U nastavku vam donosimo intervju s novim podru\u010dnim duhovnim asistentom Frame u Hercegovini koji je dao za portal frama-hercegovina.com:<\/p>\n
<\/p>\n
Za po\u010detka recite nam ne\u0161to o sebi? Gdje ste ro\u0111eni? Gdje ste se obrazovali?<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ro\u0111en sam u Mostaru. Osnovnu sam \u0161kolu zapo\u010deo u Jablanici, gdje sam \u017eivio do sedmog razreda osnovne \u0161kole. Kada je po\u010deo rat, brat i ja odselili smo u Split, a tata i mama u Mostar. \u0160kolu sam nastavio u Splitu. I osnovnu i srednju. Poslije toga nisam kanio i\u0107i na fakultet, ve\u0107 sam gledao odmah se zaposliti. Nije ba\u0161 da sam bio \u2018zgrijan\u2019 za \u0161kolu. I tako, radio sam razne poslove. Volio sam sport i cijeli sam se \u017eivot s ne\u010dim bavio. To je bilo neizostavno u mome \u017eivotu. I dan danas nastojim baviti se sportom koliko mi vrijeme i obveze dozvoljavaju. Rekreacija nije luksuz nego nu\u017ena potreba.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Znamo da u \u0161koli niste najbolje u\u010dili, kako to da ste se odlu\u010dili za sve\u0107eni\u010dki poziv?<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n I vi frama\u0161i sva\u0161ta saznate. \ud83d\ude42 Da, istina, nije da sam bio neki u\u010denik. Nisam se uop\u0107e trudio. Moj brat ka\u017ee: \u201eSlavenu je \u0161kola uvijek bila usputna zanimacija\u201c. No, dobro! Uspjeh u \u0161koli definitivno nije klju\u010dan razlog za biti ili ne biti sve\u0107enik. Zapravo, to je nikakav razlog. Niti vam je to jamstvom ho\u0107ete li sutra biti uzoran student ili ne, a pogotovo \u010dovjek. Prema tome, uspjeh iz srednje \u0161kole ne zna\u010di ni\u0161ta. Ocjena nije mjerilo ne\u010dijega znanja, a pogotovo kvalitete ne\u010dije osobe. Odlu\u010dio sam se za sve\u0107eni\u0161tvo iz jednog jedinog razloga: \u017eelio sam na takva na\u010din slu\u017eiti Bogu. Nije mi bilo bitno \u0161to \u0107u kao sve\u0107enik raditi, samo sam \u017eelio u potpunosti Njemu posvetiti svoj \u017eivot. A Njegova \u0107e providnost dati na\u010dina kako da mu slu\u017eim te budem ispunjen. To je klju\u010dni razlog za\u0161to sam i kako sam se odlu\u010dio biti sve\u0107enik, fratar. Mnogi \u0107e re\u0107i: Bog me pozvao, zato sam postao sve\u0107enik. Da, shva\u0107am to i razumijem. Ali ovdje moram napomenuti jednu \u010dinjenicu: kona\u010dna je odluka bila moja. Odluka u slobodi. Zna\u010di, ja sam prije svega htio ovako slu\u017eiti Bogu. I On je podr\u017eao moju odluku. Nitko mi ni\u0161ta nije nametnuo, pa niti dragi i svemogu\u0107i Bog. \u017delim re\u0107i: u slobodi sam odlu\u010dio biti sve\u0107enik i fratar, potpuno svjesno i odgovorno preuzeo na sebe ovakav na\u010din \u017eivota. Ja sam to \u017eelio, a vjerujem i Bog. Osje\u0107am da me podr\u017eava i prati. I \u0161to idem dalje sve je ljep\u0161e i ljep\u0161e. Iako iz dana u dan odgovornost raste sve vi\u0161e i vi\u0161e. Ali odgovornost koja daje osje\u0107aj korisnosti i zadovoljstva.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kao mladi fratar sigurno ste ve\u0107 puno proputovali, koje Vas se mjesto najvi\u0161e dojmilo?<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Koliko sam proputovao i gdje sam bio to je relativno. Ali moram priznati da me se uvijek najvi\u0161e dojmi kada otkrijem neki krajolik, neko zavu\u010deno ili \u2018neotkriveno\u2019 mjesto u na\u0161oj Hercegovini. Toliko toga ima da bismo se svi mi iznenadili kada bismo po\u010deli malo istra\u017eivati. Ne treba puno. Samo malo odvojiti vremena i u\u017eivati. A to se sigurno mo\u017ee. I nije to neki luksuz nego potreba. A \u0161to se ti\u010de nekih \u2018dalekih\u2019 putovanja, to je definitivno Sveta zemlja. Domovina Gospodina na\u0161ega Isusa Krista. To je ne\u0161to posebno. Do\u0111ete, gledate, promatrate i samo upijate u sebe. I onda osjetite kako ste uronili u svu tu prisutnost. Nevjerojatno je to kada znate da je na tim lokacijama kro\u010dila Isusova noga, da je tu stajao i navje\u0161\u0107ivao Radosnu vijest, ozdravljao, tje\u0161io, budio nadu\u2026 \u010cudesno je to kada gledate mjesta na kojima je bio Bog. A od svih mjesta najsna\u017eniji dojam ostavio mi je Maslinski vrt. Izgleda tako misti\u010dno i otajstveno. \u010cim u\u0111ete u baziliku, ne mo\u017eete a da ne padnete na koljena. To samo po sebi dovoljno govori. Osje\u0107ate tako jedno sna\u017eno strahopo\u0161tovanje i ljubav prema Bogu. Tek tada postajete svjesni \u0161to je to Bog za vas u\u010dinio, koliko vas voli i koliko mu je stalo do \u010dovjeka. Suze same od sebe idu. Ali suze koje govore kako sam mogao puno vi\u0161e u\u010diniti za Boga, a mo\u017eda nisam. I naravno u ovu skupinu pripada Asiz i sva franjeva\u010dka mjesta. Pogotovo La Verna. Mjesto Franjinih rana.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Koga biste Vi izdvojili kao uzor?<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Pa ako izostavimo Isusa, Bla\u017eenu Djevicu Mariju i sv. Franju, koji su izvan konkurencije, meni je nekako najdra\u017ei od svetaca sv. Petar. Mo\u017eda zato \u0161to se najvi\u0161e prepoznajem u njemu kao liku. Petra do\u017eivljavam kao jedno veliko dijete, iskreno i ponizno. U istom trenu je i jak i slab. I toga je svjestan. Tr\u010di pred rudu, htio bi sve u\u010diniti za Isusa, a onda lupi glavom u zid. Pa se opravdava. Imam osje\u0107aj da se Isus \u010desto smijao Petrovim dogodov\u0161tinama. Meni su te epizode iz Petrova \u017eivota takva utjeha da je to \u010dudesno. Tako\u0111er me odu\u0161evljava i nadahnjuje desni razbojnik koji je rekao: sjeti me se. On mi je veliki uzor. Vjera tog desnog razbojnika mi je \u010dudo. On je sna\u017eno povjerovao da je Isus Sin Bo\u017eji i Spasitelj. Volio bih imati takvu vjeru i takvo povjerenje u Boga. Ako gledamo ovozemaljski, pa pored roditelja koji su definitivno moji najve\u0107i uzori, tu su moj pokojni stric Josip i strina Luca, te moja baka Jelica (mamina mama). To su ljudi od kojih sam nau\u010dio da je Bog zaista ljubav, milosr\u0111e, dobrota\u2026<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u0160to Vama predstavljaju mladi?<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Prijatelje! Iznad svega prijatelje, pa tek onda ostalo. Isus je sam rekao svojim u\u010denicima: Vas sam nazvao prijateljima (Iv 15,15). Tako i ja osje\u0107am prema onima koji su mi povjereni. To je moje osobno iskustvo u radu s mladim ljudima. Uvuku vam se pod ko\u017eu i ukradu vam srce. To je tako s njima. Koliko vas god nekada naljute ili razo\u010daraju, ne mo\u017ee\u0161 ih ne voljeti. Spontani su, ve\u0107inom niti malo prora\u010dunati, iskreni, puni zanosa i snage koju samo treba pravilno usmjeriti. Znaju voljeti iskreno i bez pretvaranja. Zato im uvijek volim re\u0107i da oni nisu budu\u0107nost nego sada\u0161njost Crkve. Nikakva budu\u0107nost ne dolazi u obzir. Nitko tu budu\u0107nost jama\u010dno nema niti \u0107e je imati. Sada ih treba u\u010diti da su vitalni dio na\u0161e, Kristove Crkve. Mladi ljudi su snaga na\u0161e Crkve. Oni pjevaju u na\u0161im \u017eupama, \u010ditaju na misama, pripremaju razne predstave, sura\u0111uju sa svojim duhovnim asistentima i \u017eupnicima, organiziraju razne akcije i sl. Sve oni to rade, a ne moraju. Prema tome, oni to rade danas. Oni danas svjedo\u010de za Krista, Crkvu, Evan\u0111elje, slu\u017ee Bogu. Zna\u010di, oni su prije svega sada\u0161njost na svoj na\u010din, a onda i budu\u0107nost Crkve.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Po Vama u \u010demu je klju\u010d uspjeha s mladima?<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ne znam! Svatko mora po\u0107i od sebe. Nismo svi isti. Niti imamo isti pristup. Niti ga mo\u017eemo imati. Ja osobno mislim da im prije svega treba dati slobodu i u toj slobodi bremeniti ih odgovorno\u0161\u0107u. Tada mladi \u010dovjek osje\u0107a da ga se cijeni i po\u0161tuje te da se ra\u010duna na njega, da mu se vjeruje. Automatski, on vam tada daruje svoje povjerenje i vi ste za njega prijatelj. Onda \u0107e vam i vjerovati kada mu ne\u0161to ka\u017eete i kada ga savjetujete. Najvi\u0161e \u0107ete ih pridobiti u jednom spontanom pristupu i razgovoru, onako usput \u0161to se ka\u017ee. Mlad se \u010dovjek tada najvi\u0161e otvori i povjerava. Svakoga od nas ne\u0161to mu\u010di, pa i mladog \u010dovjeka. I on to \u017eeli s nekim podijeliti. A u takvim susretima najvi\u0161e se otvaraju. Tada mladi ljudi shva\u0107aju da on za vas nije samo jedan od mnogih, nego netko koga cijenite i za koga imate vremena i volje. Ali ovo sve \u0161to sam rekao odnosi se na na\u0161e ljudske stvarnosti i snage. Glavni klju\u010d je pokazati im Isusa i usmjeriti ih prema Isusu. To oni zapravo i \u017eele. \u017divog Isusa. \u017dele puninu \u017eivota. A to je Isus. Osobno sam prakticirao redovito klanjanje s njima. Tu ih predavao Isus i \u010dekao. Kada se uhvate za Isusa, sve ostalo je lako. I vjerujem da su najvi\u0161e nau\u010dili kod klanjanja, u susretu s Isusom, i u na\u0161im spontanim razgovorima i susretima. I duhovni asistent treba redovito moliti za svoje frama\u0161e i mlade s kojima radi. Tek tada mo\u017ee o\u010dekivati neki uspjeh. Zapravo, na\u0161e je da sijemo, a Gospodin kupi plodove.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u0160to Vi kao duhovni asistent podru\u010dnog bratstva poru\u010dujete mladima?<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Po\u0111ite za Isusom po primjeru svetoga Franje i ne bojte se. Isplatit \u0107e vam se. Vjerujte. Ne dajte da vas pokolebaju. Iskopajte tu snagu u sebi. Jer niste svjesni koliku snagu nosite. Sve \u0161to trebate ve\u0107 imate u sebi. Samo to trebate otkriti. Nemojte se ni s kim uspore\u0111ivati. Budite ono \u0161to jest. \u0160to ka\u017ee papa Franjo: ne dajte da vam ukradu nadu. Zdravi i veseli bili.<\/p>\n frama-hercegovina.com<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U nastavku vam donosimo intervju s novim podru\u010dnim duhovnim asistentom Frame u Hercegovini koji je dao za portal frama-hercegovina.com:<\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":18544,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-18545","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18545","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=18545"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18545\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/18544"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=18545"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=18545"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=18545"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}