U svojoj uvodnoj rije\u010di \u017eupnik je don Ante, me\u0111u ostalima, rekao:<\/p>\n
\u201eEvo nas i ove godine na Morinama, mjestu na\u0161ega ponovnog okupljanja, na na\u0161em Horebu, na 1285 metara iznad razine morske, na temeljima crkve koju ovdje na\u0161i preci u \u010dast sv. Ilije Proroka, prije stotinu godina sagradi\u0161e, koja ljudskom zlovoljom, ne do\u017eivjev\u0161i ni polovicu jednoga vijeka – u odre\u0111enom trenutku povijesti – bi zbrisana s lica zemlje, ali njezini ostatci daju nam pravo da kao vjernici i \u0161tovatelji sv. Ilije – koji je revnovao za pravoga Boga na njih ponovno stanemo i na njima svetu \u017drtvu Nebeskom Ocu prika\u017eemo. [..].<\/p>\n
O\u010de biskupe, u toj radosti \u0161to ste danas ovdje s nama, srda\u010dno Vas pozdravljam u ime ovdje okupljenih vjernika-hodo\u010dasnika, nekada\u0161njih plani\u0161tara i njihovih potomaka. Ovdje smo danas da zajedno s Vama prinesemo Ocu nebeskom nekrvnu \u017drtvu Krista Spasitelja, za nas i za na\u0161e spasenje, a koji nas stalno opominje:\u00a0 ”Ne mo\u017eete slu\u017eiti Bogu i bogatstvu” (Mt 6, 24). To je trajna napast.<\/p>\n
U Ilijino doba ljudi su \u017eeljeli osigurati plodnu \u017eetvu pa su hrlili u Baalove hramove. Danas ljudi \u017eele osigurati novac pa hrle na sve strane, ostavljaju sebe, iznevjeruju se sebi i ljudima oko sebe, prodaju se, odri\u010du se najvi\u0161ih vrijednosti karaktera i \u010dovje\u010dnosti kako bi izbjegli neugodnosti i osigurali materijalni dobitak. To ra\u0111a strahom i tjeskobom, a odatle izviru poti\u0161tenost i sklonost nasilju. [\u2026].<\/p>\n
Sebi\u010dnjaci su slabi\u0107i, kukavice. Oni mogu biti nasilni, krvolo\u010dni, ali istinski junaci nikad ne mogu biti. Kralj Jehu izvojevao je pobjedu nad svojim protivnicima \u2013 poubijao ih je, ali prorok Ho\u0161ea vidi u tome klicu kasnije propasti Sjevernoga \u017eidovskog kraljevstva (usp. Ho\u0161 1, 4). I to je to\u010dna prosudba! Silnici mogu dobiti bitku, ali gube rat; mogu posti\u0107i materijalnu dobit, ali gube karakter i duhovnu snagu pa imaju \u017ealostan svr\u0161etak.<\/p>\n
Ne daj Bo\u017ee da mi tako ne\u0161to do\u017eivimo, da radi materijalne dobiti izgubimo svoj karakter i da nam ovozemaljski zavr\u0161etak bude \u017ealostan! O\u010de biskupe, pou\u010dite nas i ohrabrite nas da tako \u017eivimo kako bi nam ovozemaljski zavr\u0161etak bio radostan i pobjedonosan!\u201c (vidi cjelovit pozdrav na portalu nevesinjske \u017eupe).<\/p>\n
Biskup je zahvalio \u017eupniku don Anti za sve \u0161to poduzima na prostranoj nevesinjskoj \u017eupi\u00a0 o\u017eivljuju\u0107i mjesta i crkvene objekte u matici Nevesinju te u filijalama na Morinama, u Ulogu, u Fo\u010di, u \u010cajni\u010du\u2026 Neka Bog blagoslovi i u sve unese \u0161to vi\u0161e pravoga \u017eivota.<\/p>\n
U homiliji biskup je govorio o biblijskim blagoslovima i prokletstvima, kako ih je stari patrijarh Jakov dijelio svojim sinovima prema njihovim zaslugama (Post 49). Napose je govorio o sv. Iliji proroku, koji se na dan Isusova Preobra\u017eenje ukazao, zajedno s Mojsijem, uza samoga Gospodina, i koji je svojom molitvom bio mo\u0107an zazvati i zaustaviti nebesku ki\u0161u (1 Kr 17,1). Pokazao se osobito hrabrim i vjernim Gospodinu kada je izazvao 450 Baalovih sve\u0107enika da prika\u017eu \u017ertvu svomu poganskomu bo\u017eanstvu, a on \u0107e pravomu Bogu. Pa \u010dija se \u017ertva zapali, tu treba tra\u017eiti pravu istinu, pravdu, pravoga i istinitoga Boga. Razumije se, Ilijina se \u017ertva zapalila s pomo\u0107u nebeskih gromova (1 Kr 18,38). Odatle se sv. Iliji u puku pridjeva i naslov \u201egromovnik\u201c.<\/p>\n
Nakon sv. Mise misari su rasprostrli podloge po travi i po stolovima za dnevno osvje\u017eenje.<\/p>\n
Cbismo.com<\/span><\/p>\n {xtypo_rounded1} Osje\u0107amo zahvalnost prema caru i kralju Franji Josipu koji 1912-te dade izgraditi \u010destiti makadamski put od Donjih Plu\u017eina na prometnici Gacko \u2013 Nevesinje, pa do pedesetak kilometara udaljenog Uloga u op\u0107ini Kalinovik. Na\u0161a ruta je kra\u0107a do Morina, nekih 15-ak kilometara. Iako je na odr\u017eavanje poodavno zaboravio tvrdi donji stroj puta osigurava sigurnu vo\u017enju, mada bi na na\u0161im asfaltnim putovima koje Mostarci po japanski prozva\u0161e \u201esama jama\u201c izmu\u010deni automobil da pri\u010dati znade, imao \u0161to re\u0107i. Me\u0111utim, truckanje i pra\u0161ina zaboravljaju se pred prizorom. Morine su istinski raj na zemlji! Jedna od posljednjih oaza netaknute prirode. Onaj tko ne vjeruje neka potegne tih petnaestak kilometara naravno od Vidovdana (15. lipnja), pa do Lu\u010dindana (18. listopada), ranije i kasnije nije preporu\u010dljivo jer zime su tamo duge i \u201evu\u010dljive\u201c.<\/p>\n Upravo u tom intervalu, u ta \u010detiri mjeseca, na Morine i dalje na sjever i sjeveroistok zavisno od ispasi\u0161ta, kretali su ju\u017eno hercegova\u010dki sto\u010dari \u201eplani\u0161tari\u201c sa stadima ovaca i goveda. Kako su Morine bile prvo odredi\u0161te ta se rije\u010d usjeka u pam\u0107enje svih generacija od Ivanjice na krajnjem jugoistoku zemlje Humske, pa do Po\u010ditelja. Bio je to zahtjevan put, koji je trajao tri do \u010detiri dana, istodobno tegoban i lijep. Plani\u0161tari, pratid\u017eije, kirid\u017eije, podvikivanje, glasanje stoke\u2026, sve se to mije\u0161ao i stapalo u jedinstveno na \u017ealost u literaturi slabo opisano i pomalo zaboravljeno, pute\u0161estvje. Poku\u0161avamo zamisliti kako je to nekada bilo dok slu\u0161amo 82-godi\u0161njeg Bo\u0161ka \u2013 Bo\u0161kana Pulji\u0107a zvanog Hand\u017ei\u0107 iz \u010capljine. Bo\u0161kan je jedan od posljednjih plani\u0161tara. S planinom se oprostio uo\u010di rata 1991. godine.<\/p>\n O putovanjima \u0107emo drugom zgodom, ovom prilikom vrijedi koju re\u0107i o Morinama. Pone\u0161to doznajemo od saputnika Ive Ragu\u017ea, profesora iz Stoca, pa Stanislava Vukorepa, zaposlenog u Zavodu za za\u0161titu spomenika H-N \u017eupanije, Pere Ragu\u017ea, jednog od mla\u0111ih koji su jeli plani\u0161tarski kruh… Posjetili smo i Planinskog dobro \u201eMorine\u201c gdje smo zatekli Mladena \u0110uricu i Nemanju Milovi\u0107a iz Nevesinja, ali nigdje bijelih stada. Reko\u0161e nam da dva \u010dobana paze na 80-ak goveda i 200-njak ovaca, dok oni svi\u0111aju druge poslove. Dok mi zaneseni ljepotom ljetnog dana s ushitom pri\u010damo o Morina, Mladen nas upozorava da taj krajobraz ima i svoju drugu stranu, duge i te\u0161ke zime, vukove koji torove obilaze u \u010doporima.<\/p>\n \u201ePonekad nai\u0111e i me\u0111ed, ali on ide svojim putem\u201c, veli Mladen, a nama se u sje\u0107anje vra\u0107aju Bo\u0161kanove rije\u010di: Dok zami\u0161ljamo kako u Daytonu o tome pojma nisu imali, pogleda uprtog prema Jakomiru \u010dije bi padine bile idealne za skija\u0161ke terene, zaklju\u010dujemo da to nije bezvrijedna zemlja. Jedno je sigurno, bez obzira na klimatske promjene na Morinama snijega ne manjka, eto prilike i za Humljake ako nekad sre\u0107a pomiluje ovu zemlju, da umjesto od bijelih stada \u017eive od bijelog snijega.<\/p>\n Ina\u010de, poslovi\u010dno pedantni austrougarski \u010dinovnici zabilje\u017eili su da je 1907. godine na Morinama paslo 97.000 (!) grla stoke. Ovog ljeta kako reko\u0161e Mladen i Nemanja, na ispa\u0161i je oko 5.000 grla, isti\u010du da se broj pove\u0107ava. \u0160to se ti\u010de Humljaka, na Morine potegnu za blagdan sv. Ane u Ulogu 26. srpnja, te u zadnjih godinu, dvije na blagdan sv. Ilije na Morinama, 20. srpnja. Tko zna, mo\u017eda \u0107e opet u\u010destati?<\/p>\n D. Musa | Ve\u010dernji list \u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Od bijelih stada jo\u0161 \u017eive samo uspomene<\/strong><\/p>\n
\u201e\u010cetrdeset posto ove zemlje je na\u0161 grunt\u201c, ustvrdi misle\u0107i na stanovnike Ju\u017ene Hercegovine tzv. Humljake.<\/p>\n
{\/xtypo_rounded1}
<\/strong><\/p>\n