{"id":1712,"date":"2009-08-15T18:09:09","date_gmt":"2009-08-15T16:09:09","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2009\/08\/15\/vlado-pavii-zvirii\/"},"modified":"2009-08-15T18:09:09","modified_gmt":"2009-08-15T16:09:09","slug":"vlado-pavii-zvirii","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/vlado-pavii-zvirii\/","title":{"rendered":"Vlado Pavi\u010di\u0107: Zviri\u0107i"},"content":{"rendered":"
Sa web stranica www.lisice.info prenosimo rad Vlade Pavi\u010di\u0107a Naznake demografskih procesa u seoskom dru\u0161tvu na rubu Osmanlijskog carstva u poratno doba 18. stolje\u0107a – primjer sela Zviri\u0107i<\/em> (objavljeno u: Hercegovina, br. 22, Mostar, 2008). Autoru, koji je ulo\u017eio mnogo truda dok je “iskovao” svoje radove, a sve to iz ljubavi prema povijesti, i to posebno povijesti svoga hrvatskog roda iskreno \u010destitamo, a uskoro objavljujemo i njegov novi rad. <\/div>\n
<\/div>\n

Rad u Word formatu – lisice.info<\/a><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span><\/p>\n

<\/div>\n

1. Uvodne napomene<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Suvremeni su povjesnici \u010desto skloni dvadeseto stolje\u0107e na op\u0107e povijesnoj razini nazvati \u00abstolje\u0107em rata\u00bb, a ukoliko bismo istu sintagmu htjeli uporabiti za prostor Ljubu\u0161kog, onda bi s punim pravom takvu atribuciju ponijelo 17. stolje\u0107e, napose njegova druga polovica. Kako svako \u00abzlo nije za zlo\u00bb,<\/em> tako ni ratovi toga doba nisu bili samo doba stradanja, razaranja i prisilnog pomjeranja stanovni\u0161tva, ve\u0107 upravo posljedi\u010dno tome, izlazak iz oceana anonimnosti na povijesnu scenu mno\u0161tva imena osoba i naselja, pa tako i onih iz ljubu\u0161kog kraja, me\u0111u njima i Zviri\u0107a. Naime, u tada\u0161njem demografskom rasulu mno\u0161tvo se izbjeglica iz zale\u0111a na\u0161lo na jadranskoj obali, gdje su im du\u0161obri\u017eni\u010dku skrb pru\u017eali franjevci iz tamo\u0161njih samostana, zabilje\u017eiv\u0161i pri tome i njihova imena, mnogima prvi i jedini put. \u010cinjenica ne\u0161to \u010de\u0161\u0107eg spominjanja u tim okolnostima Zviri\u0107ana, nego \u017eitelja iz drugih ljubu\u0161kih naselja bila je, uz ostalo, i razlogom \u0161to smo im ve\u0107 posvetili jedan \u010dlanak,[1]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> zahvativ\u0161i kronolo\u0161ki ba\u0161 ta ratna vremena do konca 17. stolje\u0107a. Ra\u0161\u010dlambama na temelju ne ba\u0161 osobito velikog broja podataka, ipak se uspjelo u grubim crtama orisati demografsku sliku Zviri\u0107a za tih burnih vremena, koja daje naslutiti osnovnu joj zna\u010dajku – neprestanu mijenu i vrenje do potpunog rasapa.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Stabiliziranjem politi\u010dkih i dru\u0161tvenih prilika nastalih mirom u Srijemskim Karlovcima, koje nije zna\u010dajnije poremetio ni skora\u0161nji ratni sraz poznat pod nazivom Mali ili Sinjski rat, uslijedit \u0107e i demografsko stabiliziranje, \u010diji \u0107e kona\u010dni ishod biti vidljiv po\u010detkom druge polovice 18. st. kada se na Zviri\u0107ima pojavljuju tri nova roda, Jurkovi\u0107i, Ili\u0107i i Paponje, koji \u0107e susljednost odr\u017eati do danas. Dakle, predmet ovoga rada bit \u0107e pra\u0107enje nastavka procesa demografskih previranja, s tendencijom postupnog stabiliziranja i novoga procvata, na primjeru sela Zviri\u0107i, a sve to od zavr\u0161etka ratnih srazova 17. st. do prvog desetlje\u0107a 19. stolje\u0107a.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

2. Prostorni okvir – od Hardomilja do Jasenice, od Trebi\u017eata do granice<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Selo Zviri\u0107i, naselje ljubu\u0161ke op\u0107ine i huma\u010dke \u017eupe, smje\u0161teno je na njihovom jugoisto\u010dnom rubu s desne strane rijeke Trebi\u017eat, \u010diji ga \u010duveni vodopad Kravice povezuje sa selom Studenci, koje je smje\u0161teno na lijevoj obali spomenute rijeke. Rije\u010dni tok bi ujedno bila i sjeverna granica ovoga sela. Na visoravni, smje\u0161tenoj izme\u0111u Crnog Brda i brd\u00e2 Gradine i Mitru\u0161e, nalazi se selo Jasenica, koje ga ome\u0111uje s istoka, a u podno\u017eju spomenutog Crnog Brda nalazi se selo Stubica[2]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> i ono predstavlja sjeveroisto\u010dnu granicu Zviri\u0107a. Nasuprot njima, s jugozapadne i zapadne strane Zviri\u0107i grani\u010de, s tako\u0111er ljubu\u0161kim selima, Bija\u010dom i Hardomiljem, dok se s juga, uz dr\u017eavnu grani\u010dnu crtu RH, <\/span>dodiruju s dalmatinskim selima Prud i Dragovija u \u017eupi Vid i op\u0107ini Metkovi\u0107.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

3. Povijesni okvir<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

Kraj Morejskog rata – vrijeme cijepanja i razgrani\u010denja<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Nakon \u0161to je vi\u0161e od dva stolje\u0107a \u00abtiranida otomana\u00bb pritiskala prostor sela Zviri\u0107a, on je ipak tijekom Morejskog rata bio oslobo\u0111en i nalazio se u rukama Mle\u010dana. Jo\u0161 je M. Vego iznio podatak, ne pozivaju\u0107i se, dodu\u0161e, na izvor, da je Mihajlo Zubac-Radmanovi\u0107, rodom iz Pao\u010de u Bro\u0107nu, predvodio 1693. oslobo\u0111enje. Zviri\u0107a i Jasenice.[3]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Da su u sklopu ostvaraja mleta\u010dkog strate\u0161kog cilja u Neretvi – zauzimanje \u010citluka i Gabele, Zviri\u0107i doista bili u rukama Mle\u010dana ve\u0107 1693. najzornije nam svjedo\u010di investitura kojom je Bartulu Jelavi\u0107u dodijeljeno 40 kanapa[4]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> zemlje u istome.[5]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Za tih borbi u rukama Mle\u010dana nije bio samo prostor sela Zviri\u0107a, nego sav prostor s desne obale Trebi\u017eata, gdje pojam desne obale treba shvatiti uvjetno ne preslikavaju\u0107i mehani\u010dki dana\u0161nji rije\u010dni tok i stupanj njegove ure\u0111enosti tri stolje\u0107a unatrag, kada od toga nije bilo ni traga.[6]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Dakle, grani\u010dna crta povu\u010dena nakon mira u Srijemskim Karlovcima (linea Grimani)<\/em>, a koja i danas vrijedi, nije bila odraz na\u010dela uti possidetis,[7]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> po kojem je dogovoreno razgrani\u010denje, ve\u0107 je, kako vidimo, u ovome slu\u010daju od njega odstupljeno. Iako je Serenissima na mirovnim pregovorima uspjela i za sebe izboriti spomenuto na\u010delo, ipak je od njega odstupila pri odre\u0111ivanju granice u dubrova\u010dkom zale\u0111u ponajve\u0107ma zbog nastojanja dubrova\u010dke diplomacije Ako je tako bilo u tom slu\u010daju, onda nije jasno za\u0161to je od istoga odstupila na prostoru Ljubu\u0161kog, osim ako nije ocijenila da joj pouzdanija grani\u010dna crta koja ide obroncima brd\u00e2, nego nestalnim rije\u010dnim tokom.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>\u010cinom razgrani\u010denja taj, dotad etnokonfesionalno i etnokulturno, cjeloviti prostor podijeljen je izme\u0111u dva imperijalna sustava, \u010dime su Zviri\u0107i ostali u sklopu otomanskoga, upravo na samom njegovu rubu.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Novi ratni sraz – nova zla slutnja<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Nakon dva velika i iscrpljuju\u0107a ratna sraza 17. stolje\u0107a nije trebalo pro\u0107i ni desetlje\u0107e i pol, pa da se prekine \u00abvje\u010dni mir\u00bb, dogovoren u Srijemskim Karlovcima, a potpisan izme\u0111u Osmanlija i Republike sv. Marka 7. velja\u010de 1699. u Beogradu,[8]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> i nera\u0161\u010di\u0161\u0107eni se ra\u010duni i prijepori razrije\u0161e jo\u0161 jednim ratom. Kao da su odmah po\u010deli pripreme za to, Osmanlije su nedugo nakon sklopljenog mira, jo\u0161 tijekom 1699, pristupili sre\u0111ivanju stanja u Bosanskom ejaletu, popravljaju\u0107i postoje\u0107e i podi\u017eu\u0107i nove utvrde, posebice u pograni\u010dnim krajevima, te uspostavljaju\u0107i nove kapetanije. Tako se dr\u017ealo da je ljubu\u0161ka kapetanija uspostavljena nakon Morejskog rata gdje se kao njen prvi zapovjednik spominje Mahmud kapetan 1705.[9]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Me\u0111utim, kako s tim pomiriti podatak da se ve\u0107 1695. za agu azbana<\/em> u velikoj tvr\u0111avi u Ljubu\u0161kom postavlja Mahmut kapetan i to nakon ostavke brata mu Ahmed-age?[10]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Dakle, deset godina prije do sada poznatoga prvoga spomena, jo\u0161 u tijeku Morejskoga rata, javlja se Mahmut kapetan, \u0161to bi moglo govoriti u prilog tezi da je ljubu\u0161ka kapetanija osnovana u tijeku spomenutog rata. Tome bi dodatno u prilog govorila i \u010dinjenica da bi ti azbani<\/em> zapravo mogli biti pasbani<\/em>, koje i Kre\u0161evljakovi\u0107 navodi kao vojni\u010dku postrojbu koja je postojala u sustavu kapetanija.[11]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Rat, kojim je prekinut taj nedavno sklopljeni \u00abvje\u010dni mir\u00bb<\/em>, Osmanlije su navijestile Mle\u010danima 9. prosinca 1714. Za razliku od prethodna dva ovaj je trajao znatno kra\u0107e, nepune \u010detiri godine, donijev\u0161i Mle\u010danima, uz velike prostorne gubitke na Levantu, sitne dobitke na dalmatinskoj boji\u0161nici, te otrije\u017enjenje i svijest da su postali drugorazredna europska zemlja, daleko od nekada\u0161njeg sjaja i mo\u0107i. Tijekom rata prostor Ljubu\u0161kog, \u010diji su Zviri\u0107i sastavni dio, bio je uistinu po\u0161te\u0111en znatnijih pusto\u0161enja[12]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> i zna\u010dajnijih migracijskih kretanja.[13]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Bez novih ratnih razra\u010dunavanja do nestanka oba imperijalna sustava<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Sve crne slutnje u pogledu nastavka ratnih doga\u0111anja 17. stolje\u0107a i u sljede\u0107em, 18. stolje\u0107u, koje je mogao izazvati novi mleta\u010dko-osmanski rat iz 1714. pokazale su se neutemeljenim, jer do propasti obaju imperijalnih sustava na podru\u010dju Ljubu\u0161kog nije se zbio vi\u0161e ni jedan ratni sukob, koji bi poremetio \u017eivotnu svakodnevicu ili izazvao procese dalekose\u017enijeg zna\u010daja. Dapa\u010de, smirivanjem napetosti u me\u0111usobnim odnosima i stabiliziranjem dru\u0161tvenih odnosa na obje strane do\u0161lo je do demografske obnove, posebice na mleta\u010dkoj strani, gdje se stvaranjem agrarne prenapu\u010denosti okre\u0107u i <\/span>pravci migracijskih kretanja, tako da mno\u0161tvo pojedina\u010dnih selidbi sada ide prema ispra\u017enjenim prostorima na osmanskoj strani.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

3. Poslijeratni nastavak demografskih previranja<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

Izostanak ve\u0107ih migracija i odu\u0161evljenja za njih<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Ukoliko bi se kao jedno o tipi\u010dnih obilje\u017eja i Kandijskog i Morejskog rata moglo uzeti skoro bespogovorno masovno bje\u017eanje i prela\u017eenje ispod osmanlijskog gospodara na mleta\u010dku stranu, to se, nakon gorkih razo\u010darenja izigravanjem obe\u0107anog od ovih potonjih, u ovome ratu nije ponovilo. Dapa\u010de, kao da rezignirani glas makarskog ljetopisca nakon Kandijskoga[14]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ili reski vapaj glavar\u00e2 iz Popova nakon Morejskoga rata,[15]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> upu\u0107en oba puta Mle\u010danima nakon izdaje sjajnih obe\u0107anja, otkriva sav oprez i nepovjerenje pla\u0107eno tako skupocjenim iskustvom. Iako je jama\u010dno jedan od razloga nedostatka masovnih selidbi u ovome ratu bio i to \u0161to se \u00abljudski spremnik\u00bb<\/em>, odakle se <\/span>moglo o\u010dekivati to seljenje bio dobrano ispraznio, ipak je pouka izvu\u010dena iz prethodnih selidbi i odu\u0161evljenog dizanja na oru\u017eje protiv biv\u0161ih osmanskih gospodara bila presudna. Zorno to svjedo\u010de nastojanja Vule Nonkovi\u0107a oko privla\u010denja seljaka Popova[16]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ili taktiziranje Mati\u0161e Alilovi\u0107a, glavara kr\u0161\u0107ana u Blatu i Bro\u0107nu s dostojanstvom i pla\u0107om age, koji cijelo vrijeme rata odr\u017eava vezu s mleta\u010dkim du\u017enosnicima i pouzdanicima, ali selidbu izvodi na samom koncu rata, kada je krajnji ratni ishod bio izvjestan.[17]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>U nedalekom za\u017eapskom susjedstvu, dio kr\u0161\u0107anskih podanika ne samo da se nije odazivao na mleta\u010dke pozive za prijelazom, ve\u0107 je stupao u osmansku slu\u017ebu i sklanjao pokretnine u njihove tvr\u0111ave da je za\u0161titi od plja\u010dke. K tome su se neki, ve\u0107 prebjegli, kr\u0161\u0107ani s istoga podru\u010dja, kao primjerice Vuk Obradovi\u0107 i Nikola Crn\u010devi\u0107, usred rata, otputili iz mleta\u010dke tvr\u0111ave Smrdan k stola\u010dkom kapetanu ishoditi pomilovanje za izbjeglice nedavno oti\u0161le.[18]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Do prvih poslijeratnih stanovnika<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span><\/strong>Jesu li Zviri\u0107i u Morejskom ratu uistinu postali terra deserta<\/em>, gdje su se nakon amnestije progla\u0161ene jo\u0161 tijekom 1699. vratili Grgrurinovi\u0107i[19]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> i Grgi\u0107i[20]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ili su, bar ovi potonji, pregrmjeli ratna stradanja ne napu\u0161taju\u0107i svoja ognji\u0161ta, na temelju dostupnih vrela nije mogu\u0107e re\u0107i. Me\u0111utim, izvjesno je da su Grgi\u0107i jedini zviri\u0107ki rod koji je ostvario kontinuitet od prvoga, imenom poznatog, sloja stanovni\u0161tva iz vremena Kandijskog rata (Nenadi\u0107a i Palini\u0107a) do onoga koji je naselio taj prostor sredinom 18. stolje\u0107a (Jurkovi\u0107a, Ili\u0107a i Paponja), \u010diji \u0107e potomci nastaviti \u00abdugo trajanje\u00bb (la longue dur\u00e9e)<\/em>, do na\u0161ih dana. Ukoliko su oboji i bili privremeno napustili svoje domove, ipak im se nije dogodilo ono \u0161to se dogodilo sa susjedima im iz nedalekih bro\u0107anskih sela, Dragi\u0107ine i Dobrog Sela, koji, kad su se povratili iz izbjegli\u0161tva, nalaze zauzetim svoja imanja od strane novodoseljenih muslimana.[21]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Ukoliko dva gore spomenuta roda nisu u potpunosti i za stalno napu\u0161tala Zviri\u0107e, ve\u0107 bi se vra\u0107ali \u010dim bi minula neposredna pogibelj, ipak ni o njima (osim spomena Andrije Grgurinovi\u0107a iz 1703, dok mu je otac Matija\u0161 istodobno na Tuziblju u Vidu),[22]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> niti o nekim novim \u017eiteljima, prema dostupnim izvorima, nema spomena u tome selu od Karlova\u010dkog do iza Po\u017eareva\u010dkog mira.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Bari\u0161i\u0107i – prvi novospomenuti \u017eitelji<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Nedugo iza potpisanog mirovnog ugovora u Po\u017earevcu, dok je na terenu jo\u0161 trajalo <\/span>razgrani\u010denje, u izvorima nailazim na novi zviri\u0107ki rod – Bari\u0161i\u0107e,[23]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> koji se na Zviri\u0107ima mogu pratiti samo idu\u0107a dva i pol desetlje\u0107a, a zasigurno ih vi\u0161e nema 1768, kada se javlja potpuno novi sloj stanovni\u0161tva. U matici[24]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u0161to ju je vodio fra Jure \u0106eli\u0107 iz Blata,[25]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u00abkurat u Borovcima 1718.\u00bb<\/em>, u razmaku od tri godine nalazimo dva upisa Bari\u0161i\u0107a. Jurino kr\u0161tenje:\u00ab1719. na 15. lipnja – karsti ja fra Jure \u0106eli\u0107 Juru sina Petra Bari\u0161i\u0107a Zviri\u0107a(!) i njegove \u017eene zakonite Ru\u017eice. Kum bi Andrija Borovac iz Vida.\u00bb<\/em>; i Mihovilovo vjen\u010danje:\u00bb1722. na Zviri\u0107i – Vin\u010da ja fra jure \u0106eli\u0107 Miovila Bari\u0161i\u0107a s Antonijom \u0107erju Pavla So\u010di\u0107a. Kum bi serdar Jure Bebi\u0107.\u00bb[26]<\/span><\/strong><\/span><\/span><\/span><\/a><\/em> <\/span>Dakle, na Zviri\u0107ima tada postoje dvije bra\u010dne zajednice Bari\u0161i\u0107a, Petrova i Ru\u017ei\u010dina, te Miovilova i Antonijina. Iako nemamo nikakva izravna dokaza da su Petar i Miovil bra\u0107a, ta nam se mogu\u0107nost \u010dini najvjerojatnijom. U svezi spomena ovih dviju obitelji, neizbje\u017eno se name\u0107u pitanja otkud se pojavi\u0161e i kakva im daljnja sudbina bje\u0161e? Odmah treba re\u0107i da odgovor na ta pitanja u ovome trenutku nije mogu\u0107. Pogotovo ne izri\u010dit! U vrelima nema nikakve naznake otkuda izroni\u0161e s ova dva upisa odmah iza Maloga rata, a isto tako ni gdje se djenu\u0161e iz tog mjesta za manje od tri desetlje\u0107a. U Zviri\u0107ima ih \u00abhvata\u00bb jo\u0161 samo biskupski popis iz 1742, i to Ilijino ku\u0107anstvo s dvoje i Markovo sa sedmero \u010deljadi,[27]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> a do biskupskog popisa iz 1768. i dolaska novih \u017eitelja nestaju bez traga.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>U susjednim Studencima, kad se prije\u0111e most preko Trebi\u017eata na \u017deljigo\u0161tu, koji povezuje ta dva sela, i krene prema Ljubu\u0161kom ili Bro\u0107nu, nai\u0111e se na Bari\u0161i\u0107a glavicu, gdje prebiva istoimeni rod. Tu ve\u0107 1742. nalazimo Marka Bari\u0161i\u0107a, starje\u0161inu deveto\u010dlanog ku\u0107anstva,[28]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> a \u010detvrt stolje\u0107a kasnije, 1768, Ivana na \u010delu sedmo\u010dlanog ku\u0107anstva.[29]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> U tome selu, na spomenutoj Bari\u0161i\u0107a glavici, susljednost su odr\u017eali sve do danas. I pored svih nastojanja da pove\u017eemo prvo spomenute, Miovila i Petra i sina mu Josipa, s Bari\u0161i\u0107ima iz oba biskupska popisa i iz oba sela nisu dala nikakva rezultata. Jedino mo\u017eemo ostati u sferi naga\u0111anja i pretpostavki, priklanjaju\u0107i se, za muku, najmanje nevjerojatnoj. Zbog toga smo primorani pribje\u0107i ispitivanju obiteljskih predaja o podrijetlu, ma koliko one bile nepouzdane, te se fokusirati na Bari\u0161i\u0107e iz najbli\u017eeg susjedstva, budu\u0107i je ovo patronimi\u010dko prezime vrlo brojno i rasprostranjeno kod Hrvata,[30]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> te utvrditi njihovu mo\u017eebitnu povezanost.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Odmah \u017eelim isklju\u010diti iz razmatranja Bari\u0161i\u0107e iz Makarskog primorja[31]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> i Su\u0107urja na Hvaru, potomke Ka\u010di\u0107a. Iako ima naznaka da je uistinu bilo selidbenih kretanja pojedinih rodova iz Makarskog primorja prema unutra\u0161njosti pod osmanlijskom upravom, i to ba\u0161 prema Ljubu\u0161kom, ipak mi se \u010dini da u tome pravcu uop\u0107e nije postojalo selidbeno kretanje tamo\u0161njih Bari\u0161i\u0107a,[32]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> starinom Ka\u010di\u0107a, te ih stoga ne uzimam u daljnja razmatranja.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Studena\u010dki Bari\u0161i\u0107i pri\u010daju za sebe da su do\u0161li iz Rakitna od tamo\u0161njih Bari\u0161i\u0107a i naselili se u Studence,[33]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> dok oni iz neretvanskog susjedstva, iz Vidonja, vele da su do\u0161li iz Vrlike,[34]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> odnosno iz Vruljine Prodoli.[35]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Dok za don Radinu predaju o podrijetlu iz Vruljine Prodoli uop\u0107e nismo mogli ubicirati to mjesto, don Milinu predaju o doseljenju Bari\u0161i\u0107a u Vidonje iz Vrlike moramo isklju\u010diti, jer ih u Vrlici nema u popisima 17. i 18. stolje\u0107a i tamo se javljaju tek 1830. s dva ku\u0107anstva.[36]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Argumenti kojima se potkrjepljuje podrijetlo vidonjskih Bari\u0161i\u0107a od Jeli\u010di\u0107a ne \u010dine mi se \u010dvrstim i mislim da ih treba, u najmanju ruku, uzeti s velikim oprezom.[37]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Naime, to\u010dno je da Ka\u010di\u0107 pjeva o junaku Petru Bari\u0161i\u0107u, starinom Jeli\u010di\u0107u[38]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> i to\u010dno je da Bartul Jeli\u010di\u0107 dobiva zemlju u Neretvi,[39]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ali mislim da to nije dovoljno da vidonjske Bari\u0161i\u0107e pove\u017eemo s njima.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Predaju pak studena\u010dkih Bari\u0161i\u0107a o rakitskom podrijetlu treba uzeti s krajnjim oprezom, jer se isti ranije javljaju u Studencima, nego u Rakitnu.[40]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Ukoliko bi u njoj i bilo zrnaca istine, onda bi ona jedino upu\u0107ivala na mogu\u0107e selidbeno ishodi\u0161te -posu\u0161ki kraj, odnosno Vinjane,[41]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> gdje bi bila matica i rakitskih,[42]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> kao i mnogih Bari\u0161i\u0107a koji u sjevernoj migracijskoj struji oti\u0111o\u0161e prema Kupresu[43]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> i dalje prema Posavini.[44]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Ukoliko bi \u017eeljeli sa\u017eeti ovo razglabanje o zviri\u0107kim Bari\u0161i\u0107ima, nekako mi se kao najmanje nevjerojatne ili bar ravnopravne svim ostalim mogu\u0107im name\u0107u dvije hipoteze: Prva, da su izvorni ljubu\u0161ki rod, koji je na Zviri\u0107ima izumro, mo\u017eda ba\u0161 u kugi koja je uslijedila koncem 1742,[45]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ili, s tko zna kojeg razloga, nekud odselio, mo\u017eda ba\u0161 prema Vidonjama; Druga, prema kojoj bi i ovi Bari\u0161i\u0107i bili vinjanskog ishodi\u0161ta, a Zviri\u0107i bi im bili jedna me\u0111upostaja prema kona\u010dnom odredi\u0161tu u Vidonjama. Dakle, kako maglica vrela prekriva i njihovu pojavu i njihov nestanak u ovome selu, jedini je izbor iz lepeze mogu\u0107ih obja\u0161njenja izabrati ono koje se \u010dini najmanje nevjerojatnim.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Jeli\u010di\u0107i – privremeni pojava, kao pokazatelj nastavka demografskih previranja<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span><\/strong>Nedugo iza spomena Bari\u0161i\u0107a i nedugo, tako\u0111er, iza Malog rata na Zviri\u0107ima se javlja jo\u0161 jedan rod – Jeli\u010di\u0107i,[46]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> koji \u0107e stolje\u0107e iza toga, stalnim naseljenjem, osamostaliti jedno novo selo za\u010deto u zviri\u0107kom okrilju – Stubicu. U istoj godini, s razmakom manjim od pola godine, javljaju se, kao i kod Bari\u0161i\u0107a, dva upisa toga roda u vezi sa Zviri\u0107ima, ali jo\u0161 prije Bari\u0161i\u0107a nestaju iz istoga. Upisi su: \u00ab1721. na 4. sije\u010dnja – Karsti ja fra Jure \u0106eli\u0107 Mariju \u0107er Jure Jeli\u010di\u0107a iliti Bili\u0107a s Zviri\u0107a. Kuma bih \u0160ima doma\u0107ica Kri\u017eana Jeli\u010di\u0107a.\u00bb<\/em>. Odmah iza njega slijedi:\u00bb1721. na 15. lipnja – Karsti ja fra Jure \u0106eli\u0107 Birdjitu \u0107er serdara Jure Bebi\u0107a i njegove zakonite \u017eene Kate. Kuma bih Vidosava divojka \u0107er Jerke Bili\u0107a aliti Jeli\u010di\u0107a s Zviri\u0107a.\u00bb[47]<\/span><\/strong><\/span><\/span><\/span><\/a><\/em> Iz ova dva upisa dalo bi se zaklju\u010diti da 1720. na Zviri\u0107ima opstoje bar tri bra\u010dne zajednice Jeli\u010di\u0107a aliti Bili\u0107a: Jurina, Kri\u017eanova i Jerkina. Tolika njihova brojnost za\u010du\u0111uje budu\u0107i ovoj trojci vi\u0161e uop\u0107e ne nalazimo spomena ni u Zviri\u0107ima, ni u obli\u017enjem ljubu\u0161ko-neretvanskom susjedstvu u suvremenim maticama. Je li bi to impliciralo zaklju\u010dak da su tu zabilje\u017eeni slu\u010dajno, u prolazu, dok su boravili na svojim zimi\u0161tima na Jasenici i okolici?[48]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Kako dvojica od spomenutih Jeli\u010di\u0107a imaju prili\u010dno rijetka imena, Kri\u017ean i Jerko, to sam antroponimijskom ra\u0161\u010dlambom poku\u0161ao utvrditi mogu\u0107u povezanost s nekim drugim rodom ili ih pratiti u drugim naseljima, ali osim pronalaska imenjaka i suvremenika im Jerke Grgi\u0107a, tako\u0111er sa Zviri\u0107a, ne utvrdih nikakve dodatne poveznice.[49]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Uz osobna imena ovih Jeli\u010di\u0107a zanimljiva je pojava i drugog im prezimena – Bili\u0107a. Kako su na obli\u017enjem ljubu\u0161ko-vrgorsko-neretvanskom podru\u010dju postojali ili jo\u0161 postoje Bili\u0107i s maticama u Lisicama, Crvenom Grmu, Humcu, te Orahu, odnosno Orahovlju, to sam nakon geneaolo\u0161kih ra\u0161\u010dlambi potpuno isklju\u010dio povezanost lisi\u010dkih, crvengrskih i huma\u010dkih Bili\u0107a s ovim zviri\u0107kim,[50]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> dok za one s Oraha ili Orahovlja[51]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> nema nikakvih naznaka o povezanosti, ali ni podataka koji bi to potpuno isklju\u010divali.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Dakle, kao \u0161to su se u jednom bljesku pojavili, isto su tako s podru\u010dja Zviri\u0107a strjelovito nestali, da bi se pojavili jedno stolje\u0107e poslije, gdje taj ugledni[52]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> i brojni,[53]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u010dak plemeniti,[54]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> bro\u0107anski rod za stalno ostade i vremenom mjesto svog u\u017eeg prebivali\u0161ta osamostali u novo selo – Stubicu!<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Petkovi\u0107i i Volarevi\u0107i – bro\u0107anski iveri kratkoga trajanja<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Vjerojatno \u0107e daljnja istra\u017eivanja u potpunosti potvrditi ono \u0161to se ve\u0107 sada, na trenutnom stupnju istra\u017eenosti, dade naslutiti – da Bro\u0107no, me\u0111u mikroprostorima sli\u010dne veli\u010dine na hrvatskom etni\u010dkom prostoru, nema premca kao izvori\u0161te migracijskih kretanja. Za potkrjepu tome, navedimo samo jedan primjer: Korijeni bar tre\u0107ine dana\u0161njeg ljubu\u0161kog stanovni\u0161tva su na bro\u0107anskoj visoravni, odakle su pristizali u vi\u0161estoljetnim selidbama!<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Upravo u demografskim previranjima tijekom i nakon ratova 17. i po\u010detka 18. stolje\u0107a, \u017eitelji Bro\u0107na najintenzivnije sudjeluju. U vrelima, gdje se god \u00abokrene\u0161\u00bb, vidi\u0161 naznaku – iz Bro\u0107na ili iz nekog bro\u0107anskog sela. Za Petkovi\u0107e[55]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> i Volarevi\u0107e,[56]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> o kojima je rije\u010d, te naznake u svezi zviri\u0107kih spomena, dodu\u0161e, nema, ali je s druge strane znano da im je tamo ishodi\u0161te.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Spomen pripadnika oba ova roda uz Zviri\u0107e vezan je za bilje\u017eenje njihove smrti. I to tragi\u010dne smrti:\u00ab1739, <\/span>na 10. kolovoza – Marin Vuki\u0107 iz Vida i Luka Petkovi\u0107 iz Zviri\u0107a utopili se vi\u0161e Opuzena.\u00bb[57]<\/span><\/strong><\/span><\/span><\/span><\/a> <\/em>i \u00ab1743. na 22. studenoga – Grgo Volarevi\u0107 poginuo je u dobi od 43 godine i ukopan u groblju Zviri\u0107i\u00bb<\/em>.[58]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Dok za Grgu znamo mjesto ukopa i dob, ali ne i podrijetlo mu i to\u010dan uzrok smrti, to za Luku znamo i podrijetlo i uzrok smrti, ali ne i to je li mu Neretva, osim mjesta smrti, bila i grobi\u0161te. Iako ne znamo ni Lukinu dob, opravdanim nam se \u010dini pretpostaviti da je on \u010dlan, mo\u017eda sin, dvanaestero\u010dlanog ku\u0107anstva \u010diji je starje\u0161ina Vid Petkovi\u0107, kojega tri godine nakon Lukine smrti zatje\u010de na Zviri\u0107ima popis biskupa Dragi\u0107evi\u0107a iz 1742. godine.[59]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Mo\u017eda bi se upravo na ovome primjeru moglo vidjeti kako su u vrijeme tih demografskih previranja Zviri\u0107i bili prolazna postaja i izlazna vrata prema mleta\u010dkom susjedstvu za selidbena strujanja iz unutra\u0161njosti pod osmanlijskom vlasti. Dana\u0161nji vidski Petkovi\u0107i, koji su tu 1948. imali 62 \u017eitelja u 9 ku\u0107anstava,[60]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u010dini se da su upravo potomci zviri\u0107kog Vida Petkovi\u0107a iz 1742.[61]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> U Vidu ih, niti igdje drugdje u Neretvi, ne bilje\u017ee zemlji\u0161nici s po\u010detka stolje\u0107a.[62]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Nije jasno kako ih u Vidu <\/span>ne bilje\u017ei sa\u010duvano stanje du\u0161a iz 1744,[63]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> kada je 1735. na 12. i 17. prosinca upisana smrt Cvite i Marka Petkovi\u0107a iz Vida, koji su ukopani u crkvi Bl. Gospe u istome mjestu.[64]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Kada 1756. umire Ivan[65]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> u 56. g. i 1760. Mara Petkovi\u0107,[66]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u017eena Vidakova u 67. g., onda im je kao prebivali\u0161te navedena Dragovija, a kao ukopi\u0161te opet crkva Bl. Gospe od Snijega u Vidu. Najbrojnije ku\u0107anstvo u Vidu, odnosno Dragoviji 1792.[67]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> je ono Petkovi\u0107a s 18 \u010dlanova, a starje\u0161ina mu je Petar Petkovi\u0107 sin Vidakov od 38 godina. Ime majke mu nije navedeno, ali je kod upisa sestre mu Jakovice od 19 g. re\u010deno da je k\u0107i p. Vidaka i p. Mare. Ovdje se, me\u0111utim, javlja jedna proturje\u010dnost: Maloprije smo vidjeli da je Mara, \u017eena p. Vidaka Petkovi\u0107a umrla 1760, i to u 67 godini, a evo Jakovica, koja bi joj trebala biti k\u0107er, ispada de je ro\u0111ena 1773. Trinaest godina nakon njene smrti u, za ono doba, dubokoj starosti. Iako ne znam kako suvislo objasniti ove proturje\u010dnosti, ipak mi se \u010dini da je \u00abnestanak\u00bb Petkovi\u0107a sa Zviri\u0107a bio uzrokovan preseljenjem cijele obitelji u nedaleko prekograni\u010dno susjedstvo.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>\u010cini se da je i spomen Volarevi\u0107a, tog tipi\u010dnog vidskog roda,[68]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> bro\u0107anskih korijena,[69]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> na Zviri\u0107ima uzrokovan pograni\u010dnim problemima. Vidjeli smo da je njihov pripadnik Grgo tragi\u010dno skon\u010dao svoj \u017eivot i pokopan na Zviri\u0107ima. Najlogi\u010dnijim odgovorom na pitanje za\u0161to je pokopan tu, a ne u bliskoj i susjednoj, dalmatinskoj \u017eupi Vid, odakle je najvjerojatnije i bio, je taj \u0161to ga je iznenadna i tragi\u010dna smrt zatekla u drugoj dr\u017eavi, pa je problem prijenosa posmrtnih ostataka preko granice rije\u0161en ukopom u mjestu pogibije.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Primjeri u vrelima, koji nam govore o procesu demografskih previranja u ovome seoskom dru\u0161tvu na rubu osmanskog imperijalnog sustava, zavr\u0161avaju spomenom tragi\u010dne smrti Grge Volarevi\u0107a i ve\u0107 sljede\u0107i spomen zviri\u0107kih \u017eitelja iz biskupskog popisa 1768. nam pokazuje da su ona uistinu u zavr\u0161noj etapi, jer su sudionici tog preslojavanja odr\u017eali susljednost do danas. Sva kasnija doseljenja bila su samo popunjavanje slobodnog prostora, od kojih su ona bro\u0107anskih rodova Jeli\u010di\u0107a i Pehara dovela tijekom 19. st. do cijepanja Zviri\u0107a i osamostaljenja novoga sela – Stubice.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

4. Smirivanje demografskih previranja i po\u010detak procesa stabiliziranja<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Pola stolje\u0107a od pojave u vrelima prvog zapisanog \u017eitelja Zviri\u0107a obilje\u017eeno je trima ratovima i njima izazvanim demografskim previranjima, do potpunog rasapa u Morejskom ratu, nakon kojeg Zviri\u0107i postaju rubno selo osmanskog imperijalnog sustava. Demografska se previranja nastavljaju i nakon zavr\u0161etka tog rata i zavr\u0161avaju do sredine 18. st., kada doseljava potpuno novo stanovni\u0161tvo, koje \u0107e susljednost odr\u017eati do danas. Umjesto Bari\u0161i\u0107a, Grgi\u0107a i Petkovi\u0107a iz 1742, samo \u010detvrt stolje\u0107a poslije, javljaju se Jurkovi\u0107i, Ili\u0107i i Tomi\u0107i (Paponje). O\u010dito, trebalo je pro\u0107i jo\u0161 dodatnih skoro pola stolje\u0107a od zavr\u0161etka ratnih destrukcija, pa da se zavr\u0161i proces demografskog vrenja i zrenja i otpo\u010dne \u017eivot rodova koji \u0107e susljednost na Zviri\u0107ima odr\u017eati idu\u0107ih dva i pol stolje\u0107a, do danas, te tako otpo\u010deti proces demografske stabilizacije i novoga uzleta.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

Prostor preko Neretve – najslabije zastupljeni areal u migracijskim strujanjima prema Ljubu\u0161kom<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>U hercegova\u010dkim migracijskim arealima s kojih su stizale sastavnice ljubu\u0161kog stanovni\u0161tva, zasigurno su oni s lijeve strane Neretve najslabije zastupljeni. Razlog tome nije samo ograni\u010denost \u00abbiolo\u0161kog spremnika\u00bb, koji nije mogao, uz davanja prema Neretvi i Dubrovniku, zna\u010dajnije isto\u010diti \u017eivodajnih sokova i prema prostoru Ljubu\u0161kog, ve\u0107 rijeka Neretva, koja je uistinu predstavljala selidbenu prepreku, nama danas nepojmljivu. Gledaju\u0107i prezimensku \u0161arolikost Poneretavlja nakon demografskih previranja 17. st., vidimo da su migracijski valovi iz osmanlijskog zale\u0111a, bilo lijeve, bilo desne obale, uglavnom zavr\u0161avali u \u00absudaru\u00bb s rijekom Neretvom, uz gdjekoju iznimku, kojima ni ta vodena prepreka nije bila nepremostiva. Nakon prvotnih zauzimanja prostora, daljnja pomjeranja su bila u korelaciji s nevoljnostima i tjeskobama u trenuta\u010dnom prebivali\u0161tu, te s primamljivo\u0161\u0107u pogodnosti koje su se nudile na nekom drugom mjestu, pa i s druge strane rijeke. Vremenom su posebnu <\/span>privla\u010dnost dobivala mjesta na samoj obali Neretve, Metkovi\u0107 i Opuzen, nude\u0107i mno\u0161tvo novih mogu\u0107nosti poslovnog i gospodarskog napretka, \u010dime su \u00abbrisali\u00bb tu vodenu barijeru. Me\u0111u rodove, koji su povoljnije uvjete \u017eivota vidjeli iza rije\u010dne prepreke spadaju Jurkovi\u0107i i susjedi im Ili\u0107i i osim njih gotovo da i nema drugog roda na podru\u010dju Ljubu\u0161kog, koji bi prije suvremenih selidbi potjecao s prostora lijeve strane Neretve, odnosno trebinjske biskupije.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>To\u010dnu godinu i okolnosti dolaska Jurkovi\u0107a i Ili\u0107a[70]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> na Zviri\u0107e ne znamo, jer nam vrela o tome izravno ne govore, kao \u0161to nam ne govore ni o prija\u0161njem mjestu njihova stanovanja. Me\u0111utim, sasvim je opravdano pretpostaviti da se njihov dolazak dogodio na polovici 18. st. i da je to bilo s prostora Hutova, odnosno njegova bliskog za\u017eapskog susjedstva.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Jurkovi\u0107i ili \u00ab…valja nama preko rijeke\u00bb<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Dok za Jurkovi\u0107e[71]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> u dolini Neretve i njoj gravitiraju\u0107eg zale\u0111a s obiju obala nema dvojbe da su iz hutovsko-br\u0161tani\u010dkog ishodi\u0161ta, to za Ili\u0107e zbog rane prisutnosti na razli\u010ditim stranama nije tako izvjesno. Jedina dvojba vezana za Jurkovi\u0107e je ta jesu li iz hutovskog Donjeg Sela,[72]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> gdje ih danas nema, ali na njih sje\u0107anje \u010duvaju toponimi Jurkovi\u0107a groblje[73]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> i Jurkovi\u0107a ome\u0111ina[74]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ili su iz prvog hutovskog susjedstva iz Br\u0161tanice.[75]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Osim u Br\u0161tanici i Hutovu, Jurkovi\u0107i su velika imanja imali i na Li\u0161\u0107ima u dana\u0161njoj k.o. \u010cari\u0107i, koja se nalazi izme\u0111u Hutova i Graca. Uzmemo li u obzir sva tri spomenuta mjesta, ne\u0107emo pogrije\u0161iti pretpostavimo li da bi starina Jurkovi\u0107a moglo biti upravo to \u0161ire podru\u010dje iza planine \u017dabe, gdje su, s obzirom na svoju brojnost, mogli imati istodobno dvojno stanje – i u Hutovu i u susjednoj Br\u0161tanici, pa mo\u017eda \u010dak i trojno – na Li\u0161\u0107ima.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Bez obzira iz kojeg se naselja otputili preko Neretve u Zviri\u0107e, \u010dinjenica je da su odmah, u prvom zviri\u0107kom spomenu, vrlo brojni. Tada ih u dva ku\u0107anstva (Grginu i Lazarovu) ima 22 \u010dlana,[76]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u0161to predstavlja vi\u0161e od polovice \u017eitelja tog sela. I pored svih daljnjih selidbi sa Zviri\u0107a, Jurkovi\u0107i su do danas zadr\u017eali natpolovi\u010dnu broj\u010danu prevagu, nastavljaju\u0107i se i u novoj sredini baviti sto\u010darstvom,[77]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> sve donedavno osnovnom gospodarskom djelatnosti. Umjesto Morina iznad Nevesinja, sada im je pastirsko odredi\u0161te postala planina Ljubu\u0161a isto\u010dno od Duvna. Koliko im je sto\u010darstvo bila izrazita gospodarska odrednica neka za potkrjepu poslu\u017ei podatak \u0161to ga donosi Patsch, kada koncem 19. st. posje\u0107uje taj kraj:\u00bb…Na\u010din \u017eivota u mnogim je stvarima stari. Tako sam me\u0111u Gali\u0107ima vidio jednoga 65-godi\u0161njeg mu\u0161karca koji u rukama nikada nije imao kakav alat. I u obitelji Jurkovi\u0107 u Zviri\u0107ima bilo je jo\u0161 prije kratka vremena mu\u0161karaca koji nikad nisu spavali pod krovom. Krov nad glavom pravio se za \u017eene, djecu i zalihe.\u00bb[78]<\/span><\/strong><\/span><\/span><\/span><\/a> <\/em>Nakon pu\u0161tanja korijena na Zviri\u0107ima Jurkovi\u0107i ponovno krenu\u0161e u mno\u0161tvu seoba na razne strane svijeta, a najprivla\u010dnija im odredi\u0161ta bijahu Studenci i sela uz Neretvu – Gabela i Gabela Polje.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Ili\u0107i tako\u0111er \u00abforsiraju\u00bb rijeku <\/span> <\/span><\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Ako kod Jurkovi\u0107a postoji samo dvojba iz kojeg su to\u010dno naselja s mikropodru\u010dja iza planine \u017dabe, to kod zviri\u0107kih Ili\u0107a rje\u0161enje ishodi\u0161ne zagonetke nije nimalo lako. \u010cinjenica je da je i njihovo, kao i prezime Jurkovi\u0107a, patronimi\u010dkog postanja,[79]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ali je kod njih problem \u0161to se na mnogo mjesta u zviri\u0107koj bli\u017eoj i daljoj okolici javljaju vrlo rano, te je vrlo rizi\u010dno svoditi ih sve na istog rodona\u010delnika. Da se to prezime vrlo davno oblikovalo na prostoru <\/span>Hercegovine govori nam, osim imena sela Ili\u0107i kod Mostara, i to \u0161to se upravo mostarski Ili\u0107i (Ilini\u0107i) javljaju kao vo\u0111e bune protiv Osmanlija kod Po\u017eege 1596,[80]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> te kao sudionici bunjeva\u010dke seobe na samom po\u010detku 17. st.[81]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> iz Krmpo\u0107ana (danas Medvi\u0111a izme\u0111u Obrovca i Benkovca), prema Li\u010du kod Fu\u017eina, a kojoj je prvotno ishodi\u0161te bilo u zapadnoj Hercegovini.[82]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>U mete\u017eu Morejskog rata, nakon oslobo\u0111enja Gabele, u Neretvi se susre\u0107emo s nekoliko obitelji Ili\u0107a raznolikog prebivali\u0161ta i podrijetla. Tako u Metkovi\u0107ima imamo spomen Ilije Ili\u0107a 1699,[83]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> kapetana Andrije 1702,[84]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Nikole Ili\u0107a i zastavnika(?) Ili\u0107a u Vidonji tako\u0111er 1702,[85]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> 1725. Dominike iz Vida,[86]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> 1719. Mare \u017eene Petrove iz Jelavi\u0107a,[87]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> a 1703. Ivana sina Nikolina i Dominikina bez nazna\u010denog mjesta prebivali\u0161ta, ali s naznakom da su podrijetlom <\/span>iz Like.[88]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Jo\u0161 prije toga, zabilje\u017eena je 1674. \u017eenidba \u0160imuna Ili\u0107a iz Koteza kod Vrgorca,[89]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> a o mno\u0161tvu spomena Ili\u0107a s podru\u010dja Pasi\u010dine, Lap\u010danja[90]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> <\/span>i drugih mjesta Makarskog primorja u 17. stolje\u0107u da ne govorim.[91]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Razmatranje o selidbama Ili\u0107a na otoke, poluotok Pelje\u0161ac i dalje po hrvatskom etni\u010dkom prostoru, prijetilo bi potpunim udaljavanjem od osnovne niti – zviri\u0107kih Ili\u0107a, pa to ne\u0107emo ni zapo\u010dinjati. Ukoliko bi i bila to\u010dna predaja \u0161to je donosi don Rade Jerkovi\u0107 pi\u0161u\u0107i o vidskim Ili\u0107ima[92]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> o doseljenju petorice bra\u0107e iz Hercegovine od kojih se po jedan nastanio u Vidu, Gabeli, Zviri\u0107ima, Dusini i Metkovi\u0107ima, opet se ne bi mogla uskladiti s gornjim i jo\u0161 mnogim drugim podacima iz vrela, kojima raspola\u017eemo.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>U tra\u017eenju ishodi\u0161nog areala zviri\u0107kih Ili\u0107a nekako se najizglednijom mogu\u0107no\u0161\u0107u \u010dini da je to Hutovo, i to iz nekoliko razloga. Budu\u0107i da ih vrela u Zviri\u0107ima bilje\u017ee istodobno sa susjedima iz oba stani\u0161ta, Jurkovi\u0107ima, to mi se \u010dini da je i sama seoba i\u0161la zajedni\u010dki i u dogovoru. Upravo u vrijeme seobe i nakon nje (oko 1760.), uo\u010dava se slabljenje i ubrzo nestanak Ili\u0107a u Hutovu,[93]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> gdje se na njihovim posjedima naseljuju Vukorepi i Mustapi\u0107i.[94]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Dodatni razlog, koji bi govorio u prilog o hutovskom podrijetlu ovih Ili\u0107a je i taj \u0161to se prigodom vjen\u010danja Grge Ili\u0107a Markova sa Zviri\u0107a s Mandom Turudi\u0107 1778, za Grginu majku, a Markovu \u017eenu Janju Rahi\u010devi\u0107 (vjerojatno Rai\u010d) ka\u017ee da je iz Za\u017eablja.[95]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Dakle, mogu\u0107e je da se s mu\u017eem Markom vjen\u010dala dok su jo\u0161 \u017eivjeli u Hutovu, i onda skupa doselili u Zviri\u0107e i bili obuhva\u0107eni biskupskim popisom iz 1768. u ku\u0107anstvu \u0161to mu starje\u0161ina bje\u0161e Petar Ili\u0107. Stabiliziranjem i broj\u010danim razvitkom u novom stani\u0161tu, Ili\u0107i po\u010detkom 19 stolje\u0107a po\u010dinju seliti prema Me\u0111ugorju i Gabeli.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Paponje – posljednji eho demografskih previranja <\/span><\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>U popisu iz 1768. u Zviri\u0107ima je zate\u010deno i ku\u0107anstvo Ivana Tomi\u0107a. Budu\u0107i da je prezime Tomi\u0107 bio prijelazni oblik izme\u0111u prezimena Vidovi\u0107 i kona\u010dnog Paponja, to pod tim prezimenom treba razumijevati Paponje. Me\u0111utim, izgleda da su Tomi\u0107i[96]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> tu uhva\u0107eni u \u00abprolazu\u00bb, dok je \u0161ira obiteljska zajednica jo\u0161 bila nepodijeljena i dok jedan odijeljeni ogranak nije za stalno preselio na imanja u Zviri\u0107ima. Iz primjera drugih bro\u0107anskih rodova, Mijatovi\u0107a, Jeli\u010di\u0107a, Planini\u0107a, Zubaca itd., poznato je to dr\u017eanje dvaju imanja, gdje bi se vremenom odijeljeni ogranak razgranatih rodova za stalno preselio. A Vidovi\u0107i, od koji su proistekle Paponje, uistinu su bili izrazito razgranat rod, koji je uspio svoje ime prenijeti i na ime sela, a ve\u0107 su 1742. imali 6 ku\u0107anstava sa 60 \u010dlanova u bro\u0107anskom selu Vla\u010di\u0107i. Uz njih, tu je tada bilo i jedno ku\u0107anstvo Paponja, Ivanovo, s 8 \u010dlanova.[97]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Do idu\u0107eg popisa Vidovi\u0107i su pove\u0107ali i broj ku\u0107anstava (13) i broj \u010deljadi (84), te selu nametnuli ime po svome rodovskom imenu.[98]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Tako brojan rod iznjedrio je i \u010ditav niz novih rodova s novim imenom, te ih je danas u izvornom imenu ostalo tek nekoliko ku\u0107anstava.[99]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Rekoh ve\u0107 da Paponje nisu odmah nakon prvog spomena ostvarili susljednost i stalno naselje na Zviri\u0107ima, ve\u0107 su dvojnost stanovanja zadr\u017eali do po\u010detka 19. stolje\u0107a, kada na Zviri\u0107e za stalno preseljava Lovre Paponja, koji je bio o\u017eenjen zviri\u0107ankom An\u0111om Lazara Jurkovi\u0107a.[100]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Jeli nevjesta zviri\u0107anka ubrzala odluku o dijeljenju obiteljske zajednice i preseljenju ogranka njenog mu\u017ea u mati\u010dno joj selo?<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Sli\u010dno Paponjama i ve\u0107 prije spomenutim Jeli\u010di\u0107ima, na Zviri\u0107ima nalazimo i usamljeni spomen, tako\u0111er bro\u0107anskih, Dodiga,[101]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> koji \u0107e, kao i tih dvoje spomenutih, jedno vrijeme \u00abkru\u017eiti\u00bb okolo Zviri\u0107a, da bi tek u drugom desetlje\u0107u 19. stolje\u0107a tu zasnovali stalno prebivali\u0161te.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Spominjanje prvog zviri\u0107kog \u017eitelja u dostupnim vrelima \u00abpada\u00bb u vrijeme Kandijskoga rata, vrijeme izuzetno krvavih sukoba i potpunog demografskog rasapa i trebat \u0107e puno stolje\u0107e da se demografska previranja na tome, sada pograni\u010dnom, prostoru smire i zapo\u010dne proces novoga demografskog uzleta i potpune revitalizacije tog seoskog dru\u0161tva na rubu otomanskog imperijalnog sustava.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

5. Demografski pokazatelji s prijeloma stolje\u0107\u00e2 organizirani kroz serije podataka<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

Velja\u010dka matica kr\u0161tenih – vrelo za serijalnu historiju<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span><\/strong>Nepuna dva desetlje\u0107a nakon \u0161to nam vrela ostavljaju trag posljednjeg preslojavanja zviri\u0107kog \u017eiteljstva, pojavljuje se matica kr\u0161tenih crkvene \u017eupe Ljubu\u0161ki (Veljaci) iz koje mo\u017eemo pratiti, organiziramo li na temelju nje serije podataka, dio demografske zbilje u seoskom dru\u0161tvu tog pograni\u010dnog prostora na prijelazu stolje\u0107\u00e2.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span><\/strong>Obaveza, propisana na 24. sjednici Tridentinskog koncila 1563,[102]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> koja je trebala vrijediti za cijelo podru\u010dje djelovanja katoli\u010dke crkve, na prostoru Ljubu\u0161kog je za\u017eivjela s vi\u0161e od dva stolje\u0107a zaka\u0161njenja. Treba li boljeg obja\u0161njenja za\u0161to je tome tako od \u010dinjenice da je (kojeg li paradoksa?!) upravo u godini propisivanja te odredbe, prema franjeva\u010dkoj predaji, sru\u0161en samostan u Ljubu\u0161kom, a oni koji su trebali provoditi tu odluku bili pobijeni ili prognani.[103]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Ni ostala podru\u010dja u Hercegovini, u obje biskupije, ne stoje mnogo bolje s mati\u010dnim knjigama,[104]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> dapa\u010de, mnoga su imala, \u0161to se matica ti\u010de, jo\u0161 zlosretniju sudbinu.[105]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span> <\/span>Matica kr\u0161tenih \u017eupe Ljubu\u0161ki (Veljaci), svezak prvi, po\u010dinje 1786. i traje do 1808. Ova \u017eupa tada obuhva\u0107a cijelu dana\u0161nju op\u0107inu Ljubu\u0161ki i ona je kolijevka iz koje su proistekle sve dana\u0161nje ljubu\u0161ke \u017eupe. Od 1809. po\u010dinje vo\u0111enje i ostalih dviju matica, umrlih i vjen\u010danih, i one su za \u017eupu maticu, kao i za sve ostale \u017eupe k\u0107eri, sa\u010duvane do danas.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Ova se prva matica, nakon \u0161to je vrlo kvalitetno obnovljena i za\u0161ti\u0107ena u Dr\u017eavnom arhivu u Zagrebu, \u010duva u arhivu \u017eupnog ureda u Veljacima. Veli\u010dine je 20×15 cm i na njenih 276 stranica upisano je u 1032 upisa 1043 kr\u0161tenja. Pisana je latinskim jezikom i pismom i prili\u010dno \u010ditkim rukopisom.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

a) Broj \u017eitelja Zviri\u0107a kroz dva i pol stolje\u0107a – dugotrajna krivulja rasta i onda strmog pada<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Osnovna je zna\u010dajka kretanja broja stanovnika Zviri\u0107a kroz protekla dva i pol stolje\u0107a, \u0161to je vidljivo iz tablice i grafikona br. 1, gotovo stalni rast sve do iza drugog svjetskog rata, kada po\u010dinje sna\u017eni i ubrzani pad, tako da je u tri desetlje\u0107a od<\/p>\n

<\/div>\n

1953.-1981. taj broj smanjen za gotovo dvije tre\u0107ine – sa 613 na 236 stanovnika. Istina, u tom je dvostoljetnom razdoblju gotovo stalnog rasta vidljivo da je bilo i kratkih razdoblja pada. Dok je ono izme\u0111u 1813.- 1867. \u00abprouzro\u010deno\u00bb statisti\u010dkim problemom (1813. Zviri\u0107i su iskazani skupa sa Studencima), za ono izme\u0111u 1910. i 1920. dr\u017eim da<\/p>\n

<\/div>\n

je osnovni uzrok 1. svjetski rat i velika epidemija \u00ab\u0161panjolice\u00bb. Upravo nakon tog kratkotrajnog zastoja u vremenu nakon 1. svj. rata, zapo\u010dinje prava demografska eksplozija, tako da se u idu\u0107ih tri desetlje\u0107a, i pored zna\u010dajnih gubitaka u 2. svjetskom ratu, broj Zviri\u0107kih \u017eitelja udvostru\u010dio. I pored nemogu\u0107nosti da utvrdimo to\u010dan broj \u017eitelja Zviri\u0107a iz 1813, ipak se mo\u017ee pretpostaviti da se u nepunih pola stolje\u0107a, od kada je zabilje\u017een novo pristigli sloj stanovni\u0161tva, broj \u017eitelja udvostru\u010dio, \u0161to je najbolja potkrjepa \u010dinjenici da je do polovice 18. st. do\u0161lo do demografskog stabiliziranja, kao osnovice za novi uzlet.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

b) Ro\u0111enja (kr\u0161tenja) na Zviri\u0107ima<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span><\/strong>Iako je <\/strong>broj zabilje\u017eenih kr\u0161tenja zviri\u0107ke djece u mati\u010dnoj knjizi relativno malen, gotovo statisti\u010dki zanemariv, ipak \u0107emo na temelju danog stanja poku\u0161ati uo\u010diti pravce demografskih kretanja, koje \u0107e daljnja istra\u017eivanja na temelju ostalih mati\u010dnih knjiga iz 19. st. potvrditi ili opovr\u0107i. Iz Tablice i Grafikona broj 2 vidljiv je broj i spolna struktura ro\u0111enih (kr\u0161tenih) na Zviri\u0107ima po godinama u razdoblju koje je \u00abpokrivala\u00bb spomenuta matica. Za te nepune dvadeset i dvije godine na Zviri\u0107ima je kr\u0161teno 42. djece, od \u010dega 22 dje\u010daka i 20 djevoj\u010dica. Dakle, u prosjeku dvoje godi\u0161nje. Raspored po godinama je neujedna\u010den, tako da ima godina bez ijednog zabilje\u017eenog kr\u0161tenja (primjerice trogodi\u0161te 1794.-1796. ili dvogodi\u0161te 1798.-1799.), dok 1793, koja prethodi spomenutom trogodi\u0161tu bez ijednog kr\u0161tenja, imamo zabilje\u017eenih \u010dak 9 kr\u0161tenja. Ukoliko nije do\u0161lo do gre\u0161ke u zapisivanju istih, na temelju ovog pokazatelja reklo bi se kao da su se Zviri\u0107ani \u00abispuhali\u00bb i da su im bile potrebne tri godine da uhvate novi zalet i dah. \u010cini se da je i broj\u010dani odnos ro\u0111enih izme\u0111u spolova onakav kakvim su ga utvrdila demografska istra\u017eivanja na raznim stranama, jer je na 20 \u017eenskih, kr\u0161teno 22 mu\u0161ke djece, \u0161to se uklapa u uo\u010dene i utvr\u0111ene okvire.[106]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

c) Mjese\u010dni raspored kr\u0161tenja i ro\u0111enja<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span><\/span><\/strong>Budu\u0107i da se obred kr\u0161tenja nije obavljao isti dan kada se dogodilo ro\u0111enje, ve\u0107 se to doga\u0111alo s nekoliko dana, pa i mjeseci razmaka, to \u0107emo u sljede\u0107im tablicama i grafikonima vidjeti <\/span>kako se to odvijalo na Zviri\u0107ima u promatranom razdoblju. Najvi\u0161e obreda kr\u0161tenja obavljeno je u mjesecu o\u017eujku – 16, dok u sije\u010dnju i travnju nije obavljeno ni jedno. Dodamo li tome i kr\u0161tene iz dva jesenska mjeseca (listopada i studenog), broj kr\u0161tenih se penje na 29 \u0161to predstavlja gotovo 70% svih kr\u0161tenja.[107]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Ovaj bi podatak govorio o tome da se kr\u0161tenje obavljalo, i davalo odu\u0161ka skromnom slavlju, u razdoblju kada bi nastupio smiraj od poljskih radova ili nakon povratka sto\u010dara s planine, odnosno prije izgona na istu. Dok za sva kr\u0161tenja imamo upisane nadnevke, s ro\u0111enjima nije takav slu\u010daj – \u010dak za sedam upisa tih nadnevaka nema.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Ro\u0111enja se najvi\u0161e dogodilo u listopadu i velja\u010di, a nijedno nije zabilje\u017eeno u samo u srpnju. Raspored ro\u0111enja sli\u010dan zviri\u0107kom prisutan je i u nedalekom neretvanskom susjedstvu, u Rogotinu, gdje je tako\u0111er najmanji broj ro\u0111enih zabilje\u017een u srpnju i uop\u0107e u ljetnom razdoblju od <\/span>svibnja prema listopadu.[108]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Ljetno razdoblje, kao razdoblje s najmanje zabilje\u017eenih ro\u0111enja zastupljeno je i u demografskoj slici Trilja u 19. st.[109]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Najvi\u0161e pak ro\u0111enih na Zviri\u0107ima bilo je u listopadu, dok su to u Rogotinu travanj i prosinac, a listopad je na tre\u0107em mjestu.[110]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> U Trilju je u 19. st. najvi\u0161e poroda bilo u o\u017eujku i listopadu,[111]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> a na Murteru od 1718.-1815. u rujnu, sije\u010dnju i listopadu.[112]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

d) Kr\u0161teni prema zviri\u0107kim rodovima<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Od 42 zabilje\u017eana kr\u0161tenja zviri\u0107kih rodova u prvom svesku matice kr\u0161tenih \u017eupe Ljubu\u0161ki (Veljaci), to\u010dno dvije tre\u0107ine ih je (27) iz roda Jurkovi\u0107 (25 pod prezimenom Jurkovi\u0107 , 2 pod prezimenom Lazar i 1. pod prezimenom Vidoevi\u0107).<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span><\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Zanimljivo je to <\/span>imenovanje Jurkovi\u0107a pod jo\u0161 dva dodatna prezimena, od kojih ni jedno poslije nije postalo samostalno. Mo\u017eda je onaj oblik pod Lazar nastao po imenu prvodoseljenog Jurkovi\u0107a, koji je za novu sredinu nosio neobi\u010dno ime. Rekli smo ve\u0107 da popis iz 1768. spominje Tomi\u0107e u Zviri\u0107im, ali za stalno iz Vidovi\u0107a iz Bro\u0107na prelaze tek u prvom destelje\u0107u 19. st. Spomen Dodiga i Peara (Pehara), nagovje\u0161taj je njihovog kasnijeg stalnog naseljenja na Zviri\u0107ima, gdje \u0107e Pehari, skupa s Jel\u010di\u0107ima, iz zviri\u0107kog okrilja osamostaliti novo selo – Stubicu. Nije jasno, osim ako nije gre\u0161ka pera ili ako im to nisu bila vrata kroz koja su u\u0161li u ljubu\u0161ku krajinu, za\u0161to su na Zviri\u0107ima upisani Beusi (poslije toga upisuju se u Vitini) i Petkovi\u0107i (poslije toga upisuju se u Studencima)?<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

e) Zviri\u0107ke nevjeste<\/strong><\/p>\n

<\/span><\/strong><\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span><\/strong>Iz Tablica 6. i 7. vidimo da su Zvzri\u0107ani o\u017eenjeni iz 19 rodova od kojih je najplodnija bila Iva Krvavac, koja je bila udana za Ivana Jurkovi\u0107a (pod prezimenom Krvavac upisana je 5 puta, a pod prezimenima Garbavac i Karan\u010di\u0107 po jednom). Kod upisa prezimena Suli\u0107 i Bitunjanin radi se o istoj osobi, kod koje se jo\u0161 nije bio ustalio novi oblik prezimena- Suli\u0107.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Prema upisu podrijetla zviri\u0107kih nevjesta, vidimo da je najomiljenije odredi\u0161te zviri\u0107kih momaka, gdje su i\u0161li na sila i derneke, djevojke upoznavali i na koncu njima se \u017eenili, bilo Bro\u0107no. Kod upisa kr\u0161tenja zviri\u0107ke djece u 37 slu\u010dajeva izrijekom je spomenuto podrijetlo majke i od toga Bro\u0107no u 23 slu\u010daja, a neko od bro\u0107anskih sela spomenuto je jo\u0161 tri puta. Dodamo li tome i sedmerostruki upis Gabele, koja je tada pripadala bro\u0107anskoj \u017eupi, ispada da su Bro\u0107anke rodile preko 78 % tada\u0161nje zviri\u0107ke djece. Dodamo li, nadalje, k tome jo\u0161 dva slu\u010daja gdje nije spomenuto podrijetlo majke, ali gdje pouzdano znamo da je iz Bro\u0107na, ispada da su Bro\u0107anke rodile 35. djece ili vi\u0161e od 83% od ukupnog broja. Uistinu nesvakida\u0161nja povezanost dva mikropodru\u010dja!<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

f) Zviri\u0107ki <\/span>kumovi<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Kada su ve\u0107 Zviri\u0107ani u odabiru svojih bra\u010dnih dru\u017eica u onolikom broju bili upu\u0107eni na Bro\u0107no, ipak su pri izboru kumova i kuma vi\u0161e bili okrenuti najbli\u017eem ku\u0107nom susjedstvu, u vlastitom selu, jer su u 24 slu\u010daja kumovi bili iz Zviri\u0107a. Vrlo su isprepletene kumovske veze izme\u0111u Jurkovi\u0107a i Ili\u0107a, koji su se me\u0111usobno kumili \u010dak 16 puta. Iako na Zviri\u0107ima jo\u0161 za stalno nema Paponja (Tomi\u0107a), i kroz kumstva se naslu\u0107uje sazrijevanje njihove odluke za kona\u010dnim prelaskom u to selo, jer se 4 puta kume sa Jurkovi\u0107ima. Od susjednih zviri\u0107kih sela zastupljeni su Bija\u010da sa tri, Hardomilje sa dva i Studenci s jednim kumstvom. Kao \u0161to nema ni jedne nevjeste iz dalmatinskog susjedstva s druge strane granice, tako u promatranom razdoblju nema ni jednoga slu\u010daja me\u0111usobnog povezivanja putem kumstva izme\u0111u tih mikropodru\u010dja. Je li tome razlog samo grani\u010dna prepreka koja je ometala svakida\u0161nju normalnu komunikaciju ili ne\u0161to drugo, te\u0161ko je re\u0107i. Bilo bi zanimljivo znati okolnosti pod kojima je do\u0161lo do kumstva Jurkovi\u0107a (Vidoevi\u0107a) s Lepanom iz Blata, a napose bi bilo zanimljivo znati je li Ante Levri\u0107 iz Primorja, koji je 1807. kum Jurkovi\u0107u, zapravo fra Ante Levro iz Brista (Primorja), koji je od 1805.-1808. bio \u017eupnik susjednih Borovaca?<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

g) Zviri\u0107ki imenski fond<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/span><\/strong>Kod nadijevanja imena mu\u0161koj <\/span>zviri\u0107koj djeci u optjecaju je 15 imena od \u010dega je biblijsko-kr\u0161\u0107anskog podrijetla njih 14, a samo je jedno (Stanislav), narodno. To je ime tri puta nadijevano i to sva tri puta kod Jurkovi\u0107a. Zanimljivo je da su ta tri slu\u010daja nadijevanja i jedina koja su zabilje\u017eana ne samo na Zviri\u0107ima, ve\u0107 i u cijeloj tada\u0161njoj ljubu\u0161koj (velja\u010dkoj) \u017eupi. Najzastupljenije tada\u0161nje ime kod zviri\u0107ke mu\u0161ke djece je Mate (4 puta), kao i kod Rogotinjanja, a osim njega, spomenutog Stanislava i Ivana (2 puta), nijedno od imena nije nadjeveno vi\u0161e od jednom.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>\u017denska imenski fond kod zviri\u0107ke djece zastupljen je s 15 imena, od kojih je najbrojnije Matija s tri nadijevanja, te Luca, Manda i Mara s po dva.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

6. Zaklju\u010dno razmatranje<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

Nastupanje <\/span>razdoblja bez ratnih djelovanja, koje \u0107e prakti\u010dki potrajati gotovo dva stolje\u0107a, uz sve druge neda\u0107e, ipak je pogodovalo ustaljivanju zviri\u0107kog stanovni\u0161tva i njegovu dinami\u010dnom rastu. Budu\u0107i da nema matica, niti bilo kakvih popisa koji bi obuhva\u0107ali stanovni\u0161tvo pojedinih sela[113]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a>, to je utvr\u0111ivanje broja zviri\u0107koga stanovni\u0161tva za razdoblje od prije 1742. prakti\u010dki <\/span>nemogu\u0107e i samo bi \u010dudo iz turskih arhiva moglo promijeniti stanje. Ratovi su minuli, mete\u017e na granici i seobe lagano se smiruju i, vidimo, Zviri\u0107i popis biskupa Dragi\u0107evi\u0107a iz 1742. do\u010dekuju s 5 ku\u0107anstava i 44 \u017eitelja. Idu\u0107i biskupski popis 26 godina poslije ne do\u010dekuje ni jedna osoba, niti rod iz prethodnog, ali su tu novi \u017eitelji kojima, o\u010dito, zviri\u0107ko okru\u017eje i ozra\u010dje b\u00ee izuzetno pogodno i svi ostvari\u0161e izvrstan razvitak, o\u010duvav\u0161i susljednost sve do dana dana\u0161njega.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/span>Do sljede\u0107ega izvje\u0161taja o broju \u017eitelja, koji nam mo\u017ee biti pouzdan za usporedbu, pro\u0161lo je gotovo jedno stolje\u0107e u kojemu od doga\u0111aja koji su ostavili znatan utjecaj na broj stanovnika treba ista\u0107i dvije epidemije kuge. Vidimo da je u tih nepunih 100 godina <\/span>broj stanovnika gotovo<\/p>\n

<\/div>\n

Dvadesetak godina poslije do\u0161lo je svome koncu osmanlijska vlast na ovome prostoru, a sama smjena izvr\u0161ena je bez velikih potresa<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

Unato\u010d svem siroma\u0161tvu i svim nedostacima<\/p>\n

<\/span><\/div>\n

7. POPIS KORI\u0160TENIH IZVORA I LITERATURE:<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

NEOBJAVLJENI IZVORI:<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

AH – Arhiv Hercegovine,<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

Regesta acta turcarum, sv. 1, 1-454,<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

ASZ – Arhiv samostana u Zaostrogu<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

– \u017dM 207, \u017dM 208, \u017dM 211,<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

DAZ – Dr\u017eavni arhiv u Zadru,<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

– <\/span><\/span>Katastri Dalmacije, knj. 26, Libro catastico di Ciclvzani, Metcoviz, Klek et Sassavtani et Fort Opus,<\/p>\n

<\/div>\n

– <\/span><\/span>Katastri Dalmacije, knj. 27, Libro catastico della iurisdictione do Cicluch del sartar Matia Bebiz,<\/p>\n

<\/div>\n

– <\/span><\/span>Spisi op. prov. D. Dolfina 1692. – 1696, knj. 3,<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

NAS – Nadbiskupijski arhiv Split<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

– <\/span><\/span>M 67,<\/p>\n

<\/div>\n

– <\/span><\/span>M 113.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

Sid\u017eil mostarskog kadije br. 2 (1635.-1783.), rukopis<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

\u017dupni ured Veljaci<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

– <\/span><\/span>MK, sv. I<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

OBJAVLJENE ZBIRKE IZVORA:<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

\u0110akovi\u0107, 1979<\/strong>. – Luka \u0110akovi\u0107, Prilozi za demografsku i onomasti\u010dku gra\u0111u BiH, ANUBiH, Gra\u0111a, knj. XXIII, Odjeljenje dru\u0161tvenih nauka, knj. 19, Sarajevo, 1979.<\/p>\n

<\/div>\n

Fermend\u017ein, 1892<\/strong>. – Eusebius Fermend\u017ein, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis, JAZU, Zagreb, 1892.<\/p>\n

<\/div>\n

Leksik, 1976<\/strong>. – Leksik prezimena SR Hrvatske, Institut za jezik i NZMH, Zagreb, 1976.<\/p>\n

<\/div>\n

Mandi\u0107, 1962<\/strong>. – Dominik Mandi\u0107, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis, Institutum Chroatorum Historicum, Chicago – Roma, 1962.<\/p>\n

<\/div>\n

Soldo, 1993<\/strong>. – Josip Ante Soldo, prire\u0111iva\u010d, <\/span>Makarski ljetopisi, Knji\u017eevni krug, Split, 1993.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

LITERATURA<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

Ali\u010di\u0107, 1985. <\/strong>– Ahmed S. Ali\u010di\u0107, Poimeni\u010dni popis sand\u017eaka vilajeta Hercegovine, Orijentalni institut, Sarajevo, 1985.<\/p>\n

<\/div>\n

Andreis, 2001<\/strong>. – Mladen Andreis, Stanovni\u0161tvo \u017dupe Sv. Mihovila Arhan\u0111ela u Trilju u 19. stolje\u0107u, Cetinski dekanat, Trilj, 2001.<\/p>\n

<\/div>\n

Ani\u0107, 2000<\/strong>. – Nikola Ani\u0107, Na punti Hvara, povijest Su\u0107urja, vlast. nakl., Su\u0107uraj, 2000.<\/p>\n

<\/div>\n

Ba\u010di\u0107, 1989<\/strong>. – Stanko Ba\u010di\u0107, Peru\u0161i\u0107, Knji\u017enica zbornika \u00abKa\u010di\u0107\u00bb, sv. XVIII, Split, 1989.<\/p>\n

<\/div>\n

Bari\u0161i\u0107 – Joji\u0107, 2001<\/strong>. – Branko Bari\u0161i\u0107 – Joji\u0107, Bari\u0161i\u0107i, plemeniti rod Hercegovine, Franjeva\u010dka knji\u017enica i arhiv, HKD Napredak, Matica Hrvatska, Mostar, 2001.<\/p>\n

<\/div>\n

Ba\u010di\u0107, 1991<\/strong>. – Stanko Ba\u010di\u0107, Visova\u010dki franjevci u skradinskoj biskupiji, Knji\u017enica Zbornika \u00abKa\u010di\u0107\u00bb, knj. 20, Split, 1991.<\/p>\n

<\/div>\n

Berto\u0161a, 2002<\/strong>. – Slaven Berto\u0161a, \u017divot i smrt u Puli: staosjeditelji i doseljeni od XVII. do XIX. stolje\u0107a, Skup\u0161tina Udruga Matice hrvatske Istarske \u017eupanije, Pazin, 2002.<\/p>\n

<\/div>\n

Boba\u0161, 2000<\/strong>. – Mirko Boba\u0161, Upotreba slovnog znaka (\u0111erva) u praksi pisara matice kr\u0161tenih iz Kraljeve Sutjeske od godine 1641.-1727, Zbornik radova o fra An\u0111elu Zvizdovi\u0107u, Franjeva\u010dka teologija Sarajevo i Franjeva\u010dki samostan Fojnica, Sarajevo-Fojnica, 2000.<\/p>\n

<\/div>\n

Dui\u0161in, 1939<\/strong>. – <\/span>Viktor Ante Dui\u0161in, Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, BiH, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, knj. 2, Tisak djela i grbova tiskare Ivan Rast, Zagreb, 1939.<\/p>\n

<\/div>\n

D\u017eaja, 1999<\/strong>. – Sre\u0107ko. M. D\u017eaja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Ziral, Mostar, 1999.<\/p>\n

<\/div>\n

D\u017eaja – Draganovi\u0107, 1994<\/strong>. – Miroslav D\u017eaja – Krunoslav Draganovi\u0107, Sa Kupre\u0161ke visoravni, Rkt. \u017dupni ured Otinovci-Kupres, Ba\u0161ko Polje-Zagreb, 1994.<\/p>\n

<\/div>\n

Grani\u0107, 1990<\/strong>. – Miroslav Grani\u0107, Dalmatinske obitelji u \u00abLibro aureo dei veri titolati\u00bb Mleta\u010dkog magistrata nad feudima, Radovi Filozofskog fakulteta 30(17), Zadar, 1990.<\/p>\n

<\/div>\n

Grani\u0107, 1999<\/strong>. – Miroslav Grani\u0107, Staro hrvatsko pleme Ka\u010di\u0107a u Krajini, na srednjodalmatinskim otocima i Su\u0107urju, Makarski biskup fra Bartul Ka\u010di\u0107 \u017darkovi\u0107 – Zbornik radova sa znanstvenog skupa odr\u017eanog u Su\u0107urju 24. lipnja 1995, Su\u0107uraj, 1999.<\/p>\n

<\/div>\n

HER, 2002<\/strong>. – Hrvatski enciklopedijski rje\u010dnik, Novi liber, Zagreb, 2002<\/p>\n

<\/div>\n

Hrabak, 2003<\/strong>. – <\/span>Bogumil Hrabak, Iz starije pro\u0161losti BiH, knj. II, Beograd, 2003.<\/p>\n

<\/div>\n

Ili\u0107, 1999<\/strong>. – \u017darko Ili\u0107, Tomi\u0107a groblje u Zvirovi\u0107ima, Kr\u0161ni zavi\u010daj, broj 32, Franjeva\u010dki samostan, Humac, 1999.<\/p>\n

<\/div>\n

Jerkovi\u0107, 2006<\/strong>. – Mijat Jerkovi\u0107, Hrvati plehanskog kraja sredinom XVIII. stolje\u0107a (1742.-1771.), Svjetlo rije\u010di, Sarajevo, Slovo znak, Plehan, 2006.<\/p>\n

<\/div>\n

Juran, 2003<\/strong>. – Kristijan Juran, Stanovni\u0161tvo Murtera u 18. stolje\u0107u i po\u010detkom 19. stolje\u0107a, Povijesni prilozi, god. 25, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2003.<\/p>\n

<\/div>\n

Juri\u0161i\u0107, 1972<\/strong>. – Karlo Juri\u0161i\u0107, Katoli\u010dka crkva na Biokovsko – neretvanskom podru\u010dju u doba turske vladavine, Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb, 1972.<\/p>\n

<\/div>\n

Ka\u010di\u0107 – Mio\u0161i\u0107, 1988<\/strong>. – Andrija Ka\u010di\u0107 Mio\u0161i\u0107, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Sveu\u010dili\u0161na naklada Liber, Zagreb, 1988.<\/p>\n

<\/div>\n

Kempf, 1910<\/strong>. – Julije Kempf, Po\u017eega: Zemljopisne bilje\u0161ke iz okoline i prilozi, \u0160tamparija \u00abHrvatske tiskare i knji\u017eare\u00bb, Po\u017eega, 1910.<\/p>\n

<\/div>\n

Kosir, 1970<\/span><\/strong>. – Vencel Kosir, Hercegovina prije sto godina ili \u0161ematizam fra Petra Bakule, Hercegova\u010dki franjevci, Mostar, 1970.<\/span><\/p>\n

<\/div>\n

Kre\u0161evljakovi\u0107, 1980<\/strong>. – Hamdija Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, 2. izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1980.<\/p>\n

<\/div>\n

Krivo\u0161i\u0107, 1989<\/strong>. – Stjepan Krivo\u0161i\u0107, Izvori za historijsku demografiju: starije mati\u010dne knjige, Arhivski vjesnik, sv.32, Arhiv Hrvatske, Zagreb, 1989.<\/p>\n

<\/div>\n

Leki\u0107, 1995<\/strong>. – Jozo Leki\u0107, \u00abTajne\u00bb starih vare\u0161kih matica, Napredak, god. XLIV, Sarajevo, 1995.<\/p>\n

<\/div>\n

Mandi\u0107, 1962<\/strong>. – Dominik Mandi\u0107, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis, Institutum Chroatorum Historicum, Chicago – Roma, 1962.<\/p>\n

<\/div>\n

Mandi\u0107, 2001<\/strong>. – Nikola Mandi\u0107, Podrijetlo hrvatskih starosjedila\u010dkih rodova u Brotnju, Op\u0107ina Brotnjo, Mostar-Brotnjo, 2001.<\/p>\n

<\/div>\n

Mandi\u0107, 2002<\/strong>. – Nikola Mandi\u0107, 2002, Podrijetlo hrvatskih staorsjedila\u010dkih rodova u \u0160irokom Brijegu i okolici, vlast. nakl., Mostar-\u0160iroki Brijeg, 2002.<\/p>\n

<\/div>\n

Mandi\u0107, 2003<\/strong>. – Nikola Mandi\u0107, Podrijetlo hrvatskih starosjedila\u010dkih rodova u \u010capljini i okolici, vlast. nakl. i Zalo\u017eba kralja Tomislava, Mostar-\u010capljina, 2003.<\/p>\n

<\/div>\n

Mandi\u0107, 2005<\/strong>. – Podrijetlo hrvatskih rodova sjeverne okolice Mostara, vlast. nakl., Mostar, 2005.<\/p>\n

<\/div>\n

Markoti\u0107, 1996<\/strong>. – Ante Markoti\u0107, Ljubu\u0161ki – \u017eupa Veljaci u popisima 1742. do 1991, Zbornik: Ljubu\u0161ki kraj, ljudi i vrijeme, Ziral i Na\u0161a djeca, Mostar-Zagreb, 1996.<\/p>\n

<\/div>\n

Niki\u0107, 1997<\/strong>. – Andrija Niki\u0107, Povijest mati\u010dnih knjiga, Kr\u0161ni zavi\u010daj, broj 30, Franjeva\u010dki samostan Humac, Humac, 1997.<\/p>\n

<\/div>\n

Nosi\u0107, 1998<\/strong>. – Milan Nosi\u0107, Prezimena zapadne Hercegovine, Hrvatsko filolo\u0161ko dru\u0161tvo, Rijeka, 1998.<\/p>\n

<\/div>\n

Nosi\u0107 – Vidini\u0107, 1999<\/strong>. – Milan Nosi\u0107 – Magdalena Vidini\u0107, Bosansko – hercegova\u010dka hrvatska prezimena 1, HDF, Rijeka, 1999.<\/p>\n

<\/div>\n

Nosi\u0107 – Vidini\u0107, 2000<\/strong>. – Milan Nosi\u0107 – Magdalena Vidini\u0107, Bosansko – hercegova\u010dka hrvatska prezimena 2, HDF, Rijeka, 2000.<\/p>\n

<\/div>\n

Palavestra, 1987<\/strong>. – Vlajko Palavestra, Staro hercegova\u010dko \u00abpleme\u00bb Krmpoti\u0107i, Hercegovina 6, Mostar, 1987.<\/p>\n

<\/div>\n

Pand\u017ei\u0107, 1996<\/strong>. – Bazilije Pand\u017ei\u0107, Pro\u0161lost Veljaka, Zbornik: Ljubu\u0161ki kraj, ljudi i vrijeme, Ziral i Na\u0161a djeca, Mostar – Zagreb, 1996.<\/p>\n

<\/div>\n

Pand\u017ei\u0107, 2001<\/strong>. – Bazilije S. Pand\u017ei\u0107, Hercegova\u010dki franjevci: sedam stolje\u0107a s narodom, Ziral, Mostar – Zagreb, 2001.<\/p>\n

<\/div>\n

Patsch, 1996<\/strong>. – Carl Patsch, Povijest i topografija Narone, Matica hrvatska, Metkovi\u0107, 1996.<\/p>\n

<\/div>\n

Paveli\u0107, 1973<\/strong>. – Rikard Paveli\u0107, Bunjevci, vlast. nakl., Zagreb, 1973.<\/p>\n

<\/div>\n

Pavi\u010di\u0107, 1962<\/strong>. – Stjepan Pavi\u010di\u0107, Seobe i naselja u Lici, ZbN\u017dO, knj. 41, JAZU, Zagreb, 1962.<\/p>\n

<\/div>\n

Pavi\u010di\u0107, 2007<\/strong>. – Vlado Pavi\u010di\u0107, Zviri\u0107i kod Ljubu\u0161kog – rubno selo Otomanske imperije i mijene njegova \u017eiteljstva u ratnim srazovima 17. stolje\u0107a, Hercegovina 21, Mostar, 2007.<\/p>\n

<\/div>\n

Pelidija, 1989<\/strong>. – Enes Pelidija, Bosanski ejalet od Karlova\u010dkog do Po\u017eareva\u010dkog mira, Veselin Masle\u0161a, Sarajevo, 1989.<\/p>\n

<\/div>\n

Planini\u0107, 2006<\/strong>. – Ljubo Planini\u0107, Rodoslovlje Planini\u0107a, \u017dupni ured Kru\u0161evo, Kru\u0161evo-Mostar, 2006.<\/p>\n

<\/div>\n

Pulji\u0107 – Vukorep, 1994<\/strong>. – Ivica Pulji\u0107 – Stanislav Vukorep, Na\u0161a prezimena: korijeni i razvoj, monografija Hutovo, Crkva na kamenu, Mostar, 1994.<\/p>\n

<\/div>\n

Ribi\u010di\u0107, 1972<\/strong>. – Aleksandar Ribi\u010di\u0107, Podaca 1971, Split, 1972.<\/p>\n

<\/div>\n

Soldo, 1973<\/strong>. – Josip Ante Soldo, Inventar arhiva franjeva\u010dkog samostana u Zaostrogu, Arhivski vjesnik, sv. 16, Zagreb, 1973.<\/p>\n

<\/div>\n

Soldo, 1995<\/strong>. – Josip Ante Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stolje\u0107u, knj. 1, Matica hrvatska, Sinj, 1995.<\/p>\n

<\/div>\n

Soldo, 1998<\/strong>. – Josip Ante Soldo, Vrlika koncem 17. i po\u010detkom 18. stolje\u0107a, Zbornik radova: Fra Filip Grabovac u kontekstu hrvatske kulture, MH Vrlika i Sinj, Poglavarstvo grada Vrlike, Vrlika, 1998.<\/p>\n

<\/div>\n

Stanojevi\u0107, 1962<\/strong>. – Gligor Stanojevi\u0107, Dalmacija u doba morejskog rata 1684. – 1699, Vojno delo, Beograd, 1962.<\/p>\n

<\/div>\n

\u0160imundi\u0107, 1988<\/strong>. – Mate \u0160imundi\u0107, Rje\u010dnik osobnih imena, NZMH, Zagreb, 1988<\/p>\n

<\/div>\n

\u0160imunovi\u0107, 1995<\/strong>. – Petar \u0160imunovi\u0107, Hrvatska prezimena: podrijetlo, zna\u010denje, rasprostranjenost, Golden marketing, Zagreb, 1995.<\/p>\n

<\/div>\n

\u0160kalji\u0107, 1966<\/strong>. – Abdulah \u0160kalji\u0107, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966.<\/p>\n

<\/div>\n

\u0160unji\u0107, 2007<\/strong>. – Maja \u0160unji\u0107, Stanovni\u0161tvo Rogotina na kraju 18. i u prvoj polovici 19 stolje\u0107a na temelju mati\u010dnih knjiga i stanja du\u0161a, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU, sv. XLV, Zagreb-Dubrovnik, 2007.<\/p>\n

<\/div>\n

\u0160uti\u0107, Ujdurovi\u0107, Viski\u0107, 2000<\/strong>. – Baldo \u0160uti\u0107, Miroslav Ujdurovi\u0107, Milorad Viski\u0107, Gra\u010dka prezimena, Poglavarstvo op\u0107ine, Gradac, 2000.<\/p>\n

<\/div>\n

Ujdurovi\u0107, 2002<\/strong>. – Miroslav Ujdurovi\u0107, Stanovni\u0161tvo Makarskog primorja od 15. do 19. stolje\u0107a, Poglavarstvo Op\u0107ine Gradac i Knjigotisak Split, Gradac, 2002<\/p>\n

<\/div>\n

Vego, 1981<\/strong>. – Marko Vego, Historija Brotnja od najstarijih vremena do 1878. godine,<\/p>\n

<\/div>\n

Skup\u0161tina op\u0107ine \u010citluk, \u010citluk, 1981.<\/p>\n

<\/div>\n

Vidovi\u0107, 1994<\/strong>. – Mile Vidovi\u0107, \u017dupa Vidonje, Crkva u svijetu, Split, 1994.<\/p>\n

<\/div>\n

Vidovi\u0107, 2000<\/strong>. – Mile Vidovi\u0107, Don Radovan Jerkovi\u0107: \u017eivot i djelo, Matica hrvatska, Metkovi\u0107, 2000.<\/p>\n

<\/div>\n

Vrande\u010di\u0107, 2006<\/strong>. – Josip Vrande\u010di\u0107, Dalmatinski autonomisti\u010dki pokret, Zbornik: Zavi\u010dajna povijest u interkulturalnom kontekstu, FF press, Zagreb, 2006.<\/p>\n

<\/div>\n

Vr\u010di\u0107, 1974<\/strong>. – Vjeko Vr\u010di\u0107, Neretvanske \u017eupe, vlast. nakl., Metkovi\u0107, 1974.<\/p>\n

<\/div>\n

Zirdum, 1987<\/strong>. – Andrija Zirdum, Prezimena katoli\u010dkog \u017eivlja plehanskog kraja od 1760 do 1810, Plehan, 1987.<\/p>\n


<\/div>\n
\n
<\/div>\n

[1]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Pavi\u010di\u0107, 2007, 217.-265.<\/p>\n

<\/div>\n

[2]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Selo Stubica bilo je nekad u sastavu sela Zviri\u0107i, a osamostaljuje se tijekom 19. stolje\u0107a.<\/p>\n

<\/div>\n

[3]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Vego, 1981, 222. U arhivu Franjeva\u010dkom samostana u Omi\u0161u nai\u0161ao sam na jedan rukopis bez ikakve signature, paginiran i s naknadno dodanim naslovom drugom rukom i drugim perom – Omi\u0161ki Radman: Od kud je do\u0161ao?<\/em> Anonimni pisac tako\u0111er govori o bro\u0107anskom podrijetlu Radmana i spominje neku pohvalnicu op\u0107eg providura D. Dolfina iz 1694. g. Juri Radmanovi\u0107u pokojnog Mihovila iz Bro\u0107na. Nadalje, isti isti\u010de da su Radmani imali vi\u0161e od 700 kanapa oranice i da im se glavnina posjeda nalazila u Jasenoj i Zviri\u0107ima! Upravo u mjestima za koje i Vego ka\u017ee da ih je oslobodio Mihovil Radmanovi\u0107. Napravio sam presliku tog rukopisa, te \u0107e trebati napraviti njegovu ra\u0161\u010dlambu i utvrditi razloge i okolnosti nastanka, kao i autorstvo i istinitost donesenih podataka.<\/p>\n

<\/div>\n

[4]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Zbog ne\u010ditkosti, ova bi se brojka mogla pro\u010ditati i kao 70.<\/p>\n

<\/div>\n

[5]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> DAZ, Spisi op\u0107eg providura Daniela Dolfina <\/span>(1692.-1696.), knj. 3, 116v. Usp. i Pavi\u010di\u0107, 2007, 247. Za\u0161to tu prili\u010dno veliku investituru dobiva Bartul Jelavi\u0107, a ne Zubac-Radmanovi\u0107, ukoliko je istinito njegovo predvodni\u0161tvo u zauzimanju Zviri\u0107a, ostaje nejasno. Izgleda da je ovaj Bartul istovjetan s onim haramba\u0161om Bartulom \u0161to je skupa sa serdarom Bebi\u0107em 1688. predvodio seobu sa \u0161irega podru\u010dja Ljubu\u0161kog i okolnih podru\u010dja Hercegovine smjestiv\u0161i se privremeno na oslobo\u0111eni prostor Ba\u0107ine i okoline. Bilo bi zanimljivo rasvijetliti kako spomenuti Bartul dobiva investituru u Zviri\u0107ima 1693, a zasigurno ga ve\u0107 iste godine nalazimo na podru\u010dju Mu\u0107a i Zelova (prema Soldi, tu je ve\u0107 od 1692.). (Usp. Soldo, 1995, 68, 81.).<\/p>\n

<\/div>\n

[6]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Do hidromelioracijskih zahvata na rijeci Trebi\u017eat koji su uslijedili u suton osmanlijske vlasti, kao jedan od prakti\u010dnih odraza modernizacijskih procesa, vrlo je te\u0161ko govoriti \u0161to je to desna obala, napose u poljskom dijelu njenog toka, gdje se voda, posebice kad bi nabujala, razlijevala na sve strane \u010dine\u0107i od ljubu\u0161kog polja ogromnu mo\u010dvaru.<\/p>\n

<\/div>\n

[7]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Stanojevi\u0107, 1962. 169. Venecija je, zapravo, morala popustiti pritisku svojih saveznika, a nastojanjem dubrova\u010dke diplomacije. No, ni ona nije ispunila odredbe dogovora pri sklapanju Svete alijanse, kada je izjavila caru Leopoldu da <\/span>mu je spremna ustupiti sve novoosvojene krajeve u zale\u0111u \u0161to su neko\u0107 pripadali kruni sv. Stjepana, odnosno Hrvatskoj. (Usp. Vrande\u010di\u0107, 2006, 61.).<\/p>\n

<\/div>\n

[8]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Pelidija, 1989, 16. Iako su u Srijemskim Karlovcima uglavnom dogovorene odredbe mirovnog ugovora, on je izme\u0111u Osmanlija i Mle\u010dana ipak potpisan nepuna dva tjedna poslije u Beogradu.<\/p>\n

<\/div>\n

[9]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Kre\u0161evljakovi\u0107, 1980, 243. Pelidija, pozivaju\u0107i se na Kre\u0161evljakovi\u0107a, veli da se prvi kapetan zvao Mehmed Had\u017eali\u0107 i da je tu funkciju obavljao do iza 1736. (usp. Pelidija, 1989, 121.). Pogre\u0161no je to pozivanje na Kre\u0161evljakovi\u0107a koji tvrdi da se Alija, prozvan Had\u017ei Alija, javlja kao kapetan tek ne\u0161to prije 1716. pa do iza 1736. i da je isti postao rodona\u010delnik ljubu\u0161kih Had\u017eali\u0107a. Ne samo da se Alija kao ljubu\u0161ki kapetan javlja do iza 1736, ve\u0107 jednom Aliji, kapetanu ljubu\u0161kom, spomen nalazimo jo\u0161 1747. kad prodaje vinograd od 20 motika u mjestu \u010cifluk Ejjubi Selim spahiji i Mustafi alemdaru za 24 000 ak\u010di (usp. AH, OZ-DK <\/span>2\/52).<\/p>\n

<\/div>\n

[10]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> AH, OZ-DK 9\/9. Spomenimo usput da se 13 godina prije (1682.) spominje Mahmut sin Ibrahimbegov, mustahfiz ljubu\u0161ke tvr\u0111ave, koji se spori s Gabeljanima i \u010capljincima u svezi ribolova na Trebi\u017eatu i zemlje Kr\u010devine blizu sela Podi kod Ajdinagine \u0107uprije.(Usp. Sid\u017eil, 41\/a). Jeli bi ovaj Mahmut mogao biti istovjetan s Mahmutom iz 1695. i 1705. ?<\/p>\n

<\/div>\n

[11]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Kre\u0161evljakovi\u0107, 1980, 26. Rije\u010d pasban<\/em> bila bi slo\u017eenica od per. pas<\/em> (dio no\u0107i) i ban<\/em> (\u010duvar). Dakle, pasbani (azbani) bi bili no\u0107ni \u010duvari. Zanimljivo je da \u0160kalji\u0107ev rije\u010dnik ne bilje\u017ei ni jedan oblik tih rije\u010di. Ni azbani, ni pasbani. Usp. \u0160kalji\u0107, 1966.<\/p>\n

<\/div>\n

[12]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Uz jedan napad na Vrgorac u o\u017eujku 1715, koji je i\u0161ao preko Ljubu\u0161kog, boravak namjesnika Bosanskog ejaleta Ibrahim-pa\u0161e u ljeto 1716. u Vitini, te djelovanja Mle\u010dana u sklopu osloba\u0111anja Imotskoga 1717, za podru\u010dje se ljubu\u0161kog ne ve\u017ee ni jedan doga\u0111aj vrijedan spomena. (Usp. Pelidija, 1989, 164, 195, 217. passim).<\/p>\n

<\/div>\n

[13]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Vjerojatno je i tijekom ovoga rata bilo pojedina\u010dnih seoba s ovoga podru\u010dja, a \u010dini se, barem po onodobnom prezimenskom fondu u Imotskoj krajini, da Ljubu\u0161ki nije bio zna\u010dajnije prisutan u seobi pod vodstvom Mati\u0161e Alilovi\u0107a s podru\u010dja koje je nakon razgrani\u010denja ostalo pod Osmanlijama.<\/p>\n

<\/div>\n

[14]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Soldo, 1993, 48.\u00bb1671., miseca no(vem)bra na 24. – Kako du\u0161(!) pusti Primorje caru, a budu\u0107i se zagljeo(!) zakletvom da ga ne\u0107e postite(!) nikada i budu\u0107i odnijo misa(l) na kom se klejo. To mi ostajemo kako riba n(a) osekli, ji (!) ti to uzdanje u svakomu.\u00bb<\/span><\/em><\/p>\n

<\/div>\n

[15]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Vidovi\u0107, 2000, 83. Na glas da \u0107e ponovno pripasti Osmanlijama, glavari puka iz Popova 7. 6. 1699. pi\u0161u op\u0107. providuru, gorko mu spo\u010ditavaju\u0107i: \u00abZa\u0161to ste nas uveli u rat s Turcima, a sad nas prepu\u0161tate u njihove ruke…Ako nas pustite Turcima zaklet \u0107emo na\u0161u djecu, da nikad vi\u0161e ne pre\u0111u pod krilo du\u017edevo, ako bi im se pru\u017eila prilika…\u00bb<\/em><\/p>\n

<\/div>\n

[16]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Pelidija, 1989, 160. passim, 196.<\/p>\n

<\/div>\n

[17]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Ujevi\u0107, 1991, 173.<\/p>\n

<\/div>\n

[18]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Pelidija, 1989, 182.<\/p>\n

<\/div>\n

[19]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Pavi\u010di\u0107, 2007, 248. passim.<\/p>\n

<\/div>\n

[20]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Pavi\u010di\u0107, 2007, 239. passim.<\/p>\n

<\/div>\n

[21]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Pelidija, 1989, 52.<\/p>\n

<\/div>\n

[22]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Pavi\u010di\u0107, 2007, 249.<\/p>\n

<\/div>\n

[23]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Onomasti\u010dari ovome rodu izvode ime iz osobnog imena Bartul, odnosno njegove umanjenice Bari\u0161a. Mijena bi i\u0161la ovim redom: Bari\u0161a\u2190Bare\u2190Bartol\u2190Bartolomej\u2190lat. Bartholomaeus \u2190gr\u010d. Bartholoma\u00eeos\u2190aram. bar Tolm\u00e1y. Dakle, zna\u010denje bi bilo – Tolmajev sin, a kako tolm\u00e1y zna\u010di – hrabar, to bi Bartol bio – sin hrabrog. (Usp. \u0160imundi\u0107, 1988, 29.; Nosi\u0107, 1998, 174.; \u0160imunovi\u0107, 1995, 94.).<\/p>\n

<\/div>\n

[24]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> U inventaru Arhiva Franjeva\u010dkog samostana u Zaostorgu, pod inv. br. \u017dM 211 (usp. Soldo, 1973, 197.), nalazi se upisana jedna nevelika matica u kojoj je kr\u0161tene, vjen\u010dane i umrle upisivao fra Jure \u0106eli\u0107. Sje\u0107am se, kada sam prvi put do\u0161ao u spomenuti arhiv i kad sam se upoznavao s njegovim blagom imao sam na rukama i tu neveliku maticu. Kada je i ona do\u0161la na red da se sustavnije njome pozabavim vi\u0161e je nije bilo u \u017eeljeznom ormaru, odnosno njegovom sefu gdje se nalazila. Zbog toga se ovdje slu\u017eim podacima, koje je iz iste ispisao cijenjeni Nikola Mandi\u0107, \u0161to mi ih nesebi\u010dno ustupi i na \u010demu mu, kao i nam mno\u0161tvu drugih pripomo\u0107i i plemenitih poticaja, najsrda\u010dnije zahvaljujem.<\/p>\n

<\/div>\n

[25]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ASZ, \u017dM 211, 1,1. \u00ab1720. na 25 srpnja – Karsti ja fra Jure \u0106eli\u0107 iz Blata<\/strong>…\u00bb<\/em><\/p>\n

<\/div>\n

[26]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ASZ, \u017dM 211, 7, 34. i 21, 94.<\/p>\n

<\/div>\n

[27]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u0110akovi\u0107, 1979, 21. i 328.<\/p>\n

<\/div>\n

[28]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Isto.<\/p>\n

<\/div>\n

[29]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Nosi\u0107, 2000, 125; Mandi\u0107, 1962, 116.<\/p>\n

<\/div>\n

[30]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Prema Leksiku u RH su 1948. bili nastanjeni u preko 130 naselja (dva najja\u010da naselja su im Rupe kod \u0160ibenika 179(35) i Vidonje kod Metkovi\u0107a 123(18), a 2001. su imali 4620 nositelja u RH. (usp. Leksik, 1975, 27. i HER, 2002, 93.). Zanimljivo je spomenuti da ih u Rupama, najja\u010dem njihovu naselju u RH 1948, ne spominje ni jedan tamo\u0161nji popis u 18. stolje\u0107u, pa \u010dak ni onaj iz 1802. Ne kriju li se tu ipak pod nekim drugim imenom? (Usp. Ba\u010di\u0107, 1991, 149.).<\/p>\n

<\/div>\n

[31]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Juri\u0161i\u0107, 1972, ;Ribi\u010di\u0107, 1972,; Grani\u0107, 1990. i 1999; <\/span>Ujdurovi\u0107, 2002,; Ani\u0107, 2000.<\/p>\n

<\/div>\n

[32]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Iako su nakon oslobo\u0111enja Vrgorca fra Pavao Ka\u010di\u0107 Bari\u0161i\u0107 i brat mu Grgur sa Su\u0107urja dobili u najam ku\u0107u s kulom i zemlji\u0161na dobra vrgora\u010dkih dizdara Asanagini\u0107a, ipak dr\u017eimo da se tamo nisu naselili, pogotovo ne za stalno. (Usp. Grani\u0107, 1999, 83.).<\/p>\n

<\/div>\n

[33]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Priop\u0107io Jozo Bari\u0161i\u0107 p. Mije iz Studenaca, r. 1958.<\/p>\n

<\/div>\n

[34]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Vidovi\u0107, 1994, 262.<\/p>\n

<\/div>\n

[35]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Vidovi\u0107, 2000, 495.<\/p>\n

<\/div>\n

[36]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Ivankovi\u0107, 2003, 94.- 95.; Soldo, 1998, 15.-27.<\/p>\n

<\/div>\n

[37]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Bari\u0161i\u0107 – Joji\u0107, 2001, 95.<\/p>\n

<\/div>\n

[38]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Ka\u010di\u0107-Mio\u0161i\u0107, 1988, 761. Vjeruju\u0107i fra Andriji da je podatke za svoj Razgovor \u00abpomljivo izvadio iz knjiga latinski, talijanski i rvatski…\u00bb<\/em>,[38]<\/span><\/span><\/span><\/span> ipak ne uspjesmo prona\u0107i valjanoga vrela, niti podatka u dostupnoj nam literaturi, koji bi nam potvrdio postojanje tog vrgorskog viteza<\/em>.<\/p>\n

<\/div>\n

[39]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> DAZ, Katastri Dalmacije, knj. 27, 6. \u00abBartulo Geliciz di Vinista sul monte Debellaliz terra…\u00bb<\/em>. Dakle, Bartul Jeli\u010di\u0107 doista dobiva zemlju, ali na podru\u010dju Bebi\u0107eve serdarije, koja se nalazi na desnoj obali Neretve, a Vidonje su na lijevoj. U zemlji\u0161niku iste serdarije susre\u0107emo i Ivana Bari\u0161i\u0107a koji dobiva 323 tavole zemlji\u0161ta \u00absotto il monte Franichia di <\/span>Plina.\u00bb<\/em> Isto, 16.<\/p>\n

<\/div>\n

[40]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> U Rakitnu Bari\u0161i\u0107e nalazimo tek od 1768. (i to samo jedno ku\u0107anstvo, Petrovo s 13 \u010dlanova), gdje su, po svemu sude\u0107i, doselili upravo iz Vinjana, \u0161to onda ovu studena\u010dku <\/span>predaju stavlja pod upitnik. (Usp. Nosi\u0107, 2000, <\/span>56.). Ina\u010de, bilo bi zanimljivo, ne samo zbog Bari\u0161i\u0107a (ve\u0107 i Duman\u010di\u0107a, \u0110ereka, Bu\u0161i\u0107a…), ispitati migracijsku povezanost izme\u0111u Rakitna i obojih Vinjana (posu\u0161kih i imotskih).<\/p>\n

<\/div>\n

[41]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u0110akovi\u0107, 1979, 21. Bari\u0161i\u0107i <\/span>u Vinjanima 1742. predstavljaju vi\u0161e od tre\u0107ine stanovni\u0161tva (60 \u010dlanova u <\/span>5 ku\u0107anstava) i to im je najja\u010da matica u tada\u0161njoj BiH. I u sljede\u0107em popisu iz 1768. jo\u0161 su brojni (48 \u010dlanova u 5 ku\u0107anstava, usp. Nosi\u0107-Vidini\u0107, 2000, 100.), ali je ipak vidljivo broj\u010dano nazadovanje, vjerojatno zbog ve\u0107 zapo\u010detih selidbi, koje su bile takve ja\u010dine da ve\u0107 dugo uop\u0107e vi\u0161e nema ni jednoga Bari\u0161i\u0107a u tome selu.<\/p>\n

<\/div>\n

[42]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Bari\u0161i\u0107 – Joji\u0107, 97. passim.<\/p>\n

<\/div>\n

[43]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> D\u017eaja-Draganovi\u0107, 1994, 416.<\/p>\n

<\/div>\n

[44]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Zirdum, 1987, 107.; Jerkovi\u0107, 2006, 128.<\/p>\n

<\/div>\n

[45]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u0110akovi\u0107, 1979, 13. Upravo zbog kuge u Bosni, biskup Dragi\u0107evi\u0107 je bio primoran prekinuti svoju vizitaciju<\/p>\n

<\/div>\n

[46]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Uz mogu\u0107nost razli\u010ditog etimolo\u0161kog odre\u0111enja (\u0161umska \u017eivotinja – jelen ili crnogori\u010dno drvo – jela), ipak mi se najrazlo\u017enijim obja\u0161njenjem \u010dini ono koje im motivacijski izvor nalazi u osobnom imenu Jela\u2190Jelena\u2190gr\u010d. Hel\u00e9n\u0113 – sjaj, blistavost. (Usp. \u0160imundi\u0107, 1988, 158.).<\/p>\n

<\/div>\n

[47]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ASZ, \u017dM 211, 2, 8.i 9.<\/p>\n

<\/div>\n

[48]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> To pitanje postavljam, iako je drugo kr\u0161tenje obavljeno na pragu ljeta, \u017eele\u0107i ukazati na jednu vrlo zanimljivu pojavu, tako prisutnu kod bro\u0107anskih rodova, kojima je transhumanca osnovna djelatnost – da uz zimska i ljetna stani\u0161ta imaju i jo\u0161 jedno zimsko stani\u0161te, tj. da imaju \u00abdva stanja\u00bb, gdje bi im na drugom stanju uglavnom bile staje i gdje bi vremenom, nakon diobe brojnih obiteljskih zajednica, jedan odijeljeni ogranak prelazio \u017eivjeti za stalno. Tako su, primjerice, Planini\u0107i iz bro\u0107anskog Gradca ljetni izgon imali na Dragajicama, tj. izme\u0111u Divina groba i Sovi\u0107kih vrata, a uz zimi\u0161ta u Gradcu imali su i jo\u0161 jedno na Jasenici, odnosno Gari\u0161tima, visoravni izme\u0111u Gabele i Zviri\u0107a, gdje su bili zasnovali i stalno stani\u0161te (usp. Planini\u0107, 2006, 144.). Na sli\u010dan su na\u010din, dvojnim stanovanjem, naseljena i ljubu\u0161ka sela Cerno i Lipno, gdje su isprva bile staje bro\u0107anskih sto\u010dara (iz D. Sela, Gradni\u0107a…), na koje su se diobom za stalno naseljavali odijeljeni dijelovi tih rodova.<\/p>\n

<\/div>\n

[49]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Pavi\u010di\u0107, 2006, 242. Raspravljaju\u0107i o Grgi\u0107ima, ve\u0107 sam se osvrnuo na tezu Nikole Mandi\u0107a da bi i zviri\u0107ki Grgi\u0107i bili od Jeli\u010di\u0107a, za \u0161to ipak, osim istovjetnosti prili\u010dno rijetkog imena dvojice zviri\u0107kih suvremenika, nema \u010dvr\u0161\u0107eg upori\u0161ta.<\/p>\n

<\/div>\n

[50]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Kako naseljenje Bili\u0107a u ova tri sela nastupa po\u010detkom 19. stolje\u0107a, to ih matice pomno prate i svjedo\u010de nam o njihovom selidbenom ishodi\u0161tu u obli\u017enjem pojezerskom selu Seocima, \u017eupe Otri\u0107 Struge, gdje su se prvotno zvali Mati\u0107. Pri tim ra\u0161\u010dlambama utvrdio sam da ako ve\u0107 spomenuti Bili\u0107i nisu u vezi s Jeli\u010di\u0107ima, onda to jesu lisi\u010dki, crvengrski i va\u0161arovski Kraljevi\u0107i, ali ne i oni iz Graba.<\/p>\n

<\/div>\n

[51]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Na Bili\u0107e u Orahu i Orahovlju pozornost sam obratio zbog toga \u0161to u Morejskom ratu pojedini istaknuti Jeli\u010di\u0107i tu dobivaju investiture (a na Orahovlju u oba biskupska popisa zatje\u010demo Bili\u0107e, dok na susjednom Orahu susljednost odr\u017ea\u0161e do poslije 2. svj. rata), ali nikakva podatka koji bi govorio o me\u0111usobnoj povezanosti ne na\u0111oh.<\/p>\n

<\/div>\n

[52]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Da su uistinu bili ugledan rod, osim \u0161to su u\u0161li u Ka\u010di\u0107evu pjesmaricu, govori i to \u0161to su me\u0111u glavarima stanovni\u0161tva u velikoj seobi tijekom Morejskog rata serdar Jure i haramba\u0161a Jakov, oba iz Bro\u0107na. (Usp. DAZ, spisi op. prov. D. Dolfina, knj.3, 187v-188r.).<\/p>\n

<\/div>\n

[53]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Ukoliko i nije to\u010dno da su svi Jeli\u010di\u0107i koji se tijekom stolje\u0107\u00e2 spominju na Makarskom primorju i obli\u017enjim otocima istoga podrijetla gdje bi dospijevali u vi\u0161e selidbenih valova, dovoljno je vidjeti u kojem se broju javljaju samo u selidbenom valu za Morejskoga rata, pa da se razumije gornja atribucija. Usto, valja primijetiti, da su Jeli\u010di\u0107i u Hercegovini i oni koji su u selidbenim valovima proistekli odatle \u00abizgubili\u00bb jedno slovo u imenu pa se zovu Jel\u010di\u0107ima. Tako su Jel\u010di\u0107i 1948. bili nastanjeni u skoro 60 naselja u RH, a najja\u010da su im mikropodru\u010dja bili Neretva (Komin, Krvavac, Desne) i Sinj (Zelovo), upravo selidbena odredi\u0161ta nakon odlaska iz Hercegovine. Jeli\u010di\u0107ima pak, koji su imali preko 7o naselja, najja\u010da matica iste godine bija\u0161e Mu\u0107 Gornji, kojemu je tako\u0111er najzna\u010dajnija hercegova\u010dka migracijska sastavnica (usp. Leksik, 1975, 260.-261.). U RH 2001. je bilo 900 nositelja prezimena Jel\u010di\u0107 i 1340 prezimena Jeli\u010di\u0107. (Usp. HER, 2003, 529.).<\/p>\n

<\/div>\n

[54]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Uz Ka\u010di\u0107a, koji o njima pjeva kao uzvanicima na svadbi kralja Stipana Kristi\u0107a (Usp. Ka\u010di\u0107-Mio\u0161i\u0107, 1988, 245.), me\u0111u plemenite rodove ubraja ih i Fermend\u017ein, (Fermend\u017ein, 1892, 561.), a Dui\u0161in im donosi i grb (usp. Dui\u0161in, 1939, 76.).<\/p>\n

<\/div>\n

[55]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Etimolo\u0161ki bi slijed bio: Petkovi\u0107\u2190Petko\u2190Petar\u2190lat. Petrus\u2190gr\u010d. Petros, stijena. (Usp. Nosi\u0107, 1998, 223. i \u0160imundi\u0107, 1988, 269.).<\/p>\n

<\/div>\n

[56]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Volarevi\u0107\u2190Volar, \u010dovjek koji je s pomo\u0107u volova orao njive. (Usp. Nosi\u0107, 1998, 241.). Volar je bio i naslov ni\u017eega hrvatskog plemstva (usmeno priop\u0107enje prof. Domagoja Vidovi\u0107a iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje).<\/p>\n

<\/div>\n

[57]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ASZ, \u017dM 208, 16, 95. I za ovu maticu vrijedi sve re\u010deno u bilje\u0161ci broj 24.<\/p>\n

<\/div>\n

[58]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Isto, 30, 129.<\/p>\n

<\/div>\n

[59]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Nosi\u0107, 1999, 102.<\/p>\n

<\/div>\n

[60]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Leksik, 1975, 502.<\/p>\n

<\/div>\n

[61]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Zviri\u0107i su im jama\u010dno samo prolazna postaja, a njihovo izvorno mati\u010dno podru\u010dje je Bro\u0107no, odnosno selo Slip\u010di\u0107i, gdje su 1742. zate\u010dena tri njihova ku\u0107anstva sa 26 \u010dlanova i selo Bijakovi\u0107i s jednim ku\u0107anstvom i 7 \u010dlanova. (Usp. \u0110akovi\u0107, 1979, 59.). Do popisa iz 1768. ostali su samo Petkovi\u0107i u Bijakovi\u0107ima s jednim osmo\u010dlanim ku\u0107anstvom, da bi i odatle odselili prema Studencima do sredine idu\u0107eg stolje\u0107a, dok su Slip\u010di\u0107ki Petkovi\u0107i promijenili prezime u Arapovi\u0107 nastavljaju\u0107i dalji razvitak pod tim imenom, te pod imenom \u0110ogi\u0107a i <\/span>O drugim selidbenim pravcima bro\u0107anskih Petkovi\u0107a, primjerice prema Sinju (gdje s od njih nastali Kotromanovi\u0107i) i drugim prostorima, kao i o njihovom mogu\u0107em podrijetlu od srednjevjekovnog bro\u0107anskog roda Orlovi\u0107a, razglabat \u0107emo nekom drugom prigodom i na drugom mjestu.<\/p>\n

<\/div>\n

[62]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> DAZ, Katastri Dalmacije, knj. 26. i 27.; Glibota, 2006, 175.-183.<\/p>\n

<\/div>\n

[63]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> NAS, M67, 381r-381v<\/p>\n

<\/div>\n

[64]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ASZ, \u017dM 208, 12, 55. i 56.<\/p>\n

<\/div>\n

[65]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Isto, 46, 279.<\/p>\n

<\/div>\n

[66]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Isto, 50, 308.<\/p>\n

<\/div>\n

[67]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> NAS, M<\/p>\n

<\/div>\n

[68]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Prema popisu iz 1948. Volarevi\u0107i su u RH bili nastanjeni u 26 naselja s 484 pripadnika, od \u010dega u samom Vidu vi\u0161e od polovice (267 pripadnika). U RH su 2001. imali 740 pripadnika. Usp. Leksik, 1975, 724. i HER, 2003, 1438.<\/p>\n

<\/div>\n

[69]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Don Rade Jerkovi\u0107 i od njega fra Vjeko Vr\u010di\u0107 donose predaju o doseljenju vidskih Volarevi\u0107a iz Ravnih Kotara (usp. Jerkovi\u0107, 2000, 471.; Vr\u010di\u0107, 1974, 204.). Ta predaja nema nikakva upori\u0161ta u vrelima i dr\u017eim da je na pravom tragu Nikola Mandi\u0107, koji im ishodi\u0161te smje\u0161ta u Bro\u0107no. Istina, tamo danas nema Volarevi\u0107a, ali ima Volari\u0107a, kojima je prvotni oblik prezimena bio upravo Volarevi\u0107. U prvom biskupskom popisu iz 1742. u cijeloj BiH od Save do Neretve, Volarevi\u0107i su imali samo dva ku\u0107anstva i to oba u Bro\u0107nu: Na \u010citluku Ivanovo sa 7 i na Vionici Martinovo s 5 \u010dlanova. U drugom popisu na cijelom spomenutom prostoru opet imaju samo dva ku\u0107anstva, od kojih je jedno i dalje na \u010citluku (Jakovljevo sa 10 \u010dl.), a onoga drugog vi\u0161e nema na Vionici, nego u Modranu u Posavini (Filipovo sa 6 \u010dl.), me\u0111u mnogobrojnim doseljenim Hercegovcima. (Usp. Nosi\u0107-Vidini\u0107, 1999, 24. i 26.; Nosi\u0107-Vidini\u0107, 2000, 32. i 130.). Me\u0111utim, vioni\u010dki Volarevi\u0107i su u me\u0111uvremenu promijenili prezime u Mandari\u0107, tako da tada tamo nalazimo ku\u0107anstvo Nikole Manduri\u0107a s 25 \u010dlanova. (Usp. Mandi\u0107, 1962, 120.). Nikola Mandi\u0107 je na temelju ra\u0161\u010dlambe mati\u010dnih knjiga \u017eupe Bro\u0107no utvrdio da su Mandari\u0107i nastali od Volarevi\u0107a, upisuju\u0107i se s dvojnim prezimenom Mandri\u0107 alias Volarevi\u0107 do oko 1850, <\/span>te da su Volari\u0107i imali sljede\u0107u putanju preoblikovanja prezimena, da bi se dana\u0161nji oblik ustalio oko 1880.: Volari\u0107\u2190Volar\u2190Volarevi\u0107. (Usp. Mandi\u0107, 2001, 277. i 598.). Na podru\u010dju Neretve (bez pobli\u017ee navedenog mjesta) najraniji spomen Volarevi\u0107a je iz 1722, kada je kr\u0161ten Nikola, sin Grgin i Andrijanin (usp. ASZ, \u017dM 207, 5v.). Osim njihove prisutnosti u Bro\u0107nu, odakle je bila sna\u017ena migracijska struja prema Poneretavlju, u prilog tezi da predaja o ravnokotarskom podrijetlu nije utemeljena govori nepostojanje bilo kakvog podatka u vrelima u prilog tome. Nadalje, protiv toga govori i netipi\u010dan migracijski pravac (Ravni kotari\u2192Neretva), kao i to da su <\/span>Volarevi\u0107i na tome navodno ishodi\u0161nom podru\u010dju (Leksik ih u zna\u010dajnijem broju nalazi samo u Bukovi\u0107u kod Benkovca) po svemu sude\u0107i pravoslavci (usp. Leksik, 1975, 724.; <\/span>Ba\u010di\u0107, 1989, 114.-116.).<\/p>\n

<\/div>\n

[70]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Etimologija ovih prezimena je vrlo jasna i jednostavna. Oba su patronimi\u010dkog podrijetla: Jurkovi\u0107\u2190Jurko\u2190Jure\u2190Juraj\u2190lat. Georgius\u2190gr\u010d. Ge\u00f3rgios<\/em>, ratar, seljak; Ili\u0107\u2190Iliji\u0107\u2190Ilija\u2190gr\u010d \u00c9lias\u2190hebr. El\u012bjj\u0101hu (El\u00e9jj\u00e1hu, Aliyy\u0101h<\/em>), \u00abJahve je moj Bog\u00bb<\/em>. (Usp. Nosi\u0107, 1998, 200 i 203.; <\/span>\u0160imunovi\u0107 1995, 126. i 203.; \u0160imundi\u0107, 1988, 147.). Ina\u010de, oba su ta imena \u010deste motivacijske osnovice za nastanak raznih oblika prezimen\u00e2,<\/p>\n

<\/div>\n

[71]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Ovo je vrlo brojno prezime na hrvatskom etni\u010dkom prostoru, pa ih <\/span>je, primjerice, 2001. samo u RH bilo 4940 nositelja. (Usp. HER, 2002, 538.).<\/p>\n

<\/div>\n

[72]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Prema predaji njihovo su imanje u Hutovu, ili bar njegov dio, nasljedili Rai\u010di. U vrelima se na podru\u010dju Hutova mogu pratiti od 1694. do 1833, kad se tu zadnji put spominju. (Usp. Pulji\u0107-Vukorep, 1994, 312.).<\/p>\n

<\/div>\n

[73]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Osim tu, Jurkovi\u0107a groblje postoji i u Kru\u0161evu kod Stoca.<\/p>\n

<\/div>\n

[74]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Obavijest o tim toponimima, kao i jo\u0161 niz drugih korisnih obavijesti o oba ova roda dali su mi Stanislav Vukorep i don Ivica Pulji\u0107, na \u010demu im srda\u010dno zahvaljujem.<\/p>\n

<\/div>\n

[75]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Danas, prema predaji svih Jurkovi\u0107a, pa tako i br\u0161tani\u010dkih, oni bi bili iz Hutova. Me\u0111utim, u maticama \u017eupe Lisac u Dubrova\u010dkom primorju, spominju se jo\u0161 1661. Jurkovi\u0107i iz Hrasna. Kako Br\u0161tanica pripada Hrasnu, to bi se moglo odnositi na nju, iako predaja ho\u0107e druga\u010dije. Nikola Mandi\u0107 tvrdi da su Jurkovi\u0107i Br\u0161tanicu naselili iz Hutova u istoj seobi kada su naselili i Zviri\u0107e, tj. oko 1750. (Usp. Mandi\u0107, 2003, 257.).<\/p>\n

<\/div>\n

[76]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Mandi\u0107, 1962, 116.<\/p>\n

<\/div>\n

[77]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Br\u0161tani\u010dki Jurkovi\u0107i su kao pripadnici \u00abprve planine\u00bb, gonili stada skupa sa Gra\u010danima i ostalim Hra\u0161njanima na planinu Morine iznad Nevesinje. Oni doti\u010dno kada se od Morina krene prema Crvanju na mjestu Podgvozd. <\/span>Na tom prostoru su imali i svoje groblje Viganj-Busova\u010da, te lokvu Vukavu.( Pripo\u0107io Stanislav Vukorep p. Ivana iz Hutova.)<\/p>\n

<\/div>\n

[78]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Patsch, 1996, 54.<\/p>\n

<\/div>\n

[79]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Budu\u0107i da je takvo, sasvim je logi\u010dna mogu\u0107nost da se moglo pojaviti vi\u0161e Ilija na raznim stranama, koji bi motivirali nastanak tog prezimena. Prema popisu iz 2001. u RH je s prezimenom Ili\u0107 bilo 4500 nositelja. (Usp. HER, 2003, 464.).<\/p>\n

<\/div>\n

[80]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Kempf, 1910, 138.-139. Jo\u0161 prije toga, koncem 15. st. javlja se Toma Ili\u0107, kao poslanik humske vlastele Jurjevi\u0107a – Vlatkovi\u0107a. (Usp. Mandi\u0107, 2003, 214.).<\/p>\n

<\/div>\n

[81]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Seoba je izvr\u0161ena najkasnije 1605, a popis triju skupina izvr\u0161en koju godinu kasnije. U skupini Gvozdena Sladovi\u0107a, Pavi\u010di\u0107 bilje\u017ei Andriju i Matiju Ilini\u0107a, a Paveli\u0107 i Palavestra samo Andriju Ilini\u0107a. (Usp. Hrabak, 2003, 328. pass.; Pavi\u010di\u0107, 1962, 158.; Paveli\u0107, 1973, 44; Palavestra, 1987, 110.-112.).<\/p>\n

<\/div>\n

[82]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Prema osmanskom popisu i 1475.-77. vla\u0161ki d\u017eemat Krmpoti\u0107a zate\u010den je u Buhovu kod \u0160irokog Briga i posebno je nagla\u0161eno da su tu od ranije bile njihove ba\u0161tine. (Usp. Ali\u010di\u0107 1985, 89.-90.).<\/p>\n

<\/div>\n

[83]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ASZ, \u017dM 210, 6r.<\/p>\n

<\/div>\n

[84]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> DAZ, Katastri Dalmacije , knj. 26, 105.<\/p>\n

<\/div>\n

[85]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Isto, 194.-195.<\/p>\n

<\/div>\n

[86]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ASZ \u017dM 208, 1, 1.<\/p>\n

<\/div>\n

[87]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ASZ, \u017dM 211, 14, 66. Jelavi\u0107i bi bili zaselak Kamenog Brda, dana\u0161njih Bagalovi\u0107a<\/p>\n

<\/div>\n

[88]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ASZ, \u017dM 210, 7r.<\/p>\n

<\/div>\n

[89]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ASZ, \u017dM 198, 206.<\/p>\n

<\/div>\n

[90]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Tu se javljaju ve\u0107 1607, ali ih vi\u0161e pod tim imenom nema. Od njih su nastali Kalebi u Desnama, te Jovice i Ku\u0161urini u Pasi\u010dini (Sta\u0161evici). (Usp. \u0160uti\u0107, Ujdurovi\u0107, Viski\u0107, 2000, 265.; Vidovi\u0107, 2000, 211. i 394.-395 )<\/p>\n

<\/div>\n

[91]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u0160uti\u0107, Ujdurovi\u0107 Viski\u0107, 2000, 266.<\/p>\n

<\/div>\n

[92]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Vidovi\u0107, 2000, 470.<\/p>\n

<\/div>\n

[93]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Pulji\u0107-Vukorep, 1994, 310. Posljednji spomen 1770, a na njih uspomenu jo\u0161 uvijek \u010duvaju Ili\u0107a Ogra\u0111e i Ili\u0107a Guvno.<\/p>\n

<\/div>\n

[94]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Isto. Dok se za Vukorepe zna da su do\u0161li na materinstvo, to se za Mustapi\u0107e govori da su do njihovog imanja do\u0161li tako \u0161to su podmitili agu dok su Ili\u0107i bili u planini i na taj na\u010din uselili u njihove ku\u0107e, a oni bili prisiljeni seliti. Je li to mo\u017eda bio razlog da Ili\u0107i u novom stani\u0161tu jedini od Zviri\u0107ana nisu imali planinu? Da nisu \u00abgonili \u00ab planinu priop\u0107io mi je zviri\u0107anin Ante Paponja p. Ilije, r. 1963, na \u010demu mu zahvaljujem.<\/p>\n

<\/div>\n

[95]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> BMV I, 47. :\u00bb…et Agnese Rahi\u00e7evich a Sasabje…\u00bb<\/p>\n

<\/div>\n

[96]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Na putu iz Bro\u0107na prema dolini Trebi\u017eata, upravo na putu iz Vidovi\u0107a na Zviri\u0107e, u mjestu Zvirovi\u0107i nalazi se Tomi\u0107a groblje sa 17 grobova, gdje su, prema predaji, pobijeni i zakopani neki Tomi\u0107i nakon sukoba s Turcima na badnju ve\u010der. (Usp. Ili\u0107, 1999, 231-232.). Kako nije poznato da je rod takvog imena ikada prebivao u Zvirovi\u0107ima, name\u0107e se pitanje neradi li se tu o vidovi\u0107kim Tomi\u0107ima, koje je pogodila ta nesre\u0107a u njihovim putanjama prema prostoru Zviri\u0107a ili je mo\u017eda njihova pogibija uvjetovana odlukom da tu zasnuju stalno stani\u0161te, \u0161to to nekome nije odgovaralo?<\/p>\n

<\/div>\n

[97]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Mandi\u0107, 1962, 88.<\/p>\n

<\/div>\n

[98]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Isto, 121. To su samo oni \u0161to su ostali u izvornom prezimenu i u mati\u010dnom selu.<\/p>\n

<\/div>\n

[99]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Mandi\u0107, 2001, 584.-587.; Mandi\u0107 tvrdi da su od njih, osim Paponja i Tomi\u0107a, nastali i Pejde Martinovi\u0107i, Falaci, Jerki\u0107i, Miji\u0107i, Perki\u0107i, Vu\u010dijaci i Stoj\u010di\u0107i.<\/p>\n

<\/div>\n

[100]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Dvojnost stanovanja vidimo i na primjeru Marka Tomi\u0107a. Kada u studenom 1790. kumuje na kr\u0161tenju djetetu Jurkovi\u0107a, navedeno je da je iz Bro\u0107na. Isti, s prezimenom Tomi\u0107 alias Vidovi\u0107, 1793. krsti sina Jozu i kao prebivali\u0161te navedeni su mu Zviri\u0107i. (Usp. VMK I, 223. i 357.). Me\u0111utim, ni Marko niti njegovo potomstvo nije nakon dioba pre\u0161lo na Zviri\u0107e, ve\u0107 njegov stric Lovre sa svojim potomstvom.<\/p>\n

<\/div>\n

[101]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> VMK I, 358. Tada je (1793.) zabilje\u017eeno kr\u0161tenje Tomice Dodig Mijine i Kate r. Jurkovi\u0107. Iako se kr\u0161tenje dogodilo na Zviri\u0107im, za Miju je upisano da je s Pao\u010de.<\/p>\n

<\/div>\n

[102]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Berto\u0161a, 2002, 27.<\/p>\n

<\/div>\n

[103]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Pand\u017ei\u0107, 1996, 67. i Pand\u017ei\u0107, 2001, 23.<\/p>\n

<\/div>\n

[104]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Najstarije mati\u010dne knjige na tom prostoru imaju dvije \u017eupe s podru\u010dja trebinjske biskupije, Popovo (Rupni Do) iz 1708. i Gradac iz 1708. (Priop\u0107io g. Stanislav Vukorep p. Ivana. Usp. i Niki\u0107, 1997, 84.-86.). Najstarije matice u mostarskoj biskupiji ima \u017eupa Ro\u0161ko Polje (MU iz 1758.), dok \u017eupa Bro\u0107no ima sa\u010duvane sve tri vrste mati\u010dnih knjiga od 1775. Najstarije pak mati\u010dne knjige na prostoru BiH imaju Kraljeva Sutjeska iz 1641. i Vare\u0161 iz 1643. (Usp. Boba\u0161, 2000, 459. i Leki\u0107, 1995, 259.).<\/p>\n

<\/div>\n

[105]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Tako je \u017eupa \u0160iroki Brig imala matice iz 1753, a uni\u0161tili su ih (zapalili) 1947. mjesni komunisti, skupa s mati\u010dnim knjiga \u017eupe Mostar (Mostarski Gradac) iz 1748, u akciji \u010di\u0161\u0107enja od \u00abklerofa\u0161isti\u010dkih zaostataka\u00bb (Usp. Mandi\u0107, 2002, 16, i Mandi\u0107, 2005, 16.). Sli\u010dna je sudbina pogodila i matice \u017eupe Posu\u0161je, koje su postojale od 1736. (Usmeno priop\u0107enje Nikole Mandi\u0107a iz Mostara; Za starost spomenutih matica usp. i Kosir, 1970, 68, 75 i 143.).<\/p>\n

<\/div>\n

[106]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Krivo\u0161i\u0107, 1989, 18. Mno\u0161tvom istra\u017eivanja je utvr\u0111eno da se prosje\u010dno na 100 \u017eenskih ra\u0111a 105 mu\u0161kih osoba, \u0161to ipak ovisi o ukupnom broju ro\u0111enih. Budu\u0107i da Krivo\u0161i\u0107 preuzima tablicu \u0161to ju je izradio Louis Henry za broj ro\u0111enih po skupinama od 100-10000, to je u skupini od 100 ro\u0111enih raspon maskulniteta od 86-128,5 u \u0161to se uklapa i ovaj zviri\u0107ki primjer, iako je ukupan broj ro\u0111enih manji od 100. Omjer gotovo identi\u010dan zviri\u0107kom zabilje\u017eene je u Trilju za razdoblje 1826.-1900, kada su ro\u0111ena 1002 dje\u010daka i 903 djevoj\u010dice, odnosno omjer je 1,11. (Usp. Andreis, 2001, 12.).<\/p>\n

<\/div>\n

[107]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> U istarskom podneblju, u Puli, najvi\u0161e je kr\u0161tenja u razdoblju od 1613.-1815. obavljeno u sije\u010dnju, kada na Zviri\u0107ima nije obavljeno nijedno, a najmanje u lipnju. (Usp. Berto\u0161a, 2002, 467.).<\/p>\n

<\/div>\n

[108]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u0160unji\u0107, 2007, 358.<\/p>\n

<\/div>\n

[109]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Andreis, 2001, 11. Tu je ipak najni\u017ea to\u010dka ro\u0111enih zabilje\u017eena u lipnju.<\/p>\n

<\/div>\n

[110]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u0160unji\u0107, 2007, 359.<\/p>\n

<\/div>\n

[111]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Andreis, 2001, 11.<\/p>\n

<\/div>\n

[112]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Juran, 2003, 236.<\/p>\n

<\/div>\n

[113]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Postoje zvje\u0161taji biskupa, ali zbrojni za cijelu \u017eupu. Od Ka\u010di\u0107a do Bla\u0161kovi\u0107a i poslije apostolskih vikara.<\/p>\n

Vlado Pavi\u010di\u0107 | lisice.info<\/strong><\/span><\/div>\n

\u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sa web stranica www.lisice.info prenosimo rad Vlade Pavi\u010di\u0107a Naznake demografskih procesa u seoskom dru\u0161tvu na rubu Osmanlijskog carstva u poratno doba 18. stolje\u0107a – primjer sela Zviri\u0107i<\/em> (objavljeno u: Hercegovina, br. 22, Mostar, 2008). Autoru, koji je ulo\u017eio mnogo truda dok je “iskovao” svoje radove, a sve to iz ljubavi prema povijesti, i to posebno povijesti svoga hrvatskog roda iskreno \u010destitamo, a uskoro objavljujemo i njegov novi rad. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":1711,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1712","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1712","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1712"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1712\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1711"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1712"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1712"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1712"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}