Tre\u0107a nedjelja Do\u0161a\u0161\u0107a poznata je kao nedjelja radosti. Radujemo se Kristovu dolasku, novoro\u0111enom Isusu, ali tako\u0111er Emanuelu u kojem je s nama Bog. U milosnom vremenu Do\u0161a\u0161\u0107a osje\u0107amo tihu radost nadanja. Svi \u010deznemo za dobrotom, ljubavlju i sre\u0107om, koja je u Svevi\u0161njem, a nama je donosi Onaj koji dolazi. \u00a0<\/p>\n
<\/p>\n
Idemo ususret Gospodinu koji nam donosi spasenje. Sv. Ivan Krstitelj, posljednji i najve\u0107i prorok, stra\u0161ni pokornik i propovijednik pokore, pus-tinju je zamijenio zatvorom. On je numorno pozivao sve na obra\u0107enje i pokoru.\u00a0 U tamnicu ga je strpao kralj Herod na nagovor pokvarene \u017eene Herodijade, koju je preoteo svome bratu. Ivan mu je rekao: \u201eNe smije\u0161 imati za \u017eenu, \u017eenu svoga brata!\u201c<\/p>\n
Ivan je je navje\u0161\u0107ivao narodu da je Isus onaj obe\u0107ani Spasitelj: pravi Bog, koji je postao \u010dovjekom, a kojega su proroci navje\u0161\u0107ivali. Da o tome uvjeri \u0161to bolje svoje u\u010denike, poslao je neke da izravno pitaju Isusa: \u201eJesi li ti onaj koji bi trebao do\u0107i ili da nekoga drugog \u010dekamo?”<\/p>\n
Nije li to kriza vjere? Ovo Ivanovo pitanje svakoga iznena\u0111uje i zbunjuje. Da se Ivan nije pokolebao? Isusov govor o njemu to otklanja. Ivan je pitao samo radi svojih u\u010denika. Radi njih je tra\u017eio potvrdu od Isusa. Priznajmo kako Ivan u po\u010detku nije imao pravi uvid u Isusovu tajnu i poslanje. On je mislio i \u017eivio u o\u010dekivanju Mesije. Isus mu poma\u017ee i vodi ga na put prave vjere. Upozorava ga na rije\u010di proroka Izaije. Isus je do\u0161ao da navijesti svima blagu vijest Evan\u0111elja o dolaze\u0107em Bo\u017ejem kraljevstvu. Ivan je onaj koji je Isusu pripravio put. Zato je najve\u0107i \u010dovjek prorok Staroga i Novoga Zavjeta, ali je ipak i najmanji u kraljevstvu Bo\u017ejem ve\u0107i od njega. Svaki Isusov u\u010denik je ve\u0107i od Ivana, jer po kr\u0161tenju ima udijela ve\u0107 sada u kraljevstvu Bo\u017ejem, u njegovu navije\u0161tanju kao dionik Isusova poslanja. Zato \u0107e bla\u017eeni biti svi oni koji se s vjerom klanjaju bo\u017ei\u0107noj tajni: Bo\u017eji Sin je postao \u010dovjekom: utjelovio se po Duhu Svetom kako bi nas spasio.<\/p>\n
Zar nismo i mi nestrpljivi, ne razumijemo i ne shva\u0107amo milosne trenutke i o\u010dekujemo kako bi sve bilo po na\u0161emu i da sve bude onda kada to mi \u017eelimo. \u010cesto u svojoj nestrpljivosti postavljamo pitanja sli\u010dna Ivanovu: Kada \u0107e Bog ne\u0161to u\u010diniti ili dokle \u0107e jo\u0161 trpjeti ovo zlo, ovu nepravdu, kad \u0107e pokazati svoju mo\u0107 i silu onima koji ga nije\u010du ili odbacuju. Nije na nama kako bi Bogu propisivali \u0161to mu je \u010diniti kako \u0107e ispunjavati na\u0161e opravdane \u017eelje, nego smo pozvani kako bi strpljivo i ponizno vr\u0161ili djela mesijankih dobara, kako bi \u010dinili ono \u0161to je sam Isus \u010dinio i po \u010demu ga je Ivan prepoznao kao Mesiju. Kad je Ivan \u010duo za djela \u0161to ih \u010dinio, znao je da su se po\u010dela ostvarivati mesijanska dobra. Ustrajmo u \u010dvrstoj vjeri!<\/p>\n
I na njihovo pitanje: \u201eJesi li ti onaj koji treba do\u0107i!<\/strong> – Isus je odgovorio: \u201eIdite i javite Ivanu, \u0161to \u010dujete i vidite: slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se \u010diste, gluhi \u010duju, mrtvi ustaju, siroma\u0161nima se navje\u0161\u0107uje Radosna vijest. Blago onome, koji se zbog mene ne spotakne (sablazni)” (Mt 11,3-6).\u00a0 Mo\u017ee netko o sebi govoriti koje\u0161ta. Nije va\u017eno. Bitna su djela koja netko \u010dini. I Isus se poziva na svoja djela, koja rje\u010ditije govore o njemu nego sve rije\u010di. \u201eDjela, koja mi dade Otac, da izvr\u0161im, ta djela, koje ja \u010dinim svjedo\u010de za mene, da me poslao Otac” (Iv 5,36), to jest, da sam ja Bog.” Evan\u0111elisti iznose mnoga Isusova \u010dudesa kao dokaz Isusova bo\u017eanstva. Mi smo za ta Isusova \u010dudesa \u010duli i o njima smo u\u010dili. Neka nam Isusova \u010dudesa pomognu da preko njih jo\u0161 vi\u0161e zavolimo Isusa i u njega povjerujemo, za \u010diji se ro\u0111endan svake, pa i ove godine ozbiljno spremamo.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u010cudesa na mrtvoj prirodi<\/strong> – U na\u0161im stranama \u010desto patimo zbog bura i oluja. Kako bi bilo lijepo kad bi se na\u0161ao netko da nas toga bi\u010da jednom rije\u010dju oslobodi!. … Ali toga \u010dovjeka nema. Samo je Isus imao mo\u0107 da jednom rije\u010dju uti\u0161a buru i oluju na Genezaretskom moru. Isto je tako umirivao i morske valove. Pa, opet je hodao po vodi kao \u0161to mi hodamo po cesti.\u00a0 Svojom rije\u010dju on je umno\u017eio kruh tako da je na \u010dudesan na\u010din nahranio njime jedanput pet tisu\u0107a, a drugi put sedam tisu\u0107a ljudi. Na svadbi u Kani Galilejskoj je pretvorio samo svojom rije\u010dju (a ne \u0161e\u0107erom i kemikalijama) vodu u najbolje vino. A bilo je njegovo \u010dudo i ono kad je naredio ribarima da bace mre\u017eu u more i da \u0107e uloviti, makar da su se oni \u010ditavu no\u0107 trudili uzalud da koju ulove, te su i ulovili.<\/p>\n \u010cudesa na ljudima<\/strong> – Posebna \u010dudesa je Isus \u010dinio na ljudima. Dolazi k njemu \u017eena, koja je bila grbava osamnaest godina, a odlazi u tren oka zdrava. \u010cudesa na mrtvima<\/strong> – Isus je pomagao ne samo bolesnima, nego i mrtvima. Mrtve je uskrisivao, o\u017eivljavao opet na \u017eivot.<\/p>\n K\u0107erka onoga Jaira bila je mrtva. Mlada djevojka mrtva. A Isus, kojeg su doveli u Jairovu ku\u0107u, zapovjeda mrtvoj djevojci i veli joj: \u201eDjevojko, ja ti govorim: ustani!” I djevojka je ustala.<\/p>\n Mladi\u0107, jedinac, sin udovice iz Naima, bio je mrtav. Ve\u0107 su ga nosili u povorci na groblje da ga zakopaju. Na rije\u010d Isusovu: \u201eMladi\u0107u, tebi govorim: ustani!” mladi\u0107 ustaje i ljubi se i grli sa ucviljenom, a sada obradovanom svojom majkom.<\/p>\n Lazar, brat Marte i Marije, le\u017eao je ve\u0107 \u010detiri dana u grobu. Po\u010deo se i raspadati. Da poka\u017ee svoju ljubav prema njemu i svoju mo\u0107, Isus nad otvorenim grobom veli: \u201eLazare, izi\u0111i napolje” i Lazar o\u017eivi, digne se i izi\u0111e iz groba. \u010cudesa na \u0111avlima<\/strong> – U doba Isusovo bilo je u Palestini i po \u010ditavom svijetu mnogo ljudi opsjednutih od \u0111avla, kao \u0161to ih ima i danas jo\u0161 po Kini i drugim poganskim zemljama. Kakova je to snaga \u0111avla, koju on pokazuje i koju je pokazivao u doba Isusovo?<\/p>\n Pa ipak, bio on jedan ili ih legija, \u0111avao je manji od makova zrna kad se Isus pojavi. Na njegovu rije\u010d \u0111avao mora ostaviti opsjednutog i mora pred Isusom uzmaknuti.<\/p>\n I na samome sebi Isus je \u010dinio \u010dudesa. Tako je bilo \u010dudo na gori Taboru kad se pred trojicom svojih apaostola preobrazio. Dotada su ga gledali samo kao \u010dovjeka, a tu su ga ugledali kao Boga u sjaju i ljepoti.<\/p>\n Pa opet: dopustio je da ga protivnici izbi\u010duju, izrane, trnovitom krunom okrune, razapnu na kri\u017e i usmrte. I kad su mislili da su ga se zauvijek rije\u0161ili, Isus iz groba izlazi nanovo \u017eiv, slavan i besmrtan. \u201eBlago onome, koji se zbog mene ne spotakne (sablazni)” (Mt 11,3-6). Jedan je osvjedo\u010deni vjernik napisao: \u201eGospodine, budi moj svagdanji kruh, izvor moje snage, moja \u017eelja i moja radost!\u201c (Lanza del Vasto). Na to nas pozivaju rije\u010di prorokove: \u201eUkrijepite ruke klonule, u\u010dvrstite koljena klecava! Recite prepla\u0161enim srcima: Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga va\u0161ega… on sam hita da nas spasi!\u201c (Iz 35, 3-5) Pred na\u0161im je vratima…<\/p>\n Kroz cijeli smo \u017eivot u Isusovoj \u0161koli. U\u010dimo od Isusa kao i Ivan. I mi ga katkad krivo razumijemo, jer od njegove nauke prihva\u0107amo samo ono \u0161to nam se svi\u0111a.\u00a0 Netko misli da mu uvijek mora i\u0107i dobro jer je \u201edobar kr\u0161\u0107anin\u201c, jer moli i ide u crkvu. Net-ko misli a mora biti ugledan jer ustrajno moli. A \u0161to ako se duk\u010dije dogodi, ako se ne is-pune o\u010dekivanja? Onda mo\u017eemo re\u0107i da nismo dobri Isusovi u\u010denici. Kako se obratio Maks Dauthendey – Isus rje\u0161ava sve probleme \u017eivota<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Bavarski pjesnik Maks Dauthendev o\u017eenio se \u0160ve\u0111ankom. Oboje su bili svestrano izobra\u017eeni, ali nisu vjerovali u Boga, du\u0161u i vje\u010dni \u017eivot. Prvi svjetski rat zatekao je Maksa u Indoneziji, gdje je i umro 1818. Nakon njegove smrti na\u0161li su kod njega jedno pismo, \u0161to ga je poslala \u017eena iz Europe. “Dragi moj Maks! Mi smo zajedni\u010dki posvuda tra\u017eili klju\u010d \u0161to bi nam rije\u0161io probleme \u017eivo-ta i smrti, ali ga nigdje nismo na\u0161li. Nadali smo se kako \u0107e nam taj klju\u010d dati moderna filozofija i znanost, ali smo se prevarili. Me\u0111utim, ja sam ga na\u0161la, a taj se klju\u010d zove Isus Krist.<\/p>\n On u svom evan\u0111elju rje\u0161ava sve probleme \u017eivota i smrti \u2013 dobra i zla, istine i la\u017ei, vre-mena i vje\u010dnosti. Stoga, dragi Maks, \u010ditaj revno i pobo\u017eno sveto evan\u0111elje i \u010dvrsto\u00a0 se dr\u017ei Krista!” Pjesnik je poslu\u0161ao svoju \u017eenu i poslije godinu dana smireno umro s kri\u017eem u ruci.<\/p>\n “Mnogo knjiga – mnogo briga! A za spasenje je potrebna samo jedna knjiga, a ta se zove Isus Krist!” (Angelus Silesius)<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Lj:.portal | fra Petar Ljubi\u010di\u0107<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dolazi k njemu slijepac od ro\u0111enja, a odlazi od njega zdrav u tren oka.
Dolazi k njemu \u017eena, koja je bolovala dvanaest godina od te\u0161ke bolesti i odlazi zdrava samo zato \u0161to je dodirnula njegovo odijelo.
Dolaze k njemu jadni gubavci, i odlaze u tren oka ozdravljeni od svoje stra\u0161ne bolesti.
Do\u0161ao je k njemu \u010dovjek sa usahlom rukom i na jednu rije\u010d Isusovu ruka je zdrava.
Do\u0161ao je k njemu gluhi i nijemi, i na jednu njegovu rije\u010d otvaraju se gluhe u\u0161i i razrje\u0161uje nijemi jezik.<\/p>\n
Na jednu Isusovu rije\u010d di\u017ee se zdrava od te\u0161ke groznice punica Petrova.
Trideset i osam godina je bio paraliziran (uzet) onaj \u010dovjek. Nije mogao sobom ni maknu-ti, a na Isusovu rije\u010d ustaje, uzima svoja nosila i nosi ih ku\u0107i.\u00a0 Sin jednog \u010dinovnika kao i sluga onog kapetana, koji su bili te\u0161ko oboljeli, dobivaju zdrav-lje netom je Isus bio zamoljen da ih ozdravi.<\/p>\n
Zar sa ovim i sli\u010dnim \u010dudesima Isus nije dovoljno pokazao da je Gospodar \u017eivota i smrti?<\/p>\n
Imao je pravo car Napoleon kad je nekome, koji mu je do\u0161ao s prijedlogom, da osnuje novu vjeru, rekao: \u201eKad se dade\u0161 razapeti na kri\u017e, kad umre\u0161 i bude\u0161 pokopan, i kad tre\u0107i dan uskrsne\u0161 iz groba, onda \u0107e ti svijet vjerovati.”<\/p>\n
Da blago onomu \u010dija vjera u Isusa Krista nikada ne klone, \u010dija ljubav nikada ne ohladi.
Sami ni ne slutimo koliko smo sretni i koliko \u0107emo biti sretni, ako Krista nikada ne napustimo; ako se budemo \u010dvrsto dr\u017eali njegove ruke i njegova nauka: ako nas zlo \u2013 grijeh u nama i oko nas, grijesi u dru\u0161tvu, me\u0111u kr\u0161\u0107anima, u Crkvi ne pokolebaju u na\u0161em kr\u0161\u0107anskom uvjerenju i \u017eivotu.<\/p>\n
Neka to bude i na\u0161a molitva: neka nam Isus Krist bude kruh, \u017eelja, snaga i radost, spas i Spasitelj.<\/p>\n
Mislimo na pouku \u0161to ju je dao Isus Ivanu. Budimo uvijek vjerni svom najboljem Prijatelju Kristu Gospodinu. Onda se mo\u017eemo nadati da \u0107e On i na\u0161u du\u0161u ne samo tje\u0161iti nego i veseljem i rado\u0161\u0107u napuniti na pragu vje\u010dnosti – kad nas pozove u svoj vje\u010dni zagrljaj! Neka tako bude. Amen.<\/p>\n
Ipak su revno tra\u017eili odgovore na iskonska pitanja ljudskoga roda: Odakle dolazimo, za\u0161to \u017eivimo na ovoj zemlji, koji je smisao na\u0161ega \u017eivota i \u0161to nas \u010deka iza smrti? Njihova su srca bila prazna, nemirna i tjeskobna, jer nisu mogli na\u0107i pravi odgovor na \u017eivotna pitanja.<\/p>\n