Mada sumnjamo da \u0107e Olimpijski komitet BiH po svom \u201edobrom\u201c obi\u010daju, napraviti ozbiljnu analizu nastupa na 17. Mediteranskim igrama u Mersinu u Turskoj, svi pokazatelji govore da je to bio pravi potop. Osvojene su samo \u010detiri medalje Amel Meki\u0107 srebro, Larisa Ceri\u0107 bronca (obje judo), te Hamza Ali\u0107 (atletika) i D\u017eemal Bo\u0161njak (boks)<\/p>\n
<\/p>\n
bron\u010dane medalje, upola manje nego na prethodnim igrama u Pescari. Istina BiH je u bila zastupljena s upola manje sporta\u0161a 43, nego u Pescari 86, me\u0111utim zar ve\u0107 i to samo po sebi nije neuspjeh? Za\u0161to se \u010delnici Olimpijskog komiteta nisu izborili za ve\u0107i broj sudionika, za nastup bar jedne \u017eenske reprezentacije? Za\u0161to su neki izgledni kandidati za medalje poput bo\u0107ara u minutu do dvanaest odustajali? Sve su to pitanja na koja bi gospoda iz Olimpijskog komiteta trebala odgovoriti i jasno snositi konzekvence neuspjeha.<\/p>\n
\u00a0\u00a0 \u0160to re\u0107i za nastup na Mediteranskim igrama ako je od BiH uspje\u0161nija bila peta najmanja dr\u017eava na svijetu San Marino, koja se prostire na 61,2 \u010detvorna kilometra (!), skoro \u0161est puta je manja od op\u0107ine Ljubu\u0161ki, a ima pribli\u017eno isto stanovnika 30.000?! Ispred BiH je i Malta dr\u017eava s deset puta manje stanovnika i samo 316 \u010detvornih kilometara povr\u0161ine, pa Cipar, Crna Gora, Makedonija koja je prvi puta sudjelovala, ratom zahva\u0107ena Sirija, dok je Albanija s 10 medalja od kojih tri zlatne za na\u0161u zemlju prava sportska sila. Jesmo li zaista toliko lo\u0161i?
\u00a0\u00a0 Listu uspje\u0161nih predvodi Italija 186 medalja od kojih 70 zlatnih (BiH zlata nije vidjela ve\u0107 osam godina), slijedi doma\u0107in Turska 126, pa Francuska 95 medalja, zatim \u0160panjolska, mnogoljudni Egipat, Gr\u010dka. Sedma je Slovenija 35 medalja od kojih 13 zlatnih, osma Srbija 34 medalja 12 zlatnih, deveta Hrvatska 27 medalja od kojih 11 zlatnih! Od ukupno 100 hrvatskih sporta\u0161a zahvaljuju\u0107i \u010detiri ekipna uspjeha, medaljama se okitio \u010dak 81! Malena Crna Gora i Makedonija osvojile su po pet medalja. Od BiH lo\u0161iji je samo Libanon s dvije medalje, nedavnim ratom razorena Libija, te si\u0107u\u0161ni Andora i Monaco koji su ostali bez odli\u010dja.
\u00a0\u00a0 Pobornici statusa \u201ene talasaj\u201c re\u0107i \u0107e da ni ranija izdanja osim u ve\u0107 spomenutoj Pescari, nisu bila bolja. Me\u0111utim,\u00a0 po tri osvojena odli\u010dja u Montpellieru i Tunisu i dva u Bariju mogu biti samo lo\u0161 alibi i ni\u0161ta vi\u0161e. U cjelini 17. mediteranske igre u Mersinu, potvrdile su da bh. sport naprosto juri natrag, unato\u010d pozitivnom okru\u017eenju okolnih dr\u017eava. Jedan od razloga za to svakako je i non\u0161alancija u tijelima poput Olimpijskog komiteta, koja bi trebala brinuti o njegovom unapre\u0111enju.
\u00a0\u00a0 Da je improvizacija ispred svakog plana, pokazuje primjer odustajanja bo\u0107ara. Bilo je najavljen nastup Mostarca Darija Stoj\u010di\u0107a i Gru\u0111anina Andrije \u0106orluke koji su ve\u0107 osvajali odli\u010dja na europskim i svjetskim juniorskim i seniorskim prvenstvima, a samim tim bili bi i kandidati za medalje. Me\u0111utim, usvojeno pravilo da tek na trojicu predstavnika nekog sporta mo\u017ee putovati trener osujetilo je njihov nastup. Tako je primjerice, s nogometa\u0161ima putovalo \u0161est trenera, dok su 19-godi\u0161nji bo\u0107ari u Mersin trebali i\u0107i sami u dva dana i dva leta? Tako je propala izgledna medalja.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Du\u0161an Musa | Ve\u010dernji list<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"