Ako su ovda\u0161nji Hrvati najve\u0107i kupci robe iz RH, bilo bi logi\u010dno da tamo\u0161nja poduze\u0107a ovdje svoja predstavni\u0161tva otvaraju me\u0111u onima koji te proizvode kupuju. Za\u010dudo, ve\u0107ina tvrtki iz RH svoja je predstavni\u0161tva otvorila me\u0111u onima koji preziru najprije samu hrvatsku dr\u017eavu, a onda i sve njezino.<\/p>\n
<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
\u010cesto mo\u017eemo \u010duti kako se novcem sve kupiti mo\u017ee. Slijedom takva razmi\u0161ljanja velik broj ljudi novac smatra najva\u017enijom stvari u \u017eivotu. Da se dokopaju novca, neki su spremni ukrasti, slagati, prevariti pa i ubiti onoga tko im se nade kao prepreka do cilja. Vlasnici poduze\u0107a \u010desto ne biraju sredstva kako bi do\u0161li do \u0161to ve\u0107ega profita. Pritom \u010desto zakidaju radnike koji su najvrjednija poluga njihove tvrtke. Tako zara\u0111en novac nerijetko tro\u0161e kao raskala\u0161ena djeca. Upravo nam takvi ljudi serviraju pri\u010de o tomu kako novac nema du\u0161u, kako novac ne poznaje nacije i granice, te da ga treba ulagati tamo gdje \u0107e se bolje oploditi.<\/p>\n
Svojedobno je Republika Hrvatska na sebe preuzela obvezu pomagati Hrvatima s ovu stranu granice. U prija\u0161nja vremena ta se pomo\u0107 o\u010ditovala na razne na\u010dine, a medijski je najvi\u0161e pra\u0107ena godi\u0161nja vi\u0161emilijunska uplata za razne zdravstvene, kulturne i druge ustanove Hrvata u BiH. Dakako, ta vrsta pomo\u0107i nije zanemariva, jer su se tako pripomogle mnoge manje ili ve\u0107e institucije ovda\u0161njih Hrvata. Oni koji su s obje strane granice nerado gledali na ovu pomo\u0107 nerijetko su prigovarali kako “siroma\u0161na” Hrvatska rasipa novac po bespu\u0107ima “susjedne dr\u017eave”. U isto vrijeme zaboravljaju i namjerno previ\u0111aju da su upravo Hrvati u BiH najve\u0107i potro\u0161a\u010di proizvoda iz RH. Ovdje smo do\u0161li do glavnoga naglaska ovoga osvrta. Naime, ako su ovda\u0161nji Hrvati najve\u0107i kupci robe iz RH, bilo bi logi\u010dno da tamo\u0161nja poduze\u0107a ovdje svoja predstavni\u0161tva otvaraju medu onima koji te proizvode kupuju. Za\u010dudo, ve\u0107ina tvrtki iz RH svoja je predstavni\u0161tva otvorila medu onima koji preziru najprije samu hrvatsku dr\u017eavu, a onda i sve njezino. O\u010dito su se vodili mi\u0161lju: Na\u0161i svakako ostaju na\u0161i i oni \u0107e kupovati na\u0161e proizvode, a predstavni\u0161tva \u0107emo otvoriti kod onih drugih ili onih tre\u0107ih ne bismo li jo\u0161 pone\u0161to “u\u0161i\u0107arili”. Budu\u0107i da su doti\u010dna predstavni\u0161tva otvorena u sredinama gdje \u017eivi veoma mali postotak Hrvata, direktori tih predstavni\u0161tava, ali i ostali zaposlenici uglavnom su “oni drugi” ili “oni tre\u0107i”. Zar se na taj na\u010din ostvaruje “bratska pomo\u0107” Hrvatima s ovu stranu granice? Jasno, sad \u0107e se i ovdje upotrijebiti dosko\u010dica kako novac ne poznaje nacionalnosti. Ni kao zajednica ovda\u0161njih Hrvata, ni kao pojedinci na ovo ne mo\u017eemo utjecati, ali zbog toga moramo izraziti duboko \u017ealjenje.<\/p>\n
Mo\u017eda jo\u0161 vi\u0161e od toga financijsko-materijalnoga pitanja i problema zapo\u0161ljavanja “onih drugih” i “onih tre\u0107ih” ovda\u0161nje Hrvate vrije\u0111a i boli na\u010din komuniciranja tih predstavni\u0161tava s potro\u0161a\u010dima proizvoda iz RH. Naime, Hrvati u BiH kupuju “kafu”, “so”, te “hiljade” i “milione” drugih proizvoda iz RH. Ako pogledate na ra\u010dun koji ste platili, veoma \u010desto \u0107ete uo\u010diti neki jezik kojim ne govorite ni vi, niti se taj jezik govori u zemlji podrijetla toga proizvoda, tj. u RH. Ista je stvar s medijskim propagiranjem tih proizvoda. Kad upitate nekoga zaposlenika iz te tvrtke kako je mogu\u0107e da nam se ti proizvodi ogla\u0161avaju na nekom tu\u0111em jeziku, dobit \u0107ete odgovor da oni ne mogu utjecati na to jer se sjedi\u0161te marketinga nalazi “negdje tamo”. Strahovito nas poga\u0111a ovo jezi\u010dno pitanje. Mnogi \u0107e na ovo mo\u017eda odmahnuti rukom. Ovo ih pitanje gotovo i ne zanima. Re\u0107i \u0107e da se bavimo banalnim stvarima, a bit svega jest posao, zarada, probitak i razvitak. Mi se ponovno pitamo \u010diji posao, \u010dija zarada, probitak i razvitak? Jedna od najva\u017enijih karika identiteta jednoga naroda i svakoga njegova pojedinca jest upravo jezik koji je u zadnje vrijeme \u010desto predmet izrugivanja. Hrvatski je narod tijekom povijesti, unato\u010d raznim poku\u0161ajima odnaro\u0111ivanja i zatiranja hrvatskoga jezika uspio o\u010duvati svoje jezi\u010dno blago. U novije vrijeme ova va\u017ena spona hrvatskoga identiteta veoma je ugro\u017eena s mnogih strana. Ta je ugrozba na poseban na\u010din izra\u017eena me\u0111u Hrvatim u BiH. Upravo zato o\u010dekujemo od svih institucija iz RH, pa i od tamo\u0161njih tvrtki da nam pomognu o\u010duvati jezi\u010dni i narodni identitet, jer \u0107e nam to biti najve\u0107a pomo\u0107.<\/p>\n
dr. Bo\u017eo Golu\u017ea | CnaK<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"