Zamisli kako je tek meni dati intervju za naj\u010ditaniji modni portal u zemlji, a pojma nemam o odjevanju… (smijeh)<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Danas ljudi nekako nerijetko postanu instant pisci, instant novinari i instant javne osobe. Sje\u0107am se Martine i njene prijateljice kako su nam u srednjoj \u0161koli (prije 10 \u2013 12 godina) odr\u017eale motivacijski govor o udru\u017eenju naziva ‘Na\u0161e nebo’. Bila je to sekcija u kojoj smo se srijedom nave\u010der nalazili, mi mladi iz Ljubu\u0161kog, kako bi pisali, pjevali i razgovarali o kulturi. Dakle, to je samo jedan dokaz da tvoja umjetnost u tebi \u017eivi odavno. Kako se osje\u0107a\u0161 sada kad se prisjeti\u0161 tih po\u010detaka?<\/strong><\/p>\n Mislim da moj osmijeh sve govori. To je ta toplina zbog koje srce zatitra posebnim na\u010dinom samo kad se radi o rodnom gradu. Po\u010detak je ono \u0161to \u010dovjeka gradi i odre\u0111uje, a ja sam zaista ponosna na svaki komadi\u0107 svoga puta i sve ljude koje sam na tom putu upoznala, srela, od kojih sam u\u010dila, koji su me na\u010dinili osobom kakva sam danas. A \u0161to se ti\u010de pisanja, da, zaista to \u010du\u010di u meni odmalena i kasnije je samo zauzimalo svoj konkretan oblik kroz faze odrastanja, najprije kroz srednju \u0161kolu (gdje sam pokrenula i ure\u0111ivala \u0161kolski \u010dasopis), zatim kroz fakultet (tako\u0111er sam bila urednica studentskog glasila), pa sve do poznatih tiskanih i internet medija u kojima sam naj\u010de\u0161\u0107e ispisivala svoje retke posljednjih godina. Volim re\u0107i da bez pisanja ne funkcioniram, jer nekako i ponekad izvan moje volje, osje\u0107am kako me \u017eivot sam pi\u0161e. Kad mi pred o\u010di baci \u010dudesne pejza\u017ee, fascinantne ljude i njihove borbe, kad zaigra po mojim najdubljim emocijama, iz mene izvu\u010de sve ono \u0161to nisam niti znala da postoji, i ja jednostavno kao hipnotizirana to moram zapisati.<\/p>\n Danas tvoje ime ljude asocira na neiskvarenu hercegova\u010dku iskrenost. Na \u017eenu koja \u0107e napisati ‘\u0107a\u0107a’, ‘baba’, ‘nevista’ i ‘degenek’ (nerijetko sve u jednoj re\u010denici) i uspjeti nas nagovoriti da ne bje\u017eimo od onog \u0161to jesmo. Nemam te srca pitati gdje crpi\u0161 inspiraciju, ali me zanima kako nastanu tvoje pri\u010de? Radi li se o tome da pi\u0161e\u0161 u nekom zadanom ritmu ili je to vi\u0161e umjetnost koja nastane na komadu papira dok se vozi\u0161 u autobusu ili dok \u0107a\u0107a pe\u010de rakiju?<\/strong><\/p>\n Smatram da je ljudima sve to oko mene zanimljivo upravo jer osje\u0107aju da moje pri\u010de ne \u201enastaju\u201c.\u00a0 Ja ne pi\u0161em po pravilima, ne vagam slova, ne kalkuliram je li i koliko pametno ne\u0161to re\u0107i, ne pi\u0161em po narud\u017ebi, ne pi\u0161em po satnici. Sa svim medijima s kojima sam sura\u0111ivala, moj jedini uvjet je bio da ne pi\u0161em \u201ejednom tjedno, dvaput mjese\u010dno, u to\u010dno odre\u0111eni dan\u201c, ili bilo kakve druge sli\u010dne forme. Ja \u017eivim slobodu u svakom smislu i jedino tako mogu dati najvrijednije od sebe. Jer pi\u0161em kad mi se \u0107efne. Kad me zaboli. Kad me pogodi. Kad me sru\u0161i. Kad me odu\u0161evi. Samo ispalim rafal iz srca kroz vrhove jagodica i eto. To nastaje za manje od pet minuta. Upravo zato i ne \u201e\u0161mirglam\u201c tekstove. Ne pregledavadam ih. Ne bdijem nad knji\u017eevnom \u010disto\u0107om rije\u010di. Jer ono \u0161to du\u0161a u bujici izbaci iz sebe je obi\u010dno najbolje. Ako ni\u0161ta, barem znam da je do kosti najiskrenije. Pazi, u samoj rije\u010di \u201e\u010datrnja\u201c je toliko snage, povijesti na\u0161ih \u017eivota i ovog podneblja, pa prema tome za\u0161to to ne iskoristiti? Mogu ja re\u0107i i \u201ebatine\u201c, ali kad ka\u017eem \u201edegenek\u201c ti naprosto osjeti\u0161 onu \u0161ibu u rukama svoje majke kad si ne\u0161to kao dijete pogrije\u0161ila. Mogu svog Canu nazvati \u201eotac\u201c, ali kad ka\u017eem \u201e\u0107a\u0107a\u201c, u tome je sva ljubav i privr\u017eenost i \u010dudesnost tog odnosa. Intimnost i genijalnost rije\u010di od kojih smo potekli i koje su nas stvorile u ovo \u0161to smo danas, ne zaslu\u017euju da ih se odri\u010demo kao ne\u017eeljenog poklona.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Pi\u0161e\u0161 juna\u010dke pri\u010de o ‘obi\u010dnim’ ljudima. Tko je tebi najdra\u017ei junak iz tvojih pri\u010da?<\/strong><\/p>\n Nemam najdra\u017eeg junaka. Svi su oni na poseban na\u010din veliki i posebni. Upravo zato jer su mali i obi\u010dni. Oni su ljudi koje sre\u0107ete svaki dan. Koji vam prodaju kruh, koji \u010dekaju u redu u Domu zdravlja, koji vam peru auto ili \u0161etaju psa ulicom. To smo zapravo svi mi, onda kad se usudimo pogledati duboko u sebe. To je seoska pijanica koja me do\u0111e upitati pet maraka za pivu i ispri\u010da mi svoj \u017eivot u trenu. Nepoznata \u017eena koja se smije \u017eivotu odu\u0161evljeno, a upravo je operirala tumor na mozgu. To je moj did. To su moji prijatelji koji su izgubili prelijepu djevoj\u010dicu oboljelu od karcinoma. Moje nero\u0111eno dijete. Svi koji me okrznu. Mnogi koje niti ne poznajem, ali me njihove pri\u010de prona\u0111u. Ljudi koji u ovom vremenu sasvim krivih, materijalisti\u010dkih i izvrnutih vrijednosti daju istinski putokaz.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u0160to Martinu izbaci iz takta? Osim politike.<\/strong><\/p>\n Politika (smijeh). Odnosno, budimo precizni \u2013 kreteni od politi\u010dara koji (ne)vode ovu zemlju, koje sve da skupi\u0161 na hrpu, opet ne bi mogao slo\u017eiti jednog normalnog \u010dovjeka. Iz takta me izbaci nezaposlenost. Namje\u0161teni natje\u010daji za posao. \u0160tele gdje god se okrene\u0161. Koli\u010dina mr\u017enje, u \u017eivotu i na internetu, takozvani virtualni, slinavi gerilci koji iz fotelja vode nove ratove. Licemjerstvo i la\u017eni moral. La\u017eni vjernici. Ono kad se ide na misu, zgro\u017eava na sve i sva\u0161ta, pa se kasnije premlati \u017eenu i opsuje pet puta u pet minuta. Ljudi koji se podsmjehuju drugim ljudima zbog tjelesnih ili psihi\u010dkih problema ili mana. To me ve\u0107 ne izbaci iz takta, to me boli. Bole me i stalne humanitarne akcije i djeca kojima nema tko pomo\u0107i. Boli me siroma\u0161tvo. I svaka rang lista po kojoj smo zadnji.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ba\u0161 su nam ne\u0161to zanimljiva ova blic pitanja, pa \u0107emo nastaviti u tom tonu. \u017dao nam je, ali previ\u0161e si nam zanimljiv sugovornik da te ovako ne ispitujemo. \ud83d\ude42 Zato, reci nam… kad bi mogla birati da \u017eivi\u0161 na bilo kojem mjestu na svijetu \u2013 gdje bi to bilo?<\/strong><\/p>\n Va\u0161a blic pitanja i moji turbo dugi odgovori, tako vam je to kad vi ho\u0107ete spisatelja… (smijeh) Obo\u017eavam putovati. U kretanju nalazim svoj mir. U manje od dvije godine nabila sam 200 tisu\u0107a pre\u0111enih kilometara u autu, na op\u0107e \u0161izenje mog mehani\u010dara. Obo\u017eavam posje\u0107ivati gradove koji su bajka sami za sebe, poput Praga, Verone, Amsterdama, Firence, malenih gradi\u0107a po turskoj obali, nekih zaboravljenih sela u Francuskoj. Ali da moram oti\u0107i zauvijek \u2013 na\u017ealost ne. I nije to onaj preseratorski i pozerski patriotizam za medije, to je su\u0161tina mog bi\u0107a. Jer sam stajala na po\u010detku jednog savr\u0161enog \u017eivota u savr\u0161enoj Norve\u0161koj i hladno rekla: \u201eNema \u0161anse, bolan!\u201c Mogu oti\u0107i nekoliko dana, napuniti o\u010di \u0161arenim horizontima i novim poznastvima u adresaru, ali \u017eivjeti – nikako. Meni je u ovoj zemlji sve \u0161to me zanima. Moje te\u017ei\u0161te, ljubav i kraj. Ali samo zato jer sam proputovala svaki komadi\u0107 Bosne i Hercegovine. Sva ona mjesta koje ni najbolje karte ne bilje\u017ee. I ma koliko beskrajno ru\u017ena, nesre\u0111ena i mrziteljska bila, u njoj je sva \u0161irina jedne posebne ljepote. Nezamjenjiva priroda. Ludi, ali jedinstveni ljudi. To je ono kad miris sarme osjeti\u0161 ve\u0107 u dvori\u0161tu, kad mo\u017ee\u0161 zatvorenih o\u010diju pogoditi put do babinog vinograda, i zna\u0161 jako dobro \u2013 to je dom.<\/p>\n A da mo\u017ee\u0161 birati da neki pisac napi\u0161e pri\u010du o Martini Mlinarevi\u0107 \u2013 Sopti, koga bi izabrala?<\/strong><\/p>\n Pa po\u0161to najvi\u0161e pi\u0161em o svojim iskustvima, doga\u0111ajima i svom, u prvom licu, pogledu na svijet, smatram da i nisam ne\u0161to posebno zahtjevna i zanimljiva za opisati. A koji pisci mene osobno inspiriraju, \u010dije knjige vu\u010dem svud sa sobom, to je bar lako odgovoriti \u2013 unikatni majstori i lu\u0111aci, Virginia Woolf, Hemingway, Tolstoj, Herbjerg Vasmu, Michael Ondaatje, W.B. Yeats, Ten\u017eera, Jergovi\u0107.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Martina ima i mu\u017ea i sestru i brata i roditelje. I svi su oni dio tvojih pri\u010da. Kako oni reagiraju na to kada na nekom dru\u017eenju \u010dita\u0161 stvarnu pri\u010du o mami koja tvog brata svaku ve\u010der u\u0161u\u0161kava u krevet?<\/strong><\/p>\n Imam i \u0107uku Kaija (smijeh). Ja volim re\u0107i da su svi oni kroz te pri\u010de postali va\u017eniji od mene. Recimo, do\u0111em na pjesni\u010dku ve\u010der, a svi prvo pitaju \u2013 \u201eJel \u0107a\u0107a stigao?!\u201c \ud83d\ude42 Oni su uvijek uz mene, ma o \u010demu da se radilo i sve to do\u017eivljavaju jako emotivno. Imala sam sre\u0107u da sam odgojena u obitelji u kojoj se najvi\u0161e njegovao individualizam svakog djeteta, u kojoj smo puno i stalno razgovarali o svemu, nau\u010dili da nema nikakvih tabu tema, da se mora boriti za svoje ciljeve i fajtati za pravdu. Jednom (zapravo milijun puta) me tata morio da se prestanem baviti politikom, boje\u0107i se za moju sigurnost i koli\u010dinu konstantnih pritisaka u to vrijeme, a ja sam ga samo pogledala i upitala \u2013\u201eZa\u0161to sad tra\u017ei\u0161 da budem ono \u0161to me nikad nisi u\u010dio da budem?\u201c I onda je shvatio. Kad stvara\u0161 buru, ne mo\u017ee\u0161 o\u010dekivati mirno\u0107u ju\u017enog povjetarca. Nikad nam nije poku\u0161ao srezati krila i uvijek je stajao na na\u0161oj strani, i ni\u0161ta od mene ne bi bilo da nije njih dvoje takvih. Oni koji su blizu kad zatreba, ali te puste da otkriva\u0161 \u017eivot sama, jer je jedino to ispravno.<\/p>\n Dvije knjige su tiskane, ako sam u pravu? Sada je i tre\u0107a objavljena i upravo si na turneji na kojoj novu knjigu promovira\u0161? Reci nam \u2013 kakva je tvoja tre\u0107a knjiga? Mi sigurno imamo svoje mi\u0161ljenje, no kako ti, kao autor, nju opisuje\u0161?<\/strong><\/p>\n Da, promocija je upravo 26.11.2013 u Galeriji kraljice Katarine Kosa\u010da u Mostaru, te ovim putem pozivam sve va\u0161e \u010ditatelje da mi se pridru\u017ee. Planiramo jednu zaista posebnu i druga\u010diju ve\u010der. A knjiga je \u017eivi spomenar ljudi kojih nema vi\u0161e i koji su svakodnevno tu. Nadam se da ne\u0107e biti ona koja se pro\u010dita i ostavi, nego ona \u0161to se nosi uvijek sa sobom, jer se u svakom razdoblju svog \u017eivota mo\u017ee u njoj na\u0107i ne\u0161to \u0161to \u0107e vam upravo tada najvi\u0161e trebati. Pri\u010de radi kojih se smijete i pla\u010dete. Opipljiva radost i istinska bol. Knjiga u kojoj se psuje, vri\u0161ti, di\u0161e i \u017eivi. Punim srcem. Nek je zaobi\u0111u puritanci svih vrsta. Nema u njoj vanzemaljskih mudrosti, nego samo ru\u017eno\u0107e i ljepote stvarnog \u017eivota. Ko ima dobar \u017eeludac, bujrum.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Na\u0161e \u010ditatelje sigurno zanima kako mogu kupiti tvoju knjigu, pa ho\u0107e\u0161 ih uputiti?<\/strong><\/p>\n Knjiga \u0107e se mo\u0107i kupiti te ve\u010deri na promociji u Mostaru, te kasnije online, \u0161to \u0107e biti objavljeno na mojoj Facebook stranici. Tako\u0111er biti \u0107e dostupna u knji\u017earama, a nakon Mostara na redu su i drugi gradovi u regiji za promociju, pa se mo\u017eda sretnemo i tako.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n I za kraj, idemo zavr\u0161iti ne\u010dim sanjarskim, a sigurni smo da su tvoji planovi za budu\u0107nost upravo takvi. Reci nam, \u0161to mo\u017eemo o\u010dekivati, odnosno \u010demu se nada\u0161 u narednih par godina da \u0107e se dogoditi s tvojim pri\u010dama?<\/strong><\/p>\n Ne \u017eivim po planeru i zaista ne mogu sebe vidjeti niti u narednih mjesec dana, a pogotovo ne u nekom razmaku od nekoliko godina. Volim kroz \u017eivot prolaziti dan po dan, jer mi je suvi\u0161e toga pokazalo koliko je taj isti \u017eivot \u010dudan, nepredvidljiv i kratak, koliko nas ve\u0107 sutra mo\u017ee ne biti. Zato, fu\u0107ka\u0161 dugoro\u010dne planove, ja se samo nadam zdravlju i istoj koli\u010dni blesavosti u krvi da u\u017eivam ovaj svijet svim osjetilima. Nadodam u sve to ljude koje volim i malo sunca, i \u0161ta mi treba vi\u0161e? \ud83d\ude42<\/p>\n \u00a0![\"ma\"](\"http:\/\/modamo.info\/images\/stories\/2013_11\/mms\/mms.jpg\")
<\/p>\n![\"ma\"](\"http:\/\/modamo.info\/images\/stories\/2013_11\/mms\/mms_putovanja.jpg\")
<\/p>\n![\"ma\"](\"http:\/\/modamo.info\/images\/stories\/2013_11\/mms\/mms_selo.jpg\")
<\/p>\n![\"ma\"](\"http:\/\/modamo.info\/images\/stories\/2013_11\/mms\/mms_roditelji.jpg\")
<\/p>\n![\"ma\"](\"http:\/\/modamo.info\/images\/stories\/2013_11\/mms\/mms_final.jpg\")
<\/p>\n
Ana \u0106avar | modamo.info<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"