako postoji rije\u010d koja je obilje\u017eila nekoliko posljednjih godina, onda bi to svakako bila rije\u010d \u201ekriza\u201c. Za sva se podru\u010dja ljudskoga \u017eivota govori da su u krizi. U krizi su pojedina poduze\u0107a i ukupno ekonomija, u krizi je kultura \u010ditanja i dijaloga, u krizi je vjerodostojnost Crkve i drugih moralnih autoriteta, u krizi je \u0161kolstvo, obrazovanje, solidarnost, i bezbroj drugih stvari. U krizi je vjera, a posljedi\u010dno i \u010ditavi sustav vrijednosti koji je oblikovao zapadnu civilizaciju temelje\u0107i se na \u017eidovsko-kr\u0161\u0107anskome poimanju \u010dovjeka. Postoji li mogu\u0107nost da se ponovno susretnu zapadna civilizacija i kr\u0161\u0107anski pogled na brak i obitelj? Da bi se odgovorilo na to pitanje, potrebno je pogledati u kojemu se smjeru razvijalo poimanje \u010dovjeka i braka, i (samo)kriti\u010dki ispitati je li razvoj bio dobar, treba li nastaviti u istome smjeru ili je potrebno vratiti se nekim oduvijek poznatim upori\u0161tima.<\/p>\n
\u00a0
Postoji izreka koja ka\u017ee da Crkva razmi\u0161lja u stolje\u0107ima. Ta izreka izra\u017eava poslovi\u010dni oprez i promi\u0161ljenost Crkve u odlukama koje mogu imati dalekose\u017ene posljedice. Ta je suzdr\u017eanost Crkvu zasigurno sa\u010duvala od mnogih bespotrebnih sukoba, napetosti i zalijetanja u nedomi\u0161ljene promijene, ali ista je suzdr\u017eanost bezbroj puta sprije\u010dila pravodobnu reakciju ili \u010dak predusretanje velikih izazova. Tako se na \u017ealost dogodilo i sa socijalnim naukom Crkve koji je \u010de\u0161\u0107e reagirao na stvarnosti koje se vi\u0161e nisu dale zaustaviti nego \u0161to je imao viziju u kojemu pravcu treba i\u0107i. Razmimoila\u017eenje Crkve i strujanja u dru\u0161tvu od po\u010detka industrijske revolucije naovamo mo\u017ee se dobro pratiti promatraju\u0107i glavne naglaske u enciklikama Rimskoga biskupa. Ovdje navodimo samo neke, u najgrubljim crtama. Industrijska revolucija, s malim ili nikakvim pravima radnika, donosi sve ve\u0107e otu\u0111ivanje mu\u0161karaca od ku\u0107nih ognji\u0161ta. Odvojenost od obitelji, male pla\u0107e, predugo radno vrijeme i neza\u0161ti\u0107enost od stradanja na poslu unosi ozra\u010dje straha i neizvjesnosti. Papa Lav XIII. 1891. godine donosi encikliku Rerum novarum (O novim stvarima) u kojoj progovara o te\u0161kome polo\u017eaju radnika i tra\u017ei obiteljsku pla\u0107u, tj. pla\u0107u koja \u0107e omogu\u0107iti \u017eivot obitelji u kojoj primjerice otac radi, a majka se brine za ku\u0107u i djecu. Kao glavnu prijetnju obitelji smatra promjene u na\u010dinu rada i sve ve\u0107oj odvojenosti roditelja od djece. Kr\u0161\u0107ansko poimanje braka i obitelji u \u0161irim dru\u0161tvenim slojevima jo\u0161 nije dovedeno u pitanje. Na \u017ealost, i ova je enciklika, iako izuzetno va\u017ena, bila pomalo zaka\u0161njeli odgovor socijalisti\u010dkim idejama koje su prihvatili mnogi radnici. Pitanja o spolnome i bra\u010dnome \u017eivotu vi\u0161e se doti\u010du tijekom 20. stolje\u0107a. Papa Pio XI. 1930. godine izdaje encikliku Casti conubii (U braku krjepostan) u kojoj se protivi kontroli ra\u0111anja, poba\u010daju i kontracepciji. Enciklika je bila odgovor na neka gibanja u dru\u0161tvu i Anglikanskoj crkvenoj zajednici.
Uspon nacizma i fa\u0161izma, predratna napetost, Drugi svjetski rat, te poratna obnova i oja\u010dani utjecaj komunizma koji vi\u0161e nije dominantan samo u Rusiji nego je preuzeo kontrolu nad velikim dijelom Europe, pitanja bra\u010dnoga morala guraju u drugi plan. Tako \u0107e biti sve do pape Ivana XXIII. i Drugoga vatikanskog koncila, koji \u0107e pokrenuti velike promjene u Katoli\u010dkoj crkvi i naglasak \u0107e staviti na savjest. Ali, ne savjest kao samovolju, kako se sve \u010de\u0161\u0107e shva\u0107a, nego savjest kao unutarnje sveti\u0161te i jezgru \u010dovjeka po kojoj Bog govori.
Sna\u017eni znakovi krize u shva\u0107anju braka i njegove svrhe o\u010dituju se nakon pojavljivanja enciklike Humanae vitae (Ljudskom \u017eivotu), kada mnogi ne samo laicisti\u010dki nastrojeni komentatori odbacuju teze Pavla VI., nego otpor pru\u017eaju i brojni teolozi i pojedini biskupi i vjerni\u010dka baza nekih zapadnih zemalja. Glavni je problem povezanost spolnoga \u010dina i otvorenosti ra\u0111anju.
Ivan Pavao II. je u svome pontifikatu mnogo govorio o moralu i obitelji, uvi\u0111aju\u0107i da dolazi do sve ve\u0107ega raskoraka u razumijevanju morala izme\u0111u slu\u017ebenoga crkvenog u\u010denja i prakti\u010dnoga vjerni\u010dkog \u017eivota. Usudio bih se re\u0107i da je moral bio glavna tema Ivana Pavla II. Ne samo spolni i \u017eenidbeni nego i radni, dru\u0161tveni, poslovni, op\u0107enito prakti\u010dni \u017eivot. Papa u miru Benedikt XVI. je prebacio naglasak, smatraju\u0107i da je kriza jo\u0161 dublja nego kriza morala \u2013 da je u pitanju kriza vjere kojoj je kriza morala samo simptom.
\u00a0
Poljuljana antropologija ili shva\u0107anje \u010dovjeka<\/strong>
\u00a0<\/strong>
Benedikt XVI. je mnogo govorio o vjeri. Zato i Godina vjere. No \u010ditaju\u0107i ponovno neka njegova djela, do\u0161ao sam do zaklju\u010dka koji mi je ranije izmicao: u krizi nije samo poimanje kr\u0161\u0107anina i kr\u0161\u0107anske vjere nego je poljuljana antropologija ili poimanje \u010dovjeka. Na vi\u0161e mjesta Ratzinger nagla\u0161ava: \u010dovjek nije pogrje\u0161ka evolucije. Neodarvinizam nagla\u0161ava upravo to: rezultat smo pogrje\u0161ke, stvorila nas je slu\u010dajna mutacija gena. Ako se ne mo\u017eemo slo\u017eiti oko toga je li \u010dovjek dar Bo\u017eji ili pogrje\u0161ka u evolucijskim procesima, kako se mo\u017eemo i u \u010demu slo\u017eiti? Ako smo pogrje\u0161ka, kakav smisao imaju pojmovi \u017ertva, odricanje, vjernost, ljubav i sli\u010dni bez kojih je ideja kr\u0161\u0107anskoga braka nezamisliva? Ideja evolucije, odnosno njezino tuma\u010denje, s vremenom je dovela u pitanje ne samo biblijski govor o stvaranju, odnosno pi\u0161e li sveti pisac povijest ili teologiju. Dovedeno je u pitanje poimanje \u010dovjeka.
Vidimo koliko promjena tijekom samo jednoga stolje\u0107a. Od problema na\u010dina rada koji razdvaja obitelji, preko prakti\u010dne teme kontracepcije do pitanja shva\u0107anja \u010dovjeka. Sada se kao glavna tema name\u0107u gay-brakovi. \u010cak se ima dojam da je Crkva glavni popri\u0161te borbe za poimanje braka prebacila upravo na ovu temu. Vjerujem da prosje\u010dnomu vjerniku to ve\u0107 ide na \u017eivce, kao da je to glavni problem i tema koju danas imamo. Nije, ali u \u010demu je problem, objasnio je papa Franjo dok je jo\u0161 bio nadbiskup: “Nemojmo se zavaravati, nemojmo biti naivni, ovdje nije rije\u010d o obi\u010dnoj politi\u010dkoj borbi, nego o antropolo\u0161kome koraku unatrag. To je destruktivna te\u017enja protiv Bo\u017ejeg zakona. Ne govorimo ovdje samo o obi\u010dnome zakonu nego o poku\u0161aju zavaravanja i diskriminacije svih Bo\u017ejih bi\u0107a.”
Dakle, u igri je pitanje: Postoji li istina o \u010dovjeku? Postoji li ne\u0161to \u0161to je objektivno ili smo mi ono \u0161to sami \u017eelimo definirati da jesmo?
\u00a0
Kr\u0161\u0107anski ideal braka<\/strong>
\u00a0
Kr\u0161\u0107anski se ideal i vizija braka nalaze na prvim stranicama Biblije, to\u010dnije u drugome poglavlju Knjige postanka: Stoga \u0107e \u010dovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju \u017eenu i njih dvoje biti \u0107e jedno tijelo. Na toj re\u010denici i Isus gradi svoj govor o braku koji nalazimo u desetome poglavlju Markova Evan\u0111elja, najstarijega me\u0111u evan\u0111elistima. Taj je tekst ujedno oslonac na kojemu Katoli\u010dka crkva \u010duva nerazrje\u0161ivost braka:
A pristupe farizeji pa, da ga isku\u0161aju, upita\u0161e: \u00bbJe li mu\u017eu dopu\u0161teno otpustiti \u017eenu?\u00ab On im odgovori: \u00bb\u0160to vam zapovjedi Mojsije?\u00ab Oni reko\u0161e: \u00bbMojsije je dopustio napisati otpusno pismo i \u2013 otpustiti.\u00ab A Isus \u0107e im: \u00bbZbog okorjelosti srca va\u0161ega napisa vam on tu zapovijed. Od po\u010detka stvorenja mu\u0161ko i \u017eensko stvori ih. Stoga \u0107e \u010dovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju \u017eenu; i dvoje njih bit \u0107e jedno tijelo. Tako vi\u0161e nisu dvoje, nego jedno tijelo. \u0160to dakle Bog zdru\u017ei, \u010dovjek neka ne rastavlja!\u00ab\u2026 \u00bbTko otpusti svoju \u017eenu pa se o\u017eeni drugom, \u010dini prema prvoj preljub. I ako \u017eena napusti svoga mu\u017ea pa se uda za drugoga, \u010dini preljub\u00ab (Mk 10, 3-12).
\u00a0
Brak i potomstvo<\/strong>
\u00a0
Kr\u0161\u0107anski se brak ne mo\u017ee sklopiti s odlukom da se ne\u0107e imati djece. Djeca su jedno od temeljnih dobara koja dolaze iz \u017eenidbe (izuzev okolnosti kada je to objektivno nemogu\u0107e). Gledano kroz Bibliju, tema potomstva je vi\u0161e vlastita Staromu nego Novom zavjetu. To se o\u010dituje ve\u0107 u prvome poglavlju Knjige postanka (1,28): Plodite se i mno\u017eite, napunite zemlju i sebi je podlo\u017eite. Osim toga, po predaji o Abrahamu, koja povijesno pripada u najstarije dijelove Biblije, vidi se koliki se naglasak stavlja na obe\u0107anje potomstva.
\u017didovi su u potomstvu gledali u stanovitome smislu nastavak svoga \u017eivota i produ\u017eenje svoga postojanja. Nedostatak se potomstva smatrao znakom prokletstva i ostavljenosti od Boga, iako i u Starome zavjetu postoje te\u017enje da se takav jednostrani pogled ubla\u017ei. Razvoj vjere u vje\u010dni \u017eivot kod Bo\u017ejega naroda bio je tako\u0111er postupan, odnosno dugo vremena uop\u0107e nema spomena o vje\u010dnome \u017eivotu u Svetome pismu. Odatle i ideja da se Bo\u017eja dobrota, ali i pravda, pa i osveta, ostvaruje na potomstvu. Naravno da takva ideja o Bo\u017ejoj osveti u potomstvu ne mo\u017ee imati mjesta u kr\u0161\u0107anskome poimanju Boga i \u010dovjeka.
Katekizam Katoli\u010dke crkve ka\u017ee da je \u017eenidba od po\u010detka ne\u0161to vrlo dobro u o\u010dima Stvoriteljevim te je usmjerena plodnosti i neprolaznomu jedinstvu mu\u0161karca i \u017eene. Ali, nastavlja Katekizam, zbog iskustva grijeha, vidljiv je i nered pa je to jedinstvo oduvijek ugro\u017eeno neslogom, te\u017enjom za gospodarenjem, nevjerom, ljubomorom i sukobima. I taj nered je sveop\u0107ega obilje\u017eja, ali nije dio naravi mu\u0161karca i \u017eene, ve\u0107 posljedica grijeha koji je izopa\u010dio njihov odnos ve\u0107 od prvoga grijeha. Makar zatrovan sa \u017eeljom gospodarenja i po\u017eude, red stvaranja ostaje.
\u00a0
Zapadna civilizacija i kr\u0161\u0107anski pogled na brak i obitelj<\/strong>
\u00a0
U urednoj i vjernoj ljubavi supru\u017enika mo\u017ee se vidjeti i odsjaj Bo\u017eje ljubavi prema \u010dovjeku. Nije bez razloga ta slika Bo\u017eje ljubavi bezbroj puta predo\u010davana u plemenitoj ljudskoj i bra\u010dnoj ljubavi. Ipak, ideali i teologija ne mogu biti preprjeka da se vidi stvarnost i \u010dinjenica da su mnogi brakovi objektivno i nepovratno razoreni, da je stvarnost braka mnogima prije slika predvorja pakla negoli ljubavi Bo\u017eje.
Pod stanovitim uvjetima Crkva kr\u0161\u0107anima dopu\u0161ta takozvanu rastavu od stola i postelje ako je zajedni\u010dki \u017eivot postao nemogu\u0107. Time ipak mu\u017e i \u017eena nisu prestali biti supru\u017enici pred Bogom. Ne mo\u017ee se, pogotovo na Zapadu, pobje\u0107i ni od \u010dinjenice da su mnogi kr\u0161\u0107ani razvedeni i sada \u017eive u civilnom braku. Crkva im ne mo\u017ee priznati novi brak ako je prvi bio valjan, a oni zbog takva stanja ne mogu kumovati niti pristupiti sakramentima ispovijedi i pri\u010desti. Sve to zamra\u010duje izvornu ideju braka, \u010dak i me\u0111u vjernicima, kamoli me\u0111u onima koji vjere nikako nemaju. Stoga bih se vratio pitanju s po\u010detka: Postoji li mogu\u0107nost da se ponovno susretnu zapadna civilizacija i kr\u0161\u0107anski pogled na brak i obitelj?
Iskreno govore\u0107i, mislim da je mogu\u0107nost za to vrlo mala. Koliko god Crkva govorila o prirodnome zakonu kao ne\u010demu \u0161to je upisano u ljudsko srce i spoznatljivo svakomu \u010dovjeku, bez osje\u0107aja vjere koji daje smisao i kri\u017eu i patnji i svemu ostalom, govor o vrijednosti i svrhovitosti braka \u010dini se nerealnim. Zato se sve rje\u0111e i govori o braku, a sve \u010de\u0161\u0107e o partnerstvu i vezi \u010dija je trajnost ograni\u010dena \u201edok se dobro sla\u017eemo\u201c, ali nema dubljega ideala i cilja za koji se vrijedi i \u017ertvovati.
Ako se ne vratimo vjeri u Boga, ne mo\u017eemo razumjeti \u0161to je \u010dovjek, niti imamo temelj na kojemu \u010dovjeku mo\u017eemo priznati dostojanstvo koje mu pripada. To je biskup Pero Sudar dobro izrazio u intervjuu gdje je rekao: “Bojim se da je dana\u0161nja kriza vjere neraskidivo povezana s krizom \u010dovjeka\u2026 Temeljna kriza dana\u0161njeg \u010dovjeka je u njegovoj nespremnosti da prihvati da je samo \u010dovjek sebi i drugima. Ni\u0161ta manje, ali ni vi\u0161e\u2026 Stoga je nemogu\u0107e vjerovati u Boga, ako si umisli da je on sam bog. Naime, tada zakonito\u0161\u0107u vlastite logike zaklju\u010di da mu Bog ne treba. \u0160tovi\u0161e, smeta mu. Prvo i temeljno \u0161to vjera u Boga zahtjeva od \u010dovjeka jest da se ne pona\u0161a i drugima ne predstavlja kao da je Bog, ali ni kao \u017eivotinja. A upravo je to ona iskonska \u010de\u017enja ljudskoga duha i zadnja opasnost ljudskoga srca.”<\/p>\n
fra Mate Logara, Na\u0161a ognji\u0161ta | LJ::portal<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"