“Ne mo\u017ee se hrvatska sre\u0107a graditi na bo\u0161nja\u010dkoj nesre\u0107i”, kazao je 1993. u \u0160irokom Brijegu na Veliku Gospu, provincijal franjeva\u010dke provincije Uznesenja Bla\u017eene Djevice Marije fra Drago Tolj. Umro je mlad, s nepunih 55 godina od sr\u010danog udara, ve\u0107 sljede\u0107e godine.<\/p>\n
<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Njegov brati\u0107, fra Ivan Tolj postaje \u010dlanom Hercegova\u010dke provincije, a zatim i \u010dlan Vrhbosanske biskupije. Zaboravlja se da je upravo tada\u0161nji fra Ivan Tolj, a nakon toga ‘don’, podr\u017eavao NHI, pa \u010dak i lijepio njihove plakate, kroz izdrava\u010dku ku\u0107u ‘Ziral’ u kojoj je bio direktor, kulturolo\u0161ki djelovao, okupljao mlade, organiziraju\u0107i politi\u010dke tribine… Danas je Ivan Tolj jedan od vode\u0107ih ljudi u izdava\u010dkoj ku\u0107i Styria i Ve\u010dernjem listu.<\/p>\n
Mnogi u Mostaru prisje\u0107aju se nevesinjskog \u017eupnika, izbjeglog za vrijeme rata u Mostar, koji je sa svojom bra\u0107om nosio hranu na “onu stranu” Mostara, tzv. isto\u010dni Mostar, dok franjevce nisu opazili snajperisti Armije BiH.<\/p>\n
Mo\u017eemo li zaboraviti da su na otvaranju obnovljenog Starog mosta 2004. kao simbola su\u017eivota naroda u tom gradu, nazo\u010dili fra Mijo D\u017eolan, provincijal provincije Bosne Srebrene, i fra Slavko Soldo, provincijal Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije?<\/p>\n
Mo\u017ee li se zanemariti odziv na poziv mostarskog muftije od strane fra Ike Skoke, gvardijana Franjeva\u010dkog samostana, koji je pro\u0161le godine do\u0161ao na bajramsku sve\u010danost u Mostaru i tom prilikom i odr\u017eao prigodan govor. Tada je fra Iko bio nemu\u0161to predstavljen “hercegova\u010dkim provincijalom”, na \u0161to je on kazao da to nije, a netko od prisutnih mu dobaci:”Ako i nisi – bit \u0107e\u0161”.<\/p>\n
Mo\u017ee li se zanemariti da je taj isti fra Iko Skoko, na tribinama za franjeva\u010dku mlade\u017e (FRAMA) kao gosta-predava\u010da doveo hod\u017eu i igumana da odr\u017ee predavanje o su\u017eivotu, tako promi\u010du\u0107i potrebu mira, tolerancije i bogatsva religija kao dijela pro\u0161le i dana\u0161nje tradicije naroda u Mostaru?<\/p>\n
Mogu li se zanemariti i rije\u010di kardinala Pulji\u0107a o mladim, hercegova\u010dkim franjevcima, koji je rekao da su “najzdravija generacija sve\u0107enika Hrvata u BiH”. Ovi mladi sve\u0107enici, neoptere\u0107eni “politi\u010dkim smjernicama” i pravi melem i nada za, ionako, sve malobrojnije mlado sve\u0107enstvo.<\/p>\n
Kao ni Hercegovac Ferdinand Zovko, svjetski poznati bariton, koji je nakon \u017eivota u Be\u010du i svjetskim pozornicama, doveo i utemeljio Glazbenu \u0161kolu u \u010cerinu, a politika ga potjera u glazbenu \u0161kolu “mrskog” isto\u010dnog Mostara.<\/p>\n
Zaboravlja li se da su Hercegovci i Radoslav Dodig, Vlado Pulji\u0107, Slavo Kuki\u0107, Josip Jole Musa, Neven Tomi\u0107, Nada Dalipagi\u0107…
Hercegovci su i na stotine poginulih mladi\u0107a na rati\u0161tima Bosne, brane\u0107i hrvatska ognji\u0161ta i vratove od pokolja. I to zajedno sa svojim prijateljima, bosanskim Hrvatima, koji tek okusi\u0161e mladost, a ve\u0107 polo\u017ei\u0161e \u017eivote u ratu povijesno upitne nu\u017enosti.<\/p>\n
Za\u0161to ovi i ovakvi nisu brand Hercegovine?<\/p>\n
Zato \u0161to im ja\u010dina glasnica ne prati visinu njihovih djela, nego su djelovali ili djeluju u ti\u0161ini, bez PR-a i marketinga.<\/p>\n
Iako se to sada \u010dini, Hercegovina nije samo HDZ, \u010covi\u0107, Herceg-Bosna, “tre\u0107i”, Ante Jelavi\u0107…<\/p>\n
Hercegova\u010dki brendovi su puno, puno ve\u0107i i ja\u010di, ali samozatajnost ih sprje\u010dava biti dijelom “hercegova\u010dkog show-a”, sa zvjedama i zvjezdicama, upitnih namjera.<\/p>\n
Vera Soldo | Republikainfo.com<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" “Ne mo\u017ee se hrvatska sre\u0107a graditi na bo\u0161nja\u010dkoj nesre\u0107i”, kazao je 1993. u \u0160irokom Brijegu na Veliku Gospu, provincijal franjeva\u010dke …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":17420,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-17421","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17421","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=17421"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17421\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/17420"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=17421"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=17421"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=17421"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}