Ovo je ve\u0107 tre\u0107a godina otkako je otpo\u010delo iskopavanje zemnih ostataka na\u0161ih o\u010deva, majki, djedova, fratara i drugih sugra\u0111ana koje su u Ljubu\u0161kom komunisti, u svojoj bezbo\u017enoj, antivjerskoj i antihrvatskoj ideolo\u0161koj zaslijepljenosti, pobili bez suda i presude krajem Drugoga svjetskog rata te u pora\u0107u.<\/p>\n
<\/p>\n
Povjerenstvo za istra\u017eivanje, obilje\u017eavanje i ure\u0111ivanje grobi\u0161ta ove op\u0107ine, koje je utemeljeno krajem 2009., do sada je prona\u0161lo ostatke \u0161ezdeset i jedne (mo\u017eda 62) komunisti\u010dke \u017ertve. Me\u0111u njima su najvjerojatnije dvojica fratara, a DNK analiza dosad je potvrdila da je jedan od njih fra Martin Sopta.<\/p>\n
<\/p>\n
Istra\u017eena grobi\u0161ta<\/strong><\/p>\n Na grobi\u0161tu zvanu Tomi\u0107a njiva prona\u0111eno je 28 ljudskih zemnih ostataka. Arheolog Tihomir Glava\u0161, pod \u010dijim se vodstvom iskapanja obavljaju, izvje\u0161\u0107uje da ovo strati\u0161te i danas pru\u017ea pravu sliku strave i u\u017easa koja se odvijala toga kobnoga dana i trenutaka egzekucije. Arheologija svjedo\u010di da su \u017ertve kopale jamu u koju su bile uba\u010dene. Ona nam poma\u017ee rekonstruirati i gdje je stajao stra\u017ear koji ih je \u010duvao dok su kopali, pravac iz kojeg su prilazili jami, kao i mjesto s kojega su u njih pucali te kako su naknadno u tu rupu uba\u010dena jo\u0161 dva mrtva tijela, a jedno nije bilo ni potpuno zatrpano.<\/p>\n Na mjestu zvano Bare prona\u0111eno je 18 ili 19 ljudskih kostura. Razlog za\u0161to se ne mo\u017ee (jo\u0161) sa sigurno\u0161\u0107u potvrditi to\u010dan broj jest oskvrnjenje grobi\u0161ta tijekom nekih prija\u0161njih radova. Preko njega je, naime, kopan drena\u017eni kanal i tom su prigodom o\u0161te\u0107ene kosti ubijenih pa je jo\u0161 nesigurno je li rije\u010d o jednom ili dvama o\u0161te\u0107enim kosturima. Gdje su zavr\u0161ile kosti, odnosno komadi kostiju koje su na\u0111ene tijekom kopanja kanala, ne zna se. Ostala je \u0161utnja!<\/p>\n Na op\u0107inskom zemlji\u0161tu iza zgrade MUP-a prona\u0111eni su ostatci 12 \u017ertava. Tu je neko\u0107 bio bunar i vrt u kojem su \u017eandari mogli uzgajati povr\u0107e. Ostatci bunara otkopani su i u njemu nije bilo ljudskih kostiju. Na temelju usmene predaje mislilo se da je tu ubijeno vi\u0161e \u017ertava, ali i nakon temeljita iskopavanja nije prona\u0111eno vi\u0161e od dvanaest ljudskih zemnih ostataka.<\/p>\n U Pregra\u0111u, u vinogradu koji je danas dio oku\u0107nice obitelji Boban, otkopana su dva groba iz vremena Drugoga svjetskog rata ili pora\u0107a. Grobovi su bili jedan uz drugoga i \u017ertve pokopane na dubini od 80 cm. Mje\u0161tani su brinuli o grobovima, palili svije\u0107e i donosili cvije\u0107e, kao \u0161to i jest to obi\u010daj u hrvatskom narodu, ali se ne zna tko je pokopan u tim grobovima. Ako netko o ovom slu\u010daju ima ikakvu informaciju, neka se javi Povjerenstvu. Ostatci dvojice pokojnih pohranjeni su u limene kutije i \u010dekaju na daljnje analize.<\/p>\n Vrijedno je tako\u0111er napomenuti da se Povjerenstvo pobrinulo i za zemne ostatke poginulog ameri\u010dkog zrakoplovca, narednika Menelausa T. Miaskiewicza, koji je poginuo prigodom pada ameri\u010dkog vojnog zrakoplova 18. svibnja 1944. u Stubici. Njegove su kosti predane Amerikancima i pokopane u njegovu rodnom mjestu Salem u Massachusettsu. Ameri\u010dki du\u017enosnici bili su zadivljeni saznanjem kako su Stubi\u010dani bri\u017eno pokopali ovog vojnika i brinuli sve ove godine o njegovu grobu. Stru\u010dan rad arheologa Glava\u0161a i Povjerenstva tako\u0111er ih je ugodno iznenadio te su bili na svemu zahvalni.<\/p>\n <\/p>\n Grobi\u0161te iza op\u0107inske zgrade<\/strong><\/p>\n \u0160iroj je javnosti poznato da je iza op\u0107inske zgrade ubijeno i zakopano nekoliko \u017ertava komunisti\u010dkoga zlosilja. Jo\u0161 se ne mo\u017ee zasigurno re\u0107i koliko je ljudi tu pobijeno. Predaja govori o 10 do 12 osoba. Prema objavljenu svjedo\u010denju pokojnoga Zvonimira Vebera, tamo su zacijelo ubijeni i zakopani Stojan Mati\u0107 iz Teskere, Pero Kora\u0107 iz Humca, Mijo \u0160iljeg iz Va\u0161arovi\u0107a i Mijo Dodig iz Trebi\u017eata. Za vrijeme iskopavanja dolazilo je vi\u0161e osoba i kazivalo \u0161to su \u010duli od starijih nastoje\u0107i pomo\u0107i pri lociranju grobi\u0161ta koliko su mogli na \u010demu im je Povjerenstvo iznimno zahvalno. No, svi poku\u0161aji pronala\u017eenja grobi\u0161ta nisu do sada donijeli konkretne rezultate. Radovi su obavljeni u podrumu op\u0107inske zgrade, odnosno u tamo\u0161njem ratnom skrovi\u0161tu. Me\u0111utim, nisu prona\u0111eni nikakvi posmrtni ostatci. Podrobno je istra\u017een i potravljen prostor iza zgrade, ali ni tamo nije prona\u0111en nikakav grob ili grobovi.<\/p>\n Originalni planovi zgrade, koji su prona\u0111eni u Sarajevu, ukazuju da je jo\u0161 u austrijsko vrijeme iza op\u0107inske zgrade postojala tamnica i da su iz zgrade vodila dva tunela, jedan u mu\u0161ku, a drugi u \u017eensku tamnicu. Tamni\u010dke prostorije nalazile su se otprilike gdje danas zavr\u0161ava poplo\u010dan prostor prema parkirali\u0161tu iza zgrade u kojoj je danas policija. Zemni ostatci ubijenih mo\u017eda se nalaze u jednom od tih danas zatrpanih tunela ili u podzemnim prostorijama biv\u0161e tamnice. Gotovo cijeli taj prostor danas je zabetoniran i poplo\u010dan, a na njemu je podignut spomenik.<\/p>\n \u0160to i kako dalje? Iskopavanje na ovom grobi\u0161tu ostaje jo\u0161 otvoreno za daljnje istra\u017eivanje i nadamo se da \u0107e se na\u0107i na\u010din kako do\u0107i do zemnih ostataka i ovih nevinih \u017ertava.<\/p>\n <\/p>\n Mostarska Vrata<\/strong><\/p>\n Vi\u0161e osoba iz Mostarskih Vrata svjedo\u010di da su u prolje\u0107e 1945. ubijena dvojica mla\u0111ih ljudi na podru\u010dju ovog sela. Od Blage Lu\u010di\u0107a saznali smo da je Grgo Tomi\u0107 uskoro iza tog zlo\u010dina vidio mrtve ostatke dviju \u017ertava. Na\u0161li smo se s Grgom i Blagom 4. listopada 2012. i Grgo nas je poveo blizu mjesta tog strati\u0161ta. On svjedo\u010di sljede\u0107e: \u00bbJu\u017eno od Lazine Franje Bo\u0161njaka bila je jedna udolina duga oko 100 ili vi\u0161e metara i \u0161iroka oko 50 metara. Tu su nekad seljani palile kla\u010dine. U prolje\u0107e 1945. ja sam tu \u010duvao ovce i prolazio kraj jedne kupine iz koje je virila cipela. Htio sam pogledati cipelu, ali kad sam do\u0161ao bli\u017ee, vidim da je ona na ne\u010dijoj nozi, odnosno na mrtvu \u010dovjeku. Vidio sam dva mrtva tijela. Popla\u0161io sam se i pobjegao. Dotr\u010dao sam ku\u0107i i kazao \u0161to sam vidio. Stariji su mi rekli da se o tome ne smije govoriti. \u0160utjeli su stariji i djeca, a svatko je znao da je na tom mjestu izvr\u0161en zlo\u010din. \u0160utjelo se sve do propasti komunizma i Jugoslavije. Ali, ipak se znalo i \u0161aputalo da je Ahmo Alendar zvani Pici\u0107 u to vrijeme proveo dvojicu mladi\u0107a kroz selo, koji bi po izgledu odje\u0107e mogli biti iz susjednih dalmatinskih sela, i da ih je on ubio na gore spomenutom mjestu.\u00ab<\/p>\n U sije\u010dnju 2013. svjedo\u010di Rudo Primorac da je po\u010detkom 1980-ih kao mladi\u0107 i\u0161ao s jednom skupinom u lov. Me\u0111u njima bio je i Tihomir Bo\u0161njak, ro\u0111en po\u010detkom 20-ih godina. Kad su bili u udolini koju spominje i Grgo Tomi\u0107, Tihomir mu je potiho rekao neka s njim po\u0111e i da \u0107e mu ne\u0161to pokazati. Malo su se odvojili od drugih i Bo\u0161njak mu je u jednoj \u0161ikarici pokazao ljudske kosti koje su virile ispod kamenja. Rekao mu je da su tu poslije rata ubijena dvojica mladi\u0107a.<\/p>\n Nadalje, Danilo Lu\u010di\u0107 pri\u010da kako se u selu pamti i \u010duva usmena predaja o ubijenoj dvojici mladi\u0107a i da ih je ubio ve\u0107 spomenuti Alendar, koji je u Ljubu\u0161kom bio jedan od poznatih egzekutora poslije Drugoga svjetskog rata. Usmena predaja tako\u0111er ka\u017ee da su tijela poginulih mladi\u0107a na\u0161li Pavlovi\u0107evi \u010duvari stoke i da su oni na njih nabacali kamenje jer nitko od starijih nije ni smio do\u0107i do mjesta zlo\u010dina, a kamoli mrtve pokopati. Pri\u010dalo se da su Bo\u0161njaci iz sela na\u0161li i neke osobne dokumente tih mladi\u0107a, ali o tomu (jo\u0161) nema nikakvih dokaza.<\/p>\n Danas ta dolinica ne postoji, poravnana je. Ona se nalazi iza dugih zgrada Stanislava Muci\u0107a u kojima su strojevi za izlijevanje cementnih greda i blokova. To bi trebalo biti 50-tak metara prema glavnoj cesti od postoje\u0107eg vrlo visokog stupca za no\u0107nu rasvjetu. U studenome 2012. \u010dlanovi Povjerenstva (Ni\u017ei\u0107, \u010cuvalo i Veber) oti\u0161li su s gospodinom Grgom Tomi\u0107em da bi mo\u017eda ipak prona\u0161li kakav znak koji bi svjedo\u010dio o zlo\u010dinu. Ali bilo je to bez uspjeha. Pri\u010dali smo i s ljudima koji su ravnali gore spomenutu udolinu. No, oni nisu tijekom rada zamijetili nikakve ljudske ostatke na tom mjestu. Malo je \u010dudno da se nitko u selu nije sjetio re\u0107i izvo\u0111a\u010dima radova da se tu nalaze kosti dvojice ubijenih poslije Drugoga svjetskog rata. Po svemu sude\u0107i, kosti ubijenih ostat \u0107e tamo gdje su i dosad bile. Sa\u010duvat \u0107e se samo sje\u0107anje na te nepoznate \u017ertve komunisti\u010dkoga terora. Ako slu\u010dajno netko ima kakva dodatna saznanja o tom slu\u010daju, neka se javi Povjerenstvu da barem mo\u017eemo zapisati iskaze svjedoka ili usmenu predaju o ubijenima.<\/p>\n <\/strong><\/p>\n Kod \u0161kole \u00bbMarko Maruli\u0107\u00ab<\/strong><\/p>\n Postoji usmena predaja drugog nara\u0161taja da je jedna osoba (spominje se i ime) ubijena i pokopana na sjeveroisto\u010dnoj strani zgrade osnovne \u0161kole \u00bbMarko Maruli\u0107\u00ab, lijevo od puta koji vodi od glavne ulice prema stra\u017enjem ulazu u \u0161kolu. Navodno je arhitekt znao za grob pa je zgradu na toj strani projektirao tako da ne o\u0161teti grobi\u0161te. Oni koji su mo\u017eda tomu svjedo\u010dili ili o tomu pobli\u017ee \u010duli od svojih bli\u017enjih, a nisu nam do sada prenijeli svoja saznanja, neka to naprave \u0161to prije. Svaka informacija, ako je vjerodostojna, dobro \u0107e do\u0107i u traganju za nevinim \u017ertvama.<\/p>\n <\/strong><\/p>\n Jama u Ka\u0161\u010du<\/strong><\/p>\n Ovim putem obra\u0107amo se javnosti s jednom specifi\u010dnom zamolbom koja se posebice odnosi na mje\u0161tane Ka\u0161\u010da i okolnih sela. Naime, poznati hercegova\u010dki franjevac i pisac fra Janko Bubalo u svojoj knjizi Apokalipti\u010dni dani (Zagreb, Matica hrvatska, 1992., str. 197. \u2013 198.) pi\u0161e sljede\u0107e: \u00bb…u selu Ka\u0161\u010du \u0161ipova\u010dke \u017eupe, u jednoj jami, na\u0161lo se petnaestak ljudi, koji su se \u2013 nevini i samo od straha \u2013 kra\u0107e ili dulje vremena sakrivali oko svojih ku\u0107a. Iako se svatko svakoga bojao, njih je zajedni\u010dka nevolja ipak zbli\u017eavala i vezala, pa su se s vremenom svi na\u0161li u toj kra\u0161koj jami ne znaju\u0107i mo\u017eda ni sami \u0161to su od toga o\u010dekivali. Me\u0111utim, svaki je kraj (kao i sada!) imao svojih izdajnika-dou\u0161nika, koji su \u2013 uza sav oprez \u2013 ipak doznali da se u toj jami netko sakriva. Hrana im je dostavljana na jedan upravo tajanstven na\u010din! Tako da \u2013 iako su im \u010desto zasjedali \u2013 nisu nikada uhvatili nekoga od dostavlja\u010da. Za hvatanje ili likvidiranje te skupine bio je zadu\u017een ve\u0107 spominjani zlo\u010dinac Franjo Gad\u017ee iz Grabovnika sa svojom takozvanim “drvenom milicijom”. Bila je to skupina od tridesetak pokupljenih ali beskarakternih tipova, koji su s pu\u0161kom i bombama, u civilnim odijelima, samo s partizankom kapom, stalno krstarili i hara\u010dili krajem od Studenaca do Drinovaca. <\/p>\n <\/p>\n Kad su doznali za tu skupinu u jami, vi\u0161e puta su prebrali taj teren zarastao dosta krupnom smrekom. Vi\u0161e puta su gotovo svaki kamen prevrnuli, ali uzalud. A ovi jadni utamni\u010denici mudro su se dosjetili, pa su na sama mala vrata\u0161ca jame navukli jedno ve\u0107e stablo odsje\u010dene smreke, koje je davalo dojam da ju je Bog jo\u0161 davno tu zasadio. A kad bi do\u0161la dobro smi\u0161ljena veza, smreku bi za \u010das pomakli, obavili brzo posao, te bi smreku pa\u017eljivo ponovo “zasadili” i oprezno se izgubili. Gad\u017ee se, iako je bio ro\u0111eni kriminalac, ne bi tome lako dosjetio, ali se sjetio netko od njegovih suzlo\u010dinaca. Ra\u0161irili su se i po\u010deli su tresti svaku smreku, dok se nisu namjerili i na onu koja je tako uspje\u0161no te jadnike \u010duvala. Naravno, Gad\u017ee i ta banda brzo su se sletjeli oko tra\u017eene jame. Po\u010deli su zvati, psovati i prijetiti bombama. Jadni utamni\u010denici, vidjev\u0161i da su kona\u010dno otkriveni, a osje\u0107aju\u0107i se i nevinim, ponudili su se da \u0107e svi \u2013 jedan po jedan \u2013 (druga\u010dije nisu ni mogli) izi\u0107i. Ali Gad\u017ee je onda svojima naredio da pripreme bombe i \u2013 dok se on s utamni\u010denicima dogovarao o navodnim uvjetima predaje \u2013 da upale upalja\u010de te ih nemilosrdno pobacaju u jamu. Nastao je prasak bombi i urlik jadnika u jami, dok se kona\u010dno nije sve sti\u0161alo kao u grobnici, koja je to tim \u010dasom i postala. I do dana\u0161njeg dana to ostala. Zlo\u010dinci su na koncu dobro zazidali vrata jame i “slavodobitno” se povukli.<\/p>\n Ovo mi je jednom kao svoj juna\u010dki \u010din ispri\u010dao sam Franjo Gad\u017ee, a drugi put jedan plemenit \u010dovjek koji je u toj akciji sudjelovao, a umalo poradi toga nije poludio. Ina\u010de se to brzo doznalo, ali tko je smio o tome i govoriti, kamo li….\u00ab<\/p>\n Poku\u0161avali smo nekoliko puta uz pomo\u0107 lokalnih ljudi prona\u0107i tu nesretnu jamu u kojoj se i danas nalaze posmrtni ostatci petnaestak \u017ertava, ali nije bilo uspjeha. Prona\u0161li smo dvije duboke jame s uskim otvorom, me\u0111utim one nisu bile mjesto ovog zlo\u010dina. Ima li itko u Ka\u0161\u010du i okolici ikakvih saznanja o toj jami i spomenutu slu\u010daju? Kako i \u010ditamo, fra Janko je sve \u010duo od dvojice sudionika u ovom zlo\u010dinu \u0161to potvr\u0111uje istinitost samog doga\u0111aja. Bilo bi \u010dudno da ba\u0161 nitko u doti\u010dnom dijelu na\u0161e op\u0107ine nije ni\u0161ta \u010duo o ovom zlo\u010dinu i da se nije spominjala jama koja je progutala toliko ljudi. Zato molimo sve starije osobe ili one koji su ne\u0161to o ovom \u010duli od svojih pokojnih da nam pomognu prona\u0107i to mjesto koje sakriva nevine \u017ertve \u00bbantifa\u0161isti\u010dke revolucije\u00ab.<\/p>\n <\/strong><\/p>\n Jama kod Jagodnjika<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Na Bu\u010dinama, nedaleko od puta koji je neko\u0107 vodio iz Pregra\u0111a prema \u010cevelju\u0161i, postoji jama blizu zemlji\u0161ta Jagodnjik u koju su partizani poslije rata ubacili dvoje \u017eivih ljudi. O tome smo do sada pobli\u017ee saznali od gospo\u0111e Ivice Grgi\u0107 iz Vitaljine. Devedeset joj je godina ali je, hvala Bogu, jo\u0161 bistra uma i dobra zdravlja.<\/p>\n Baka Ivica pri\u010da kako je u jesen 1945. njezina prasvekrva Kata, r. Tomas (Kelava), \u010duvala ovce nedaleko od gore spomenute jame, koja je blizu groblja u Vitaljini i pokraj puta iz Vitaljine prema Humcu. \u010cula je da netko iz jame vapi: \u00bbIzvadite me\u00ab. Premda se prepala, pitala je: \u00bbTko si? Ima li jo\u0161 itko u jami\u00ab? U blizini su bile i dvije cure pastirice: Maca \u0106u\u017ee i Mara Landeka. One su pitale Katu: \u00bb\u0160to je baba, s kim ti govori\u0161?\u00ab I one su do\u0161le k babi i \u010dule kako \u010dovjek i dalje moli: \u00bbIzvadite me\u00ab. Pitaju: \u00bbTko si?\u00ab \u00bbJa sam Luka Luburi\u0107 iz Studenaca, a sa mnom je i Marko Mili\u0107evi\u0107. On je mrtav.\u00ab Mili\u0107evi\u0107 je tako\u0111er bio iz Studenaca. Baba se popla\u0161ila jame i svega toga pa je govorila Luki: \u00bbNe boj se, idem ja ku\u0107i donijeti kr\u0161tene vode i re\u0107i \u0107u da ste u jami.\u00ab U nas su strahovali od jama pa joj je pala na pamet kr\u0161tena voda.<\/p>\n \u0160to je \u010dula, baba je kazala ljudima koji su nedaleko od tog mjesta pripremali kla\u010dinu, no oni su se bojali i\u0161ta poduzeti. Svakoga je bilo strah da mo\u017ee izgubiti glavu. I netko je od njih oti\u0161ao u Ljubu\u0161ki javiti \u00bbnarodnim vlastima\u00ab. Nisu rekli da znaju tko je u jami. Odmah su do\u0161li drugovi iz Ljubu\u0161kog, potjerali ljude ku\u0107ama, postavili stra\u017eu i nitko nije smio blizu jame. Narod nije znao \u0161to se dalje doga\u0111alo, niti se o tome smjelo govoriti. U prolje\u0107e, kad su ljudi orali, zapazili su da iznad vodopada Kravice u rijeci pliva mrtvo tijelo. Izvadili su ga i pokopali. <\/p>\n Od Studen\u010dana saznajemo da je iznad vodopada Kravice voda izbacila tijelo Marka Mili\u0107evi\u0107a (ro\u0111en 1902.) i mje\u0161tani su ga pokopali uz rijeku, tamo gdje su ga i prona\u0161li. Poslije pada komunizma njegovi zemni ostatci preneseni su i pokopani u mjesno groblje. Tijelo pokojnog Luke Luburi\u0107a (ro\u0111en 1903.) nikad nije prona\u0111eno. Partizani su tu dvojicu Studen\u010dana krivo optu\u017eili za ubojstvo nekog Srbina, a u stvari njih su dvojica tom doti\u010dnom \u010dovjeku pomogli kad ih je zamolio da mu posude \u017eivin\u010de da bi mogao potjerati sukno koje je autobusom dovezao do Studenaca, a nosio ga je na valjanje u stupu koja je bila u mlinici na Kravicama. Oni su mu posudili magare i on je oti\u0161ao u mlinicu, no na tom ga je putu netko ubio. Umjesto da ispituju tko ga je ubio, vlastodr\u0161ci su zgrabili tu dvojicu i bez ikakva suda i presude \u017eive ubacili u jamu.<\/p>\n Po svjedo\u010denju Blage Lu\u010di\u0107a iz Mostarskih Vrata pala je jo\u0161 jedna, a mo\u017eda i dvije \u017ertve, samo zato da bi se zata\u0161kao zlo\u010din u jami kraj Jagodnjika. Kako je jama, naime, blizu puta \u0161to je vodio prema mlinici \u010cevelju\u0161a, kraj nje je prolazio jedan Maksumi\u0107 iz Gradske, otac D\u017eafe Maksumi\u0107a, kojega je Blago dobro poznavao. Maksumi\u0107 je \u010duo glas(ove) iz jame kako vape za pomo\u0107. Kad je do\u0161ao u mlinicu, ispri\u010dao je \u0161to je \u010duo i to ga je stajalo glave. Ozna je sve doznala i da se ne bi saznala istina, Maksumi\u0107a su ubili, a u jamu bacili bombe. Tijela ubijenih izvukli su iz jame i bacili u Trebi\u017eat. Potom su u jamu spustili nekog \u010dovjeka da vidi da u njoj nema nikoga, da nema ljudskih tijela i da to javno posvjedo\u010di. Nadalje, u knjizi Spomenica ljubu\u0161kim \u017ertvama (str. 74.) nalazimo podatak da su Aliju Maksumi\u0107a Bijelki\u0107a 1946. ubile jugoslavenske vlasti u Gradskoj zajedno s njegovom nevjestom Hatom zbog suradnje sa \u0161kriparima. To bi ubojstvo moglo biti vezano s onim \u0161to nam pri\u010da gospodin Blago Lu\u010di\u0107 o doga\u0111aju u jami pokraj Jagodnjika. Navedena je godina 1946., ali ako je njihovo ubojstvo vezano sa spomenutom jamom, moglo bi to biti i krajem 1945.<\/p>\n Da bi pokrili svoja nedjela, komunisti\u010dke vlasti, odnosno SUBNOR Ljubu\u0161ki, nad ovom su jamom 1961. podigli spomenik navodno usta\u0161kim \u017ertvama iz 1941. Na tom cementnom spomeniku, izlivenu nad jamom, pisalo je: \u00bbVa\u0161a tijela i njihova djela pado\u0161e u vje\u010dnu tminu ove jame.\u00ab Poznato je da je te godine u ovom kraju bilo zlodjela s hrvatske strane, ali ona nisu imala nikakve veza s jamom na Bu\u010dinama. Komunisti su stavili spomenik samo da bi prekrili svoje zlo\u010dine te okrivili druge i za ono \u0161to nisu po\u010dinili.<\/p>\n <\/p>\n Grob talijanskoga vojnika<\/strong><\/p>\n U Zviri\u0107ima postoji grob talijanskoga vojnika koji je ubijen krajem Drugoga svjetskog rata i zakopan u selu. Njegov grob \u0107e tako\u0111er biti otvoren, kosti ekshumirane i predane predstavnicima talijanskih vlasti.<\/p>\n <\/p>\n DNK analiza<\/strong><\/p>\n Vi\u0161e puta ljudi pitaju o identifikaciji pobijenih. Svakako, najvi\u0161e se \u017euri potomcima koji smatraju da su zemni ostatci njihovih najmilijih me\u0111u prona\u0111enima u gore navedenim grobi\u0161tima. Na \u017ealost, najve\u0107i problem je novac. Kako i znamo, novac se na\u0111e za razne stvari, ali za ovakve pothvate te\u0161ko ga je dobiti! Ovim putem molimo rodbinu da bude strpljiva i spremna dati krv za potrebe identifikacije, ako se za to izna\u0111u potrebna nov\u010dana sredstva.<\/p>\n <\/p>\n Obilje\u017eavanje strati\u0161ta i grobi\u0161ta<\/strong><\/p>\n Du\u017enost Povjerenstva je ne samo prona\u0107i strati\u0161ta i grobi\u0161ta, istra\u017eiti ih, identificirati i dostojanstveno pokopati \u017ertve nego i trajno obilje\u017eiti ta sveta mjesta. Zato upozoravamo javnost i one na \u010dijem su zemlji\u0161tu grobi\u0161ta prona\u0111ena da \u0107e u skorijoj budu\u0107nosti biti izra\u0111en prikladan model spomen-plo\u010de koja \u0107e poslu\u017eiti svim na\u0161im op\u0107inama za obilje\u017eavanje strati\u0161ta i grobi\u0161ta. Isti oblik plo\u010de bit \u0107e postavljen na svim mjestima gdje su \u017ertve prona\u0111ene. Spomen-plo\u010de \u010duvat \u0107e uspomenu na one koji bijahu ubijeni u ludilu komunisti\u010dkog ideolo\u0161kog mraka.<\/p>\n <\/p>\n Razno<\/strong><\/p>\n Gospodin Bruno Hrka\u0107 iz Uzari\u0107a svjedo\u010di da u tom selu postoji grob usta\u0161kog vojnika Mirka Udiljaka. Govori se da ga je pokopala neka \u017eena Lovri\u0107 i da jo\u0161 ima ljudi koji znaju gdje se grob to\u010dno nalazi. Navodno je Mirko bio izvanbra\u010dno dijete iz Crvenog Grma. Raspitivali smo se o tom \u010dovjeku, ali nismo mogli ni\u0161ta saznati.<\/p>\n Pero Mi\u0161eti\u0107 Tesli\u0107 poginuo je krajem rata i pokopan u Pologu. Po saznanjima rodbine, pokopao ga je otac Mate Zovke iz Pologa i on, navodno, zna gdje je Perin grob. Do sada nismo uspjeli uspostaviti kontakt s Matom (ako je uop\u0107e \u017eiv!) kako bismo identificirali Perin grob. Perina sestra Matija jo\u0161 je \u017eiva i velika bi joj se \u017eelja ispunila kada bi mogla saznati za grob svoga brata i prenijeti mu posmrtne ostatke u obiteljsku grobnicu u Vitini.<\/p>\n <\/p>\n Ako netko od \u010ditatelja zna bilo \u0161to o ovim ili drugim slu\u010dajevima iz doba Drugoga svjetskog rata i pora\u0107a, molimo da se javite Povjerenstvu, odnosno njegovu pro\u010delniku Vici Ni\u017ei\u0107u (063 322-770) kako bismo nakon toliko godina mogli ispratiti na\u0161e drage na vje\u010dni po\u010dinak.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Ante \u010cuvalo \u2013 Vice Ni\u017ei\u0107 | Stopama pobijenih<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
<\/p>\n