{"id":19016,"date":"2013-11-21T22:42:51","date_gmt":"2013-11-21T21:42:51","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2013\/11\/21\/gospe-nasa-vrelo-zdravlja-veljacki-te-puk-pozdravlja\/"},"modified":"2013-11-21T22:42:51","modified_gmt":"2013-11-21T21:42:51","slug":"gospe-nasa-vrelo-zdravlja-veljacki-te-puk-pozdravlja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/gospe-nasa-vrelo-zdravlja-veljacki-te-puk-pozdravlja\/","title":{"rendered":"Gospe na\u0161a, vrelo zdravlja, velja\u010dki te puk pozdravlja"},"content":{"rendered":"

\u017dupa Veljaci smjestila se na prostoru primorske, mediteranske i nizinske Hercegovine. Kraj je to koji na jugu i zapadu grani\u010di s Metkovi\u0107em i Vrgorcem u Republici Hrvatskoj i uskoro Europskoj uniji, na sjeveru s Grudama i \u0160irokim Brijegom, a na istoku s \u010capljinom i \u010citlukom. Velja\u010dka sela se zajedno s cijelom ljubu\u0161kom op\u0107inom nalaze na sjeci\u0161tu zna\u010dajnih<\/p>\n

<\/p>\n

prometnica prema Mostaru (udaljenost 36 km) i Sarajevu (170 km) te Makarskoj (55 km) i Splitu (120 km). Zanimljivo je spomenuti kako prosje\u010dna godi\u0161nja temperatura u ovom pograni\u010dnom i vodom bogatom kraju iznosi 15\u02daC, tako da je tlo pogodno za agrikulturu; s mnogo sunca i obiljem vode nudi poljoprivredni raj za uzgoj povr\u0107a, \u017eitarica, ali i duhana…<\/p>\n

\"ve\"
Kada netko spomene ime Hercegovina, mnogi odmah pomisle na velike vru\u0107ine, su\u0161e, zmije i nepregledni kamen, a zlobnici \u0107e odmah pomisliti i na \u201eusta\u0161e\u201c te narod koji se nikako ne odri\u010de svoje katoli\u010dke vjere i hrvatske nacije.
Ipak, uz nadaleko poznati kr\u0161ki hercegova\u010dki reljef i su\u0161u, ljubu\u0161ki kraj ima vi\u0161e plodnih polja nego \u0161to bi \u010dovjek o\u010dekivao: Velja\u010dko, Vitinsko, Studena\u010dko, Jezerac, Rastok i naravno Ljubu\u0161ko. Njih natapaju u tom kraju troimena rijeka Tihaljina \u2013 Mlade \u2013 Trebi\u017eat i njezini pritoci Vrio\u0161tica, Studen\u010dica i Luko\u0107.
U tom plodnom kraju bogatom vodom, dva-tri kilometra od granice s Hrvatskom, nalaze se Veljaci. Istoimeno selo i \u017eupa sv. Ilije proroka koju \u010dine jo\u0161 mjesta: Grab, Va\u0161arovi\u0107i i Orahovlje, kao i brojni zaseoci smje\u0161teni u zapadnom dijelu Ljubu\u0161kog polja.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Drevno ime Veljaci i nekada neplodno tlo<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Ime Veljaci prvi put se spominje 1395., i to u darovnici bosanskog kralja Stjepana Dabi\u0161e koji istoimeno mjesto daruje svojoj k\u0107eri Stani u trajni posjed. Nakon njezine smrti posjed je trebao pripasti Staninoj k\u0107eri Vlatki, supruzi plemi\u0107a Jurja Jurjevi\u0107a.
Povijest ne govori da je podru\u010dje bilo pretjerano naseljeno, \u0161to i ne \u010dudi ako imamo na umu da je rije\u010d bila o zemlji\u0161tu s nereguliranim protokom vode koja je bila izvorom raznih zaraza. Osobito velike zasluge za osposobljavanje neplodna tla za uzgoj biljnih vrsta (melioracija) ovih polja bogatih vodom, pripadaju nekada\u0161njem gospodaru Hercegovine Ali-Pa\u0161i Rizvanbegovi\u0107u. Tako je polje koje je bilo su\u0161no kad je trebalo vodu, a puno vode kad je ne treba, s mnogo nepristupa\u010dnog zemlji\u0161ta i komaraca, preure\u0111eno u obradivu povr\u0161inu izvanredne kvalitete.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Pograni\u010dna \u017eupa<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Izme\u0111u tih rje\u010dica, oranica, zasa\u0111enih polja i razbacanih zaseoka smjestila se jedna, moglo bi se re\u0107i, drevna i nekada prostorno velika \u017eupa. Ne nalazi se kako bismo o\u010dekivali uz sredi\u0161nju prometnicu, a malo je i zaklonjena od pogleda. Ipak ju nije te\u0161ko na\u0107i.
Nju danas pastoralno opslu\u017euju fra Ljubo Kurtovi\u0107, te fra Ivan Kvesi\u0107 i fra Ivan Matija\u0161evi\u0107, sve\u0107enici Franjeva\u010dke provincije Uznesenja BDM-a. Kroz ugodni razgovor u \u017eupnom uredu i crkvi, od dinami\u010dnog i kompaktnog trojca saznali smo mnogo toga \u0161to nismo znali o ovom kraju. Dosta pozitivnog, ali i onog negativnog.<\/p>\n

\"lj\"<\/p>\n

U \u017eupi Veljaci danas ima 2 660 vjernika u 736 ku\u0107anstava. Kako ka\u017eu na\u0161i sugovornici, odnos naroda prema sve\u0107enicima i vjeri op\u0107enito je zadovoljavaju\u0107i, me\u0111utim u usporedbi sa \u017eupama \u0160iroki Brijeg ili Posu\u0161je je \u201etvrd\u201c i mogao bi biti bolji. Narod je \u010dudan i svojeglav.
\u201eNarod ovdje je fizi\u010dki vezan za vrgora\u010dku kotlinu koja je bila poznata po partizanima i krijum\u010darenju. Ovo je grani\u010dno podru\u010dje, a uz njega se ve\u017ee nezakonita trgovina svim i sva\u010dim. Tako\u0111er je na ovaj kraj izvr\u0161io utjecaj pro\u0161li sustav, pogotovu iz Dalmacije. Svakako je mentalitet \u010dovjeka u \u0160irokom Brijegu druk\u010diji nego ovdje. Od crkve je granica jedan ili dva kilometra, odmah je tu Vrgora\u010dko polje i autocesta, \u0161to mnogo utje\u010de na mentalitet naroda koji se te\u0161ko mo\u017ee promijeniti. U \u017eupi imamo nekoliko odraslih, nekr\u0161tenih. Zbog podneblja i poljoprivrede mnogi su navikli raditi i nedjeljom i blagdanima. Odre\u0111eni broj \u017eupljana je kr\u0161ten i krstit \u0107e djecu, ali ne idu u crkvu. Mentalitet je mnogo druk\u010diji nego u na\u0161eg naroda u unutra\u0161njosti, gdje ljudi imaju mnogo vi\u0161e osje\u0107aja za vjeru\u201c, rekli su nam fratri u razgovoru nadopunjuju\u0107i jedni druge.
Kao pozitivan primjer \u201evjerni\u010dke oaze\u201c u pograni\u010dnom pojasu, navode \u017eupu Ljubu\u0161ki koja se uvijek izdvajala po broju vjernika i njihovu odnosu prema Crkvi.
Prema rije\u010dima \u017eupnika, u sve tri crkve, \u017eupnoj i dvjema filijalnim \u2013 u Grabu sv. Ive i u\u00a0 Va\u0161arovi\u0107ima sv. Stjepana Prvomu\u010denika \u2013 na nedjeljnoj misi bude oko 1 000 vjernika. Moglo bi se re\u0107i tko ide u crkvu, ide stalno, a tko ne ide, ne ide nikako. \u010cini se kako nema sredine u cijelome kraju.
Zanimljiv je slu\u010daj da neke od ku\u0107a koje su najbli\u017ee crkvi nemaju nikakve kontakte sa \u017eupnim uredom. Stvar \u201eprincipa\u201c i doga\u0111aja iz pro\u0161losti \u010dije za\u010detke vi\u0161e nitko i ne zna, ali se tradicija nedolaska u crkvu nastavlja, iako su se promijenili i sustavi i dr\u017eave.
Vjeronauk se odr\u017eava u \u017eupnoj crkvi i po filijalama; djeca se temeljito pripremaju za sv. pri\u010dest, a svake druge godine mladi u vi\u0161im razredima osnovne \u0161kole za krizmu. Velja\u010dki fratri ne dr\u017ee \u0161kolski vjeronauk i ka\u017eu kako je pro\u0161le godine bilo oko 50 prvopri\u010desnika, a ove oko 30, \u0161to je u dana\u0161nje doba sasvim solidna brojka budu\u0107i da \u017eupa ima vi\u0161e od 200 starijih momaka i skoro 100 neudatih cura, te oko 130 obitelji u kojima je samo po jedan \u010dlan.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u017dupa je dala pet \u017eivu\u0107ih sve\u0107enika<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Ne postoji \u201eslu\u017ebeni\u201c \u017eupski zbor koji bi sudjelovao na natjecanjima i kulturno-umjetni\u010dkim manifestacijama, ali rijetko koja misa nedjeljom bude bez mje\u0161ovitog \u201ead hoc\u201c zbora koji svojim pjevanjem uljep\u0161ava misno slavlje.
\u017dupa nema ured Caritasa, ali postoji organizirana podjela pomo\u0107i najugro\u017eenijima. Rije\u010d je o 50-ak obitelji slabijeg imovinskog stanja. Uglavnom su to samci i obitelji u kojima nitko ne radi. Od onih koji rade, ve\u0107ina se bori sa zemljoradnjom, ali danas je te\u0161ko prodati svoje proizvode na tr\u017ei\u0161tu. Mnogima poma\u017ee i brojna dijaspora koja je iz ovog kraja odlazila u vi\u0161e navrata. Po\u010detkom minulog stolje\u0107a zemlja, iako plodna, nije mogla prehraniti brojne obitelji pa su po\u010deli prvi odlasci prema zapadnim zemljama, uglavnom prema SAD-u i Australiji.\u00a0 \u0160ezdesetih godina uslijedio je novi val iseljavanja, a odlazilo se svuda: naj\u010de\u0161\u0107e u Njema\u010dku i Austriju. Tako velja\u010dki kraj ima brojnu dijasporu koja \u010desto donira novac za popravke na crkvi, ali u svoje mjesto donosi i razne obi\u010daje.
Prema rije\u010dima fra Vlatka, u \u017eupi trenutno nema mladih koji se spremaju za duhovna zvanja, me\u0111utim Veljaci su dali vi\u0161e sve\u0107enika u pro\u0161losti, a trenutno ih je pet \u017eivu\u0107ih. Jedan od njih je velja\u010dki \u017eupni vikar fra Ivan Matija\u0161evi\u0107, ina\u010de iz sela Va\u0161arovi\u0107i.
Razgovaraju\u0107i o odlascima i naseljavanju, saznali smo kako su naj\u010de\u0161\u0107a prezimena u kraju: Bebek, Pavlovi\u0107i, Mati\u0107, \u010culjak, Petrovi\u0107, Tolj, Bradvica, Jelavi\u0107…<\/p>\n

\"lj\"<\/p>\n

Velja\u010dki kraj je dao i nekoliko poznatih imena me\u0111u kojima su zasigurno najupe\u010datljiviji pravnik i politi\u010dar Vice Vukojevi\u0107 te umjetnik Stjepan Skoko.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Osnutak i razvoj stare \u017eupe<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Neizostavna tema je daleka pro\u0161lost, pogotovu kada se zna kako je velja\u010dka \u017eupa najstarija u Nahijskom (Ljubu\u0161kom) dekanatu. Veoma je te\u0161ko ocijeniti kada je osnovana ova vjerni\u010dka zajednica. Kao i mnogo drugih \u017eupa koje su postojale u \u0161irem podru\u010dju, koje mo\u017eemo nazvati \u201etamnim vilajetom\u201c, ona se pojavljuje i silazi sa scene dijele\u0107i tako te\u0161ku sudbinu katoli\u010dkoga puka pod osmanskom vladavinom.
Jedno je jasno, prvi put se \u017eupa Veljaci pod tim imenom spominje ve\u0107 1599., a vjerojatno je mnogo starija. U sa\u010duvanom spisu iz te godine navode se \u017eupe pod upravom zaostro\u0161kog samostana. Tri od njih bile su na podru\u010dju dana\u0161nje Hercegovine, a jedna je Veljaci.
Bila je to velika \u017eupa za onda\u0161nje (i dana\u0161nje) prilike, a iz nje su fratri pastoralno opslu\u017eivali katolike na podru\u010dju dana\u0161njih op\u0107ina Ljubu\u0161ki i Vrgorac.<\/p>\n

\"ve\"
Golema \u017eupa koja od 1837. ima sjedi\u0161te u Veljacima, prvi put se podijelila 1855., kada je od nje odcijepljena kapelanija Humac (\u017eupom utemeljena 1866.). Potom su se odcijepili: Klobuk 1867., Vitina 1895., a \u0160ipova\u010da (selo) se najprije 1928. odcijepila od Klobuka i pripojila staroj matici Veljacima, a 1939. utemeljena je samostalna \u017eupa.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Materijalna izgradnja<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Veljaci dugo vremena nisu imali \u017eupnu crkvu, nakon \u0161to je vjerojatno na po\u010detku osmanske vladavine bila poru\u0161ena drevna crkvica sv. Ilije u groblju Mlade. Jedan od \u017eupnika zapo\u010deo je 1863. gradnju \u017eupne crkve na ru\u0161evinama crkve sv. Ilije, ali taj bogoslu\u017eni prostor nikada nije bio dovr\u0161en. Mise su se slavile u \u017eupskom stanu, a nedjeljom u drvenoj baraci u crkvenom dvori\u0161tu.
Zanimljivo je spomenuti kako je izgradnja jo\u0161 jedne crkve zapo\u010dela u crkvenom dvori\u0161tu, iza dana\u0161nje crkve, ali tako\u0111er nikada nije dovr\u0161ena i ostala je samo na temeljima koji su nedavno ure\u0111eni i za\u0161ti\u0107eni, a danas slu\u017ee kao podsjetnik i prostor za slavlje sv. misa na otvorenom.<\/p>\n

\"ve\"<\/p>\n

Mnogi \u0107e re\u0107i \u201etre\u0107a sre\u0107a\u201c, ali \u017eupna crkva izgra\u0111ena je tek 1958., a u sljede\u0107im godinama ure\u0111ivana u jo\u0161 nekoliko navrata.
Prema rije\u010dima na\u0161ih sugovornika, to je bila prva crkva u Hercegovini, vjerojatno i Jugoslaviji, izgra\u0111ena u komunizmu. Radove je vodio dugogodi\u0161nji velja\u010dki \u017eupnik fra Zdenko Gali\u0107. Gradnja crkve veli\u010dine 24 x 13 metara zapo\u010dela je u rujnu 1957. prema planu ing. fra Pija Nui\u0107a, a \u201eugrubo\u201c je zavr\u0161ena za samo 64 radna dana. Blagoslov crkve obavio je biskup Petar \u010cule to\u010dno godinu dana od po\u010detka radova. Za\u0161titnik crkve je Gospa od Zdravlja. Iako je sv. Ilija za\u0161titnik \u017eupe, u narodu ve\u0107u tradiciju ima \u010da\u0161\u0107enje Gospe od Zdravlja.
Nakon temeljite obnove nadogra\u0111eni zvonik sada ima impozantnih 26 metara, a na njega su postavljeni kupola visoka sedam, i kri\u017e visok tri metra.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Razgledanje unutra\u0161njosti crkve<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Unutra\u0161njo\u0161\u0107u ove crkve dominiraju dvije boje, sme\u0111a \u2013 boja klupa i stropova, i bijela \u2013 boja zidova koja isti\u010de vitraje, rozetu na pro\u010delju crkve te veliki mozaik Gospe od Zdravlja (300 x 220 cm), rad akad. slikara An\u0111elka Mikuli\u0107a.
To se umjetni\u010dko djelo isti\u010de nad oltarom i uz zavjetnu sliku Gospe od Zdravlja koja se nalazi na ulazu u crkvu, predstavlja \u201esredi\u0161nje\u201c mjesto molitve vjernika koji do\u0111u u ovu crkvu.<\/p>\n

\"ve\"<\/p>\n

Oltar uljep\u0161avaju dva kipa – sv. Ilije s lijeve i Bla\u017eene Djevice Marije s djetetom Isusom s desne strane.
Veliko crkveno dvori\u0161te krase tri detalja – tzv. Ilijin ste\u0107ak, rad akademskog kipara Stjepana Skoke, te spomenci poginulim civilima i braniteljima u dvama posljednjim ratovima, koji se nalaze ispred crkve.<\/p>\n

\"ve\"<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Slap Ko\u0107u\u0161a<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Nakon obilaska crkve i razgovora s franjevcima koji su nas lijepo ugostili, odvojili smo malo vremena i posjetili slap Ko\u0107u\u0161a koji u Veljacima nastaje od rijeke Trebi\u017eat. Rijeka koja nakon \u0161to izi\u0111e iz ravnice podno Klobuka nailazi na prepreke, \u010dvrste vapnena\u010dke stijene, te se obru\u0161ava s visine od 10 – 12 metara na \u0161irini od 30 metara, i tako stvara ovu prirodnu ljepotu. Zanimljivo je spomenuti kako slap Ko\u0107u\u0161a nema ve\u0107ih oscilacija u koli\u010dinama vode tijekom godine poput poznatijih Kravica. U blizini slapa mogu se vidjeti stari mlinovi od kojih izgleda neki i danas rade.<\/p>\n

\"ve\"<\/p>\n

Napu\u0161taju\u0107i Veljake, shvatili smo koji su nered me\u0111u ljude unijeli blizina neure\u0111ene granice i propali politi\u010dki sustav. Ne smijemo ni pomisliti \u0161to \u0107e se doga\u0111ati kada Republika Hrvatska u\u0111e u Europsku uniju. Ho\u0107e li to donijeti napredak ili nazadovanje, ho\u0107e li ljubu\u0161ka op\u0107ina postati tranzitna zona za emigrante i krijum\u010darenje ili \u0107e uslijediti napredak?
Ipak, stoji \u010dinjenica da materijalni, ali i duhovni napredak jednoga naroda najvi\u0161e ovisi o svakom pojedincu ponaosob i njegovoj savjesti koja je glas Bo\u017eji u nama.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Uzidaj ste\u0107ak u cestu i ogradu<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Srednjovjekovni spomenici zvani ste\u0107ci zanimljivi su kameni nadgrobni spomenici iz 14. i 15. stolje\u0107a. Na podru\u010dju Ljubu\u0161koga, na 45 lokacija, evidentirano je oko 600 primjeraka ste\u0107aka razli\u010ditih oblika \u2013 plo\u010da, sanduka i sljemenjaka, u Studencima, Klobuku, Bija\u010di, Grabu, Veljacima… Nekropola ste\u0107aka u Gali\u0107a ogradi u Bija\u010di ima 35 ste\u0107aka, od kojih su na\u017ealost mnogi zarasli u grmlje, a dio je uzidan u cestu Teskera \u2013 Vid i u zidove ograde. Na mnogim ste\u0107cima nalaze se razli\u010diti ornamenti i simboli: oko rubova pleteno u\u017ee, a na gornjoj povr\u0161ini i na bo\u010dnim stranama kri\u017eevi, polumjesec, rozete, ponegdje i ljudske figure, te scene lova.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u010cak devet imena za jednu rijeku<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Ljubu\u0161ka op\u0107ina je poznata po bogatstvu vodenih tokova i bez premca je u Hercegovini. Glavni tok predstavlja rijeka Trebi\u017eat. Od svojega izvora kod Posu\u0161ja, do u\u0161\u0107a u Neretvu u Strugama (\u010capljina), duga je 50 km. Zasigurno je zanimljivo napomenuti jednu posebnost. Ako od izvora do u\u0161\u0107a pratimo rijeku, mo\u017eemo primijetiti kako joj narod daje devet imena: Culu\u0161a – Ri\u010dina – Brina – Suvaja – Matica – Vrlika – Tihaljina – Mlade – Trebi\u017eat.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

zurnalizam.blogspot.com<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u017dupa Veljaci smjestila se na prostoru primorske, mediteranske i nizinske Hercegovine. Kraj je to koji na jugu i zapadu grani\u010di …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":16834,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-19016","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19016","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=19016"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19016\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/16834"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=19016"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=19016"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=19016"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}