\u017divimo u potro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu za koje vrijede samo materijalne vrijednosti. Mnogi su zahva\u0107eni velikom potro\u0161a\u010dkom groznicom. Postoji velika opasnost da se i mi, osvjedo\u010deni vjernici, zarazimo tom opakom groznicom i zato nas Bo\u017eja rije\u010d, ne bez razloga poziva da razmi\u0161ljamo o opasnosti bogastva.<\/p>\n
<\/p>\n
\u010cesto slu\u0161amo ili sami ka\u017eemo: “Kad bih samo bio bogat! Kad bih imao dovoljno novaca!” Nerijetko se dogodi da nekoga upitamo: “Kako si, kako \u017eivi\u0161?”, a on nam odgovori: “Eh, da mi je ve\u0107a pla\u0107a, bio bih sretniji i zadovoljniji!” Je li ba\u0161 sre\u0107a u tom…? Jesu li stvarno oni ljudi koji su stekli ili naslijedili veliko bogastvo sretni…?<\/p>\n
Evan\u0111elje nam govori o bogata\u0161u i siromahu. Bogata\u0161 je \u017eivio vrlo rasko\u0161no cijeli svoj \u017eivot. U\u017eivao je, gostio se i \u010dastio svaki dan u dobrom raspolo\u017eenju. On se nije na nikoga drugoga obazirao, a najmanje na siromahe i prosjake. Na vrata njegove ku\u0107e dolazili su siromasi i prosjaci. A osobito se navra\u0107ao jedan prosjak imenom Lazar. Ne samo da je on bio siromah, nego i bolesnik. Ali bogata\u0161 ni za njega nije mario. Nije imao srca ni osje\u0107aja za siromahe da im pomogne. Bogata\u0161 je u\u017eivao sve slasti ovoga svijeta, dok je siromahu svako dobro bilo uskra\u0107eno.<\/p>\n
Na\u0161 \u017eivot ima svoj smisao u vje\u010dnosti. Zato \u010dovjek nije na svijetu da u\u017eivanjem potro\u0161i svoj \u017eivot, nego da u \u017eivotu svojim radom i \u017ertvom za dobro svoga bli\u017enjega i za izgradnju boljega svijeta zaslu\u017ei vje\u010dno spasenje. Bogata\u0161 nije mislio tako, zato je od sretnog bogata\u0161a postao nesretni bogata\u0161, oti\u0161ao je u pakao na vje\u010dne muke. A od nesretnog siromaha postao je zauvijek sretni siromah Lazar, koji je oti\u0161ao u raj u vje\u010dnu slavu. I kad su se vidjeli u vje\u010dnosti, bogata\u0161 je iz paklenih muka molio siromaha Lazara samo za jednu kap vode da mu olak\u0161a muke. Ali mu Lazar nije mogao ni u tome pomo\u0107i, jer je vrijeme milosrda pro\u0161lo. Tako je za bogata\u0161a svaki vapaj i kajanje bilo uzaludno.<\/p>\n
Sveto Evan\u0111elje \u017eeli ista\u0107i da bogatima ne \u0161kodi njihovo bogatstvo ako vjeruju, a siroma\u0161nima ne koristi njihovo siroma\u0161tvo, ako ne vjeruju.\u00a0 Bogata\u0161 nije bio zato osu\u0111en jer je bio imu\u0107an, nego zbog toga \u0161to je bio strogo sebi\u010dan, nije vodio ra\u010duna o siromasima, kojima je morao pomo\u0107i. Nije \u010dinio dobro, nije ra\u010dunao s Bogom. Bogata\u0161ev se grijeh nije sastojao u tome \u0161to je on u\u010dinio neko zlo, ve\u0107 u tome \u0161to je on propustio \u010diniti dobro. Postao je te\u0161ki egoist i samo\u017eivac, koji nikoga drugoga ne poznaje osim sebe i svojih radosti, koje mu omogu\u0107uje njegovo bogatstvo.<\/p>\n
Te rije\u010di nisu upu\u0107ene samo njemu, nego i svi nama kako bismo u pravom svjetlu vidjeli svoj \u017eivot i iskoristili svako dobro, svako zemaljsko blago i bogatstvo ne samo za sebe nego i za svoga bli\u017enjega. Bogata\u0161, prije svega ako ho\u0107e mo\u017ee u\u010diniti mnogo dobra drugima, time stje\u010de sebi prave prijatelje i zasluge pred Bogom.<\/p>\n
Sre\u0107a nije u zemaljskim stvarima, u zemaljskom bogastvu, nego u spasenju du\u0161e. Sve \u0161to svijet pru\u017ea ne mo\u017ee \u010dovjeka usre\u0107iti, nego ga jo\u0161 vi\u0161e razo\u010darava i \u010dini ga silno nesretnim. Bogata\u0161 nije zao \u010dovjek zato \u0161to ima. Kod njega je opasnost u tome \u0161to mu bogatstvo \u010desto zatvori srce za ljubav i u svojoj pohlepi za bogatstvom ne vidi bli\u017enjega. Pohlepa za bogatstvom ra\u0111a skandalima, dru\u0161tvenom borbom, mrskim rivalstvom koje se ra\u0111a me\u0111u narodom\u2026<\/p>\n
Samo je u Bogu pravo i najve\u0107e bogatstvo. Tko Bogu slu\u017ei, taj nije sam nego mu Bog poma\u017ee jer Bog svojih nikada ne ostavlja. Bo\u017eja je pomo\u0107 tako sna\u017ena da mo\u017ee i najve\u0107u gor\u010dinu osladiti. Oni koji Boga Ijube njima se sve okre\u0107e na dobro.<\/p>\n
Rije\u010d bogatstvo ima veliko zna\u010denje u \u017eivotu \u010dovjeka pojedinca kao i \u010ditavih naroda. Posjedovanje bogatstva samo po sebi nije ni\u0161ta zlo, nego naprotiv stvarno dobro. Tko je imu\u0107an naravno da se mnogo ne brine za svoj napredak. Bogata\u0161 mo\u017ee mnogo \u0161to\u0161ta sebi priu\u0161titi \u0161to je siromahu uskra\u0107eno.<\/p>\n
Imetak ne\u0107e nikada sam po sebi \u010dovjeka potpuno zadovoljiti. Kad bi netko mnogo imao, pa i \u010ditav svijet, ne bi bio sretan. Iako bi posve drug\u010dije izgledao \u017eivot ljudi kad bi se mogli osloboditi svojih materijalnih briga za bogatstvom. Ni\u0161ta tako ne utje\u010de na \u017eivotnu radost kao pretjerana briga za zemaljskim dobrima.<\/p>\n
Kad bi netko od mrtvih uskrsnuo i do\u0161ao nam re\u0107i \u0161to nas \u010deka iza smrti?! Takvo ne\u0161to Isus otklanja. On \u017eeli da se prihvatimo obveza ve\u0107 sada u ovom konkretnom \u017eivotu. Upravo se zato obra\u0107a slabima i siroma\u0161nima. Dokle god svoja vrata ostavljamo otvorena, dokle god se ne zatvore, mo\u017eemo biti sigurni, da nam Bog prilazi.
Ako budemo tra\u017eili najprije Boga, drugo \u0107e nam se nadodati. A naprotiv, ako sve drugo tra\u017eimo prije Boga nadaju\u0107i se da \u0107emo njega poslije na\u0107\u00ed, grdno \u0107emo se prevariti, jer nam sve na\u0161e brige i nastojanja, sve blago i bogatstvo ne\u0107e mo\u0107i nadomjestiti Boga.<\/p>\n
Preselio se u vje\u010dnost silno bogat \u010dovjek. Nakon ukopa, \u010dlanovi njegove obitelji pretra\u017eili su svu ku\u0107u, u potrazi za novcima, ali bez uspjeha. Netko se ipak sjetio: mo\u017eda ih je pokojnik odnio u grob, u jastuku \u0161to ga je odabrao da mu ga stave u lijes. Uz dopu\u0161tenje mjesnoga \u017eupnika, otkopali su grob i otvorili poklopac mrtva\u010dkog lijesa. \u201eUo\u010dite li bilo \u0161to sumnjivo, ni\u0161ta ne dirajte, nego odmah zatvorite\u201c, rekao je \u017eupnik. Sledila se krv u \u017eilama prisutnih na groblju, jer pokojnik nije u lijesu le\u017eao kako su ga u nj stavili nego potrbu\u0161ke \u2013 dr\u017ee\u0107i zubima jastuk koji mu je trebao biti pod glavom. (don Niko \u0160o\u0161i\u0107)<\/p>\n
Stavimo sve zemaljsko bogatstvo u slu\u017ebu nadzemaljskoga, prolazno u slu\u017ebu neprolaznoga, vremenito u slu\u017ebu vje\u010dnoga. I nastojmo da se u svemu svidimo Bogu \u010dine\u0107i dobra djela, djela milosr\u0111a.<\/p>\n
Molimo Gospodina da nam udijeli milost da mu \u010ditavim srcem slu\u017eimo, te uvijek i najprije tra\u017eimo njegovo kraljevstvo i njegovu pravdu tada \u0107e nam se sve ostalo, vje\u010dni mir i vje\u010dna sre\u0107a nadodati. Imajmo srca za siromahe kad pokucaju na na\u0161a vrata. Sjetimo ih se kojim darom i kad ne kucaju. Bo\u017eanski Spasitelju, daruj nam srce dare\u017eljivo i nesebi\u010dno, puno osje\u0107aja za ssve one koji su u nevolji i muci i nemaju \u0161to jesti. Daruj nam milost da u svakom bratu i sestri prepoznamo Tebe. Udijeli nam milost da iz ljubavi prema Tebi znamo dijeliti ono \u0161to imamo i posjedujemo. Bo\u017eji blagoslov neka prati sve koji ovo \u010ditaju. Amen<\/p>\n
Otac je sa\u010duvao sina od opakih prijatelja<\/p>\n
Neki je bogati \u010dovjek imao sina kojega je iznimno volio. Sin je zaista bio vrlo dobar i po\u0161ten mladi\u0107. Me\u0111utim opazi pobo\u017eni otac da njegov sin ide kolegama koji i nisu posve dobri mladi\u0107i. Otac ga opomenu i zamoli da se \u010duva tih prijatelja jer bi ga mogli pokvariti. \u201eO\u010de, ne boj se ni\u0161ta\u201c, veli mu sin, \u201eako su oni zli, ja \u0107u ih svojim lijepim primjerom popraviti.\u201c Kad nije htio poslu\u0161ati, otac ga je poku\u0161ao lijepim primjerom pou\u010diti i ukazati mu opasnost takva dru\u0161tva. Napuni tako jedan kov\u010deg lijepim jabukama, samo me\u0111u njih stavi nekoliko nagnjilih jabuka. Pozva zatim sina i pokaza mu jabuke pa re\u010de: \u201eEvo ti dajem ove jabuke da ti poka\u017eem koliko te volim.\u201c Sin je gledao krasne jabuke, ali opazi nekoliko nagnjilih i \u017ealostan re\u010de ocu: \u201eO\u010de, za\u0161to si u kov\u010deg stavio ove nagnjile? Sve \u0107e se zdrave od njih pokvariti.\u201c A on mu mudro odgovori: \u201eMeni za volju neko vrijeme pri\u010dekaj da vidimo \u0161to \u0107e biti pa \u0107emo onda otvoriti kov\u010deg.\u201c Nakon duljega vremena po\u0111o\u0161e otac i sin otvoriti kov\u010deg s jabukama. Kad ga otvori\u0161e, postado\u0161e \u017ealosni vidjev\u0161i da su sve jabuke gnjile i pokvarene. Na to sin \u017ealosno re\u010de: \u201eEto o\u010de, ja sam unaprijed znao da \u0107e biti tako, a ti mi nisi vjerovao.\u201c A otac \u0107e ozbiljno njemu: \u201eDragi sine, nemoj se zbog toga \u017ealostiti, nije toliko vrijedno. Ti me nisi poslu\u0161ao kad sam ti govorio da se \u010duva\u0161 zlih prijatelja koji bi Iako tvoje srce pokvarili. Ja \u0107u ti Iako nabaviti zdrave jabuke, ali kad bi ti svoje nedu\u017eno srce, koje me tako veseli, iskvario, tko bi mi to mogao vratiti i popraviti.\u201c Sin je shvatio da je vrlo opasno dru\u017eiti se sa zlim kolegama i da dobri te\u0161ko popravljaju zle. Zato je ostavio zlo dru\u0161tvo te je bio dobar na radost svomu dobrom i razboritom ocu.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
rastimougospodinu.com<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u017divimo u potro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu za koje vrijede samo materijalne vrijednosti. Mnogi su zahva\u0107eni velikom potro\u0161a\u010dkom groznicom. Postoji velika opasnost da …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":18365,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-18410","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18410","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=18410"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18410\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/18365"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=18410"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=18410"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=18410"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}