Pro\u0161lo je 40 dana od 17. srpnja 2013., kad je ovozemaljski \u017eivot zamijenio nebeskim svodom: radi\u0161an \u010dovjek, rodoljub, domoljub, hrvatski branitelj i \u201eKristov ranjeni vojnik\u201c. Posljednji ispra\u0107aj bio je na radi\u0161kom groblju 18. srpnja.
Vapaj hrvatskog ratnika iz mitske bitke Davida s Golijatom
Ivan Ere\u0161 Faja ro\u0111en je 2. prosinca 1965. u Radi\u0161i\u0107ima,<\/p>\n
<\/p>\n
od oca Kre\u0161e i majke Veselke ro\u0111ene Medi\u0107. Po narodnosti Hrvat, katolik, neo\u017eenjen. Osnovnu \u0161kolu poha\u0111ao je u op\u0107ini Ljubu\u0161ki. Srednju \u0161kolu prehrambenog smjera u \u010capljini, nakon toga radio je u tvornici keksa \u201eLasta\u201c u \u010capljini. Aktivni sudionik Domovinskog rata, pripadnik HVO-a od 1992.-1995. Nakon rata djelatnik u gra\u0111evinskom sektoru. Zaljubljenik u \u0161port, veseljak, \u0161ald\u017eija, kroni\u010dar i vatreni navija\u010d HRK Izvi\u0111a\u010d.<\/p>\n
Iskra Faje i branitelji u Sridu<\/strong> Krik bola<\/strong> Kamen im je zaklon – Kamen im je drugi dom<\/strong> Najvi\u0161e mrze primirje<\/strong> \u201eKre\u0161evo\u201c u Kru\u0161evu<\/strong> \u017divoti za slobodu i domovinu<\/strong> Tifus kosi \u010detnike<\/strong> Hercegovina je bila neosvojiva<\/strong> Hodo\u010da\u0161\u0107e i neumoran poj<\/strong> Hrvatska i BiH su zemlje natopljena krvlju, znojem i suzama<\/strong> Politi\u010dka i javna sramota<\/strong> Na sprovodu Ivana Ere\u0161a \u2013 Bate – Faje, Krvnica 18. srpnja 2013.<\/strong> Sprovodni obred i misno slavlje slu\u017eio je huma\u010dki gvardijan fra Velimir Madni\u0107 uz koncelebraciju fra Vlade Ere\u0161a.<\/p>\n Po\u0161tovani prijatelji pok.Ivana Bate – Faje, bra\u0107o i sestre! U spomen i sje\u0107anje<\/strong> Radisici.ba<\/span><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Za mentalno zdravlje jednog naroda kao \u0161to je hrvatski tri rata u jednom stolje\u0107u je previ\u0161e. No, u mentalnom sklopu memoranduma SANU i u okvirima\u201cdo zla boga uklete dr\u017eave- crne zemlje osvanuo je agresorski rat na koji se odgovorilo Domovinskim ratom 90-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Hrvatska i BiH su zemlje natopljene krvlju, znojem i suzama. Politi\u010dkom i javnom sramotom.
\u017divot jednog \u010dovjeka radnika i ratnika kao \u0161to je bio Ivan Ere\u0161- Faja vrijedi vi\u0161e nego sva slu\u017ebena priop\u0107enja, petljanja i propagandni manifetluci tog zlokobnog vremena.
Dan \u201eD\u201c i \u201eDavida\u201c je 16. svibnja1992. godine, gdje za Faju i njegovu bra\u0107u po oru\u017eju po\u010dinje bitka s Golijatom. Trag nas vodi na smrtonosna mlohava jedra i polja smrti na sjevernoj- isto\u010dnoj i jugozapadnoj boji\u0161nici BiH na kojoj je Radi\u0161\u0107an i po proveo 620 dana.<\/p>\n
Ivanov krik se prelomio na rati\u0161tu, zaorio je glas i rafal Faje. Kad se snaga slo\u017eila i skupila u boj, zajedni\u0161tvo i mala iskra od Faje zaklonila nas od velike \u201eGolijatove vatre\u201c. Nakon toga molitva i vapaj Bogu, Nebu i Gospi uzdignutih ruku, potom usklik i poziv u boj kasnije orio se kroz bojnu “Zvonimir \u010cuvalo” i tresla se zemlja didova.
Taj njegov krik bio je sna\u017ean trenutak i poruka koja ga je pro\u017eimala od Hercegovine do ravne Slavonije.<\/p>\n
Upekao Bo\u017eji zvizdan i izmamio poskoke i \u0161arke koji se lijeno sun\u010daju na vrelome hercegova\u010dkome kamenjaru. A uz te ljute guje na na\u0161im brdima su i jo\u0161 lju\u0107e \u2013 branitelji ovih prostora koji budno motre sva doga\u0111anja i svaki korak neprijatelja koji se drznuo kro\u010diti na ovo sveto hercegova\u010dko tlo. Drznuo se kro\u010diti, ali je isto tako do\u010dekan \u017eestokom vatrom branitelja te se morao povu\u0107i, uz velike gubitke.
– Nema prolaza naprijed \u2013 odlu\u010dni su ovi hrabri momci koji su posljednjih dana zabilje\u017eili uspjehe na ovoj fronti. Na\u017ealost, petorica hrabrih Ljubu\u0161aka i ovdje su polo\u017eili svoje \u017eivote na \u017ertvenik domovine. Uzidali su ih u temelje vje\u010dne slobode ovoga prkosnoga i neslomljivoga i nepokornoga naroda.<\/p>\n
Na ovoj liniji fronte, koja se na desnoj obali Neretve pru\u017ea kao vijugava zmija kroz hercegova\u010dki ljuti kamen, a zapravo, po\u010dinje od brda Galca i Gornje Kozice kod \u0160irokog Brijega sve do Krivodola, Kru\u0161eva, \u010cula, Dobroga Sela pa do Slip\u010di\u0107a i Tep\u010di\u0107a.
Neustra\u0161ivi Hercegovci \u2013 branitelji vjekovnih ognji\u0161ta u posljednje su vrijeme pomaknuli liniju fronte naprijed, a negdje su udaljeni od \u010detni\u010dkih polo\u017eaja oko stotinu metara, pa se s njima dovikuju, ulijevaju\u0107i im tako sve vi\u0161e straha ionako prestra\u0161enima. Ta, koji ih je \u0111avo tjerao dolaziti na tu\u0111u zemlju, terorizirati i maltretirati ovaj po\u0161teni i radini narod koji je spreman svoje \u017eivote dati za svaki pedalj zemlje koju im namrije\u0161e njihovi preci.
Na prvoj borbenoj liniji razgovaramo s nekim braniteljima, \u010dijemu lukavstvu i snala\u017eljivosti neprijatelj nikako ne mo\u017ee stati ukraj. Jer, \u010das su ovdje, \u010das ondje, zadaju\u0107i \u017eestoke udarce agresoru, od kojih se te\u0161ko oporavlja.
– Ukopavamo se u zemlju, kamen probijamo. Oni ru\u0161e, mi ponovo gradimo skloni\u0161ta. Premje\u0161tamo se \u010desto kako nas ne bi otkrili. Eto, nedavno je granata udarila samo dva metra od na\u0161ega topa \u2013 ka\u017ee Miljenko Musa Bakra\u010d. On je sa svojim borcima ovdje mjesec i pol dana.
Na brdu Galac nalazi se prva topni\u010dka obrana \u0160irokoga Brijega. Posada kr\u0161nih Hercegovaca oka sokolova budno motri u daljinu i spremna je svaki tren neprijatelju ponad Mostara poslati svoje smrtonosne darove. Do sada su imali dosta preciznih pogodaka \u2013 \u0161to bi Sinjani rekli: u sridu!
Na \u0160ehovini je, tako, uni\u0161teno skladi\u0161te municije, a bilo je nekoliko pogodaka i u same bunkere na Orlovcu. Uni\u0161tena je, tako\u0111er, i neprijateljska kolonija automobila sa streljivom. Time je potpuno onemogu\u0107ena opskrba \u010detnika na tim strate\u0161ki va\u017enim kotama.
Ovdje se, ustvari, brani prilaz Mostaru, a ono \u0161to ovim borcima najvi\u0161e smeta je potpisivanje primirja s mrskim neprijateljem. Jer, poslije svakog potpisanog primirja, \u010detni\u010dka banda udari jo\u0161 \u017ee\u0161\u0107e.<\/p>\n
Gornja Kozica je samo pet kilometara iznad Mostara, manje od kilometar iznad \u010detni\u010dkog upori\u0161ta Orlovac. Ve\u0107ina pu\u010danstva iz sela ve\u0107 je izbjegla. Zajedno s braniteljima i nekoliko Muslimana na smjenu \u010duvaju stra\u017eu. A elitni borci su zagreba\u010dki Hercegovci, koji su, \u010dim im je neprijatelj napao rodna ognji\u0161ta, iz hrvatske vojske do\u0161li braniti svoj kamenjar.
Zapovjednik Zoka ka\u017ee kako je normalno da ovdje dnevno padne i do stotinu granata, a za vrijeme napada neprijatelj ih \u010dasti i s vi\u0161e od 1000 projektila. Pogled kroz dalekozor otkriva onesposobljeni helikopter koji jo\u0161 stoji iza \u010detni\u010dkih bunkera. I vode im nestaje te je \u010detnici zahva\u0107aju iz jedne \u010datrnje u blizini, pa je zavladao i trbu\u0161ni tifus me\u0111u njima. To su saznanja do kojih ovi borci dolaze putem radio- veza s postrojbama u Mostaru, kojima se ve\u0107 predala ve\u0107a grupa \u010detnika s brda Hum i svi su oboljeli od ove opake zarazne bolesti.
Samo ime ove postrojbe \u2013 Poskok-bojna- kazuje o neustra\u0161ivosti ovih boraca koji su naj\u010de\u0161\u0107e na prvim borbenim linijama. Tu je i pas-vu\u010djak Luks, nezamjenjiv na stra\u017ei. Nerazdvojni momci Guga, Funjar, Neco, Ante, Duje, Mima, Draga, Jozo… uvijek su budni i na svaku provokaciju neprijatelja \u017eestoko odgovaraju.
Kru\u0161evo je poznato po \u017eestokim borbama gdje je okupator imao dosta gubitaka. Jo\u0161 uvijek neprijatelj iz svih oru\u017eja naj\u017ee\u0161\u0107e napada Kru\u0161evo, Krivodol i \u010cule. Uz artiljerijske kanonade od kojih se ne mogu ni o\u010di otvoriti, neprijatelj je nekoliko puta topni\u010dkim granatama i zrakoplovima zasipao ovu boji\u0161nicu i bojnim otvorima \u2013 nadra\u017eljivcima. Nekoliko je branitelja zatra\u017eilo i lije\u010dni\u010dku pomo\u0107, no sre\u0107om vjetar je raznio otrove, a uporabljene su i za\u0161titne maske.<\/p>\n
Kao \u0161to smo ve\u0107 spomenuli, \u010detvorica hrvatskih branitelja tu su dali svoj \u017eivot za slobodu Domovine. \u010citava Hercegovina i hrvatski narod u njoj vje\u010dni spomen odavat \u0107e: Nedjeljku Banduru (29), Franjinu, Anti Toli\u0107u (25), Ivanovu, Slavku Macanu (25), Mirkovu i \u017darku Mili\u0107evi\u0107u (24) Stojanovu.
Trenuta\u010dno se ovdje agresor ukopava na 500 metara udaljenosti od branitelja, a na\u0161e izvi\u0111a\u010dke jedinice su samo sto metara udaljene od \u010detnika.
Helikopteri ovuda ne lete, a zrakoplovi samo na vrlo velikim visinama. Znaju, naime, \u0161to ih \u010deka. Svaki prilazak polo\u017eajima je veoma rizi\u010dan, jer \u010detnici bez ikakva razloga otvaraju vatru. Civili su posebno draga meta \u010detnicima, zato se u rovove mo\u017ee u\u0107i jedino uz veliki oprez i u maskirnoj uniformi.
– Nemojte se bojati. Ako vas trefi granata \u2013 trefi! Zato, samo naprijed!
Kroz kupinu i dra\u010du, krivudavim brdskim stazama kre\u0107emo dalje. Kao na dlanu vide se \u010detni\u010dki polo\u017eaji ispod visoko naponskoga dalekovoda. Vidi se i zapaljena trafostanica kod \u010cula. Gusti dim se di\u017ee visoko ka plavetnilu.<\/p>\n
U prolasku do Kru\u0161eva i \u010cula, na svakome koraku su razoreni i demolirani objekti, kao posljedica svakodnevnoga bombardiranja iz zraka i dalekometnom artiljerijom.
\u010cetvrta bojna je u pri\u010duvi kod \u010cula. Ovi momci, do\u0161li iz Ljubu\u0161koga i ve\u0107 prekaljeni ratnici \u010dekaju zamjenu.
Organizam treba odmoriti za nove otpore. Pokazuju nam neeksplodiranu granatu iz haubice od 12 mm. Vedroga su raspolo\u017eenja, iako im se ne svi\u0111aju neke stvari u obrani. Ka\u017eu, do\u0161li su dobrovoljno, ali imaju kritika na one koji se \u0161etaju makarskim Primorjem, umjesto da do\u0111u braniti svoja ognji\u0161ta. Udaljeni su 100 do 300 metara od \u010detnika i povremeno im iznenada za ru\u010dak serviraju po koju bombu. A, koliko su uporni, govori i to kako im ni bojni otrovi nisu ba\u0161 na\u0161kodili. Ali, dokle \u0107e biti miljenici sre\u0107e?
Jo\u0161 vedrije raspolo\u017eenje vlada kod momaka iz Jara koji su smje\u0161teni u jednoj privatnoj ku\u0107i. S okupatorima se pozdravljaju jedino \u2013 tromblonima. Tu je dosta i HOS-ovaca, a u slobodno vrijeme svi poma\u017eu mje\u0161tanima. Povremeno se ubacuju u \u010detni\u010dku vezu pa im recitiraju svoj jelovnik. A \u010detnici nemaju ni konzervi dovoljno, kao ni piju\u0107e vode. A stalni im je drugar, naro\u010dito u posljednje vrijeme, trbu\u0161ni tifus.
Ipak, Hercegovci su i u ovome ratu pokazali svoju humanost. Naime, samo u mostarskoj bolnici lije\u010di se vi\u0161e od 60 \u010detnika koji su se predali s okolnih brda. Za ovaj postupak bolnica je dobila priznanje i od Me\u0111unarodnoga crvenog kri\u017ea. A od \u010detnika je, u ime zahvalnosti dobila \u2013 granate.
U Dobrome Selu nas zaustavlja mjesna policija. Tr\u010dimo u zaklon jer minobaca\u010di tuku iz pravca Krivodola. Detonacije odjekuju na sve strane. Dalje ne smijemo niti na svoju odgovornost. Policajci nam prebacuju kako ih novinari slabo spominju, a ovdje je razoreno gore nego na fronti. Njihove rije\u010di prekidaju rafali i eksplozije mina. Dalje se ne mo\u017ee, moramo nazad.
Nailazimo pokraj stare ku\u0107e Ljubice Raspudi\u0107 u Dobrome Selu. Potpuno je razru\u0161ena granatom, a kudravi pas u njoj je ostao \u017eiv. Zvu\u010di nevjerojatno kako pored ovakvih razaranja nije bilo ljudskih \u017ertava. Branitelji su se ukopali, uvukli u kamen koji \u017eivot zna\u010di.
Kamen im je zaklon. Kamen im je drugi dom. Sve je mogu\u0107e u kr\u0161evitoj Hercegovini, zapisali su kroni\u010dari tog vremena B. \u0106avar i Z. NIki\u0107.<\/p>\n
Pjevala su tada bra\u0107a po oru\u017eju ja\u010de nego ikada, a to su pjesme koje zlo ne misle, otjerale bahatog i drskog neprijatelja daleko sa na\u0161ih kamenih a za neprijatelja \u010deli\u010dnih vrleti iz neosvojivog hercegova\u010dkog podneblja. I tako do kraja rata… Ivanova majka Veselka umire 1995. godine, otac Kre\u0161o 2000. godine.<\/p>\n
Poslije rata hodo\u010dastio je Ivan mnoga mjesta stradanja \u201etriju rata\u201c u jednom stolje\u0107u. Posebice ozarena lica i\u0161ao je na hodo\u010da\u0161\u0107e u ravnu Slavoniju i mjesto stradanja Vukovar. Sje\u0107anje na poginule, na nevino ubijene Vukovarce i sve koji su, brane\u0107i ovaj grad, branili i Domovinu. T. Bilosani\u0107 \u201ePoema Vukovar\u201c u potresnom poglavlju pita se i daje odgovor: \u201eTko su oni koji idu protiv tenkova?” Doista, tko su ti ljudi? Ti nepoznati, jednostavni, ali veoma hrabri ljudi! Pjesnik Bilosni\u0107 s pravom postavlja isto pitanje: \u201eTko su oni koji idu protiv tenkova\/ koji izlaze iz okna prozora\/ koji se odvajaju od stvarnosti\/ kao an\u0111eli\/ koji su iz roda srca\/ iz roda\/ ro\u0111enog u prvoj rije\u010di\/ spremni na posljednji lom\/ na \u017eetvu bez slave”. Slijedi pjesni\u010dki odgovor koji donosimo:\u201c\u010covje\u010de svjetlo nasuprot mraku pakla\/Naoru\u017eani domovinom\/brane grad\/brane svoju krv\/Brane grad kao svoju sirotinju\/Kao ogrlicu od dragulja\/Brane ga prstima\/brane dahom\/brane znojem\/brane ga golim stopalima\/brane ga jo\u0161 jedinim \u010ditavim\/palcem desne noge\/Brane ga\/junaci\/pucnjima vlastite krvi\/i kao \u017eene\/suzama\/razornijim\/od napalme bombe\u201c…<\/p>\n
Vukovar je postao simbol, postao je metafora i paradigma. Simbol hrvatske Slobode. Ali tada dolazi novo, jednako sudbonosno pitanje: \u0161to nakon bitke, nakon tolike prolivene krvi, toliko uni\u0161tenih ljudskih sudbina? Ho\u0107e li Sloboda biti dostojna onih koji su ju svojim \u017eivotima iskupili? Sada smo ve\u0107 u sferi politike, na\u0161e hrvatske, zapetljane, slo\u017eene, neugodne jer je ispunjena politikantstvom, neiskreno\u0161\u0107u, pa \u010dak i otvorenim prezirom prema idealima za koje su pali branitelji Vukovara, zbog koje su umoreni patnici na Ov\u010dari. Ovo je jedinstvena pojava u Europi. Svjestan svih \u010dinjenica i progovoriv\u0161i o njima u poemi \u201eKrik”, Bilosni\u0107 kao iskusni poeta doctus poru\u010duje: \u201cNakon bitke bitka\/Sloboda Ni\u010dim ne zavr\u0161ava\/Ni po\u010detka\/ni kraja nema\/
Ona se ne lomi\/kao kruh\/ne pije se\/kao vino\/U njoj nema odmora\/kao ku\u0107a je\/stalno se obnavlja\/gradi\/tra\u017ei sna\u017ene mu\u017eeve\/one koji slave zemlju\/slave \u017eivot\u201c.
Poema Vukovar zavr\u0161ava molitvom, obra\u0107anjem Kristu, onako kako je i potrebno nakon svih uspjeha, patnji i razo\u010daranja: \u201eKrist\/ je u\u0161ao u Vukovar\/ Krist\/ je u Vukovaru\/ Krist\/ dolazi iz Vukovara\/ Vukovar\/ nad\u017eivljava\/ na\u0161e dane\/ na\u0161e tijelo\/ Na\u0161e je tijelo hostija\/ Aleluja\/ Aleluja”.<\/p>\n
Propitkivao je Ivan hoda\u010da\u0161\u0107e\u010di u prividnom ozra\u010dju mira u ratu za \u201eDomovinu u miru\u201c mnogo godina nakon Daytona, gore\u0107i \u201eVatra\u201c s dvije strane: Tko je ikad u Ljubu\u0161kom upitao \u017eene, djecu i stariju \u010deljad kako su oni pre\u017eivjeli ratne dane, besane olovne no\u0107i i godine. Hodo\u010dastio je Ivan za mnogobrojne majke- \u017eene i imao je jasnu sliku. Namirila Majka vojni\u010dki ruksak sinu i ispra\u0107a ga preko \u0107uprije stare 300 godina s rije\u010dima \u201cNe idi sine\u201c. Oti\u0161ao je… I jo\u0161 jednom se okrenuo vojnik da utvrdi da’l se Majka vratila u ku\u0107u. Vojnik u srcu se nije vratio. Bol i tuga. Molio se Ivan s krunicom u ruci za tugu i bol u srcu mnogih majki- \u017eena. Ove godine Gospodnje 2013. Ivan je izostao, nije se pojavio na mitskom mjestu Krivodol.
A onda ko grom iz vedra neba pro\u0161irila se vijest- \u201eUmra Faja- s krunicom u ruci\u201c, na krunici drevnoj suncem okupanoj, kamenom i cvr\u010dcima koji su pjevali uspavanku. Radi\u0161\u0107an i po imao je veliko srce i duh, s krunicom hode\u0107i prema ljubavi, izvoru i prapo\u010delu svega, s molitvom na usnama kroz tajnu vjere svjetova dvaju. Ostala je \u010de\u017enja i neispunjena \u017eelja!
Nije mudro razmetati se velikim rije\u010dima, \u017eelim vjerovati veliki plan imao je Bog s Ivanom i Domovinom, jer bremenit je tisu\u0107ljetni hod njenog naroda. \u201eNa\u0161a mrtva djeca\/ s cvije\u0107em u ustima\/ na\u0161a mrtva bra\u0107a\/ sviraju u lancima\/ ma\u0161u nam\/ mrtvi o\u010devi\/ s onu stranu puta\/ vidjev\u0161i\/ kako nam srce\/ po\u010dinje kucati\u201c.<\/p>\n
Mno\u0161tvo svita na Krvnici, mitskom mjestu, zajedni\u0161tvu umrlih. Mno\u0161tvo ljudi dobre volje do\u0161lo je izraziti su\u0107ut bratu Miljenku, nevjesti Ankici, bratanama Doroteji, Leonardi i Emi Petri, tetki Ani, ro\u0111aku Miji, strini Ivi, rodicama Marici i Zdravki, rodbini, prijateljima i bra\u0107i po oru\u017eju.<\/p>\n
\u010culi smo evan\u0111elje. Dvije povorke. Jedna ide u grad Nain i predvodi je Isus gospodar \u017eivota. Druga povorka ide iz grada Naina i na njezinom \u010delu je \u2013 smrt. U dana\u0161njem \u010ditanju doznajemo da je smrt uzela sina jedinca udovici iz Naina. I ta povorka u kojoj je ta nesretna \u017eena susre\u0107e povorka koju predvodi Isus. Isus koji je do\u0161ao na ovaj svijet kako bi pobijedio smrt. Isus je \u017eivot i on dolazi kako bi ljudi imali \u017eivot i to u izobilju, ne samo na zemlji ve\u0107 i u vje\u010dnosti.
Ve\u0107ina ljudi je uvjerena da smrt nikada ne popu\u0161ta. I nikada ne gubi. Smrt dolazi svakoj osobi. Tu je statistika nevjerojatno uvjerljiva. 100% onih koji su se rodili definitivno 100% njih je ili umrlo ili \u0107e umrijeti. Smrt je, rekli bismo, sigurna stvar. Mo\u017ee\u0161 se kladiti na nju. Kada smrt uzme od \u017eivota neku osobu onda povratka nema. Nema mjesta za molbe i \u017ealbe, za prigovore i pregovore. Nema mjesta za diskusiju i raspravu. Smrt je kraj i ona ima posljednju rije\u010d.
Za razliku od na\u0161ih dana\u0161njih, relativno tihih, na\u010dina ispra\u0107anja pokojnika do groba u kojima se nastoji \u0161to manje plakati i praviti scene, u ono vrijeme je to bio proces tugovanja, dio poziva drugima da se pridru\u017ee povorci, neka pla\u010du i \u017eale. I tako bi putem pogrebna povorka postajala sve brojnija i bu\u010dnija. Ljudi bi se putem priklju\u010divali povorci koja je prolazila pokraj njih. \u010cak bi i najmanje brojna obitelj, po\u010dev\u0161i s malenom povorkom, do gradskih vrata znala okupiti veliki broj ljudi.
Ali Isus ulazi u grad. Isus simbol \u017eivota. \u017divota vje\u010dnoga. To je sudar izme\u0111u \u017eivota i smrti. Tu na vratima Naina Isus se sukobljava sa strojem smrti. Netko mora uzmaknuti. Isus u bitku ulazi naoru\u017ean milosr\u0111em. Isus boj po\u010dinje suosje\u0107anjem, osje\u0107ajem milosr\u0111a prema udovici iz Naina. I izgovara rije\u010di utjehe. I rije\u010di nade. \u201eNe pla\u010di!\u201c. Ali Isus ne ostaje na rije\u010dima nego on svoje rije\u010di preta\u010de u djelo. Odlazi do nosiljke, na kojoj nose udovi\u010dina sina, dodiruje ga i govori: \u201eMladi\u0107u, ka\u017eem ti, ustani!\u201c.
U svakoj ratnoj strategiji milosr\u0111e je nepoznat pojam. Svaki \u0107e vam vojni strateg re\u0107i da onaj tko za sukoba po\u010dne osje\u0107ati milosr\u0111e prema svojem protivniku, da taj bitku sigurno gubi. Milosr\u0111e nas \u010dini ranjivima, zar ne?! Ali Isus sam postaje ranjiv. Ranjiv sve do to\u010dke svoje vlastite smrti. I tu je sredi\u0161te problema! Isus, koji je milosr\u0111e i ljubav postaje izvor \u017eivota. I poslije svoje smrti. I to zato da svatko od nas ima \u017eivot vje\u010dni. Da svatko mogne izabrati u koju povorku se \u017eeli uklju\u010diti i u kojoj \u017eeli napredovati, tra\u017eiti kona\u010dni cilj.
Prijatelji pok. Bate- Faje, brate Miljenko, i sva rodbino. Svi koji smo poznavali pok. Ivana znali smo ga kao odva\u017ena momka, jaka, dru\u0161tvena, radi\u0161na, odgovorna. Neki ga se sje\u0107amo s radili\u0161ta, netko s boji\u0161nice na kojoj su se branila ognji\u0161ta, susjedi i bli\u017ei iz svakodnevnice. Nema toga podru\u010dja za koje bi se reklo da je pok. Ivan uzmicao, da je izdao, povukao se, prije bi se moglo re\u0107i da je u svemu prednja\u010dio. Kako na radili\u0161tu, tako u crkvi, na groblju, u dru\u0161tvima i na svim poljima ljudskog dru\u017eenja, u svatovima i svim mjestima gdje se normalni ljudi dru\u017ee i susre\u0107u. Znalo se Batino mjestu u crkvi, znalo se da \u0107e Ivan svakome do\u0107i na sprovod, da \u0107e svakome do\u0107i u svatove, da \u0107e u svim akcijama povu\u0107i koliko god mo\u017ee. Izgledao je jak, zdrav, ne vjerujem da je itko mogao pomisliti da \u0107e brzo oboljeti i na\u017ealost i umrijeti.
Koliko god mi je njegova bolesti bila iznena\u0111enje i razo\u010daranje kad sam ga vidio u bolnici (na\u017ealost tako je bio oslabio da sam ga jedva prepoznao), bilo mi je drago da ga prijatelji nisu ostavili niti zaboravili\u2026 Ako jo\u0161 ne\u0161to osobno mogu dodati: \u017eao mi je \u0161to ovakvi ljudi nisu malo vi\u0161e mislili na sebe i svoje potomstvo. Netko \u0107e re\u0107i \u201ebolje da se nije o\u017eenio \u2013 ostalo bi sirotinje\u201c, ja ipak mislim da bi bilo bolje da je ostalo potomstvo koje je imalo od koga povu\u0107i gen \u2013 korijen koji vrijedi, i siguran sam da ne bili niti sirotinja ni problemi.
Ipak, vratimo se po\u010detku, evan\u0111elju: ako smo na po\u010detku prepoznali dvije povorke koje su susre\u0107u na vratima gradi\u0107a Naima, povorku smrti koju predvodi majka sina jedinca i povorku \u017eivota koju predvodi po\u010delo \u017eivota vje\u010dnoga Isus Krist, siguran sam da se pok. Ivan Bato- Faja iz povorke smrti u kojoj smo ga mi na groblje dopratili \u2013 preselio u kolonu \u017eivota u koju ga je primio Isus Krist i poveo u vje\u010dnost me\u0111u one koji su pobijedili svaku patnju, gdje boli vi\u0161e nema\u2026 koji su pobijedili \u010dak i smrt. Ondje su ga do\u010dekali pok. roditelji, ondje \u0107e zajedno mo\u0107i slaviti Boga Spasitelja i Otkupitelja. Mi ga nismo mogli kao Krist podi\u0107i od mrtvih, ali je pok. Bato- Faja znao tko to mo\u017ee\u2026 stoga je iz na\u0161e smrtne kolone pre\u0161ao Kristu u kolonu \u017divota.
Nama, dragi prijatelji pok. Faje, neka Faja ostane u sje\u0107anju u lipim uspomenama, osobito u molitvama. Prijatelji se ne zaboravljaju. Stoga, vama koji se na Krvnici \u010de\u0161\u0107e susre\u0107ete bit \u0107e prilika da svakim izlaskom ovdje \u2013 posjetite Fajin grob, da donesete svije\u0107u i pomolite se\u2026 a nama koji prigodice ulazimo u ovo groblje bit \u0107e prilika u svakodnevnom \u017eivotu, kru\u017eocima i raznim susretima obnoviti sje\u0107anje na pokojnog Faju!
Hvala svima koji su pok. Faju posje\u0107ivali u bolnici ili u njegovoj ku\u0107i, hvala svima koji su sino\u0107 i ovih dana bili uz njegova brata Miljenka i njegovu obitelj, hvala svima vama koji ste danas ovdje na Krvnicu do\u0161li pomoliti se za pok. Faju i re\u0107i mu \u201ehvala\u201c! Opro\u0161tajne su to rije\u010di koje je izrekao fra Velimir Mandi\u0107 18.srpnja 2013. godine na radi\u0161kom groblju.<\/p>\n
Ako se ikako mo\u017ee zavr\u0161iti?! U SPOMEN I SJE\u0106ANJE: Radi\u0161\u0107an i po Ivan Ere\u0161- Faja (1965.-2013.), \u010detrdeset dana nakon \u0161to se preselio u nebeske visine, onda neka to bude \u201eDOMOVINSKI STIH \u2013 HERCEGOVINA\u201c, pisca Jure Buri\u0107a: Kamen krov\/kameni pod\/postelja kamena\/jastuk od kamena\/kamena \u010da\u0161a\/kamena zdjela\/od kamena tijela\/ kameni put…sve kamen ljut! Srce k’o stijena\/i nema mijena! Domovina\/\u017eelja\/ljubav i bit pa bio gladan il’ bio sit. Kameni grob \u0161to tvoju kob prekriva brani.
\u010covje\u010de stani! Tko mi to uze moje ga \u010dekaju kamene suze.
S nama je!<\/p>\n