![\"dado\"](\"http:\/\/www.dnevno.ba\/slike\/galerije\/originals\/magazin_47\/el_camino_1_490\/el_camino_1_1_20130717_1772870057.jpg\")
<\/p>\nBilo kako bilo, Baski su jako ponosan narod i kad ih nije uspio uni\u0161titi \u0161panjolski diktator Franco, ne\u0107e nitko. U borbi za svoja prava, Baskija je stekla mnogo simpatija i podr\u0161ke diljem svijeta, pa tako i u na\u0161oj Bosni i Hercegovini. Malo mi je smije\u0161no da odre\u0111eni broj ljudi u BiH podr\u017eava baskijsku te\u017enju,<\/p>\n
<\/p>\n
dok, s druge strane, u svojoj dr\u017eavi drugima negira ista ona prava koja tra\u017ee Baski za sebe na Pirinejskom poluotoku. Dolazimo tako do apsurda da ljudi koji tra\u017ee politi\u010dku korektnost za nekog sa strane, obi\u010dno to ispravljaju politi\u010dkom nekorektno\u0161\u0107u prema “svojima”…
Bob Marley je fino rekao kako je \u017eivot duga\u010dki put s bezbroj znakova, a budu\u0107i da svako putovanje na odre\u0111eni na\u010din mijenja \u010dovjeka tako smo se i mi odlu\u010dili na famozni El camino ili Put sv. Jakova. I tako je u nedjelju jutro iz Franjeva\u010dke ulice u Mostaru zapo\u010deo na\u0161 El camino iliti hodo\u010da\u0161\u0107e sv. Jakovu u \u0161panjolski grad Santiago de Compostelu. U ponedjeljak popodne stigli smo na na\u0161e odredi\u0161te – St. Jean Pied de Port. St. Jean Pied de Port je gradi\u0107 u kojem zapo\u010dinje moderna varijanta El Camina. Rije\u010d je o malenom francusko-baskijskom trgova\u010dkom gradi\u0107u skrivenom usred Pirineja, u kojem se vr\u0161e posljednje pripreme za dosta nezgodan po\u010detak El camina koji se sastoji od 800-ak kilometara raznovrsnog puta.<\/p>\n
Prva stvar u St. Jean Pied de Portu jest preuzimanje hodo\u010dasni\u010dke putovnice koja je temeljni dokument svakog putnika, jer smje\u0161taj u usputnim hostelima bez putovnice je nemogu\u0107.<\/p>\n
Prvi dan El camina i dionica od St. Jean Pied de Port do Roncesvallesa jest, po pri\u010dama prethodnika, najzahtjevnija iz vi\u0161e razloga: em je rije\u010d o prvom danu Puta i tijelo se jo\u0161 uvijek nije priviknulo na cjelodnevno hodanje s te\u0161kim ruksakom na le\u0111ima, em je ova prva ruta jako brdovita te se penje od 200 do 1400 metara nadmorske visine i opet se spu\u0161ta u Roncesvalles koji se nalazi na 900 metara nadmorske visine, \u0161to je dosta fizi\u010dki zahtjevno.<\/p>\n
\u010cim smo smo stigli u St. Jean Pied de Port, prijavili smo se u Ured za hodo\u010dasnike, preuzeli svoje putovnice, simboli\u010dnu Jakovljevu \u0161koljku koja se pri\u010dvrsti za ruksak, te mno\u0161tvo \u0161to korisnih, \u0161to beskorisnih papira s raznovrsnim informacijama koje bi putnicima mogle biti od koristi. Bilo mi je zanimljivo \u0161to rijetko tko u ovom mjesta\u0161cu govori engleski ili \u0161panjolski. Svi vi\u0161e-manje preferiraju baskijski ili francuski. Mi smo imali sre\u0107e \u0161to smo u Uredu naletjeli na Helmuta koji nam je na kombinaciji engleskog i \u0161panjolskog sve lijepo objasnio.<\/p>\n
U hostelu nas je do\u010dekala starija ku\u0107epaziteljica koja je, najbla\u017ee re\u010deno, bila zanimljiva. Kroni\u010dni nedostatak wi-fia podsjetio nas je na specifi\u010dnost putovanja. Ujutro smo ustali u 5 i krenuli u osvajanje na\u0161eg dijela Pirineja. U ti\u0161ini i paze\u0107i da ne probudimo one koji su jo\u0161 uvijek spavali, spremili smo svoje stvari, spustili se niz glavnu ulicu, pro\u0161li kroz gradska vrata i krenuli uzbrdo. Ve\u0107 smo na po\u010detku shvatili da El camino nije sprint nego maraton. Put uz Pirineje je nevjerojatno te\u017eak, ali prizori izlaska Sunca su zaista vrijedni truda. Cijelim nas putem prate ti\u0161ina i mir te mno\u0161tvo zami\u0161ljenih putnika i baskijskih goveda, ovaca i konja.<\/p>\n
Puno je lak\u0161e penjati se na Pirineje, nego se spu\u0161tati i upravo je ovo najte\u017ea dionica prve rute. U popodnevnim satima stigli smo u Roncesvalles. Kad smo se pribli\u017eili Roncesvallesu, nismo ostali fascinirani. Gradi\u0107 (ako se to uop\u0107e tako mo\u017ee nazvati) ima hotel\u010di\u0107, veliki hostel te crkvu. Sutradan smo se zaputili prema Larrasoani.<\/p>\n
U Larrasoani nas je do\u010dekao zanimljiv hostel s 10 skoro pa razvaljenih kreveta i ne ba\u0161 suvi\u0161e ljubaznom gazdaricom. Ovdje smo “otkrili” ponosnog Baska koji nam je ponudio zanimljivu verziju baskijsko-\u0161panjolske netrpeljivosti. Sutradan smo se rano ustali i zaputili prema Pamploni. Ova je dionica puta bila ne\u0161to urbanija nego dionice prije. Ali budu\u0107i da je Pamplona pri\u010da o kojoj \u0107emo ne\u0161to vi\u0161e re\u0107i idu\u0107i put, sad bih se vratio na Baske i Baskiju.<\/p>\n
Osobno sam puno puta bio na udaru odre\u0111enih krugova i pojedinaca zbog navodno nedovoljnog ili, jo\u0161 gore, negativnog poimanja tzv. rodoljublja i domoljublja. Jer ne mo\u017ee\u0161 ti ljubiti svoje onako kako \u017eeli\u0161 nego onako kako Oni ka\u017eu da treba. Njihova je domovina Hrvatska i(li) Bosna (i Hercegovina, ako se ba\u0161 mora spomenuti zbog politi\u010dke korektnosti), a moja samo – Hercegovina. I tu je izvor svih nedoumica. I nema tu nijansi. Domovina, to sam ja \u2013 Hrvatska, ro\u0111o, to sam ja, govorili su mnogi, od Tu\u0111mana do \u010covi\u0107a. Danas ta domovina mora biti Bosna. Ako ne\u0107e\u0161, napusti sahranu, \u0161to bi rek’o Zmaj od \u0160ipova.<\/p>\n
Tako danas tvrde bosanski nacionalisti koji jo\u0161 uvijek sanjaju Bosnu od Vi\u0161egrada do Neuma. I, na koncu, ako nisi s nama, onda si protiv nas. Razmi\u0161ljaju\u0107i o tome \u010desto se na\u0111em u pomalo apsurdnoj situaciji jer po nekakvim na\u010delima ili temeljnim odrednicama i ve\u0107 poznatim \u0161ablonama – ja ne znam \u0161to sam. Liberalnog svjetonazora, socijaldemokratskih na\u010dela i demokr\u0161\u0107anskog odgoja. Tko sam ja? Dijete izba\u010deno u svijet kroz guzicu hercegova\u010dke ludosti. Volim svoju domovinu i ponosim se njezinom kulturom, prekrasnim jezikom, nedvojbenom \u010disto\u0107om i ljepotom prakti\u010dki svakog lakta svoje domovine. Svojim narodom smatram sve Hercegovce. S koliko se god oni prstiju krstili, koliko god puta oni dnevno klanjali i kako god na\u0161eg Tvorca nazivali. Jer ja sam zaista \u010dovjek ro\u0111en na hercegova\u010dkom kr\u0161u i odrastao na ljubu\u0161kom trotoaru.<\/p>\n
Jo\u0161 otkad sam bio dijete te s nestrpljenjem i\u0161\u010dekivao Peticu, (op. 45-minutna sportska emisija sa sa\u017eecima nogometnih utakmica iz pet najboljih liga) ostala mi je u podsvijesti pri\u010da o jednom klubu u kojem mogu igrati samo Baskijci. Rije\u010d je, naravno, o Atleticu iz Bilbaa. Iako sam dosta \u010ditao i slu\u0161ao o baskijskom fenomenu, nikad ga nisam imao prilike osjetiti. Zahvaljuju\u0107i introvertiranosti lokalnog stanovni\u0161tva u St. Jean-Pied- de-Port, u po\u010detku sam bio stekao krivu sliku o Baskiji, Baskijcima i njihovoj te\u017enji za neovisno\u0161\u0107u. Za vrijeme boravka u St. Jeanu, primijetio sam da su prvenstveno okrenuti sebi. Govore samo baskijski i(li), ako je ba\u0161 potrebno, francuski. \u0160to se ti\u010de odnosa prema turistima, bit \u0107e jako korektni i to je to. Oni, kako efikasno pjeva Bora \u010corba, “imaju svoj mali svijet i oko njega Kineski zid”. Ne diraj ih, ne diraj njihov jezik i njihovu kulturu i imat \u0107e\u0161 s njima korektan odnos.<\/p>\n
\u0160ovinisti\u010dki \u0160panjolci nazivaju Baskijce “ljudima sa ze\u010djim facama” te ih na taj na\u010din poku\u0161avaju diskreditirati. Baski su zaista poseban i ponosan narod i \u017eele da se njihova posebnost po\u0161tuje i priznaje. Zahvaljuju\u0107i dr\u017eavnoj opresiji, razvili su me\u0111u sobom obrambeni mehanizam poznatiji i kao ETA. ETA-u prati ekstremno-teroristi\u010dka kontroverza. Sude\u0107i, naime, po medijskim izvje\u0161tajima \u0161panjolskih dnevnih listova, ETA, da bi ukazala na svoje zahtjeve, randomski ubija posve slu\u010dajne prolaznike i di\u017ee u zrak vlakove. Baski kategori\u010dki odbijaju ovakve tvrdnje. Kao i ina\u010de u \u017eivotu, istina se uvijek nalazi negdje na pola puta. Prema mom koliko-toliko skromnom misljenju, jedna pozitivna ideja stvaranja vlastite dr\u017eave ili borbe za odre\u0111enu vrstu neovisnosti, ne opravdava u\u010dinjene zlo\u010dine. To je primitivno i u svom primitivizmu jako opasno. Prezirem svaki pokret koji se za svoje ideale bori istrebljivanjem drugih. Ma kako se on god zvao i \u010diji god bio\u2026<\/p>\n
Razgovaraju\u0107i s Josetxom, vlasnikom ne ba\u0161 tipi\u010dnog, ali jako ugodnog ugostiteljskog objekta, primijetio sam da on s velikim \u017earom govori o svom narodu, kako ne krije svoju netrpeljivost prema politi\u010dkom Madridu te kako one \u0160panjolce koji Baskima negiraju njihovo pravo na vlastitu kulturu i jezik, naziva – fa\u0161istima. Kad malo bolje razmislim, to je to. Ako ja imam svoj identitet i \u017eelim ga adekvatno o\u010duvati ne nametaju\u0107i ga drugima, za\u0161to bi to ikome smetalo? Osim bosanskim fa\u0161istima, naravno.<\/p>\n
Bilo kako bilo, Baski su jako ponosan narod i kad ih nije uspio uni\u0161titi \u0161panjolski diktator Franco, ne\u0107e nitko. U borbi za svoja prava, Baskija je stekla mnogo simpatija i podr\u0161ke diljem svijeta, pa tako i u na\u0161oj Bosni i Hercegovini. Malo mi je smije\u0161no da odre\u0111eni broj ljudi u BiH podr\u017eava baskijsku te\u017enju, dok, s druge strane, u svojoj dr\u017eavi drugima negira ista ona prava koja tra\u017ee Baski za sebe na Pirinejskom poluotoku. Dolazimo tako do apsurda da ljudi koji tra\u017ee politi\u010dku korektnost za nekog sa strane, obi\u010dno to ispravljaju politi\u010dkom nekorektno\u0161\u0107u prema “svojima”, te lamentiraju\u0107i o demokraciji paze da se ona ti\u010de samo njih i izuzetno su agilni drugima zabraniti pravo na mi\u0161ljenje jer su oni u svom mentalnom sklopu skloni sustavu jednoumlja u kojemu je obi\u010dno ispravno \u2013 njihovo mi\u0161ljenje. Tako dolazimo do jo\u0161 jednog apsurda da je borba za tu\u0111a prava zapravo samopromocija, kojoj nedostaje osje\u0107aj za korektnost prema ostalima. Pogotovo onima koji \u017eive s tobom.<\/p>\n
<\/p>\n
dnevno.ba<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"