Osje\u0107amo zahvalnost prema caru i kralju Franji Josipu koji 1912-te dade izgraditi \u010destiti makadamski put od Donjih Plu\u017eina na prometnici Gacko \u2013 Nevesinje, pa do \u010detrdesetak kilometara udaljenog Uloga u op\u0107ini Kalinovik. Na\u0161a ruta je kra\u0107a do Morina, nekih 15-ak kilometara. Iako odr\u017eavanje nije ba\u0161 redovita pojava tvrdi donji stroj puta<\/p>\n
<\/p>\n
osigurava sigurnu vo\u017enju, mada bi na na\u0161im asfaltnim putovima koje Mostarci po japanski prozva\u0161e \u201esama jama\u201c izmu\u010deni automobil da pri\u010dati znade, imao \u0161to re\u0107i. Me\u0111utim, truckanje i pra\u0161ina zaboravljaju se pred prizorom. Morine su istinski raj na zemlji! Jedna od posljednjih oaza netaknute Hercegovine. Onaj tko ne vjeruje neka potegne tih petnaestak kilometara naravno od Vidovdana (15. lipnja), pa do Lu\u010dindana (18. listopada), ranije i kasnije nije preporu\u010dljivo jer zime su tamo duge i \u201evu\u010dljive\u201c. <\/p>\n
Upravo u tom intervalu, u ta \u010detiri mjeseca, na Morine i dalje na sjever i sjeveroistok zavisno od ispasi\u0161ta, kretali su ju\u017eno hercegova\u010dki sto\u010dari \u201eplani\u0161tari\u201c sa stadima ovaca i goveda. Kako su Morine bile prvo odredi\u0161te ta se rije\u010d usjeka u pam\u0107enje svih generacija od Ivanjice na krajnjem jugoistoku zemlje Humske, pa do Po\u010ditelja. Bio je to zahtjevan put, koji je trajao tri do \u010detiri dana, istodobno tegoban i lijep. Plani\u0161tari, pratid\u017eije, kirid\u017eije, podvikivanje, glasanje stoke\u2026, sve se to mije\u0161ao i stapalo u jedinstveno na \u017ealost u literaturi slabo opisano i pomalo zaboravljeno, pute\u0161estvje. Poku\u0161avamo zamisliti kako je to nekada bilo dok slu\u0161amo 82-godi\u0161njeg Bo\u0161ka \u2013 Bo\u0161kana Pulji\u0107a zvanog Hand\u017ei\u0107 iz \u010capljine. Bo\u0161kan je jedan od posljednjih plani\u0161tara. S planinom se oprostio uo\u010di rata 1991. godine.
\u00a0\u00a0<\/p>\n
O plani\u0161tarima \u0107emo drugom zgodom, ovom prilikom vrijedi koju re\u0107i o Morinama. Uz saputnika Ivu Ragu\u017ea, kolegu iz Stoca, sliku upotpunjuju Mladen \u0110urica i Nemanja Milovi\u0107 iz Nevesinja, uposlenici PD \u201eMorine\u201c, ali nigdje bijelih stada. Reko\u0161e nam dva \u010dobana paze na 80-ak goveda i 200-njak ovaca, dok oni svi\u0111aju druge poslove. Dok mi zaneseni ljepotom s ushitom pri\u010damo o Morina, Mladen nas upozorava da taj krajobraz ima i svoju drugu stranu, duge i te\u0161ke zime, vukove koji torove obilaze u \u010doporima.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
\u201ePonekad nai\u0111e i me\u0111ed, ali on ide svojim putem\u201c, veli Mladen, a nama se u sje\u0107anje vra\u0107aju Bo\u0161kanove rije\u010di:
\u00a0\u201e\u010cetrdeset posto ove zemlje je na\u0161 grunt\u201c, ustvrdi misle\u0107i na stanovnike Ju\u017ene Hercegovine tzv. Humljake.<\/p>\n
Dok zami\u0161ljamo kako u Daytonu o tome pojma nisu imali, pogleda uprtog prema Jakomiru \u010dije bi padine bile idealne za skija\u0161ke terene, zaklju\u010dujemo da to ba\u0161 i nije bezvrijedna zemlja. \u010cujemo bez obzira na klimatske promjene na Morinama snijega ne manjka, eto prilike i za Humljake ako nekad sre\u0107a pomiluje ovu zemlju, da umjesto od bijelih stada \u017eive od bijelog snijega.
\u00a0\u00a0<\/p>\n
Ina\u010de, poslovi\u010dno pedantni austrougarski \u010dinovnici zabilje\u017eili su da je 1907. godine na Morinama paslo 97.000 (!) grla stoke. Ovog ljeta kako reko\u0161e Mladen i Nemanja, na ispa\u0161i je oko 5.000 grla, isti\u010du da se broj pove\u0107ava. \u0160to se ti\u010de Humljaka, put Morine potegnu za blagdan sv. Ane u Ulogu, 26. srpnja, te u zadnje dvije na blagdan sv. Ilije na Morinama, 20. srpnja. Tko zna, mo\u017eda \u0107e opet u\u010destati?<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
picasa_albumid=5918734404935006161<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Du\u0161an Musa | LJ::portal<\/strong><\/span><\/p>\n \u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"