Odlikuju je britak jezik i o\u0161trina, ali ipak \u2013 njezine nas kolumne dirnu i potresu. Martina Mlinarevi\u0107 \u2013 Sopta poznata je kao kolumnistica, no ona je i pjesnikinja, a najesen \u0107e biti objavljena njezina knjiga poezije. Kako kolumnistica i autorica, \u010dije kolumne neki \u017eeljno i s rado\u0161\u0107u i\u0161\u010dekuju, a drugi do\u010dekuju spremni za odgovor, pi\u0161e poeziju, mo\u0107i \u0107e<\/p>\n
<\/p>\n
\u010duti publika ve\u010deras u \u010citluku: Mlinarevi\u0107 \u2013 Sopta \u0107e ve\u010deras u 21 sat u klubu Evergreen u \u010citluku imati pjesni\u010dku ve\u010der, a na gitari \u0107e je pratiti sjajan vokal Lucije Zovko. O prozi i poeziji, o kreativnosti i festivalima u Hercegovini, o (de)centraliziranoj kulturi ova autorica govori u razgovoru za Dnevni list.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
\u010citatelji Vas znaju vi\u0161e kroz kolumne nego kroz pjesme. Koliko je u Va\u0161im pjesmama bunta protiv nepravde, koliko je ustvari sama poezija poziv na (re)akciju?<\/strong> \u00a0<\/p>\n Kolumne na portalima dostupne su \u0161irem krugu \u010ditatelja. S druge strane poezija je nekako intimnija, ‘ti\u0161a’. Je li to tako ili je to samo privid, prvi dojam?<\/strong> \u00a0<\/p>\n Kolumne mnogi koriste za neke ‘sitne obra\u010dune’, hvaljenje svojih, pljuvanje po druk\u010dijima. \u0160to za Vas zna\u010di napisati dobru kolumnu, koja je poruka ili misao, osje\u0107aj dobre kolumne?<\/strong> \u00a0<\/p>\n \u010cesto u javnosti postoje dva i vi\u0161e razli\u010ditih gledanja na jednu stvar, ovisno tko je koje orijentacije. Mo\u017ee li se danas ljudima kojima vijest i informacija nisu na prvom mjestu, a niti svakodnevna stvar, ponuditi prava, kvalitetna slika jednog doga\u0111aja?<\/strong> \u00a0<\/p>\n Koliko je upravo u dr\u017eavi kakva je BiH va\u017eno ponuditi kvalitetnu i objektivnu informaciju, bez senzacije i ‘naginjanja’ na neku stranu?<\/strong> \u00a0<\/p>\n Za\u0161to su komentari na portalima tako \u010desto zatrovani mr\u017enjom? Jesu li komentari, \u0161to mislite, zaista ‘glas naroda’?<\/strong> \u00a0<\/p>\n U BiH postoje brojni festivali, itekako vrijedni. Koje volite vidjeti, ili o kojima volite \u010ditati, i za\u0161to?<\/strong> \u00a0<\/p>\n Andrijana Copf | Dnevni list<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
– Moja poezija zapravo vi\u0161e sli\u010di na prozu u pjesmama, a protkana je sli\u010dnim motivima kao kolumne, pa to ponekad izgleda upravo kao kolumne pisane slobodnim stihom. A borba protiv nepravde nekako le\u017ei u sr\u017ei svih mojih pisanja. Bilo da se radi o dru\u0161tvenoj, politi\u010dkoj, socijalnoj ili onoj svakodnevnoj, birokratskoj nepravdi na koju nailazi i s kojom se bori svaki obi\u010dni \u010dovjek u ovoj zemlji. \u0160to se ti\u010de poziva na reakciju, tu \u0107u biti jako iskrena pa re\u0107i da su mi godine anga\u017eiranog djelovanja u medijima pokazale da nema na\u010dina kojim se mogu aktivirati hipnotizirani i uspavani zombiji. A to smo svi mi. Upla\u0161eni, uti\u0161ani, ucijenjeni, \u201cdilamo\u201d tekstove o nepravdi, korumpiranim politi\u010darima i u\u017easnoj situaciji samo po Facebooku, udarimo \u201clajk\u201d na iste i to je domet na\u0161e revolucije. U\u010diniti neki ve\u0107i korak istinskog bunta i borbe protiv lo\u0161e klime koja nas sve zajedno gu\u0161i \u2013\u00a0 utopija je bez premca. Stoga bilo kakav poziv na (re)akciju u ovakvom stanju svijesti ne vrijedi i djeluje potpuno donkihotovski. Gluhog je te\u0161ko zvati. Prepadnutog jo\u0161 te\u017ee.<\/p>\n
– Zbog privatnih razloga, ali i ovih koje sam ve\u0107 navela, sasvim sam se distancirala od politi\u010dkih kolumni i djelovanja u tom pravcu. Me\u0111utim, pisanje gori u meni kao jedini smisao, to je moje uto\u010di\u0161te, moje vrelo energije, ono bez \u010dega ne mogu i \u0161to me \u010dini osobom kakva jesam. Sve rije\u010di koje sam dosad ispisala su istinski intimne jer su duboko pro\u017eivljene, nose bol o\u017eiljaka, suze izgubljenih bitaka i smijeh od radosti, u njima \u017eive svi ljudi koje poznajem i \u010diji su \u017eivoti moja inspiracija, u njima na poseban na\u010din \u017eivi ova zemlja i svi njezini \u010dudesni krajolici, bolna pro\u0161lost i neizvjesna budu\u0107nost. Ne pi\u0161em po standardima, normama, ne zanima me \u0161to \u0107e o tome netko re\u0107i, po prirodi sam jako grlata i bu\u010dna, stoga ni moja poezija ne mo\u017ee biti tiha bez obzira na intimu koja se kroz nju prote\u017ee. Ona je senzibilna, ali istovremeno \u201cdr\u010dna\u201d. S pokojom psovkom. Da zagrmi u uhu. Da dotakne ono \u0161to svi u ovim vremenima kriju kao zmija noge i \u010dime se boje disati \u017eivot, a to je srce.<\/p>\n
– Kako nisam studirala novinarstvo, nikad nisam bila upoznata s pravilima struke. Onim lekcijama \u2013 \u201ckako bi to trebalo izgledati da bude dobro\u201d. I\u0161la sam za srcem i svojim osje\u0107ajem glede neke teme te tako i pisala sve tekstove. Obi\u010dno su nastajali za deset minuta, bez kasnijeg kontroliranja, vjerovala sam tom osje\u0107aju koji bi me ponekad ustao iz kreveta i natjerao da reagiram i smatram da su te kolumne zato bile ljudima zanimljive jer su netipi\u010dne. Ova zemlja ima sjajnih kolumnista, \u0161to u tiskanim, \u0161to u internetskim medijima, \u010dije rije\u010di uvijek rado pro\u010ditam. Volim kolumne koje vas tjeraju na razmi\u0161ljanje, koje nisu plod strana\u010dkih igranki nego individualne hrabrosti, \u0161to je doista rijetko.<\/p>\n
– To vam je kao ono kad od \u010dinjenice koje nacionalnosti je turisti\u010dki vodi\u010d koji slu\u010dajnom turistu pokazuje Stari most, ovisi s kakvom \u0107e on pri\u010dom o Mostaru oti\u0107i svome domu. Svatko u ovoj zemlji ima svoju verziju istine, ovisno o tome tko je pri\u010da i kome vjerujemo. Kod nas zapravo istina \u010dak nije niti podvojena, nego ima tri lica, ponekad i vi\u0161e, tako da na kraju ne znamo ni \u0161to je istina u svojoj biti. Pla\u0107eno, slugansko novinarstvo koje djeluje kao produ\u017eena ruka kojekakvih politi\u010dkih opcija stvorilo je takvu klimu masovne, trostruke hipnoze \u010dija se \u201cistina\u201d ne preispituje nego uzima zdravo za gotovo.<\/p>\n
– Beskrajno va\u017eno, ali kome je nuditi? Onima kojima \u010dak i kad na stol prostrete o\u010dite dokaze, recimo kriminalnih radnji njihovih politi\u010dkih bogova, oni za\u017emire i nastave klimoglavno vjerovati u njihove iluzije? Dok god \u017eivimo u zemlji u kojoj je nacionalna informacija va\u017enija od objektivne, ne mo\u017eemo \u010deznuti istinu i neovisnost u medijima.<\/p>\n
– Najprije je jako bitno re\u0107i da na\u0161e stranke zapo\u0161ljavaju ljude kojima je opis posla da sjede u uredima i komentiraju po portalima. To nije ni\u0161ta novo, toga smo svi svjesni. I onda kad znate da zametak svih pri\u010da dolazi iz takvih kuhinja, kakvom nastavku rasprave i komentiranja se mo\u017eete nadati? Svi smo mi produkt njihovih ma\u0111ioni\u010darskih predstava. Naravno da postoji i dosta mr\u017enje me\u0111u ljudima, ratni\u010dki nastrojene mlade internetske generacije, ali smatram da je puno vi\u0161e pla\u0107ene i umjetno proizvedene nego istinske mr\u017enje.<\/p>\n
– Paradoksalno je da u jednoj ovakvoj zemlji, potpuno razbijenoj po svim osnovama, kulturni \u017eivot egzistira pomalo sam za sebe. Kao da u nekoj ku\u0107i poslije razornog potresa, gdje ni\u0161ta nije isto, i sa svih strana vise opasnosti ru\u0161enja, imate potporni zid koji \u010ditav taj kaos dr\u017ei na okupu. Malo \u0161epav, ali jo\u0161 stoji. To su meni kulturne manifestacije u ovoj zemlji u kojoj je nekultura postala brend, gdje su ekstremno popularni samo papci, a primitivizam duha zauzeo je nekada\u0161nje gradove i od njih na\u010dinio kasabe za cajke. Ali kultura se bori i u borbi je snaga. Mladi i talentirani u cijeloj zemlji i na razne na\u010dine rade kao crvi. Bilo da je rije\u010d o filmskoj ili glazbenoj umjetnosti, slikarstvu, knji\u017eevnosti, uli\u010dnim umjetnicima, entuzijazam se ne predaje (\u010dak i uz nedovoljno financijskih sredstava) i to je ono \u0161to me veseli. Ljetni festivali, posebice u Hercegovini, ve\u0107 \u010duveni i poznati WHF (West Herzegowina Fest, op.a.) i MMF (Mediteran Film Festival) u \u0160irokom Brijegu, sjajni regeneratori duha i du\u0161e, pa i NAFF u Neumu, Mostar Blues Festival, \u010ditlu\u010dki Evergreen fest, dokaz su da ovo podru\u010dje ima izvrstan potencijal ne samo stvoriti izvanrednu kulturnu pri\u010du, nego je svojim nesebi\u010dnim zalaganjem i trudom zadr\u017eati kao vi\u0161egodi\u0161nju, vrijednu manifestaciju. Sretna sam \u0161to \u017eivim u vrijeme mladih ljudi koji se bore protiv u\u010dmalosti \u0161irinom svojih obzora. Mo\u017eda ih nema puno, ali rade to na kvalitetan na\u010din. Onako da zasmeta onima koji se svega druk\u010dijeg u ovoj tmurnoj istosti pla\u0161e. A to je pravi i su\u0161tinski pokazatelj da se radi uistinu dobro.<\/p>\n