Svjetski je misijski dan. Dan molitve za misije i misionare. Crkva Kristova je od Boga poslana i zadu\u017eena kako bi svim ljudima navije\u0161tala spasenje i otkupljenje. Poslana je biti \u2013 univerzalni sakrament spasenja. Temelj tom navije\u0161tanju je njezina zahvalnost prema Bogu koji je o\u017eivljuje svojim duhom i ljubav prema ljudima.<\/p>\n
<\/p>\n
Propovijedanje vesele vijesti o spasenju svih ljudi u Isusu Kristu je osnovna du\u017enost Crkve, svih kr\u0161\u0107ana, pa i nas. Na to nas obvezuje Kristova ljubav i njegova zapovijed. Ne zaboravimo da je Crkva misionarska. Isus je bio prvi misionar. Svaki od nas je misio-nar. I mi smo misijsko podru\u010dje i pozvani smo da se svaki dan obra\u0107amo. Pro\u0161lo je je ve\u0107 1983. godine od onoga trenutka kad je Isus rekao apostolima i njihovim nasljednicima: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Po\u0111ite, dakle i u\u010dinite sve naro-de mojim u\u010denicima krste\u0107i ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i u\u010de\u0107i ih da vr\u0161e sve \u0161to sam vam zapovijedio!” (Mt 28,18-20). Evan\u0111elist Marko zapisa: “Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakome stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit \u0107e se, a tko ne uzvjeruje, osuditi \u0107e se!” (Mk 16,15-16).<\/p>\n
Apostoli su izvr\u0161ili Kristov nalog. Razi\u0161li su se diljem svijeta, posijali sjeme Bo\u017eje rije\u010di u ljudska srca. Veliki dio \u010dovje\u010danstva je jo\u0161 uvijek nekr\u0161\u0107anski, ne poznaje Krista ni njegovo evan\u0111elje. Mi katolici trebamo biti sretni \u0161to se nalazimo u katoli\u010dkoj Crkvi, gdje dobivamo obilje milosti, te se mo\u017eemo mnogo lak\u0161e spasiti nego drugi, pod uvjetom da se poslu\u017eimo svetim sakramentima. Nemojmo nikada zaboraviti: Osnovni zadatak Crkve jest navije\u0161tati da je Isus Krist umro za na\u0161e grijehe i uskrsnuo radi na\u0161ega spasenja. Isus je svima pomagao, osloba\u0111ao je ljude od svih sila tame, lije\u010dio ih i spasavao. Svi smo pozvani biti misionari i svjedfo\u010diti za Isusa Krista u dana\u0161njem svijetu. Da bi to uspjeli, trebali bismo upoznati i zavoljeti Krista kao \u0161to je on nas ljubio umiru\u0107i za nas na kri\u017eu. Na tu Kristovu ljubav uzvratmo svojom ljubavlju. To je bit i poslanje svete Crkve. Budimo misionari Kristove ljubavi tu gdje \u017eivimo i radimo. Neka nam misijski dan – bude dan vjere, molitve i dan akcije.
Probudimo svi svijest u ovoj godini vjere, da se \u0161irenje kraljevstva Bo\u017ejega ti\u010de svih nas i da smo svi du\u017eni doprinijeti svoj dio. Danas je svima jasno da je crkva jedina nada i jedino uto\u010di\u0161te \u010dovje\u010danstva. Crkva smo svi mi.<\/p>\n
\u201eVjera je dragocjeni Bo\u017eji dar koji otvara na\u0161a srca da ga mo\u017eemo upoznati i ljubiti. On \u017eeli u\u0107i u odnos s nama da nas u\u010dini dionicima samoga svog \u017eivota i na\u0161 \u017eivot u\u010diniti smislenijim, boljim, ljep\u0161im. Bog nas ljubi. Vjera, bi trebala biti prihva\u0107ena, a to zna\u010di da tra\u017ei na\u0161 osobni odgovor, hrabrost da se uzdamo u Boga, da \u017eivimo njegovu ljubav i budemo zahvalni za njegovo beskrajno milosr\u0111e.\u201c (Papa Franjo) Bog ho\u0107e da svijet spa\u0161ava po nama: posredstvom hierarhije, sve\u0107enika, redovnika, redovnica i svega vjernoga puka, tj. svih nas.
To je te\u0161ka i odgovorna zada\u0107a. Sjetimo se da je Isus rekao: “Ja sam s vama u sve dane do svr\u0161etka svijeta!” (Mt 28,20). Njegova nam pomo\u0107 ne\u0107e izostati.<\/p>\n
Misijska nedjelja neka bude dan akcije. Cijeli na\u0161 \u017eivot trebao bi biti protkan misijskim radom. To je na\u0161e \u017eivotno i glavno poslanje. Potrebno je uvijek iznova sje\u0107ati se milijuna i milijuna pogana koji nisu upoznali Krista i Bo\u017eju ljubav. Molimo i za sve one koji slijede neku od velikih religija. Molimo da Gospodin pozove \u0161to vi\u0161e mladih koji \u0107e se postati – misionari da budu neu-morni u navije\u0161tanju radosne vijesti i da bi krijepili sakramentima umorne i optere\u0107ene na putu \u017eivota. Pomozimo im svojim molitvama i \u017ertvama, milostinjom i ostalim dobrim djelima!<\/p>\n
Primjer: U Kini je pre\u0161ao na katoli\u010dku vjeru otac sa svoja dva o\u017eenjena sina i unucima. Samo su snahe ostale poganke. Starome ocu bilo je to silno te\u0161ko. Kada nisu koristile opomene, odlu\u010dio je za obra\u0107enje svojih snaha tri puta u tjednu postiti i dnevno moliti po tri krunice, dok se snahe ne obrate. Tako je \u010dinio pet godina. A onda je Gospodin pogle-dao na njegovu \u017ertvu i snahe su primile sveto kr\u0161tenje.
Jedan kineski misionar, salezijanac, pripovijeda. Jednom mu dotr\u010da u susret dje\u010dak s vije\u0161\u0107u: “Dragi o\u010de, moj otac \u017eeli primiti sveto kr\u0161tenje!” Misionar ga upita za\u0161to je tako slab i mr\u0161av? On odgovori: “Postio sam tri dana da se moj otac obrati i pokrsti!” Divne li revnosti maloga novog kr\u0161\u0107anina \u010dija je obitelj bila poganska.<\/p>\n
U Viktoriji Niansi na\u0161ao je misionar jedne ve\u010deri pred crkvom maloga zaplakanoga Crnca od \u0161est godina koji je ve\u0107 i\u0161ao u \u0161kolu. Kad ga je misionar upitao za\u0161to pla\u010de, dje\u010dak je odgovorio: “Zar nisi vidio kako on trpi?” “O kome ti govori\u0161, tko trpi!?” Malecki re\u010de: “O na\u0161em Isusu pribitom na kri\u017eu!” Mali\u0161an je u crkvi promatrao Isusa na kri\u017eu i zbog toga je proplakalo njegovo srce. Misionar ga je pohvalio. A dje\u010dak tada re\u010de: “O\u010de, dopusti da Isus utje\u0161i mene sirotu i da mi se nasmije\u0161i kad ga primim u svetoj Pri\u010desti. Dopustite mi pristupiti sv. Pri\u010desti!” Sve\u0107enik mu je dopustio…<\/p>\n
U listopadu 1860. godine jedne pari\u0161ke novine donijele su jedan \u010dlanak u kojem opisuju nekoliko katoli\u010dkih mladi\u0107a koji su radosno i otvorena \u010dela polo\u017eili sve\u010dane zavjete: \u010disto\u0107e, siroma\u0161tva i poslu\u0161nosti i odrekli se zauvijek svijeta i svjetskih u\u017eivanja i posvetili se isklju\u010divo Kristu i njegovoj slu\u017ebi. Ti mladi\u0107i su bili budu\u0107i katoli\u010dki misionari. Jedan od njih bio je i Damjan De Veuster, selja\u010dki sin Flandrije. Njegova ljubav prema neumrlim du\u0161ama dovela ga je na osamljeni otok Molokaj, u sredi\u0161te Tihoga Oceana, me\u0111u gubavce. Na taj otok ameri\u010dka valda slala je sve gubavce da tamo umru. 16 punih godina sve do svoje smrti ostao je otac Damjan tje\u0161e\u0107i i poma\u017eu\u0107i svim du\u0161ama. I sam je obolio od gube. Kad mu je vlada iz Honelulu ponudila guvernerstvo (upravu) nad Malokajem i godi\u0161nju pla\u0107u od 10.000 dolara. Damjan je odgovorio vladi: “Nudite mi 10.000 $ za moj rad na Molokaju. Primite na znanje da za taj novac ne bih ostao ni pet minuta. Jedino Bog i spasenje du\u0161a me dr\u017ee!”<\/p>\n
Kad bismo svaki dan izmolili po jedan O\u010dena\u0161, mjese\u010dno jednu svetu Misu slavili i svetu Pri\u010dest ponizno primili za misije, Isus bi nas za to vrlo nagradio. Onda bismo mogli jednom s Kristom re\u0107i: “Ja sam te proslavio na zemlji…djelo sam izvr\u0161io, koje si mi dao, da u\u010dinim. Sad ti, O\u010de, proslavi mene… u ruke tvoje predajem duh svoj!”<\/p>\n
Fra Petar Ljubi\u010di\u0107 | rastimougospodinu.com<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"