Ulicom \u0161etaju dvije starije gospo\u0111e ispred mene. Glasno su razgovarale da se moglo sve \u010duti. Razgovarale su o smrti i o tome \u0161to poslije nje dolazi. \u201cUskrsnu\u0107e tijela!\u201d \u2013 razmi\u0161lja skepti\u010dno jedna od njih \u2013 \u201dkako je tako ne\u0161to uop\u0107e mogu\u0107e? To ja ne mogu zamisliti!\u201d Druga je dodala: \u201dMeni osobno to nije problem.<\/p>\n
<\/p>\n
Vjerujem u Isusa Krista koji je k nama do\u0161ao, umro na kri\u017eu i tre\u0107i dan usksrsnuo! On je rekao da \u0107emo i mi uskrsnuti. Meni je to dovoljno. Uostalom uskrisio je Lazara koji je bio ve\u0107 \u010detiri dana u grobu. Uskrisio je mladi\u0107a, sina jedne udovice iz Naina i Jairovu k\u0107i. \u017darko \u010deznem za vje\u010dnim \u017eivotom. Zapravo, zato i \u017eivim!\u201d<\/p>\n
Ova gospo\u0111a misli ispravno o \u017eivotu iza smrti. Ona je uvjerena i osvjedo\u010dena vjernica. Pitanje \u017eivota poslije smrti je goru\u0107e i odlu\u010duju\u0107e pitanje za sve ljude. \u0160to nas \u010deka iza groba? Je li \u010dovjek nakon smrti nestane i utrne se poput izgorijele svije\u0107e? Ili on nastavlja dalje \u017eivjeti, ali sasvim druk\u010dije!? Za\u0161to zapravo, neki ljudi na\u0161ega vremena ne vjeruju u \u017eivot poslije smrti? \u0160to ih smeta? Zar ne postoji u nama svima \u010de\u017enja za puninom \u017eivota. Mnogima je problem i te\u0161ko im je to zamisliti kako raspadnuto tijelo mo\u017ee opet o\u017eivjeti tj. uskrsnuti. Neki su skloni vjerovati, da \u010dovjek nastavlja dalje \u017eivjeti na duhovan na\u010din.Tako \u010dujemo kako neki govore: Sa smr\u0107u je sve gotovo, jo\u0161 se nikad nitko nije vratio, da nas izvijesti kamo se ide iza smrti. To \u0161to Crkva navije\u0161ta jest neispunjena \u017eelja i pobo\u017ena utjeha. U starom zavjetu \u010ditamo kako su Izraelci vjerovali, da pokojni odlaze u podzemlje i tamo nastavljaju \u017eivjeti na jedan sasvim poseban na\u010din. Njima nedostaje veza s Bogom i s drugim ljudima. Malo pomalo sazrijevala je vjera Izraelaca u uskrsnu\u0107e tijela i novi \u017eivot s Bogom. Bog je \u010dovjeka stvorio iz ljubavi i s njim sklopio savez. On ljubi \u010dovjeka neizmerno i zato \u017eeli da \u010dovjek \u017eivi u Bogu i s Bogom i poslije smrti. Budu\u0107i da je \u010dovjek du\u0161a i tijelo, nemogu\u0107e je zamisliti njegovo postojanje bez tijela. Dakle poslije smrti tijelo mora uskrsnuti. Mi to zovemo proslavljenim tijelom. Jer Bog koji je stvorio svijet iz ni\u0161ta, tako\u0111er ima mo\u0107 uskrisiti tijela mrtvih i u\u010diniti ih slavnim. U evan\u0111elju smo \u010duli, kako su saduceji do\u0161li k Isusu kako bi ga ismijali i pred farizejima izrugali.<\/p>\n
Saduceji su bili slobodni \u017eidovski knji\u017eevnici. Oni nisu vjerovali u uskrsnu\u0107e tijela ni u postojanje an\u0111ela. Oni su vjerovali samo u tijelo i tjelesni \u017eivot. Oni su bili \u010disti materijalisti kojima su dobra ovoga svijeta i njihovo u\u017eivanje bila jedino u \u0161to su vjerovali i za \u010dime su i\u0161li. Mislili su da sa smr\u0107u sve prestaje. Dr\u017eali se one devize iz Korinta: \u201eJedimo i pijmo jer sutra mrijemo!\u201c (1 Kor 15,32).<\/p>\n
Farizeji su bili drugoga uvjerenja. Oni su vjerovali da nakon smrti \u010dovjek nastavlja \u017eivjeti kao \u0161to je i do sada \u017eivio. Samo \u0161to je \u017eivot poslije smrti ljep\u0161i, bez muke, u radosti i sre\u0107i. I to je krivo.<\/p>\n
Saduceji pitaju Isusa…. Isus ne bi trebao uop\u0107e odgovarati na ovu provokaciju, ali on daje dvosturki odgovor. Najprije protiv faruzeja: Varate se, jer previ\u0161e primitivno mislite o tome, \u0161to je Bog pripravio onima koji ga ljube. \u010covjek se kod uskrsnu\u0107a ne vra\u0107a jednostavno u onaj \u017eivot, kojeg je upravo u smrti napustio. S umiranjem po\u010dinje stovi\u0161e jedno novo bivovanje: po\u010dinje posve novi \u017eivot u Bogu. Tko bude dionik uskrsnu\u0107a taj \u0107e \u017eivjeti sasvim nivim \u017eivotom \u201epoput an\u0111ela\u201c koji ne umiru, jer su tako kao uskrsnuli postali djecom Bo\u017ejom. Za njih vi\u0161e ne vrijede ovozemaljski zakoni. Saducejima Isus govori kako nemaju pojma o mo\u0107noj svemo\u0107i i ljubavi Bo\u017ejoj koji svoja bi\u0107a ljubi i prima ih u bla\u017eenu sre\u0107u koju im je pripravio od postanka svijeta. Budu\u0107i da se saduceji pozivaju na Mojsija Isus im odgovara upravo Mojsijem. Zar nije ve\u0107 Mojsije nakon svoga susreta S Bogom u goru\u0107em grmu Boga nazvao \u201eBogom \u017eivih, a ne mrtvih\u201c. Ako je Bog Bog \u017eivih, onda je Njegova svemogu\u0107nost upravo takva da on svoja stvorena i ljubljena bi\u0107a pozove da nastave \u017eivot zajedno s Njim. Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev govori nam: \u201eJa \u017eivim i vi trebate \u017eivjeti!\u201c \u017divi Bog postaje sam jamcem novoga \u017eivota i novoga svijeta. On je ja\u010di od smrti. Isus sam govori: \u201eGle, sve \u010dinim novo!\u201c Vjera u uskrsnu\u0107e tijela i vje\u010dni \u017eivot bila je vjera apostola i vjera prve Crkve. Oni su i te kako dobro shvatili samoga Spasitelja i njegov navje\u0161taj o usksnu\u0107u tijela i zato apostolske pos-lanice blistaju vjerom u prekogrobni \u017eivot i uskrsnu\u0107e tijela. Tu je najodrje\u0161itiji apostol Pavao, on ispravno zaklju\u010duje. Ako nema uskrsnu\u0107a mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo! Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano na\u0161e propovijedanje, neosnovana je i na\u0161a vjera. Uskrsnu\u0107e od mrtvih i kona\u010dna proslava svih spa\u0161enih prava je kruna i bo\u017eanski zavr\u0161etak svega \u0161to je Bog u\u010dinio za \u010dovjeka. To je kruna \u010dudesnog i milosnog Bo\u017ejeg djelovanja u svijetu. To je kruna samog Isusovog spasiteljskog djelovanja: svrha njegova utjelovljenja, ro\u0111enja, javnog djelovanja, same muke i smrti. Svijet je otkupljen i Gospodinu je dan kao plijen koji on sa sobom vodi u dvorove vje\u010dne sla-ve u kraljevstvu svoga nebeskoga Oca. To je u isto vrijeme i cilj na\u0161eg \u017eivota i svega \u0161to nas u \u017eivotu snalazi. Nismo dakle ro\u0111eni niti smo \u017eivjeli samo za trule\u017e u grobu. Grobovi nisu rake, nego kolijevke novoga \u017eivota. Kako zrno koje se baci u zemlju da bi donijelo rod, mora najprije istrunuti i umrijeti, da iz njega isklija i iznikne novi \u017eivot i poslije donese obilati rod, tako je i s \u010dovjekom. On je polo\u017een smr\u0107u u krilo majke zemlje, ne da tu zauvijek ostane, nego da tu \u010deka dan uskrsnu\u0107a. Ne budimo moderni saduceji nego osvjedo\u010deni vjernici koji se ve\u0107 sada raduju svome uskrsnu\u0107u i vje\u010dnom \u017eivotu. \u00a0<\/p>\n
Ne zaboravimo Isusove rije\u010di: \u201eJa sam uskrsnu\u0107e i \u017eivot: tko vjeruje u mene, ako i umre \u017eivjet \u0107e\u2026\u201c Tko god je \u017eivio ljube\u0107i druge, sve ljude kao svoju bra\u0107u i sestre, ljubio je i Gospodina, pa i u slu\u010daju da toga nije bio svjestan. Oni koji su pozvani u vje\u010dno bla\u017eenstvo, za\u010du\u0111eno \u0107e upitati Gospodina: \u201eGospodine kad Te vidjesmo\u2026? Dobrotom su svoj \u017eivot otvarali i darivali drugima. U osobi koju su ljubili i kojoj su slu\u017eili, bio je dobri Bog \u2013 i njemu su u kona\u010dnici slu\u017eili i njega ljubili. Prema tome koliko se darivamo za druge, na\u0161 se \u017eivot dovr\u0161ava u Bogu. Vjera nam poma\u017ee kako bi u svakome prepoznali Isusa i pomagali mu. Tako postajemo sigurni u svoje spasenje. \u017divot vje\u010dni bit \u0107e nam nagrada za to.<\/p>\n
Sveti Flip Neri imao je me\u0111u svojim pokornicima dje\u010daka po imenu Paul Massimi. On je bio pobo\u017eno i nedu\u017eno dijete. Kad je navr\u0161io 14 godina naglo je obolio. Odmah su potra\u017eili sve-toga Filipa Neria. Upravo je slavio svetu Misu, pa nije mogao odmah do\u0107i. U me\u0111uvremenu je Pavao umro. Kad je Svetac u\u0161ao u sobu, na\u0161ao je mrtvoga mladi\u0107a. On ga je po\u0161kropio blagoslovljenom vodom. Potom se pomolio za njega i glasno povikao: \u201ePavle, Pavle, Pavle!\u201c<\/p>\n
Najednom je mrtvac otvorio o\u010di, \u010dudno je gledao oko sebe i u svetoga Filipa, kao da je \u017eelio re\u0107i: \u201eZa\u0161to ste me probudili?\u201c Tada sveti Filip upita: \u201ePavle, ka\u017ei mi, \u017eeli\u0161 li radije \u017eivjeti ili umrijeti?\u201c \u201eAh\u201c, odgovori dje\u010dak, \u201eu nebu sam vidio svoju majku i sestru \u2013 radije \u017elim opet umrijeti!\u201c I Pavao ponovno zatvori o\u010di, duboko uzdahne i vi\u0161e se nije budio. Uvijek smo iznova pozvani osobno se odlu\u010diti, kome vjerovati: onima koji govore: \u201eU\u017eivajmo, \u010dinimo ono \u0161to \u017eelimo, nakon smrti ne postoji ni\u0161ta!\u201c ili Isusu Kristu, koji je u svojim umira-njem iskusio da \u010dovjek i u smrti ne ispada iz sigurnih ruku \u017eivoga Boga, nego upravo u umi-ranju biva od tih ruku radosno prihva\u0107en i pone\u0161en u novi \u017eivot vje\u010dne ljubavi.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
rastimougospodinu.com<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"