Tek godinu dana nakon \u0161to je dobio njema\u010dku mirovinu, Rodijaku je \u0106ipi umrla \u017eena An\u0111a. Pa se \u0106ipa zaigrao oko svoje moma\u010dke simpatije, stare cure Luce iz Doca.
Nije joj trebao dugo udvarati. Pri jednom susretu u gradu samo je upitao Lucu: Bi li ti, Luce, imala volju pokopat se u na\u0161e glavi\u010dko greblje? Ona je veselo prihvatila ponudu,<\/p>\n
<\/p>\n
pa je \u0106ipa obznanio sinovima da \u0107e o\u017eeniti Lucu.<\/p>\n
– \u017deni ti koga ho\u0107e\u0161 – kazao mu je sin Joko, i dodao:
– Ali \u0107e\u0161 vin\u010dat moju curu i svoju nevistu Gogu – kazao je Joko, obrazlo\u017eiv\u0161i svoj naum.
– Ako vin\u010da\u0161 Lucu, onda \u0107e tvoja mirovina, kada ti umre\u0161, pripasti njoj ka tvojoj zakonitoj \u017eeni. A nije mala stvar dvi iljade maraka. Me\u0111utim, ako kod mati\u010dara vin\u010da\u0161 moju Gogu, onda mirovina ostaje u ku\u0107i. Ne triba ni crkveno vin\u010danje. I mene boj se \u0107a\u0107a, ne\u0107e\u0161 ti, ne daj Bo\u017ee, spavat s nevistom. To je moja stvar.<\/p>\n
A \u0161ta \u0107e selo kazat?<\/p>\n
– Kako \u0107e\u0161 m i to \u010dinit, sine. Ja te odranio\u2026 – zavapio je Rodijak.
– Je \u0107a\u0107a, svaka ti \u010dast, ali si me odranio, triba\u0161 me i doranit u ovoj besposlici – uzvratio mu je sin.
– A \u0161ta \u0107e selo kazat? – pitao se \u0106ipa.
– To \u0107emo uradit kriomice, ja sam dogovorio s mati\u010darom – spreman je Joko.
– A \u0161ta \u0107e \u0160vabo kazat? – zdvajao je Rodijak.
– \u0160vabo po\u0161tuje samo zakon i papir. A na njemu pi\u0161e da si ti Gogin mu\u017e i da \u0107e njoj pripast tvoja mirovina kad umre\u0161 – i na to mu je sin imao odgovor.
– A \u0161ta \u0107e nevista kazat? – nije odustajao \u0106ipa.
– \u0106a\u0107a, brinut \u0107e o tebi bolje nego ta tvoja\u2026<\/p>\n
Na bankovne poslovnice u op\u0107ini Tomislavgrad (a tako je i u Livnu ili Imotskom) svaki mjesec stigne oko 3000 europskih mirovina. Tome se mo\u017ee pribrojiti jo\u0161 najmanje tisu\u0107u mirovina ovda\u0161njih gastarbajtera ili njihovih udovica kojima mirovine sti\u017eu na njema\u010dke, austrijske ili \u0161vicarske banke.
Ako uzmemo da prosje\u010dna mirovina iznosi tisu\u0107u maraka, to zna\u010di da Duvnjacima svaki mjesec stigne iz Europe na ime mirovina \u010detiri milijuna maraka, a godi\u0161nje gotovo 50 milijuna maraka. Dovoljno je kazati da op\u0107inski prora\u010dun iznosi oko 10 milijuna maraka, pa da se vidi kako su umirovljenici, koji su svakoj dr\u017eavi teret, u Tomislavgradu \u201cnosioci razvoja\u201d op\u0107ine.<\/p>\n
Nevolja je u tome \u0161to gastarbajteri, amortizirani te\u0161kim poslovima i neuvjetnim \u017eivotnim prilikama, umiru relativno mladi. Premda ne postoje slu\u017ebene statistike, po mojim istra\u017eivanjima tri puta je vi\u0161e udovaca nego udovica.
A sretna je okolnost \u0161to po europskim zakonima njihove udovice naslje\u0111uju mirovine. Znaju to Duvnjaci, pa su puni re\u0161pekta prema \u017eenama u crnom koje svakog ponedjeljka (pazarni dan) svra\u0107aju u banke, obi\u010dno u pratnji nezaposlenih sinova ili unuka.<\/p>\n
Dolazak gastarbajteraskih umirovljenika u zavi\u010daj i obiteljsko okru\u017eenje veoma je dramati\u010dno. Oni su u braku \u017eivjeli \u201c40 godina bruto, a \u010detiri godine neto\u201d, kako je kazao \u0106ipa, pa tek sada shvate da su \u017eivjeli u iluzijama.
Mu\u017eevi se za\u010dude \u017eenskoj rastro\u0161nosti, pa im poku\u0161avaju oduzeti nov\u010danik, a \u017eene odjednom vide da mu\u017eevi previ\u0161e cugaju i stalno \u017eugaju. Znaju\u0107i da \u0107e \u017eeni pripasti mu\u017eeva mirovina, Ivu\u0161a svaku sva\u0111u sa svojim Jozom zavr\u0161ava rije\u010dima: Odnija \u0111ava i tebe i tvoji trijest posto.<\/p>\n
Obiteljska katastrofa<\/p>\n
Pre\u017eivjeli gastarbajteri obi\u010dno se nakon smrti supruge ne \u017eene, ostaju \u017eivjeti sa sinovima ili k\u0107erima. Naravno, o njima se vodi briga. A onda je mla\u0111em nara\u0161taju palo u o\u010di da je velika \u0161teta, \u010dak obiteljska katastrofa, kada umre gastarbajter udovac.<\/p>\n
Odavno su spoznali da bi bilo pametno, \u010dak zakonito, da gastarbajter \u2013 udovac o\u017eeni neku mla\u0111u staru curu, posebice ako nema nikakvih primanja. To je kratak put do toga da vjen\u010da nekog iz u\u017eeg kruga kruga. \u010culi su jo\u0161 kako Talijani, Albanci, Srbi\u2026 rade takva vjen\u010danja.<\/p>\n
Napokon, svaki dan se mo\u017ee pro\u010ditati kako se neka mlada cura vjen\u010dala s nekim tajkunom. No to se u ovom moralnom i ponositom narodu te\u0161ko primalo. No po\u0161to je Tomislavgrad najeuropskija op\u0107ina na prostorima biv\u0161e Jugoslavije s najvi\u0161e svojih stanovnika koji \u017eive i rade u Europi, to su usvojili europske standarde da je va\u017eno domo\u0107i se novaca i da sve bude po zakonu. Da je tomu tako potvr\u0111uje i nedavna pri\u010da kojoj sam bio svjedok i sudionik.<\/p>\n
Nas desetak susjeda sastali se u na\u0161em parki\u0107u, kad nai\u0111e stari Mate, udovac i gastarbajterski umirovljenik. Stigao iz bolnice u Splitu nakon 20 dana.<\/p>\n
– Nu, ja do\u0161a u duvanjsku bolnicu po\u0161to su mi se potkinuli prsti. Za \u0111avla sam i i\u0161a. Kad oni napravi\u0161e preglede, pa sa mnom u Livno. U Livnu me dr\u017ee pet dana, prigledaju, pi\u0161u i \u0161ute. Eto ti ga \u0111avle, sigurno je rak. Pa po\u0161to imam njema\u010dko osiguranje koje svagdi vridi, ja u Split. \u010cim su vidili moju njema\u010dku knji\u017eicu, odma me strpalo na odjel. Pa nejkog \u0111avla prigledali, bili\u017eili\u2026, ja pitam je li rak i kad \u0107u ku\u0107i, a oni meni samo ma\u0161u glavom i govore da triba sve prigledat. Meni dodijalo i ja jutros na svoju ruku napustio bolnicu, pa osta ili me \u0111ava odnija. Rodijak Iko ka\u017ee da su me zadr\u017eali toliko dugo zato \u0161to imam njema\u010dko osiguranje. Pa te dokturi ne daju iz svoji ruku dok ne napi\u0161u da su radili sve i sva\u0161ta i to naplate od \u0160vabe. Iko ima isti slu\u010daj, pa ga isti dan poslalo ku\u0107i. Svak lopov, jebi ga – ljutito ka\u017ee Mate.<\/p>\n
Kad je Mate oti\u0161ao, \u017eene se u \u0161ali raspri\u010dale kako bi dobro bilo vjen\u010dat se za njega prije smrti i dobiti njema\u010dku mirovinu. Mu\u017eevi odmah govore kako \u0107e \u017eenama dati rastavu ako ih Mate ho\u0107e o\u017eeniti. Nije da se hvalim, ali sam sku\u017eio europsko zakonodavstvo i kazao da se ne mije\u0161aju, jer \u0107u se ja vjen\u010dati s Matom. Europsko zakonodavstvo dopu\u0161ta gej brakove, pa \u0161to bih je pristao na rizik. Sve po zakonu, a pare ka \u0161kalje. Valja se malo i \u0161alat, \u0161to bi kazao Rodijak \u0106ipa.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Petar Milo\u0161 | Slobodna Dalmacija<\/strong><\/span><\/p>\n \u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"