Pri\u010da je ovo o Riti Plotegher \u2013 Pollice, humanitarki, vjernici, obrtnici koja je u Me\u0111ugorje prvi put do\u0161la kao hodo\u010dasnica 1985.godine, prona\u0161la svoj mir i tu ostala do danas bore\u0107i se za obi\u010dnog malog \u010dovjeka, njegova prava i nastoje\u0107i mu pomo\u0107i koliko je u njezinoj mo\u0107i. Nije joj uvijek bilo lako boj biti s Hercegovcima, ali veliko srce i jo\u0161 ve\u0107a hrabrost te male \u017eene<\/p>\n
<\/p>\n
napravila je od nje heroinu. U razgovoru za glasbrotnja.net doznajte \u0161to je sve pro\u0161la Talijanka na tvrdom Hercegova\u010dkom kamenu u proteklih tridesetak godina.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Va\u0161 dolazak u Me\u0111ugorje \u2013 \u0161to je prevagnulo pa ste ostali?<\/strong><\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 U Me\u0111ugorje sam do\u0161la kao hodo\u010dasnica 1985.godine nakon pogibije k\u0107eri, tra\u017eila sam unutarnji mir. Posjetila sam Svetu Zemlju, Fatimu, ali dolaskom u Sveti\u0161te Kraljice mira prona\u0161la sam dugo tra\u017eeni mir. Dolazila sam vi\u0161e puta prije nego sam odlu\u010dila ostati u Me\u0111ugorju. Zapravo mir koji sam ovdje prona\u0161la bio je presudan da ostanem.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 Naime, 1989. godine jedan talijanski sve\u0107enik Luciano tra\u017eio je osobu koja bi \u017eivjela u Me\u0111ugorju i prodavala religiozne knjige o Me\u0111ugorju, ali na talijanskom jeziku, jer do tada hodo\u010dasnici iz Italije nisu mogli na svom jeziku kupiti knjigu o Me\u0111ugorju. Javila sam se na razgovor, a sve\u0107enik mi je rekao:\u201dIdemo moliti Rita da vidimo jesi li ti za to ili nisi\u201d. Padre Luciano je odlu\u010dio ukazati mi povjerenje i ostavio me da obavljam tu du\u017enost ovdje u Me\u0111ugorju. Kako bi otvorila knji\u017enicu s religioznim knjigama na talijanskom jeziku morala sam do Beograda po dopu\u0161tenje za rad, a i srediti boravi\u0161nu dozvolu u \u010demu mi je pomogao odvjetnik. Za petnaest dana dobila sam odgovor iz Beograda da mogu otvoriti knji\u017enicu i da sam upisana u tada\u0161njoj Jugoslaviji\u00a0 u boravi\u0161ne knjige u Beogradu kao prvi strani dr\u017eavljanin na prvoj stranici, prva osoba sa stranim dr\u017eavljanstvom koja ima dozvolu za rad ne samo u Me\u0111ugorju nego u cijeloj biv\u0161oj Jugoslaviji. Knjige su stigle na Carinu u Mostar i tu ostale mjesecima, mnogo\u00a0 vi\u0161e nego je trajalo dobivanje dozvole za rad. Potro\u0161ila sam brdo novaca, kako bih preuzela knjige, a svi su se \u010dudili kako jedna mala \u017eenica radi taj posao, vladalo je mi\u0161ljenje da ta privilegija pripada samo mu\u0161karcima, oni su bili ti koji su vodili poslove. Nisam odustajala, izborila sam se i otvorila trgovinu s religijskim knjigama o Me\u0111ugorju na talijanskom jeziku.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 Rat me zatekao u Me\u0111ugorju, nisam ni pomislila oti\u0107i, odmah sam se prihvatila posla, kako i na koji na\u010din pomo\u0107i.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Organizirali ste humanitarnu pomo\u0107 tijekom agresije na ovim prostorima?<\/strong><\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 Ne samo humanitarnu pomo\u0107. Moj suprug Ernesto i ja\u00a0 pomagali smo pri transportu ranjenika iz Ratne bolnice na Bijelom Brijegu u Mostaru\u00a0 za Italiju, dostavljali smo krv i plazmu u bolnicu, hranu i odje\u0107u. U Udruzi fra Didak Bunti\u0107 u \u0160irokom Brijegu dobili smo propusnice za kretanje i prijelaz granice, ali i zahvalu Ratne bolnice u Mostaru. Tada sam u Italiji imala pet trgovina, sve sam ih prodala i novac ponijela ovamo kako bih pomagala ljudima, ni trenutka nismo dvojili \u0161to nam je \u010diniti. Tada smo vi\u0161e od 85 ranjenika,me\u0111u kojima vojnike, \u017eene i djecu, prebacili u Italiju, pomagali smo i izbjegli\u010dkom kampu gdje su bili smje\u0161teni Hrvati s ovih prostora u Ba\u0161koj Vodi i Ba\u0161kom Polju, trebala je toj djeci hrana i odje\u0107a, napustili su domove, na par dana i ponijeli najnu\u017enije, a ostali par godina u izbjegli\u0161tvu. Dosta smo sura\u0111ivali i sa Socijalnom slu\u017ebom u \u0160irokom Brijegu koja nam je davala smjernice komu i kako pomo\u0107i. Sje\u0107am se jako \u017eivo tih ljudi, djece, \u017eena njihova straha i neizvjesnosti, ali i zahvale kad su znali da nisu sami i napu\u0161teni.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Sa suprugom ste pokrenuli izgradnju zajednice\u00a0 u Zvirovi\u0107ima?<\/strong><\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 Ernesto je \u017eelio sagraditi Crkvu, velebnu, imao je zamisao. Ja sam \u010desto u no\u0107nim satima odlazila moliti u miru kad nema gu\u017eve pod Plavim kri\u017eem. Jedne ve\u010deri sam mole\u0107i upitala:\u201dBo\u017ee \u0161to jo\u0161 \u017eeli\u0161 da u\u010dinim?\u201d. Kad sam se vra\u0107ala doma srela sam dvoje mladih i pitala ih \u0161to rade u kasnim satima, bila je pro\u0161la pono\u0107, na ulici. Odgovorili su da ne znaju gdje \u0107e, pozvala sam ih kod sebe, nahranila ih i pru\u017eila im preno\u0107i\u0161te. Ujutro smo razgovarali. Interesiralo me \u0161to su zavr\u0161ili i \u0161to rade. Zanat, odgovorili su. Ernesto im je dao izvija\u010d, a de\u010dko je upitao:\u201d\u0160to \u0107u s tim\u201d? Tada mi se rodila ideja, ta djeca su zavr\u0161ila srednju \u0161kolu, a ne znaju ni za \u0161to izvija\u010d slu\u017ei, pomislila sam treba osnovati srednjo\u0161kolski centar s prakti\u010dnom nastavom za djecu iz BiH kako bi nau\u010dili raditi. Kazala sam i suprugu:\u201dErnesto Crkava ima, hajde da napravimo ne\u0161to za ovu djecu!\u201d Slo\u017eio se sa mnom, a ja sam bila zahvalna Bogu \u0161to mi je poslao tu djecu na put i dao trag \u0161to mi je \u010diniti. Odmah sam oti\u0161la u Mostar razgovarati s na\u010delnikom Op\u0107ine Mostar, bila je to 1997. ili 1998.godina ne sje\u0107am se to\u010dno. Saslu\u0161ao me i ponudio zemlju u Kru\u0161evu da napravim, kako sam zamislila, male ku\u0107ice kao radionice. Onda su se pojavili problemi, na toj zemlji je bilo planirano praviti ne\u0161to drugo, a i nije bilo razminirano pa sam odustala, ne od ideje, nego toga lokaliteta. Sljede\u0107a stanica bila mi je Op\u0107ina \u010capljina, pitala sam ih da mi daju zemlju u \u0160urmancima za projekt. Istodobno u Me\u0111ugorju je bio industrijalac iz Italije, , sve sam mu ispri\u010dala, a projekt i zamisao su mu se svidjeli. Pozvao me u Italiju da o svemu porazgovaramo na miru. Ubrzo sam otputovala u Italiju i susreli smo se, predlo\u017eio mi je da osnujemo Udrugu \u201cRegina della pace\u201d u Italiji, \u010dija bi podru\u017enica bila u BiH i zvala bi se \u201cKraljica mira\u201d. Tako sam i u\u010dinila-Udruga u Italiji je osnovana, vratila sam se u BiH prevela Statut Udruge i s odvjetnikom u Sarajevu zatra\u017eila osnivanje Podru\u017enice u Me\u0111ugorju. Odgovorni za Podru\u017enicu \u201cRegina della pace\u201d-\u201dKraljica mira\u201d bili\u00a0 su Ernesto i Rita Pollice i sve smo radili uz konzultiranje Sredi\u0161njice u Italiji. I danas posjedujem sve originale Ugovora. Povjerenstvo iz Me\u0111ugorja nije nam dopustilo gradnju objekata u \u0160urmancima, pa mi je prijatelj iz \u010capljine predlo\u017eio\u00a0 da zatra\u017eim od Op\u0107ine \u010capljina drugi lokalitet na podru\u010dju Mjesne zajednice Zvirovi\u0107i. U Op\u0107ini smo predstavili projekt i za izgradnju \u0161kole prakti\u010dne nastave za djecu s podru\u010dja BiH tra\u017eili smo 70 tisu\u0107a metara \u010detvornih zemlje. Op\u0107ina je dodijelila zemlju, a Sredi\u0161njica \u201cRegina della pace\u201d ju je uredno platila preko Podru\u017enice \u201cKraljica mira\u201d u BiH. Kad smo zavr\u0161ili sve \u0161to je Ugovorom bilo potpisano\u00a0 polo\u017eili smo kamen temeljac, a don Damjan, \u017eupnik iz Studenaca blagoslovio je po\u010detak radova. Na\u0161li smo i tvrtku koja \u0107e izvoditi radove, a sve u dogovoru sa Sredi\u0161njicom \u201cRegina della pace\u201d u Italiji.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 Nedugo zatim po\u010dinju problemi, naime Ernesto je svakodnevno pisao o tijeku radova i izvje\u0161\u0107a slao u Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica u Sarajevo. Jednog dana samo nam je kazano da vi\u0161e nismo nadle\u017eni za tu organizaciju. Obrazlo\u017eenje nismo nikada dobili ni usmenim ni pismenim putem. Suprug se nije mogao pomiriti s tim pa je napisao pismo financijeru, ali ni od njega nije dobio odgovor. Potra\u017eila sam na Sudu odgovore, kazano nam je da vi\u0161e nismo nadle\u017eni i da su imenovane nove osobe u Udrugu. To je bilo previ\u0161e za Ernesta, htio je da sve bude prema Zakonu i iako smo imali originale Ugovora, ispali smo delikventi. Poslali smo dopise svima s kojima smo sura\u0111ivali da vi\u0161e nemamo nikakvu odgovornost\u00a0 u\u00a0 Udruzi i da ne \u017eelimo odgovarati za njihove daljnje postupke.\u00a0 Suprug to nije mogao podnijeti, razbolio se i nedugo potom dobio infarkt i umro. Poslije o projektu nisam htjela ni \u010duti.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kako ste Vi povezani s Novim Horizontima koji su danas na naslovnicama medija?<\/strong><\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 De\u010dki i djevojke\u00a0 iz Novih horizonata po\u010deli su dolaziti do mene, nisu imali ni\u0161ta. Nastojala sam im pomo\u0107i. Moje prijatelje koji su dolazili u Me\u0111ugorje i svra\u0107ali do mene upoznala sam s problemom tih mladih ljudi i tra\u017eila ih pomo\u0107 za njih. Mnogi su im i pomogli, tada su Novi Horizonti bili smje\u0161teni u jednoj ku\u0107i u Bijakovi\u0107ima. Samo \u0107u se kratko vratiti na zemlju u Zvirovi\u0107ima gdje su trenuta\u010dno smje\u0161teni \u201cNovi horizonti\u201d kad smo potpisivali dokumente u Op\u0107ini \u010capljina za izgradnju \u0161kolskoga centra s prakti\u010dnom nastavom izri\u010dito je navedeno da tu ne smiju biti smje\u0161teni: drogera\u0161i, alkoholi\u010dari, ovisnici ni jedne vrste. A \u0161to je sad? Ostalo kao i Vi znam samo iz tiskovina.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Predsjednica ste Udruge \u201cKraljica obitelji\u201d \u2013 djelatnost Udruge?<\/strong><\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 Bila sam razo\u010darana tada svime \u0161to se dogodilo oko Udruge u Italiji i nisam htjela \u010duti ni za \u0161to, ali suprug me nagovorio da otvorim Udrugu \u201cKraljica obitelji\u201d u BiH \u0161to sam njemu za ljubav tada i u\u010dinila. Obilazim stare i iznemogle osobe u Zvirovi\u0107ima i nastojim im pomo\u0107i. Sinula mi je ideja kako bi bilo dobro da su stare i iznemogle osobe\u00a0 na jednom mjestu gdje bi se o njima skrbila, pru\u017eila im pomo\u0107 medicinsku i materijalnu. Tada je sve ostalo na zamisli, ali ne za dugo.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Imali ste dobru volju izgraditi Dom za stare i iznemogle u Op\u0107ini \u010citluk, na podru\u010dju \u017dupe sv. Jakova u Me\u0111ugorju \u2013 \u0161to je bilo presudno pa ste odustali od realizacije projekta?<\/strong><\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 Moja je \u017eelja za \u017eivota izgraditi ne\u0161to na dobrobit ovih ljudi \u0161to \u0107e njima ostati i nakon mene. Prigodom obilaska starih osoba kojima smo dostavili pomo\u0107 prije dvije godine u jednoj \u010ditlu\u010dkoj mjesnoj zajednici i uvida u stanje u kojem se te osobe nalaze izaslanstvo Talijanskog veleposlanstva u Austriji\u00a0 koji su tada bili sa mnom predlo\u017eilo je, a \u0161to je bilo i na tragu moje zamisli, kako bi bilo lijepo ovdje izgraditi Centar za stare i iznemogle osobe.\u00a0 Stupili smo u kontakt s na\u010delnikom Op\u0107ine \u010citluk, predstavila sam mu svoju zamisao, rekao mi je da napi\u0161em pismo nakane i projekt dostavim u Op\u0107inu, \u0161to sam i u\u010dinila. Pismeni odgovor nisam dobila, samo je usmeno kazano kako narod ne \u017eeli dati zemlji\u0161te za Stara\u010dki dom u blizini Me\u0111ugorja. Kad je kolegica kontaktirala tajnicu na\u010delnika Op\u0107ine \u010citluk i tra\u017eila povratak projekta kazano joj je da ga ne mogu prona\u0107i i da je vjerojatno ba\u010den, od tada se projektu gubi svaki trag. Ne\u0107u odustati, ideju imam, a ni novac ne\u0107e biti problem, samo trebam na\u0107i zainteresiranu stranu koja \u0107e mi pomo\u0107i da realiziram projekt. Op\u0107ina \u010citluk nije prepoznala projekt kao ne\u0161to \u0161to bi pomoglo starima s podru\u010dja Op\u0107ine za koje se nitko ne brine. Naime, Centar za stare i iznemogle osobe zamislila sam tako da zemlja koju bih dobila od Op\u0107ine i na kojoj bi se gradilo ostaje u vlasni\u0161tvu te iste op\u0107ine, izgradnju bi financirala Udruga \u201cKraljica obitelji\u201d kao i rad Centra, a u njemu bi radili djelatnici s podru\u010dja Op\u0107ine. Nadzor nad radom Centra, tako\u0111er bi imala Socijalna slu\u017eba Op\u0107ine i podru\u010dni \u017eupnik.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Dakle u Op\u0107ini \u010citluk nisu imali sluha za projekt Centra za stare i iznemogle osobe, \u0161to Vam je dalje \u010diniti?<\/strong><\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 Istina, nisu, ali su u Op\u0107ini Ljubu\u0161ki<\/strong> s rado\u0161\u0107u do\u010dekali ideju, mada imaju ve\u0107 dva stara\u010dka doma. Ponudili su mi zemlju nadomak Me\u0111ugorja, na lokalitetu\u00a0 kod Miletine, 15-20 tisu\u0107a \u010detvornih metara na kojima \u0107e biti izgra\u0111en Centar za stare i iznemogle osobe. Nadam se kako \u0107u za \u017eivota ipak uspjeti realizirati ne\u0161to na dobrobit ljudi s kojima sam se sa\u017eivjela proteklih tridesetak godina. Moj Ernesto je volio Hercegovce, \u010dak mu je bilo drago kad bi mu na\u0161i prijatelji iz Italije kazali da je Hercegovac, a i ja ih volim.<\/p>\n Bilo nam je zadovoljstvo razgovarati sa \u017eenom koja svim svojim bi\u0107em di\u0161e za ljude na ovim prostorima, a zauzvrat ne tra\u017ei ni\u0161ta, sve \u0161to je trebala je mir kojega je dobila u Me\u0111ugorju i zbog kojega je ostala tu.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n glasbrotnja.net<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"