Dana\u0161nju nedjelju mogli bismo nazvati: Nedjelja zahvalnosti. Osobito je dojmljivo evan\u0111elje u kojem smo \u010duli kako je Isus ozdravio deset gubavaca, a od njih mu je samo jedan, i to tu\u0111inac, za ozdravljenje zahvalio. Kad je taj ozdravljeni Samarijanac do\u0161ao k Isusu da mu zahvali i \u010dast Bogu iska\u017ee, Isus je zapitao nazo\u010dne: \u201eZar se ne o\u010disti\u0161e desetorica? A gdje su ona devetorica?\u201c<\/p>\n
<\/p>\n
Gubavci su molili Isusa da ih ozdravi od te stra\u0161ne bolesti. Guba je jedna od najopasnijih bolesti na cijelom svijetu. Budu\u0107i da je guba zarazna bo-lest, zato su ljudi odstranjivali gubavce od sebe i bje\u017eali od njih. Isus Krist druk\u010dije postu-pa s gubavcima on ne bje\u017ei od njih, nego im se pribli\u017eava spreman da im pomogne. Pru\u017ea ruku na njih i u isti trenutak ozdravi\u0161e od gube. Postoji jo\u0161 jedna guba, koja jo\u0161 opasnija od tjelesne gube, a to je du\u0161evna guba, koja se zove grijeh. Dana\u0161nji moderni \u010dovjek i moderna \u017eena ne\u0107e vi\u0161e ni da \u010duju o nekoj du\u0161evnoj gubi grijehu. Guba dakle posve iznakazi \u010dovje\u010dje tijelo. Ona truje i uni\u0161tava sve zdrave sokove u \u010dovje\u010djem tijelu. Po\u010dinje bezazleno s mrljama, kasnije izbijaju \u010direvi, koji \u010ditavo tijelo pretvore u jednu ranu. \u010covjeku je tada disanje ote\u017eano, glas biva sve slabiji, a na kraju i oslijepi. Tada \u010ditavi dijelovi tijela po\u010dinju otpadati. Ljudi koji su zdravi bje\u017ee od njih, ili ih odstra-njuju iz svoje sredine. Guba je zaista slika grijeha i grje\u0161nika. Jer grijeh iznaka\u017euje \u010dovjeka koji je slika i prilika Bo\u017eja i oduzima du\u0161i dostojanstvo i ljepotu. Grijeh razara du\u0161evni sklad i ra\u0111a te\u0161kom gri\u017enjom savjesti. \u010covjek kao i guba u po\u010detku po\u010dinje bezazleno malim prijestupcima, a onda malo po malo pada u te\u0161ke grijehe. Zbog njih \u010dovjek potpuno du\u0161evno oslijepi. Vi\u0161e nema oko ni za ono \u0161to je Bo\u017eje, nadnaravno i plemenito. Tada \u010dovjek postaje u pravom smislu \u017eivo-tinja, koja slijepo slijedi svoje nagone. Razum mu slu\u017ei samo utoliko da mo\u017ee \u0161to pod-muklije do\u0107i do svojih grje\u0161nih ciljeva. Malo pomalo posve otvrdne i ne obazire se vi\u0161e ni na kakve opomene ili savjete. Smatra da mu je sve dopu\u0161teno i zato nemilosrdno i bez du\u0161e gazi tu\u0111e po\u0161tenje, djevoja\u010dku \u010dast i \u017eenino dostojanstvo.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Pro\u010ditajte jednu \u0161kolsku zada\u0107u napisanu 4. lipnja 1937. godine.
\u201eMoja je \u017eelja da, kad odrastem, postanem po\u0161ten i radin \u010dovjek. Zasada \u017eelim svr\u0161iti \u0161kolu s odli\u010dnim uspjehom, da razveselim svojeg siroma\u0161nog oca koji me te\u0161kom mu-kom daje u \u0161kolu, jer smo vrlo siroma\u0161ni. Kad jednom, ako Bog da, svr\u0161im \u0161kolu, ne \u0107u mu to nikada zaboraviti, i bio bih nezahvalno dijete kad ga ne bih potpomagao. No, onoj kojoj sam najvi\u0161e du\u017ean zahvalnosti, ne mogu zahvaliti, a to je majka. No, ona \u0107e mi ostati u nezaboravnoj uspomeni moga \u017eivota.\u201c (Majka je ve\u0107 bila umrla.) Tako je pisalo 1937. godine zahvalno dijete Franjo Tu\u0111man. A kakvu zahvalnost prima on danas i od Hrvata i od nehrvata?! Da su i sve one podvale i la\u017ei, \u0161to o njemu govore i pi\u0161u, istina, ne bi imali nezahvalnici opravdanja. Tko to mo\u017ee biti tako nezahvalan i re\u0107i da – nakon mnogo godina, desetlje\u0107a i stolje\u0107a neslobode nas Hrvata kao naroda i nas kao vjernika – nije kona\u010dno pod njegovim vodstvom do\u0161lo do samostalne Hrvatske i slobodne Crkve u Hrvatskoj?!<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
A kolika je nezahvalnost prema hrvatskim braniteljima dragovoljcima koji su slijedili svojeg Vrhovnika i pod njegovim vodstvom oslobodili nas i obranili Hrvatsku?! I kad bi sva ona ocrnjivanja i tu\u017ebe na njih bile istina, zar im ne bismo i tada morali biti zahvalni – jer \u0161to bi bilo od Hrvatske, \u0161to bi se s nama dogodilo, da njih nije bilo?! Ima li netko i me\u0111u nama tko \u0107e licemjerno re\u0107i: oni su u zatvoru radi u\u010dinjena zla, a ne radi u\u010dinjena dobra?!<\/p>\n
Zahvalnost je krijepost. Nismo sami sebi darovali \u017eivot. Bog nam ga je darovao Nismo ni gospodari svoga \u017eivota. On nam ga daruje iz trenutka u trenutak kao dar svoje ljubavi. Zato bi na\u0161 \u017eivot trebao biti trajna zahvalnost Bogu. Zanimljivo je konstatirati da nam je \u010desto tako te\u0161ko re\u0107i hvala. Kojiput se to doga\u0111a zbog zaboravljivosti, a vi\u0161e puta zbog manje ili vi\u0161e svjesne oholosti. \u010cini nam se kao da rije\u010d hvala izra\u017eava preveliku ovisnost, a svi mi \u017eelimo biti neovisni. Priznajmo da je zah-valjivanje na osobit na\u010din ljudski i kr\u0161\u0107anski plemeniti osje\u0107aj. Trebali bismo se diviti ljepotama prirode, tajni milosti. Sve je zapravo plod ljubavi Bo\u017eje prema ljudima. Zahvalnost je znak plemenitosti na\u0161e du\u0161e, znak \u010disto\u0107e na\u0161e savjesti, znak jednostav-nosti i dobrote. Ona je zapravo plod spoznaje da u na\u0161em \u017eivotu nema ni\u010dega \u0161to nismo primili. Sv. Augustin \u0107e re\u0107i: \u201eMi postojimo jer je Bog dobar!\u201c Za tu dobrotu trebalo bi is-kreno re\u0107i velika hvala\u2026 Zahvalnost je odgovor na\u0161ega srca na ljubav Bo\u017ejega Srca: odgovor vjerom, ljubavlju, \u017eivotom\u2026<\/p>\n
Najbolji na\u010din da zahvalimo Bogu za njegove darove, posebice za njegovu dobrotu i iska\u017eemo mu po\u0161tovanje, jest taj da iskoristimo njegove darove u skladu s njegovim planom, a to zna\u010di za njegovu slavu. Za vlastito dobro i za dobro bra\u0107e ljudi.<\/p>\n
\u010covjek koji nije zahvalan dobro\u010dinitelju \u010dovjeku, taj je, ve\u0107 i iz tog razloga, nezahvalan i svom Stvoritelju Bogu.
Nezahvalnost je ru\u017ena i pravednu \u010dovjeku se gadi. Nezahvalnost boli i \u017ealosti onoga prema kome je u\u010dinjena, ali i svakog onog koji ne podnosi nepravdu. Nezahvalan \u010dovjek je \u010dovjek nepravedan i nepo\u0161ten – \u010dovjek bez karaktera. Nezahvalnost je grijeh i uvrjeda Bogu. Bit grijeha jest upravo u \u010dovjekovu odbijanju da Bogu bude zahvalan. Ali zato: zahvalnost godi dobru \u010dovjeku i raduje ga. Zahvalan \u010dovjek je \u010dovjek dobro odgojen, plemenita srca, \u010dasna karaktera, vrijedan po\u0161tovanja. Zahvalnost je Bogu mila i on je pamti. Recimo svom Bogu uvijek HVALA. To je isto \u0161to i re\u0107i mu: Dobro je, moj Bo\u017ee, zadovo-ljan sam i sretan \u0161to je upravo tako, da si ti Bog, a da sam ja tvoje stvorenje. Isus nam je primjer kako biti zahvalan?<\/p>\n
\u00a0Vrhovni sud u Oklahomi (SAD) potvrdio je oporuku jednog starog ne\u017eenje koji je sav svoj imetak ostavio Virginiji dell Michaeli, ljubaznoj djevojci koja mu se jednom nasmije\u0161ila. Ne\u017eenja je imao 37 godina. Njegovi su razgovori bili vrlo suzdr\u017eani. \u017divio je na svojoj farmi koju je obra\u0111ivao. Otuda je odlazio samo kad je u selu trebao \u0161to kupiti. Tako je prilikom jednog takvog odlaska primijetio u drogeriji prodava\u010dicu koja mu se uz prijateljski smije\u0161ak ljubazno obratila. Taj uljudan odnos prema njemu u\u010dinio je u njegovu \u017eivotu preokret. Ta je djevojka bila druk\u010dija od drugih. I, iako s njom nije ni rije\u010di izmijeni-o, oporu\u010dno je toj uljudnoj Virginiji ostavio sav svoj imetak, osim 100 dolara koje su trebali podijeliti otac i brat. \u010covjek je iznenada i naglo umro. Rodbina je bila kivna \u0161to je taj osamljeni ne\u017eenja sve svoje ostavio nekoj nepoznatoj djevojci, a ne njima. U oporuci je bila primjedba: dok mu se nasmije\u0161ila u du\u0107anu, djevojka je bila susretljiva, uljudna i \u0161utljiva. I tako je prema njemu pokazala vrline koje on nikada nije do\u017eivio od svoje rodbine. Bio je to primjer dirljive zahvalnosti. Ali i pouka: nepravedno je ako ljudi ostavljaju svoju imovinu onima koji to nisu zaslu\u017eili, a svojim dobro\u010diniteljima, koji su ih svojom dobrotom zadu\u017eili, ne ostavljaju ni\u0161ta. Po\u0161ten \u010dovjek ne zaboravlja dobro\u010dinstva. On je zahvalan. Bogu je \u010dovjekova zahvalnost mila i pamti je.<\/p>\n
Trudimo se postati svjesni da se u svakoj Euharistiji hranimo Isusovim HVALA, kako bismo se i mi svakoga dana sve vi\u0161e u\u010dili reci Ocu svoje DA. Neka to bude veselo zahvaljivanje, da na\u0161a du\u0161a zadr\u0161\u0107e svaki put od radosti kao \u0161to je Isus zadrhtao kada bi svome Ocu izrekao svoje DA. Neka svaka na\u0161a Euharistija, svaka Sveta pri\u010dest bude na\u0161e iskreno zajedni\u010dko HVALA Ocu. Otvorimo se krjeposti zahvalnosti kako bismo se svake nedjelje mogli do\u017eivjeti kao velika \u017eupna obitelj sabrana oko stola, sa srcem koje iskreno zahvaljuje Ocu. Na to nas poti\u010de sv. Pavao kada ka\u017ee: Uvijek i u svemu zahvaljujte, jer to je volja Bo\u017eja za vas. Iskustvo pokazuje da je molitva zahvale najsna\u017enija molitva i da Bog rado usli\u0161ava takve molitve. Kada nijedna molitva ne poma\u017ee, po\u010dnimo zahvaljivati. Bo\u017eja je volja da zahvaljujemo. A kada smo u Bo\u017ejoj volji, tada je svaka molitva usli\u0161ana.<\/p>\n
Hvala Ti, O\u010de nebeski, na \u010dudesnom daru \u017eivota kojega svakoga trenutka podr\u017eava\u0161! Hvala Ti, O\u010de, \u0161to si nam darovao Isusa, na\u0161ega Spasitelja i velikoga Brata, a s njim i svako dobro! Hvala Ti, O\u010de, \u0161to po Duhu Svetomu izlijeva\u0161 u na\u0161a srca dar vjere, nade i ljubavi! Hvala Ti, \u0161to Ti smijemo biti zahvalni! Amen.<\/p>\n
PRIMJER: Sveta Misa poma\u017ee<\/p>\n
U nekom su selu \u017eivjela dva postolara. Jedan je od njih imao brojnu djecu, a drugi je bio bez djece. Prvi je \u017eivio u skladu s vjerskim propisima te je svaki dan i\u0161ao u crkvu na svetu Misu, dok drugi nije mario za vjeru nego je radio bez prestanka.<\/p>\n
Prvi je sa svojom obitelji \u017eivio vrlo dobro i sve vi\u0161e napredovao, dok drugi nikako nije mogao napredovati. Drugi se \u010dudio prvomu pa ga jednom upita: \u201eKako ti manje radi\u0161 od mene i ima\u0161 ve\u0107u obitelj, a ipak tako lijepo napreduje\u0161, za razliku od mene koji nikako ne mogu krenuti naprijed.\u201c Nato mu ovaj odgovori: \u201eE moj susjede, ja znam za otajstveno blago i svaki dan idem kako bih donio ku\u0107i koliko mi treba. Odatle dolazi sve moje blagostanje. Evo i tebe pozivam da svaki dan po\u0111e\u0161 te uzme\u0161 od toga otajstvenog blaga i pomogne\u0161 sebi u nevolji. Sutra budi spreman da te povedem i poka\u017eem ti to skriveno blago.\u201c Rano ujutro \u010dekao je postolar s velikom radoznalo\u0161\u0107u. Mislio je da \u0107e ga susjed povesti u neko skrovito mjesto gdje se nalazi skriveno blago. Ali nemalo se iznenadio kad ga je ovaj odveo u crkvu i pozvao ga da nazo\u010di svetoj Misi. Bio je nezadovoljan \u0161to je izgubio vrijeme koje je mogao iskoristi i ne\u0161to zaraditi. Ku\u0107i se vratio ozloje\u0111en. Drugi mu dan na vrata ponovno zakuca kolega postolar. Nije mu se i\u0161lo, no pomisli da bi ga ovoga puta mogao odvesti do skrivenog blaga te po\u0111e. Po povratku ku\u0107i bio je jo\u0161 nezadovoljniji. Kada mu tre\u0107ega dana susjed opet pokuca na vrata, naljuti se te re\u010de: \u201ePut do crkve znam i sam i k Misi mogu oti\u0107i kad me bude volja. Zato te nisam zvao, nego da mi poka\u017ee\u0161 blago koje te \u010dini bogatim i sretnim.\u201c Nato \u0107e mu susjed ljubazno: \u201eMoj dragi prijatelju, ne ljuti se na mene. Ja sam ti to blago uistinu pokazao. To se mjesto zove crkva, a blago sveta Misa. Od toga blaga uzmem svaki dan sebi toliko da u mojoj ku\u0107i nikad ni\u010dega ne manjka. \u010cini i ti tako pa \u0107e\u0161 se brzo uvjeriti da sam ti pokazao pravo blago!\u201c Susjed uzme te rije\u010di k srcu, po\u010dne svaki dan dolaziti k svetoj Misi. Otada ga nitko vi\u0161e nije \u010duo da se na ne\u0161to potu\u017eio ili da mu je \u0161togod nedostajalo.<\/p>\n
Sveta Misa \u2013 srce i du\u0161a na\u0161e vjere, srce svijeta i sunce spasa (XVII.)<\/p>\n
Presveta Euharistija trebala bi biti sredi\u0161te na\u0161ega \u017eivota<\/p>\n
Euharistija je najve\u0107a dragocjenost koju je Bog mogao darovati nama \u2013 svojim ljubljenim bi\u0107ima. Priznajmo iskreno da je sveta Misa najdivnije i najsilnije \u010dudo Bo\u017eje ljubavi prema \u010dovjeku kojega Bog od iskona beskrajno ljubi i \u017eeli u\u010diniti vje\u010dno bla\u017eenim i sretnim. Zar se uop\u0107e mo\u017ee zamisliti ve\u0107a dragocjenost od neprestana Bo\u017ejega dari-vanja pod prilikama kruha i vina svima koji Ga trebaju, tra\u017ee i \u010deznu za Njim?! Euharistija je bila i ostala srce i du\u0161a svekolikoga kr\u0161\u0107anskog bogo\u0161tovlja i vjerni\u010dko-ga \u017eivota. Ona je vrhunac svega kr\u0161\u0107anskog \u017eivota. Euharistija je velika milosna rijeka koja izvire ispod kri\u017ea, pere grje\u0161nu zemlju, du\u0161e \u010disti i posve\u0107uje, lije\u010di i spa\u0161ava. Iz nje izlaze sve milosti za vjernika i Crkvu.<\/p>\n
Sluga Bo\u017eji fra Ante Anti\u0107, koji se preselio u vje\u010dnost na glasu svetosti pi\u0161e: \u201eIsus Krist vi\u0161e je ljubio svoga Nebeskoga Oca, Njegovu slavu i \u010dast, nas, na\u0161e dobro i na\u0161e spasenje nego sebe i svoj vlastiti \u017eivot. Iz ove velike, jedino prave ljubavi On je postao \u010dovjekom, uzeo na sebe sve ljudske nevolje, trpio siroma\u0161tvo, progonstvo, prezir i smrt. Sve mu se ovo \u010dinilo malo iz prevelike ljubavi kojom je prema nama izgarao. Da udovolji ovoj \u017earkoj ljubavi, ostao je s nama u Sakramentu oltara i svakome se daje u svetoj pri\u010desti!<\/p>\n
Isus u Presvetom oltarskom sakramentu jest sredi\u0161te, temelj na\u0161ega duhovnog \u017eivota. Na\u0161 je \u017eivot kao rijeka bez ikakvih rukavaca koja se sva izlijeva u beskrajno more presvete euharis-tije \u2013 u bo\u017eansko srce Isusovo u Presvetom oltarskom sakramentu. Isus u presvetoj euharistiji bit \u0107e Sunce Va\u0161ega \u017eivota, U\u010ditelj koji Vas u\u010di i svojim naukom i svojim primjerom. Bit \u0107e zaru\u010dnik komu Vi pripadate i koga ljubite iz svega srca, sve du\u0161e, sve snage svoje i sve jakosti svoje i jedina Vam je \u017eelja s Njim se sjediniti u jednostavnoj vjeri i savr\u0161enoj ljubavi. Vi \u0107ete po duhu pokore mrtviti svoj \u017eivot na ovome svijetu i sa\u010duvati ga za \u017eivot vje\u010dni.\u201c Euharistija za oca Anti\u0107a nije predmet \u0161tovanja, nego izvor i uvir sveukupnoga \u017eivota: \u201ePres-veta Euharistija neka bude sredi\u0161te Va\u0161ega \u017eivota. Ljubiti Isusa u Presvetom sakramentu, nasljedovati ga, \u017eivjeti Njegovim \u017eivotom, hodati u Njegovoj nazo\u010dnosti, biti \u017ertva za Njega u tabernakulu \u2013 eto to je Va\u0161 \u017eivot!\u201c Stoga ne \u010dudi \u0161to Anti\u0107 tako ustrajno i \u017earko poti\u010de na razvijanje te euharisti\u010dne pobo\u017enosti, odnosno duhovnosti. Tako pi\u0161e: \u201eBudite ponizni, maleni, skriveni kao Isus u hostiji, da budete mala hostija koja u sebi nosi Isusa i da ga nasljedujete u dubokoj poniznosti i \u017earkoj ljubavi.\u201c<\/p>\n
\u201eU vremenu smo kada je na\u0161 bo\u017eanski Spasitelj pokazao najve\u0107u ljubav prema nama. Ta se Ijubav pokazala bilo pri ustanovi presvete euharisti\u00acje, bilo u Njegovoj presvetoj muci. Mysterium Crucis et Mysterium Eucharistie tako su usko povezani da jedan pretpostavlja i tuma\u010di drugoga. Ova presveta otajstva najvi\u0161e posve\u00ac\u0107uju du\u0161u i Boga proslavljaju. Isus ho\u0107e da ih se uvijek sje\u0107amo. Po ovim svetim otajstvima mi smo sjedinjeni s Njime i posta-jemo dionici cijeloga Njegova svetoga \u017eivota i svih Njegovih otajstava!\u201c \u201eSrce je moje u Presvetom oltarskom sakramentu. Kad god mogu tijekom dana, ne propu\u0161tam da Mu se poklonim, do\u0111em u kapelu i ostanem kod Njega koliko mogu. Sve svoje molitve \u017eelio bih obaviti pred Njim. Svetu Msu \u017eelim slaviti najbolje. Sv. oficij, sv. Msu \u017eelio bih svaki dan slu\u0161ati, prisustvovati na njoj, pa bilo u koje vrijeme, samo ako sam slobodan. Posebnu pobo\u017enost imam prema sv. Misi.\u201c<\/p>\n
\u201eNajve\u0107a je stvarnost na svijetu Presveti oltarski sakrament. Bog s nama… Budite an\u0111eo tje\u0161itelj presvete euharistije. An\u0111eo koji slu\u017ei presvetu euharistiju, an\u0111eo koji prati presvetu euharistiju… Tu \u0107e Vam Isus otkriti svoju ljubav, svoju milinu i svojom utjehom \u0107e utje\u0161iti \u0161to nadilazi sve rije\u010di i osje\u0107aje.\u201c<\/p>\n
\u201eSva snaga posve\u0107enja i spasenja na\u0161ega dolazi od \u017drtve oltara. Tajna svega djelovanja i uspjeha redovni\u010dko-sve\u0107eni\u010dkoga \u017eivota stoji u jedinstvu s bo\u017eanskim U\u010diteljem koji se \u017ertvu-je u sv. Misi. Na\u0161e klerike moramo upu\u0107ivati neprestano k Isusu u Presvetom sakramentu. Jedinstvo s Njim izvor je sve snage, mo\u0107i i jakosti njihove. \u0160togod sadimo u njihove du\u0161e, sve \u0161to sijemo u njihova srca treba presveta Euharistija oploditi, oja\u010dati i dovesti do punine \u2013 savr\u0161enosti. Ne mo\u017eemo pojmiti klerika koji se posve\u0107uje slu\u017ebi bo\u017eanskoga Spasitelja bez posebne ljubavi prema presvetoj Euharistiji i \u017drtvi oltara.\u201c (AS 1, 8)<\/p>\n
\u201eSve predajte Isusu u presvetoj Euharistiji i Vi kao Njegov an\u0111eo u\u0111ite u Njegove misli, sudove, osje\u0107aje i imajte iste rije\u010di, osje\u0107aje kao i Isus…\u201c (AP 11\/24) Subratu sve\u0107eniku savjetuje: \u201eMolim te revno nastoj oko svoga duhovnog usavr\u0161avanja. Ljubi posebnom ljubavlju presv. Euharistiju. Promatraj je, u\u010di je, \u017eivi s njom i u njoj i za nju. \u010cesto budi kod nje. Na oltaru budi an\u0111eo, u ispovjedaonici milosrdni Samaritanac, na propovjedao-nici apostol, me\u0111u povjerenim stadom dobri pastir, a za bra\u0107u i bli\u017enje kao hostija.\u201c \u201eUgledaj se u sv. hostiju jer je u njoj punina svake krjeposti i savr\u0161enosti. Ako ti je krjepost Isusova zemaljskoga \u017eivota daleko, krjeposti Isusove u sv. hostiji tako su blizu. Jasne su, lako ih vidi\u0161, pipa\u0161. Tu je najdublja poniznost, najve\u0107a ljubav, savr\u0161ena dobrota i milosr\u0111e, neizmjerna veli\u010dina i mo\u0107.<\/p>\n
Isus u sv. hostiji neprestano moli, hvali, slavi, \u010dasti Oca nebeskoga. Provodi \u017eivot skroman, poni\u017een. Ljubi ti\u0161inu i muk. \u010citav \u017eivot boravi u samozataji sebe, svoje slave i veli\u010dine. Kao da zaboravlja na se, a nas se uvijek sje\u0107a, daje nam svoje milosti, poma\u017ee nas, opra\u0161ta nam. Eto vidi\u0161, u sv. hostiji nalazi\u0161 primjer svake krjeposti i ako ima\u0161 sre\u0107u da ga gleda\u0161, milost da ga poha\u0111a\u0161, da se Njim hrani\u0161, ima\u0161 du\u017enost nasljedovati ga i nje\u017eno ljubiti.\u201c Istinska euharistijska duhovnost i euharistijska pobo\u017enost, tako tipi\u010dne za franjeva\u010dku du-hovnost, sigurno su ozra\u010dje i prostor u kojemu \u0107e se mo\u0107i razvijati i euharistijski duh slu\u017eenja. \u201eNasljedovanje presvete Euharistije slu\u017ei svakome i uvijek. I vi ste slu\u017ebenici Njegovi koji slu\u017ee da biste bili sli\u010dni Isusu u Oltarskom sakramentu koji je svima sve.\u201c Zbog toga je za oca Anti\u0107a Isus u svetohrani\u0161tu najbolje mjesto gdje \u010dovjek mo\u017ee slu\u0161ati svu dubinu Bo\u017eje ljubavi i gdje i sam mo\u017ee postati osoba \u017earke ljubavi.<\/p>\n
\u201eUlaziti svaki dan u \u017eivot presvete euharistije, svako jutro ku\u0161ati kod Njegova stola i u posje-tima preko dana dubinu, visinu, \u0161irinu Njegove ljubavi u tabernakulu, eto pravoga napretka va\u0161ega duhovnog \u017eivota, va\u0161e \u017eivotne misije u svetom Redu…\u201c<\/p>\n
Najbolja motivacija takve duhovnosti i takve euharistijske pobo\u017enosti jest duboka vjera u dje-lotvornu prisutnost Isusa u Presvetom sakramentu i \u017eelja da se s Njim u svemu suobli\u010di. \u201eVa\u0161a je sredi\u0161nja misao presveta euharistija. Isus me iz tabernakula gleda, prati, svugdje me slijedi. Ja radim, vr\u0161im svoju du\u017enost, svoj posao za Nj, s Njime i po Njemu!\u201c<\/p>\n
U\u0111ite u bo\u017eanski svijet presv. Euharistije koja kru\u017ei cijelim svijetom i zato je me\u0111u nama da se Bog proslavljuje i du\u0161e spasavaju. Ne gledajte na svoje interese, nego na Bo\u017eje. Presveta je Euharistija kao ljupka oaza Elim usred pustinje gdje se palme uvis di\u017eu, izvori \u017eubore, gdje se ostvaruju rije\u010di: \u201eVenite ad me omnes, qui onerati estis, et ego refitiat vos\u201c, ili, \u201eIsus u euharistiji je (taj) prijatelj nad prijateljima. On jedini ima dovoljno duha i srca, jedini On dovoljno je lijep i bogat, mo\u0107an i dobrostiv.\u201c Zadivljuju\u0107i je taj \u017eivi, iskustveni govor o. Anti\u0107a o Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Iz iskustva je govorio da u euharistijskom Isusu valja na\u0107i temeljno duhovno upori\u0161te.<\/p>\n
Jednom je sve\u0107eniku poru\u010dio: \u201eA gdje sada ima\u0161 lsusa \u017eiva, stvarna? U presvetoj Euharistiji. Eto tvoje posebne pobo\u017enosti koju \u0107e\u0161 vazda \u017eivom vjerom i duhovnom ponizno\u0161\u0107u vr\u0161iti. \u0160to vi\u0161e, \u0161to \u010de\u0161\u0107e presvetoj Euharistiji duhom i srcem treba\u0161 nazo\u010diti. U te\u0161ko\u0107ama, u dvojbi, napasti, u sumnji, u \u017ealosti, u radosti, u uspjehu i veselju \u2013 u svemu odmah k euharistij-skom bo\u017eanskom Srcu. Sve Njemu prikazati, darovati, \u017ertvovati s Njime od svega odcijepljen, \u010dist ostati.\u201c (o. Ante Anti\u0107) \u00a0<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
rastimougospodinu.com<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"