Ali pri\u010da o Faustu nije pri\u010da (samo) za vjernike i ateiste, \u010dak \u0161tovi\u0161e… Ova pri\u010da nema nikakve veze s pobo\u017eno\u0161\u0107u ili religijom. Ovo je pri\u010da koju mnogi ne\u0107e razumijeti i, \u0161to je najzanimljivije, uop\u0107e ne\u0107e biti svjesni svog nerazumijevanja. Kao i ina\u010de u \u017eivotu.\u00a0\u00a0<\/p>\n
<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Dionica puta od Larrasoa\u00f1e do Pamplone je, u odnosu na dva protekla dana, jako urbana. No, i prije urbanog dijela, trebalo je pro\u0107i nekoliko kilometara ljudskim rukama neoskvrnute prirodne ljepote i par male\u0161nih puebla koja zaista imaju svoju dra\u017e. Relativno smo brzo prelazili iz gradi\u0107a u gradi\u0107 u\u0161li u Pamplonu. Cijelim nas putem prate baskijske zastave i politi\u010dki grafiti koji favoriziraju Baskiju i njezinu neovisnost te o\u010dituju organsku nepodno\u0161ljivost prema \u0160panjolskoj.<\/p>\n
Pamplona je grad u kojem se \u010dovjek lako mo\u017ee izgubiti na par dana. Pamplona je prijestolnica autonomne \u0161panjolske pokrajine Navarre koja je poznata po svom \u010duvenom festivalu Sanfermines. Izbili smo u Pamplonu ba\u0161 za vrijeme svetkovine svetog Fermina, biskupa Pamplone i kr\u0161\u0107anskog mu\u010denika ubijenog za vrijeme rimskog cara Dioklecijana. Sveti Fermin je za\u0161titnik cijele Navarre, u \u010dijem se glavnom gradu Pamploni odr\u017eava ova svetkovina poznatija i kao Sanfermines, \u010diji je jedan od znamenitijih dijelova utrka bikova kroz grad, poznatija i kao Encierro. Fe\u0161ta Sanfermines po\u010dinje 6. srpnja u podne, a zavr\u0161ava 14. srpnja u pono\u0107. Sanfermines ima zaista dugu tradiciju koja se\u017ee jo\u0161 u srednji vijek, a, zahvaljuju\u0107i Hemingwayu i njegovu romanu “Sunce se ponovno ra\u0111a”, ova je fe\u0161ta svoju sada\u0161nju slavu po\u010dela stjecati u pro\u0161lom stolje\u0107u. Iako je ovaj festival predmet brojnih optu\u017ebi i rasprava organizacija koje se bave pravima i za\u0161titom \u017eivotinja, ova fe\u0161ta \u0160panjolcima predstavlja jedno od va\u017enijih obilje\u017eja njihove kulture i tradicije. Kad smo u\u0161li u Pamplonu, primijetio sam jedinstveni dress-code. Svi su naime nosili bijelu odje\u0107u s crvenim \u0161alom i pojasom oko struka. To je tradicionalna odje\u0107a koja se nosi za vrijeme Sanferminesa, koja karakterizira obezglavljenog svetog Fermina. Za moj pojam malo morbidno, ali okej. Najzanimljiviji doga\u0111aj Sanferminesa jest adrenalinsko tr\u010danje pred bikovima koje se redovito spominje na stranicama Crne kronike, Zanimljivosti i kategorije Vjerovali ili ne. Cijela trka traje najvi\u0161e 4 minute svakog dana, ali zabava i euforija oko ove fe\u0161te traju 24 sata na dan. Tijekom no\u0107i organiziraju se partyji koji redovito zavr\u0161avaju black-outom i prijepodnevnim bu\u0111enjem u jednom od mnogobrojnih i jako lijepo ure\u0111enih pamplonskih parkova. Za vrijeme na\u0161eg prolaska kroz Pamplonu, sreo sam barem \u010detvoricu polupijanih mladi\u0107a koji su bili spremni velikodu\u0161no podijeliti s nama bocu svog, po svemu sude\u0107i, jako efikasnog alkoholnog nektra.<\/p>\n
Nakon podu\u017eeg izlaska iz Pamplone, pro\u0161li smo kroz Cizur Menor, simpati\u010dno predgra\u0111e udaljeno od Pamplone ne\u0161to vi\u0161e od 5 km. Nakon Cizur Menora po\u010dinje dosta nezgodan uspon na Alto del Perdon ure\u0161en mnogobrojnim vjetrenja\u010dama i prekrasnim vidikovcem s kojeg se baca fantasti\u010dan pogled na atlantski dio \u0160panjolske. Spu\u0161tanje s Alto del Perdona prema male\u0161nom selu te\u0161ko izgovorljivog imena Zariquiegui bilo je dosta nezgodno i tu sam nabio svoj prvi i, nadam se, posljednji \u017eulj. Nakon \u0161to sam pro\u0161ao ovo selo sa Z, do\u0161ao sam u simpati\u010dnu Utergu, gdje smo na koncu i odsjeli.<\/p>\n
Budu\u0107i da sam bio par kilometara ispred svoje ekipe (op. Dra\u017een Marijanovi\u0107, D\u017eoni Dragi\u0107 i Zoran Kolobara), sjeo sam na klupu u parku u Utergi i ugledao iznena\u0111uju\u0107u malu figuru Fausta. Ostao sam \u0161okiran. Prvo sam kontao da me nije omamio dim “rajske biljke” koju je konzumiralo nekoliko Talijan 5-6 metara udaljenih od mene, ali ni\u0161ta od toga. Evo sve, ali odakle Fausta u Utergi? Ali ne bi mi to uop\u0107e bilo \u010dudno da proteklih par dana nisam razmi\u0161ljao upravo o – Faustu i njegovoj \u017eivotnoj drami.<\/p>\n
Pri\u010da o Faustu ili, bolje re\u010deno, dr. Faustu je jedna od najpoznatijih legendi germanske mitologije koja je bila i ostala vje\u010dita inspiracija umjetnika diljem svijeta. Faustov povijesni trenutak obavijen je velom tajne. Zvao se Johan Georg Faust. Ro\u0111en je oko 1480. Bio je lije\u010dnik, astronom, razmetljivac i avanturist. Ubijen je oko 1540. Ve\u0107 nakon njegove smrti, Martin Luther pi\u0161e kako je Faust sve svoje \u017eivotne uspjehe i sposobnosti te vezu s \u0111avlom, iz koje je, kako ka\u017ee Luther, sve to proiza\u0161lo – platio stra\u0161nom smr\u0107u. Faustov lik ubrzo postaje dragocijen dio narodnog folklora. \u0160to se ti\u010de literarnih poku\u0161aja, G\u00f6etheova obrada ove pri\u010de je do sada najbolja i najpoznatija. G\u00f6ethe cijelu pri\u010du zapo\u010dinje okladom Boga i Mefista (\u0110avao) mo\u017ee li pobo\u017eni Faust izdr\u017eati Mefistov test, \u010dime stvara merafizi\u010dki okvir u kojem se odvija cijela radnja.<\/p>\n
Prava radnja po\u010dinje tako \u0161to Faust, okru\u017een knjigama, sjedi u zagu\u0161ljivoj i mra\u010dnoj sobi i jadikuje kako je postao lije\u010dnik, pro\u010ditao mno\u0161tvo knjiga i pisama, usavr\u0161io razna znanja, a opet nije spoznao ono \u0161to je najva\u017enije. Faust jednostavno odbija prihvatiti da je \u010dovjek samo obi\u010dan crv u pra\u0161ini. U cijeloj toj konfuznoj situaciji javlja se Mefisto koji obe\u0107ava da \u0107e slu\u017eiti Fausta na Zemlji i da \u0107e mu pokazati sve ono \u0161to Bog sebi\u010dno skriva od njega, u zamjenu da Faust slu\u017ei njemu nakon smrti. Razo\u010daran sobom u svijetu, Faust pristaje i tako Mefisto i on postaju paradoksalno zdru\u017eeni protivnici, ali i saveznici, koji se na svom nadrealnom putu kroz razne vremenske etape i prostore doti\u010du bitnih ljudskih iskustava. I da sad previ\u0161e ne duljim i do u detalje prepri\u010davam cijelog Fausta, Faust ce kasnije upoznati Gretu, ljubav svog \u017eivota, ali, zahvaljuju\u0107i Mefistu, sve se to \u017eestoko zakomplicira. Greta umire, a Faust je razo\u010daran. Drama se zavr\u0161ava tako \u0161to Faust slijep umre, a Mefisto nare\u0111uje da mu se iskopa grob s namjerom da on uzme Faustovu du\u0161u. U klju\u010dnom trenutku dolaze an\u0111eli, otimaju Fausta iz Mefistovih okova i odvode ga u Nebo. G\u00f6ethe je svom Faustu povjerio da tra\u017ei odgovore na pitanja gdje je granica ljudskih saznanja i \u0161to je konkretni smisao ljudskog \u017eivota. Faust je prakti\u010dni buntovnik i ne priznaje granice ljudskog saznanja. On je \u010dovjek koji se ne zadovoljava obi\u010dnim i priprostim stvarima.<\/p>\n
G\u00f6ethe zapo\u010dinje sve Vje\u010dnim likovima. Bog i \u0110avao su kroz cijelu povijest \u010dovje\u010danstva i umjetnosti dvije najinspirativnije figure. Prednost \u0110avla u odnosu na Boga jest taj, me\u0111u ostalim, \u0161to je puno lak\u0161e biti \u0110avao, nego Bog. Puno je lak\u0161e biti negacija nego pozitiva; puno je lak\u0161e biti destruktivan nego konstruktivan – sru\u0161iti nego izgraditi; puno je lak\u0161e ubiti nego dati \u017eivot. Ali \u0110avao ima tu crtu provokativnosti. Ne bih sad davao banalne primjere, ali u \u017eivotu nas ne\u010diji zli postupci puno vi\u0161e natjeraju na razmi\u0161ljanje nego dobri. Plakat \u0107emo i razbijati glavu zbog ne\u010dijeg lo\u0161eg postupka. Dobro ne ostavlja takav dojam. Za dobre stvari ljudi imaju kratko pam\u0107enje. I ono ne budi nikakvu upitnost i razmi\u0161ljanje.<\/p>\n
Ali pri\u010da o Faustu nije pri\u010da (samo) za vjernike i ateiste, \u010dak \u0161tovi\u0161e… Ova pri\u010da nema nikakve veze s pobo\u017eno\u0161\u0107u ili religijom. Ovo je pri\u010da koju mnogi ne\u0107e razumijeti i, \u0161to je najzanimljivije, uop\u0107e ne\u0107e biti svjesni svog nerazumijevanja. Kao i ina\u010de u \u017eivotu.<\/p>\n
Ovdje se govori o op\u0107enitim pitanjima smislenosti ljudske egzistencije koja su razrije\u0161ena samo u pojedinim slu\u010dajevima, ali pojedinci o tome ili ne mogu ili ne \u017eele govoriti. Rije\u010d je o \u010dovjekovoj te\u017enji da ne\u0161to vi\u0161e spozna i shvati, o \u010dovjekovoj spremnosti da se zbog svojih neukrotivih ljudskih nemira udru\u017ei i sa samim \u0110avlom, odnosno riskira sve \u0161to ima i \u0161to \u0107e ikad imati.<\/p>\n
Promatraju\u0107i Faustov lik, pitam se koliko sam puta metafori\u010dki sklopio pakt s \u0110avlom, a da toga nisam bio ni svjestan. Ali ne s onim makijavelisti\u010dkim rogonjom, po kojem cilj ne bira sredstvo, nego s G\u00f6etheovim koji nudi ono “ne\u0161to” u zamjenu za du\u0161u. Ali, izborih se nekako: du\u0161a mi je i dalje neokrnjena. I \u0161to uop\u0107e zna\u010di prodati du\u0161u? Du\u0161a nije na prodaju. Du\u0161a se daje, poklanja. I to samo onima koji su je vrijedni.<\/p>\n
Biti ili ne biti; uzeti ili ostaviti… Tko poku\u0161a, kajat \u0107e se; tko ne poku\u0161a, kajat \u0107e se jo\u0161 vi\u0161e. Sa svim ovim faustovskim dilemama svakodnevno se susre\u0107emo. Ka\u017eu da nas najvi\u0161e bole one rije\u010di koje smo se bojali izre\u0107i i one stvari koje smo se bojali napraviti. Te\u017enje dr. Fausta prerastaju i lome granice “malog” svijeta: iako ga Mefisto vodi prolaznim u\u017eicima, njega mo\u017ee ispuniti samo ono pravo – ljubav.<\/p>\n
I sad se pitam koliko sam spreman i\u0107i u nepoznatu neizvjesnost da bih osjetio ne\u0161to vi\u0161e od ve\u0107ine ljudi? Sve je to ma\u010d s dvije o\u0161trice.<\/p>\n
Okru\u017een sam ljudima \u010diji je \u017eivotni moto: “Ostavi sve kako i jest i ne talasaj.” Neki mi je dan jedna osoba rekla: “Za\u0161to ti uvijek mora\u0161 druga\u010dije razmi\u0161ljati? Za\u0161to jednom ne mo\u017ee\u0161 misliti kao i ostali?” Budu\u0107i da je pitanje bilo retori\u010dkog karaktera, nisam bio pozvan odgovoriti joj, ali je u meni odjeknulo: “Zato \u0161to ja nisam ‘svi’ i zato \u0161to ‘svi’ ne\u0107e \u017eivjeti moj \u017eivot.” Osobno mislim da je dosta ugodno \u017eivjeti u sredini, ako si na to pozvan. Ali ako ho\u0107e\u0161 u\u010diniti ne\u0161to vi\u0161e od svog \u017eivota, onda mora\u0161 biti spreman i\u0107i do ruba. Ili si spreman i\u0107i do kraja i \u017ertvovati sve \u0161to ima\u0161 kako bi prona\u0161ao onaj biser iz evan\u0111eoske prispodobe ili nisi. Ne treba se previ\u0161e \u0161tedjeti. Negdje se treba i “potro\u0161iti”. Ovaj \u017eivot je jedina prilika koju imamo za vlastito pronala\u017eenje. Koliko jo\u0161 dugo mislimo odga\u0111ati stvari?<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
dnevno.ba<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"