Ne do\u017eivljavaj ovo kao klasi\u010dnu kolumnu. Ovo \u0161to trenutno \u010dita\u0161 ja bih ti pri\u010dao da si sad ovdje preda mnom. No, nisi. \u010cita\u0161 ovo u nekom sasvim drugom vremenu, na nekom sasvim drugom mjestu. Poanta? Vidjet \u0107emo na koncu teksta ho\u0107e li je uop\u0107e biti.<\/p>\n
<\/p>\n
Za ovaj tekst postoji prikladan soundtrack \u2013 pjesma kr\u0161\u0107anskog rock benda U2 \u201eStill haven’t found what I’m looking for\u201c u izvedi Bona Voxa i Brucea Springsteena.<\/p>\n
Posljednjih 10-ak dana nalazim se u nekakvom \u010dudnom vakuumu, iako se to kod mene na prvi pogled ne primijeti, jer vje\u0161to zamaskiram ono \u0161to me mu\u010di. To je jedno jako \u010dudno i nezgodno stanje da jednostavno ne znam odakle bih po\u010deo, jer na\u0161a svakodnevnica satkana je od sitnica, i to ne od sitnica koje su neva\u017ene, nego od sitnica koje stvarno zna\u010de \u017eivot. Moj problem jest \u0161to previ\u0161e razmi\u0161ljam. Previ\u0161e analiziram. Previ\u0161e se pitam. Ne znam ba\u0161 mogu li sve to nazvati \u2013 problemom, ali ova ambivalentnost mi nekad do\u0111e kao blagoslov, a nekad kao prokletstvo.<\/p>\n
Jedan od uzroka ovog nezgodnog vakuuma jest vjerojatno premorenost i psihi\u010dki zasi\u0107enje prouzrokovano ljudima, stvarima i situacijama. Drugi uzrok je jedna, na prvi pogled, bezna\u010dajna sitnica \u2013 jedan obi\u010dan SMS. \u201eDado, mo\u017ee li se vi\u0161e puta u \u017eivotu istinski voljeti?\u201c Kao iz pika sam odgovorio: \u201eNaravno da mo\u017ee\u201c i otvorio sam, \u0161to bi se reklo, \u201evrata paklena\u201c. Nekoliko sam dana razmi\u0161ljao o tome \u0161to zna\u010di iskreno voljeti. Pa sam u tom periodu po\u010deo malo \u010ditati Me\u0161u Selimovi\u0107a i to me skoro pa dokraj\u010dilo. \u0160to se ti\u010de Me\u0161e Selimovi\u0107a, da nosim kapu, vjerojatno bih je Me\u0161i prvom skinuo. Da i ne govorim o tome kako sam mu u svojoj glavi za svaku oblikovanu misao podigao spomenik.<\/p>\n
Uglavnom, razmi\u0161ljao sam o pravoj ljubavi i o tome kako mi je Bog u jednom trenutku mog \u017eivota pokazao smjer u kojem trebam i\u0107i, i to na, za mene osobno, jako \u010dudan i \u010dudesan na\u010din. Skrenuo me je s jednog puta koji me vodio u propast i usmjerio na ovaj put na kojem sam sad. U tom sam trenutku osjetio kako je Bo\u017eja milost stvarno \u010dudesna. Ali, zahvaljuju\u0107i vakuumu, po\u010dela pratiti misao \u0161to ako Bog od mene o\u010dekuje ne\u0161to drugo? \u0160to ako Bog od mene \u017eeli ne\u0161to druga\u010dije? \u0160to ako sam negdje proma\u0161io neki njegov putokaz?<\/p>\n
Tako\u0111er je u more ovog umora i misaonih dubioza upala i jedna kap pitanja \u201e\u0160to bi bilo da je bilo\u2026\u201c Pitao sam se \u0161to bi bilo da sam ja ovakav kakav sam sad trebao donositi neke odluke u pro\u0161losti: bih li postupio druga\u010dije i \u0161to bi bilo druga\u010dije? Ali kad je rije\u010d o ovome \u201e\u0161to bi bilo da je bilo\u201c, nama ljudima uvijek izgleda lijepo ono \u0161to se nikad nije ostvarilo. Uvijek nam izgleda mo\u0107nije i bolje ono \u0161to se nikad nije dogodilo. Svjestan sam da se sve razvija upravo onako kako se i treba razvijati te da se sve doga\u0111a s razlogom. Budu\u0107i da sam osoba koja ne \u017eivi u pro\u0161losti, sve sam to u svojoj glavi razrije\u0161io. Ali ove dubioze su u meni ostavile traga, te sad ne znam kako dalje i u kojem smjeru. Jer, kao \u0161to ka\u017ee pjesma \u201eI still haven’t found what I’m looking for\u201c (prijevod: \u201eJo\u0161 uvijek nisam prona\u0161ao ono \u0161to tra\u017eim.\u201c). Pogotovo ovaj dio \u201eZna\u0161 da vjerujem, ali jo\u0161 uvijek nisam prona\u0161ao ono \u0161to tra\u017eim.\u201c<\/p>\n
Ima jedan dobar citat Hermana Hessea kad se on obra\u0107a Stepskom vuku: \u201eStepski vu\u010de, ti si za ovaj jednostavni, udobni svijet \u0161to se zadovoljava s tako malim stvarima, odve\u0107 zahtjevan i gladan, i on te za to mora izbljuvati, jer ti za njega ima\u0161 jednu dimenziju previ\u0161e.\u201c Ne umi\u0161ljam sebi stvari, ali ne mogu protiv sebe. Svjestan sam nekih stvari u sebi i svjestan sam da, iako ja to ponekad ne \u017eelim, moram tra\u017eiti tu dimenziju vi\u0161e. \u010cesto u sebi osjetim onaj pozitivni nemir koji me tjera na vi\u0161e, koji me tjera na ne\u0161to bolje.<\/p>\n
Tih me dana i mama zvala, ali nisam joj se htio javiti, jer ona meni primijeti po glasu, ako ne\u0161to nije dobro, pa se bezveze zabrine, pa onda mene mu\u010di to \u0161to se ona brine. Radije volim ovako zadr\u017eati neke stvari u sebi i neka se ni\u0161ta ne talasa.<\/p>\n
Neprestano razmi\u0161ljam o sebi, o Bogu i o svijetu. I stalno mi zvoni u u\u0161ima ovaj stih: \u201eZna\u0161 da vjerujem, ali jo\u0161 uvijek nisam prona\u0161ao ono \u0161to tra\u017eim.\u201c Jo\u0161 uvijek nisam ono \u0161to bih trebao i mogao postati. Jo\u0161 uvijek nisam ono \u0161to Bog o\u010dekuje od mene da budem. I u tom razmi\u0161ljanju\u2026 Tako sam blizu rje\u0161enja, a tako daleko. \u010cim pomislim da sam sve shvatio, sve se raspline samo od sebe. Jednostavno mi ispari iz glave taj odgovor za kojim \u010deznem. U pjesmi se spominju osvojeni planinski vrhovi, pretr\u010dana polja i razni drugi pothvati koji idu u jednom smjeru \u2013 \u201eonly to be with you\u201c.<\/p>\n
U evan\u0111elju pi\u0161e: \u201eNebesko je kraljevstvo kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: prona\u0111e jedan dragocjeni biser, rasproda sve \u0161to ima i kupi ga.\u201c Ili ona druga prispodoba u kojoj je to ne\u0161to za \u010dim ja tragam isto kao ono blago na njivi za koje vrijedi sve svoje prodati i kupiti tu njivu, iskopati blago i u\u017eivati u njemu? E, to ja tra\u017eim\u2026. Tra\u017eim taj biser, tra\u017eim to ne\u0161to \u0161to \u0107e me upotpuniti, a jo\u0161 ga nisam na\u0161ao. Dovoljno sam hrabar i nije me strah ostaviti sve u potrazi za tom pravom ljubavlju. Jer prava ljubav je Bog. Ali Bog ti nikad ne\u0107e s nebesa dati direktno tu ljubav, nego ti pru\u017ea odre\u0111eni kanal (ili osobu ili situaciju) preko koje se to do\u017eivljava. Ja tra\u017eim upravo taj kanal Bo\u017eje ljubavi, svjestan da \u0107u pravu ljubav osjetiti tek nakon smrti.<\/p>\n
Veli mi jedna osoba: \u201eJa ne znam bih li toliko toga dala, a da na kraju zavr\u0161i tu\u017eno.\u201c Tu je ponekad prisutan onaj oprez koji nas ljude blokira. Jer, k’o \u0161to ka\u017ee Shakespeare, u pravoj ljubavi, nikad ni\u0161ta nije teklo glatko. Prava ljubav je te\u0161ka, ali se isplati boriti za nju. Te\u0161ka je, nezgodna je, zna ljude ubiti pojam i ba\u0161 ono pravo unezgoditi. Ljudi zbog nje znaju raditi gluposti i ne spavati no\u0107ima. Ali isplati se\u2026 To \u0161to ponekad zavr\u0161i tu\u017eno, redovito je stvar da se netko od ljudi, jer je Bo\u017eja ljubav (koja se uvijek osjeti preko ljudi) toliko mo\u0107na i sna\u017ena \u2013 to je jedna razorna sila koja mo\u017ee cijeli svijet okrenuti naglava\u010dke. Ali, da bi ta sila djelovala \u2013 treba je prvo aktivirati.<\/p>\n
I opet se pitam: do kad \u0107e trajati ova moja potraga za tim ne\u010dim \u0161to tra\u017eim? I \u0161to je to \u0161to Bog \u017eeli od mene? Mislim da je to klju\u010d upravo u nesigurnosti. Bog se uvijek lak\u0161e poka\u017ee u nesigurnosti. U onoj pote\u0161ko\u0107i da se totalno prepustimo Bo\u017ejoj volji, koja nije ne\u0161to negativno, nego ne\u0161to \u0161to \u010dovjeka dovodi do onoga za \u010dim on traga. I sam je sv. Franjo po\u0161ao tim putem: bio je nezadovoljan i nesiguran i tra\u017eio je ne\u0161to drugo. Neprestano je poku\u0161avao ne\u0161to drugo i ne\u0161to druga\u010dije dok nije osjetio \u201epredokus Bo\u017eje ljubavi\u201c.<\/p>\n
I Bono Vox na kraju pjeva: \u201eGospodine, ja nisam dje\u010dak. Ne, ja sam mu\u0161karac. I vjerujem u Obe\u0107anu zemlju.\u201c To je to. Ja sam svjestan dugotrajne i mukotrpne i ustrajne pripreme za taj ulazak u Obe\u0107anu zemlju. I nadam se da \u0107e gore biti ne\u0161to stvarno mo\u0107no, ne\u0161to zbog \u010dega se isplatilo ovdje na zemlji i plakati i mu\u010diti i ubijati se u pojam kojekakvim mislima. Ne znam tko je tu koliko u pravu, ali sve mi se vi\u0161e svi\u0111a ona islamska varijanta raja sa 72 djevice.<\/p>\n
I, na koncu, zavr\u0161io tijek ovih svojih misli s jednim citatom Ive Andri\u0107a koji u svom romanu \u201eNa Drini \u0107uprija\u201c pi\u0161e: \u201eMu\u010di se \u010dovjek dovijeka, a nikad nema ni ono \u0161to mu treba, a kamoli ono \u0161to \u017eeli.\u201c<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
dnevno.ba<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"