Nepravomo\u0107ne prvostupanjske presude na Ha\u0161kom sudu u kojima je \u0161est najvi\u0161ih hrvatskih ratnih du\u017enosnika iz BiH osu\u0111eno na sto jedanaest godina zatvora i nedavno objavljena knjiga Uzroci rata, Bosna i Hercegovina od 1980. do 1992. bili su povod za razgovor s ratnim generalom Hrvatskoga vije\u0107a obrane i povjesni\u010darom prof. dr. Ivom Lu\u010di\u0107em.<\/p>\n
<\/p>\n
U razgovoru on govori o uzrocima rata u BiH, ali i o mnogo\u010demu \u0161to Ha\u0161ki sud nije uzeo u obzir prilikom nepravomo\u0107ne presude.<\/p>\n
Gospodine Lu\u010di\u0107u, nedavno ste objavili knjigu o uzrocima rata u BiH, a presude Ha\u0161kog suda osumnji\u010dene Hrvate iz BiH nepravomo\u0107no su osudile na 111 godina zatvora ne uzimaju\u0107i ba\u0161 u obzir \u010dinjenice, pa ni va\u0161e dokaze. \u0160to ka\u017eete na sve to?<\/strong><\/p>\n Ova je presuda davno napisana, a donesena je prije nego \u0161to je i po\u010delo su\u0111enje. Svi koji su pratili su\u0111enje znaju kako su dvojica sudaca Arpad Prendler iz Ma\u0111arske i Stephen Trechesel iz \u0160vicarske odavno presudili. O\u010dekivano je bilo i da \u0107e sudac Jean Claude Antonetti izdvojiti mi\u0161ljenje.<\/p>\n Zna\u010di li to da postoje \u0161anse za promjenu presude pa i osloba\u0111anje osu\u0111enih?<\/strong> To ja\u010da polo\u017eaj obrane pred \u017dalbenim vije\u0107em, koje \u0107e, nadam se, suditi na temelju \u010dinjenica i logike, a ne na temelju politi\u010dkih zahtjeva i(li) predrasuda.<\/p>\n Nije li to odve\u0107 stroga kritika Ha\u0161koga tribunala?<\/strong><\/p>\n Od sama po\u010detka Ha\u0161ki tribunal bio je mjesto odakle se, ili posredovanjem kojega se, poku\u0161avalo utjecati na politi\u010dke procese na prostoru biv\u0161e Jugoslavije. Izjedna\u010davanje krivnje, regionalna suradnja, uklanjanje nepodobnih osoba iz politike ili javnosti, ja\u010danje ili slabljenje politi\u010dkih stranaka i opcija \u2013 sve je to pratilo su\u0111enja. Anga\u017eirani su politi\u010dari, intelektualci, vlade i nevladine udruge, mediji \u2013 svi u ulozi manje ili vi\u0161e jasno zacrtanih ciljeva. No zami\u0161ljeno nije postiglo o\u010dekivan rezultat jer su se su\u0111enja oduljila. Birokracija je postala sama sebi svrha, pa je tako i su\u0111enje \u0161estorici potrajalo punih devet godina.<\/p>\n U tom vremenu neke su se \u010dinjenice razbistrile i nepovratno promijenile?<\/strong><\/p>\n Ne samo to, nego se promijenio i kontekst za ostvarenje postavljenih ciljeva. Hrvatska \u0107e za dva tjedna postati \u010dlanica Europske Unije. S druge strane, Srbija ima za predsjednika \u010detni\u010dkoga vojvodu Tomislava Nikoli\u0107a, za premijera Milo\u0161evi\u0107eva nasljednika Ivicu Da\u010di\u0107a, a na vrhuncu je proces rehabilitacije Dra\u017ee Mihailovi\u0107a i \u010detni\u010dkoga pokreta. U takvim okolnostima i unato\u010d problemati\u010dnim presudama iz Haaga, kakva je ova, postalo je nemogu\u0107e zadr\u017eati Hrvatsku i Srbiju u jednoj politi\u010dkoj asocijaciji, primjerice \u201eZapadnom Balkanu\u201c ili jednostavno \u201eregionu\u201c. Prvoga srpnja 2013. Jugoslavija \u0107e definitivno postati neobnovljiva i ostat \u0107e tek kao povijesna mora, odnosno duboka nostalgija \u2013 ovisno o tome kakva su \u010dija iskustva i kakav je tko imao polo\u017eaj u toj dr\u017eavi.<\/p>\n Je li razli\u010dit polo\u017eaj tri konstitutivna naroda u BiH bio glavni razlog rata u BiH?<\/strong><\/p>\n Glavni uzrok rata u Bosni i Hercegovini jest sama Bosna i Hercegovina, odnosno na\u010din na koji je ta biv\u0161a jugoslavenska republika nastala i organizirana. Naime, rije\u010d je o administrativnom konstruktu koji nije utemeljen na dru\u0161tvenoj stvarnosti, nego na ideologiji i politi\u010dkim zahtjevima koji su tu stvarnost nastojali promijeniti. Moderna dr\u017eavnost BiH nastala je 1943, kada je na zasjedanju ZAVNOBiH-a zaklju\u010deno da ta republika \u201enije ni hrvatska, ni srpska, ni muslimanska\u201c, nego je \u201ei srpska, i muslimanska, i hrvatska\u201c. S tim \u0161to muslimanima nije priznata nacionalnost. Dok su sve druge jugoslavenske republike bile i nacionalne dr\u017eave, BiH je konstituirana kao Jugoslavija u malom i to \u201estara\u201c \u2013 unitarna Jugoslavija. Kada je komunisti\u010dki vrh postao svjestan dubine krize u Jugoslaviji, jedna od mjera njezina u\u010dvr\u0161\u0107ivanja bilo je ja\u010danje periferije, a posebno BiH. Tada je priznata muslimanska nacija i nagla\u0161ena dr\u017eavnost BiH, odnosno republika. Komunisti su gradili socijalisti\u010dko samoupravno dru\u0161tvo kao \u201ekulu u zraku\u201c, a narodi i gra\u0111ani BiH na prvim su slobodnim izborima odbacili njihovu vlast i ideologiju. Ostao je administrativno-politi\u010dki konstrukt koji su Srbi htjeli zadr\u017eati u jugoslavenskom kontekstu (ili ga razgraditi), Hrvati su ga htjeli odr\u017eati izvan toga konteksta (ili ga razgraditi), a Muslimani (Bo\u0161njaci) htjeli su ga pretvoriti u svoju nacionalnu dr\u017eavu.<\/p>\n Zato bo\u0161nja\u010dko-muslimanska politi\u010dka i dru\u0161tvena elita isti\u010de tisu\u0107u godina kontinuiteta bosanske dr\u017eavnosti?<\/strong><\/p>\n Da. To su nacionalni djelatnici koji su u funkciji stvaranja bo\u0161nja\u010dko-muslimanske (bosanske) dr\u017eave, ali koji ne znaju odgovor na pitanje kako to da za tisu\u0107u (a neki ka\u017eu i dvije tisu\u0107e) godina \u201ekontinuiteta dr\u017eavnosti\u201c nije nastao narod koji bi se s tom dr\u017eavom identificirao. Tek od 1992, odnosno 1993, bosansko-hercegova\u010dki, odnosno jugoslavenski M(m)uslimani uzeli su ime dr\u017eave i nazvali se Bo\u0161njacima. Dotad su u BiH \u017eivjeli Hrvati, Srbi, Muslimani i Jugoslaveni. Dakle ni oni koji su u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji stjecajem okolnosti mijenjali identitet nisu postajali Bosanci, nego Jugoslaveni. To pokazuje da je Socijalisti\u010dka Republika Bosna i Hercegovina doista bila \u201eJugoslavija u malom\u201c, kako su joj svojevremeno \u201etepali\u201c, a \u0161to vrlo dobro ilustrira i zastava te jugoslavenske republike \u2013 mala zastava SFRJ na velikoj partijskoj zastavi.<\/p>\n Je li jugokomunizam i\u0161ao na ruku velikosrpstvu? <\/strong><\/p>\n U po\u010detku da, ali \u010dim je do\u0161lo do \u201efederiranja Federacije\u201c, odnosno do decentralizacije dr\u017eave, po\u010deli su obrnuti procesi. Tada je jugokomunizam postao opasnost ideji koju naj\u010de\u0161\u0107e zovemo velikosrpstvom, a ja bih je ipak radije nazvao srpskom nacionalnom politikom u Jugoslaviji. Naime, zaokupljeni rje\u0161avanjem svojega \u2013 hrvatskoga \u2013 nacionalnog pitanja, kao da smo zaboravili da i Srbi imaju pravo na to.<\/p>\n Ho\u0107ete re\u0107i da su Srbi kasno shvatili da Jugoslavija nije jamstvo i ostvarenja srpskih interesa? <\/strong><\/p>\n Da. Njima se dogodilo da je Jugoslavija, koju su smatrali optimalnim rje\u0161enjem srpskoga nacionalnog pitanja (\u0161to je neko vrijeme i bila), federalizacijom, a onda i svojevrsnom liberalizacijom, postajala opasnost za srpske nacionalne interese i nacionalno jedinstvo. Komunisti su Katoli\u010dku crkvu smatrali velikim neprijateljem i destabilizatorom dru\u0161tveno-politi\u010dke situacije u BiH, osobito u Hercegovini.<\/p>\n Je li to bila njihova konstrukcija ili realna \u010dinjenica?<\/strong><\/p>\n Komunistima je svaka organizacija i dru\u0161tvena snaga koju nisu kontrolirali bila neprijateljska i destabiliziraju\u0107a. To se posebno odnosi na Katoli\u010dku crkvu, i opet posebno u Hercegovini, gdje je Crkva okupljala velik broj vjernika koji su se istovremeno odbijali uklju\u010diti u Savez komunista, ali i u \u201efrontovske organizacije\u201c. Jasno, poseban su problem komunisti\u010dkom re\u017eimu bili Me\u0111ugorje i stotine tisu\u0107a vjernika koji su se tamo okupljali. Nisu li tomu pridonosili i brojni Udbini hrvatski kadrovi iz Hercegovine, nisu li na taj na\u010din stjecali povjerenje nadre\u0111enih?<\/strong><\/p>\n Svu \u201ebrojnost\u201c Udbinih kadrova u Hercegovini relativiziraju Udbine \u017ertve u Hercegovini. To je prostor na kojem je sve do kraja \u0161ezdesetih, zna\u010di dvadeset pet godina poslije rata, vladala politika \u201eo\u0161trog kursa\u201c, odnosno dr\u017eavnoga terora. Da ne spominjemo 16.000 Hrvata iz Hercegovine zajedno s Duvnom, Livnom i Kupresom, koji su od komunisti\u010dkih partizana ubijeni nakon Drugoga svjetskog rata. Nikada me\u0111u Hrvatima u Hercegovini broj \u010dlanova SK nije pre\u0161ao dva posto stanovni\u0161tva. A \u0161to se ti\u010de Udbinih kadrova, i taj je broj minoran \u2013 radilo se o dvojici u Beogradu i nekolicini na republi\u010dkoj i regionalnoj razini. \u0160to se pak ti\u010de suradnika, oni se tra\u017ee i regrutiraju tamo gdje se obrade. Nema potrebe anga\u017eirati suradnike Udbe tamo gdje se vlasti nitko i ne suprotstavlja i gdje su zapravo svi suradnici re\u017eima.<\/p>\n Koliko su ti kadrovi kada je po\u010deo rat u BiH bili kreatori rata nadaju\u0107i se da \u0107e sve zavr\u0161iti na porazu nacionalista i nekoj novoj rekonstrukciji Jugoslavije?<\/strong><\/p>\n Moglo bi se kalkulirati s tim da su neki istaknuti komunisti\u010dki du\u017enosnici u strahu od demokracije i odgovornosti za svoju ulogu u totalitarnom re\u017eimu poticali sukobe i antagonizam izme\u0111u komunista i demokrata te to pretvorili u me\u0111unacionalni sukob u kojem su onda oni \u201epru\u017eili usluge svome narodu\u201c. U prilog takvoj tezi ide i \u010dinjenica da su se zapravo najprije republi\u010dke (nacionalne) komunisti\u010dke partije zavadile i stvorile atmosferu u kojoj je bilo lako provesti nacionalnu mobilizaciju.<\/p>\n Svojedobno je i povjesni\u010dar Du\u0161an Biland\u017ei\u0107 javno rekao kako su oni, tj. komunisti, nacionaliste iskoristili za svoje ciljeve.<\/strong><\/p>\n Svakakve sam tvrdnje pro\u010ditao i \u010duo od gospodina Biland\u017ei\u0107a, ne smatram ih vjerodostojnim i ne bih ih komentirao.<\/p>\n Nije li Biland\u017ei\u0107, odnosno njegove konstrukcije, uzrok vjerovanju da se Tu\u0111man s Milo\u0161evi\u0107em u Kara\u0111or\u0111evu dogovorio o podjeli BiH? Je li bilo dogovora o podjeli?<\/strong><\/p>\n Rije\u010d je o nepouzdanom \u201esvjedoku\u201c i publicistu. Biland\u017ei\u0107 je javno iznio vi\u0161e suprotstavljenih tvrdnji oko susreta predsjednika Tu\u0111mana i Milo\u0161evi\u0107a u Kara\u0111or\u0111evu, a ja sam o tome pisao u nedavno objavljenoj knjizi Uzroci rata: Bosna i Hercegovina od 1980. do 1992. U svakom slu\u010daju nikakva \u201epodjela BiH\u201c nije dogovorena niti je mogla biti dogovorena.<\/p>\n Nije to\u010dno ni ono \u0161to o tome pi\u0161e Hrvoje \u0160arini\u0107? Pitam vas to i stoga jer se tim konstrukcijama barata kao argumentima u bo\u0161nja\u010dkom tra\u017eenju uzroka ratu u BiH, a koje su uzete u obzir i kod ha\u0161kih presuda Hrvatima iz BiH. Je li pri\u010da \u201eo dogovorenoj podjeli BiH\u201c neka vrst urote ili osvete za nestanak Jugoslavije?<\/strong> \u0160arini\u0107 je napisao knjigu u kojoj je opisao svoje susrete i razgovore s Milo\u0161evi\u0107em koji su se odvijali u sklopu raznih mirovnih inicijativa, ali u knjizi nije ni\u0161ta va\u017eno rekao o susretima Tu\u0111mana i Milo\u0161evi\u0107a u Kara\u0111or\u0111evu i Tikve\u0161u \u2013 na mjestima gdje su oni (jedino) razgovarali u \u010detiri oka. U sije\u010dnju 2004. \u0160arini\u0107 je kao svjedok na su\u0111enju Slobodanu Milo\u0161evi\u0107u rekao da Tu\u0111man i Milo\u0161evi\u0107 u Kara\u0111or\u0111evu \u201eformalno nisu govorili\u201c o podjeli Bosne i Hercegovine, ali su \u201eo tome razmi\u0161ljali\u201c. Ali kako \u201e\u010ditanje misli\u201c nadilazi znanstveni diskurs, nisam se vi\u0161e bavio njegovim izjavama. One mogu poslu\u017eiti jedino za obja\u0161njenje jedne paradigme, na\u010dina slaganja mozaika i zaklju\u010divanja u skladu s o\u010dekivanjima centara dru\u0161tvene i politi\u010dke mo\u0107i.<\/p>\n Hipoteti\u010dki, da je bilo dogovora o \u201epodjeli BiH\u201c, bi li bilo rata?<\/strong><\/p>\n Predsjednik Tu\u0111man, svaki put kada je spominjao mogu\u0107nost \u201epodjele\u201c BiH, govorio je u kontekstu mirnoga rje\u0161enja i izbjegavanja rata. Ali najprije trebamo znati na \u0161to mislimo kada ka\u017eemo \u201epodjela\u201c BiH. Bo\u0161nja\u010dki nacionalisti i bosanski unitaristi pod taj pojam svode i svako unutarnje (nacionalno) razgrani\u010denje, pa \u010dak i decentralizaciju dr\u017eave.<\/p>\n Da je bilo dogovora o podjeli, bi li bilo rata?<\/strong><\/p>\n Da je bilo dogovora o podjeli, pa \u010dak i o unutarnjem ure\u0111enju, vjerojatno ne bi bilo rata u BiH. To mo\u017eemo re\u0107i i za Jugoslaviju. Ali dogovora nije moglo biti jer nije bilo kriti\u010dne mase unutar dru\u0161tvene i politi\u010dke elite koja bi bila kadra pregovarati i praviti kompromise. Ni unutar \u201eoslobo\u0111enih\u201c naroda nije bilo kriti\u010dne mase spremne prihvatiti kompromise i uva\u017eiti tu\u0111e interese. Svi su htjeli sve i odmah. Rije\u010d je o dru\u0161tvu bez demokratske tradicije, koje je pola stolje\u0107a u\u010deno kako \u201es neprijateljem nema razgovora osim preko ni\u0161ana\u201c. Takvo militarizirano dru\u0161tvo u kojem se od osnovne \u0161kole do duboke starosti u\u010dilo rukovati oru\u017ejem i mrziti neprijatelja \u2013 a to je svatko tko ne misli isto kao ja i mi \u2013 bilo je lako gurnuti u rat. Kona\u010dno, rat je bilo nemogu\u0107e izbje\u0107i onoga momenta kada je srpsko politi\u010dko vodstvo odlu\u010dilo silom rje\u0161avati politi\u010dke nesuglasice i silom ostvariti politi\u010dke ciljeve.<\/p>\n Koliko je Stjepan Mesi\u0107 kriv za tzv. podjelu BiH i koliko i dalje tomu pridonosi?<\/strong><\/p>\n Ne mislim da je Stjepan Mesi\u0107 kriv za bilo kakvu podjelu BiH, mo\u017eda bi se moglo govoriti o posljedicama njegove politike na odr\u017eanju i u\u010dvr\u0161\u0107enju entitetske podjele BiH. Naime, kada je u pitanju BiH, on je antisrpskom retorikom i nekriti\u010dkom probo\u0161nja\u010dkom politikom pridonio da povratak Hrvata u Republiku Srpsku bude minoran. A pridonio je i dramati\u010dnom smanjenju prava i utjecaju Hrvata u BiH.<\/p>\n Je li Mesi\u0107evo svjedo\u010denje u Haagu krivo i za presude hrvatskim generalima, koje su poslije preina\u010dene u osloba\u0111aju\u0107e?<\/strong><\/p>\n O Mesi\u0107evu svjedo\u010denju u Haagu mnogo je pisano i govoreno. Tko \u017eeli vi\u0161e znati o tome, neka pro\u010dita knjigu Miroslava Tu\u0111mana Vrijeme krivokletnika.<\/p>\n S obzirom na ha\u0161ke presude Hrvatima iz BiH, ako ostanu kakve jesu s kvalifikacijama koje su ponu\u0111ene, ho\u0107e li Hrvati biti marginalizirani i progla\u0161avani krivcima za sve neda\u0107e BiH?<\/strong><\/p>\n Ne vjerujem da ovakva presuda mo\u017ee ostati. Ali ako ostane i ako ne ostane, Hrvati u BiH bit \u0107e optu\u017eivani i marginalizirani, kao \u0161to je bilo i u komunisti\u010dko vrijeme. Zato moraju stvarati institucije, obrazovati se, stvarati kvalitetu kojom \u0107e mo\u0107i parirati onima koji su brojniji i koji ve\u0107 imaju institucije. Posljednjih godina prisutan je i jedan novi problem za Hrvate u BiH, a to je ja\u010danje dr\u017eavne birokracije koja je \u010desto sama sebi svrha i koja ozbiljno ugro\u017eava hrvatsku poziciju u BiH. Naime, unutar \u017eupanija i op\u0107ina gdje Hrvati imaju ve\u0107inu, pa i vlast, instalirane su razne institucije i slu\u017ebe koje provode naloge centrale (Sarajeva). Brojni tu\u017eitelji, suci, poreznici, inspektori \u2013 hapse, globe i ka\u017enjavaju po nalogu, a ne po zakonu, a nije malen broj korumpiranih koji hara\u010de kao nekada u suton Osmanskog Carstva.<\/p>\n Bakir Izetbegovi\u0107 rekao je da je Hrvatska pomagala BiH i da je bila agresor na BiH, a to govori i Vesna Pusi\u0107, Mesi\u0107 i jo\u0161 neki. S obzirom da ste sudjelovali u ratu, \u0161to je sve Hrvatska radila za BiH?<\/strong><\/p>\n Bosna i Hercegovina opstala je kao neovisna prije svega zaslugom Hrvata i Hrvatske. Hrvatske koje je bila umije\u0161ana u rat u BiH, ali koja nije bila agresor. Za sve spomenute problemati\u010dno je razdoblje hrvatsko-muslimanskoga (bo\u0161nja\u010dkog) sukoba. Nikada broj dragovoljaca iz Hrvatske vojske, od kojih je ve\u0107ina ro\u0111ena u BiH, nije pre\u0161ao 1.800 ljudi. To je daleko manje od broja dragovoljaca iz islamskih zemalja, koji su ratovali na strani Armije BiH. A o broju dr\u017eavljana Srbije i Crne Gore muslimanske vjeroispovijedi (Sand\u017eaklija) koji su ratovali na strani Armije BiH da i ne govorimo. O svoj pomo\u0107i muslimanskim civilima, vlasti, vojsci\u2026 da i ne govorimo, o tome je ve\u0107 sve re\u010deno ako se \u017eeli \u010duti.<\/p>\n Koliko je logora imala hrvatska strana, a koliko bo\u0161nja\u010dka, koliko su Hrvati ubili Bo\u0161njaka, a koliko Bo\u0161njaci Hrvata i koliko je tko koga protjerao s njegovih prostora? \u010cini mi se da to u obzir nije uzeo ni Ha\u0161ki sud?<\/strong><\/p>\n Mnogi su Muslimani (Bo\u0161njaci) stradali od strane HVO-a, svima su poznati zlo\u010dini u Ahmi\u0107ima i Stupnom Dolu, kao i logori u Gabeli i Dretelju. Nitko relevantan u hrvatskoj javnosti to ne nije\u010de niti opravdava, ali svi se doga\u0111aji moraju sagledati u kontekstu. O zlo\u010dinima koje su po\u010dinili pripadnici HVO-a gotovo sve je poznato i nema potrebe to ponavljati, ali neprihvatljivo je isticati Ahmi\u0107e, a \u0161utjeti o Trusini, Grabovici, Malinama, Uzdolu i Doljanima. Nemoralno je nagla\u0161avati Dretelj i Gabelu, a \u0161utjeti o 331 zatvoru i logoru u kojima su pripadnici Armije BiH zatvorili 14.444 Hrvata, i to 10.346 civila i 4.098 vojnika. Od toga su broja 632 logora\u0161a Hrvata ubijena, a njih 50 okrutno je pogubljeno na ritualan na\u010din. Zlo\u010din je \u0161utjeti o 1.051 hrvatskom civilu kojega su ubili vojnici Armije BiH. Me\u0111u njima bilo je i 121 dijete. Oko 170.000 Hrvata protjerano je ili izbjeglo s prostora koji su bili pod nadzorom Armije BiH. Haa\u0161ki sud navodi kako ih je HVO silom otjerao! A kako to da su Hrvatima ku\u0107e spaljene i da su povratnici ubijani u organiziranim akcijama!? Koliko su godina zatvora u Haagu dobili bo\u0161nja\u010dki zlo\u010dinci za zlo\u010dine po\u010dinjene na Hrvatima?<\/strong><\/p>\n Za sve gore navedeno, a to nisu samo brojevi nego ljudi, dvojicu ni\u017eih \u010dasnika Armije BiH osudio je Ha\u0161ki tribunal na ukupno \u0161est godina zatvora. Pred doma\u0107im sudovima osu\u0111eno je tek nekoliko neposrednih po\u010dinitelja zlo\u010dina.<\/p>\n Kakvu BiH zapravo \u017eele Bo\u0161njaci? Zanima li ih BiH kao ravnopravna i demokratska dr\u017eava ili dr\u017eava kojom bi oni vladali?<\/strong><\/p>\n Bo\u0161njaci, kao ni Hrvati ili Srbi, nisu kompaktni i imaju razli\u010dite \u017eelje, ali unutar bo\u0161nja\u010dke politike dominira ideja o Bosni i Hercegovini kao njihovoj nacionalnoj dr\u017eavi. Neki od njih to potpuno jasno isti\u010du uz argumentaciju da su jedini narod u Europi bez svoje dr\u017eave na koju imaju pravo. Drugi tu ideju kamufliraju u oblik tzv. gra\u0111anske dr\u017eave.<\/p>\n Kakva bi bila ta gra\u0111anska dr\u017eava?<\/strong><\/p>\n To bi bila dr\u017eava koja se formalno ne bi zvala bo\u0161nja\u010dkom nacionalnom dr\u017eavom, ali bi to u stvarnosti bila. Kako bi to izgledalo, vidimo na primjeru Federacije BiH, odnosno na polo\u017eaju Hrvata koji nemaju institucionalnu za\u0161titu svojih nacionalnih i ljudskih prava. Bo\u0161njaci su izabrali dva \u010dlana Predsjedni\u0161tva BiH i postavljaju svoje kadrove na strate\u0161ka mjesta. Ilustrativan primjer hrvatskoga polo\u017eaja u BiH je \u010dinjenica da je drugi bo\u0161nja\u010dki \u010dlan Predsjedni\u0161tva BiH \u017deljko Kom\u0161i\u0107 prije nekoliko tjedana imenovao Danku Savi\u0107 za ambasadoricu BiH u \u010ce\u0161koj Republici. Rije\u010d je o mjestu koje po raspodjeli funkcija me\u0111u konstitutivnim narodima pripada Hrvatima. Gospo\u0111a Savi\u0107 nije po nacionalnosti Hrvatica, ali je zato supruga Senada Avdi\u0107a, vlasnika tjednika Slobodna Bosna, koji od po\u010detka izla\u017eenja te tiskovine zastupa nagla\u0161ena antihrvatska stajali\u0161ta.<\/p>\n Je li prvostupanjska presuda Hrvatima iz BiH vjetar u le\u0111a unitarnoj, bo\u0161nja\u010dkoj politici u BiH?<\/strong><\/p>\n U tom smislu indikativna je izjava \u010dlana Predsjedni\u0161tva BiH Bakira Izetbegovi\u0107a koji ka\u017ee da je prvostupanjska presuda dokaz agresije \u201eTu\u0111manove Hrvatske\u201c na BiH. On tvrdi da je ta presuda \u201evrlo va\u017ean akt za budu\u0107e odnose u Bosni i Hercegovini i za budu\u0107e odnose BiH s Hrvatskom\u201c.<\/p>\n Zna\u010di li to da je time \u201erije\u0161eno hrvatsko pitanje\u201c u BiH?<\/strong><\/p>\n On misli da \u0107e tom presudom \u201ebiti zadan kona\u010dan udarac ambicijama za stvaranje tre\u0107eg entiteta i eventualnoj podr\u0161ci Zagreba takvim idejama\u201c. U tome je uporabna vrijednost ha\u0161kih presuda koje se ne donose kako bi se ostvarila pravda, nego da bi se \u201ezadao udarac\u201c hrvatskim nastojanjima za ravnopravnost u BiH. Posljedice mogu biti potpuno druk\u010dije.<\/p>\n Ho\u0107e li bo\u0161nja\u010dka politika u tom naumu ustrajati?<\/strong><\/p>\n Mo\u017ee bo\u0161nja\u010dka politika \u017eeljeti \u0161to ho\u0107e, ali nema vi\u0161e te diktature i sile koja bi kao prije sedamdesetak godina nametala rje\u0161enja i dr\u017eala \u010ditave narode u pokornosti (a ni tada im nije uspjelo). Nema vi\u0161e ni te propagandne ma\u0161inerije koja bi mogla u neznanju dr\u017eati \u010ditave generacije. Zato je svaka nepravda, pa i ova presuda, jo\u0161 jedan udarac ionako naru\u0161enim me\u0111unacionalnim odnosima. Potpora Hrvata Bosni i Hercegovini time nije porasla, nego je porastao inat, prkos i ogor\u010denost, kako na me\u0111unarodno pravosu\u0111e, tako i na bo\u0161nja\u010dke nacionaliste koji likuju zbog presude. Ostaje pri\u010dekati kona\u010dnu presudu i vidjeti kako \u0107e se tko tada pona\u0161ati. Upadljiva je i radost politi\u010dkih Jugoslavena u Hrvatskoj zbog osude ratnoga hrvatskog vodstva u BiH i Republike Hrvatske.<\/p>\n Za\u0161to se oni raduju?<\/strong><\/p>\n Oni se jo\u0161 nadaju da bi \u201emrska tvorevina\u201c \u2013 kako nazivaju Hrvatsku, mogla nekako nestati i utopiti se u \u201eregionu\u201c. Vidljivo je kako ih je zbunila, pa i zabrinula osloba\u0111aju\u0107a presuda srbijanskim osumnji\u010denicima za ratne zlo\u010dine Stani\u0161i\u0107u i Simatovi\u0107u \u2013 glavnim arhitektima rata u biv\u0161oj Jugoslaviji.<\/p>\n Za\u0161to ih je zabrinula?<\/strong><\/p>\n O\u010dito ih je strah da bi to moglo ugroziti ionako krhku vjerodostojnost Ha\u0161kog tribunala te da bi se hrvatska javnost mogla u potpunosti okrenuti protiv njih. A stanje se u Hrvatskoj mijenja, dru\u0161tvo se mijenja, kao i politi\u010dki odnosi. Ako politi\u010dka elita i ne reagira uvijek ispravno, narod pamti, gra\u0111ani pamte. O tome bi svatko tko se bavi javnim poslovima, a posebno politikom, morao voditi ra\u010duna.<\/p>\n Je li Hrvatska u\u010dinila \u0161to je trebala da za\u0161titi Hrvate u BiH, koji su \u017ertve ne samo raznih manipulacija i konstrukcija nego i nastojanja da ih se svede na nacionalnu manjinu?<\/strong><\/p>\n Pretpostavljam da ne mislite na vlast u Republici Hrvatskoj koja je u nekim segmentima jako mnogo u\u010dinila za Hrvate u BiH, materijalno i politi\u010dki. Kad je rije\u010d o materijalnoj pomo\u0107i, Hrvatska je mnogo u\u010dinila na izgradnji nekoliko bolnica i Sveu\u010dili\u0161ta u Mostaru. To su doista va\u017ene institucije, mo\u017eda i presudne za polo\u017eaj Hrvata u BiH. No kada je rije\u010d o politi\u010dkoj pomo\u0107i, odnosno potpori, ta je pomo\u0107 \u010desto izostala, a neke \u201eintervencije\u201c bile su jako \u0161tetne. Tu ponajprije mislim na potporu nekim antihrvatskim (iz perspektive BiH) elementima, ali mislim i na podjelu HDZ-a BiH i posljedi\u010dnoga slabljenja ukupne hrvatske politi\u010dke pozicije.<\/p>\n Kako ocjenjujete pona\u0161anje sada\u0161nje hrvatske vlasti?<\/strong><\/p>\n Sada\u0161nja je vlast okrenuta ulasku u EU, ali je ipak nakon Mesi\u0107eve ere odricanja od hrvatstva u BiH uspjela uspostaviti komunikaciju i vratiti minimum povjerenja. \u017delim vjerovati da \u0107e nakon 1. srpnja 2013. BiH do\u0107i u vrh prioriteta vanjske politike Republike Hrvatske, a Hrvati u BiH na prvo mjesto tog interesa. Hrvatima u BiH treba pomo\u0107 oko politi\u010dkog okvira u kojem mogu razviti sve svoje sposobnosti i potencijale, a tu bi se vlasti Hrvatske trebale posebno anga\u017eirati s obzirom na niz razloga, ali i obveza. No da bi se to ostvarilo, hrvatska politika u BiH mora znati \u0161to ho\u0107e i mora jasno postaviti politi\u010dke ciljeve. Ako to ne uradi, nitko joj ne mo\u017ee pomo\u0107i.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n matica.hr | Vijenac<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"