II – Eno ih. Dolaze. Oni su tako redoviti. Iza sebe ostavljaju pla\u010d, smrtni hropac, trupla raskasapljenih tijela, polomljene ma\u010deve, strijele, koplja…<\/p>\n
I – \u017delim otvoriti o\u010di, a kapci su tako te\u0161ki da ih ni pomaknuti ne uspijevam. \u017delim nadignuti glavu da vidim tko su ti \u0161to ih svakim djeli\u0107em tijela osije\u0107am, \u0161to topot njihovih konja razdire svaki kutak du\u0161e. Ne mogu. I opet nastaje mir, a vila napu\u0161ta moje uzglavlje. \u0106utim kako odlazi selima i gradovima s vr\u010dem melema ljekobiljnog u ruci. Vra\u0107a se u zore do mene snena. Ska\u010de s konja spletenih griva u pletenice. Konj nastvalja grabom i nestaje s topotom svojih kopita. Vila tiho zbori raspli\u0107u\u0107i svoje kose. To sli\u010di romonu pla\u010da…<\/p>\n
II – Opet su sve pepelu dali. Nisu kamen na kamenu ostavili. Stukli su pala\u010de i dvore, stukli stolne crkve i zavjetne kapele. Vode su rijeka krvlju obojili, gore su spalili, \u010deljad pomorili, kraljeve i knezove \u0161to pobili, \u0161to osakatili, \u0161to robljem\u00a0 u\u010dinili. Sklapala sam o\u010di umrlima, trla suze ucviljenima, bodrila preostale da iz pepela grade. I po\u010deli su. Sve \u0107e opet izrast kao \u0161to je bilo.<\/p>\n
I – Tko su ti \u0161to pale i ru\u0161e, upitati htjedoh, a jezika pokrenuti ne mogu. Za\u0161to su to u\u010dinili i nestali. Za\u0161to nisu na zemlji ostali. Za\u0161to je samo pale i ljude ubijaju. I za\u0161to uvijek dolaze kad se ljetina \u017eetvi okrenula. Za\u0161to ih u vrijeme oranja nema, u vrijeme sjetve. Gdje su za \u017eega ljetnih. San moj te\u010de. Stolje\u0107a kroz srce bruju i kazuju. Pri\u010daju o ovoj i onoj bitki, ovom i onom polju, ovoj i onoj gori. A vila, kao da mi je u san zavirila…<\/p>\n
II – Nema polja krvavog na kojem uz junake nisam jahala. I kad se\u00a0 slavilo i kad su se bitke gubile. Nema gora, do posljednje Petrove, s koje za dolinama i rijekamam ne pogledah. Na mojim su rukama kraljevi hrvatski zadnje rije\u010di izgovarali i izdisali. Nikada suze pustili nisu, samo su o\u010dima svojim \u017eivotu poglede pru\u017eali i mrtvi ostajali navijeke \u017eivi.<\/p>\n
I – Pogleda vila prema meni usnulom, htjede mi ne\u0161to re\u0107i, pa za\u0161uti, a meni se jezik razve\u017ee. Upitah vilu Svetigorku: A dokle, vilo pobratimo, dokle \u0107e nam zemlju ognjiti, dokle ognji\u0161ta sa\u017egavati, dokle sumporom u\u017earenim rijeke isu\u0161ivati, dokle kamen od kamena rastavljati, dokle \u0107e \u010deda na\u0161a moriti, \u010dast djevojkama uzimati, dokle \u0107e\u0161 junacima hrvatskim na poljanama\u00a0 krvavim rukom ledenom o\u010di zaklapati…<\/p>\n
II – Sve do gore posljednje: Gore pobjedne. Gore koja \u0107e u zave\u017eljaj sve jade, u oku sve suze, u grlu sve jauke, u du\u0161i sve bole skupiti. Kad \u0107e sa mnom na gumnu svi pobijeni u kolo ruke splesti. Kad \u0107e kraljevi hrvatski pod krunama svojim na tronu sa \u017eezlom u ruci svoje darovnice is\u010ditavati, i i\u0107i svojim zavjetnim crkvama i kapelama, kad \u0107e opet na polju sija\u010d bezbri\u017eno sjeme sijati, a \u017edrijebad uokolo nesigurnim kasom s ledinama jedno postati.<\/p>\n
I – Kad \u0107emo Gori pobjednoj, vilo posestrino! I ima li Gore pobjedne ovom puku Hrvata. Polja su nam u krvi ogrezla, gore su samo jauke \u010dule. Pod svakom je jelom junak izdahnuo, nema \u0161ume ni proplanka gdje iz grobova pobijenih trave nisu izrasle.\u00a0 Koliko mi je jo\u0161 na proplanku prisojnom moje Svetigore s rukama na uzglavlju sniti ovu moru, nemo\u0107an kriknuti, nemo\u0107an re\u0107i, nemo\u0107an u\u010diniti, nemo\u0107an se ustati i stati.<\/p>\n
II –\u00a0 Snivaj juna\u010de, do uzglavlja ti stojim. Do Gore pobjedne ti si do\u0161ao na svom snu. Ali ga i drugi moraju \u010duti. Moramo im ga ispri\u010dati. Da ga nau\u010de, zapamte, da im se u du\u0161u utisne i iz nje nikada ne izi\u0111e. Kao \u0161to sam ja tebi, i kao \u0161to si ti meni u san zavirio, tako \u0107e morati svi. Od \u010deda u kolijevci do starca na smrtnoj postelji.<\/p>\n
I – A kako, vilo, preklinjem te svim svetinjama. Kako da snivam. Kad ni\u010dim maknuti ne mogu.<\/p>\n
II –\u00a0 San ne umire. Mo\u017eda onaj koji ga sniva, ali san ne. Sni se rode da se ispune. I ovaj se ispunja. Da do svoje Gore pobjedne stigne i do gumna zasjedne.<\/p>\n
I – Kada, vilo, kada?!<\/p>\n
II – Kad narod ushtjedne snove zajahati. Kad se mane kala zemaljskog. Kad djeca ocu i materi vjerna ostanu, kad ljuba svome junaku i on njoj, kad junak svojoj sablji i ona njemu, kad jaha\u010d svome konju i on njemu, kad zora danu i dan no\u0107i, kad rije\u010d vjeri i vjera \u017eivotu, kad prisega djelu i djelo pobjedi. Kad ne mognu izra\u010dunati kolika je cijena zemlje da bi je kupili i prodali, koliko je vode u rosi, koliko je te\u0161ka kap krvi il’ suze. Kad se ruka ne obezobrazi i ispru\u017ei da bi Judin novac prihvatila.<\/p>\n
I – E, vilo moja, to je tako daleko i tako blizu. Gora je pobjedna u sva\u010dijoj du\u0161i, rije\u010di, djelu, ako je za\u017eeli. Gora je pobjedna u svakom danu, u svakoj godini, u svakom stolje\u0107u, ona je u \u017eivotu, samo se na nju uspeti treba. Gora je pobjedna u mori moga sna. Samo da se pokrenem.<\/p>\n
II – Gora je pobjedna na mom licu, u dohvatu moga ma\u010da, ona se zaplela u moje kose. Gora je pobjedna tu, evo nas na njoj. Po njoj kro\u010dimo, na njoj \u017eivimo, na njoj umiremo, na njoj jesmo, ili nismo.<\/p>\n
I – Stoj do uzglavlja moga vilo Svetigorko. Iz sna me ne budi. Neka snivam na Gori pobjednoj moje grude zemlje Hrvatske.<\/em><\/p>\n<\/div>\n
![\"herceg_bosna\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2009\/07\/novo_srpanjkolovoz_novo_herceg_bosna.gif\")
Uz obljetnicu HRHB, \u010dini mi se prigodnim objaviti ovaj recital fra Ante Mari\u0107a. Kao opomenu svima koji su sudjelovali u strukturama HR HB. I kao odgovor svima koji su je ru\u0161ili. I kao po(r)uku novim nara\u0161tajima da se za slobodu treba boriti. Slobodu treba sanjati. I za nju se \u017ertvovati. Jer u njem nema mr\u017enje spram drugog i druga\u010dijeg. Jer je jedina njegova poruka: Ljubi svoju zemlju, po\u0161tuj svoje da bi te i drugi po\u0161tovao. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":1556,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1935","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1935","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1935"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1935\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1556"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1935"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1935"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1935"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}