Blagdan Isusova ro\u0111enja \u2013 Bo\u017ei\u0107 – posve je blizu. Kuca na vrata na\u0161ega doma, kuca na vrata na\u0161ega srca. Bilo bi dobro zagledati se u svoju savjest i vidjeti kako smo pripravili put Gospodinu koji nam sigurno dolazi. Ivan Krstitelj je zahtijevao od \u017didova da djelima poka\u017eu kako su promijenili na\u010din \u017eivljenja koji nije u skladu s voljom Bo\u017ejom.<\/p>\n
<\/p>\n
U \u010demu smo se mi promijenili? Mo\u017eda smo pomogli bolesnima i siroma\u0161nima? Bolesnima i nemo\u0107nima doveli ispovjednika?<\/p>\n
Mo\u017eda smo hrabro stali na stranu pravde i podr\u017eali one koji nepravdu trpe? Nezahvalne ukorili? Po\u010dinjeno zlo i nanesenu \u0161tetu, koliko je mogu\u0107e, ispravili; za uvrjede molili opro\u0161tenje? Ispunjavali svoje du\u017enosti prema roditeljima i starijima, prema djeci i nemo\u0107nima? Koje tiskovine \u010ditamo? Koje filmove gledamo, \u0161to uop\u0107e gledamo na televiziji? U kakvo dru\u0161tvo zalazimo, koje radio postaje slu\u0161amo? Izla\u017eemo li se trovanju na\u0161e du\u0161e i \u0161to \u010dinimo da nam djeca i mlade\u017e ne budu \u017ertve brojnih trova\u010da? Isus se je rodio u \u0161tali. Do\u010dekujemo li mi njegov dolazak u skromnosti? Jesmo li i mi u groznici kupovanja, tro\u0161enja novca, pripremanja hrane i pi\u0107a, a nakon njihova u\u017eivanja krvni \u0107e se tlak povisiti, kolesterol i \u0161e\u0107er u krvi pove\u0107ati? U kakvu stanju du\u0161e do\u010dekujemo Dijete koje je do\u0161lo da nas oslobodi grijeha, a rodilo se od bezgrje\u0161ne Majke? Jes-mo li se ispovjedili? Da, dolazi nam spasenje i Spasitelj; zadnji su dani na\u0161e priprave da ga do\u010dekamo i pri-mimo. Treba pripremiti duh i srce: da ono bude salon za Bogo\u010dovjeka, a ne prljava \u0161tala; treba osvje\u017eiti svoju vjeru, provjetriti, pro\u010distiti \u017eivot. Bo\u017ei\u0107 je pred vratima. Bog najavljuje svoj dolazak me\u0111u nas. Proroku Davidu je obe\u0107ano da \u0107e za tisu\u0107u gidina iz njegova plemena do\u0107i obe\u0107ani Mesija – Spasitelj.<\/p>\n
Poruka \u010detvrte nedjelje Do\u0161a\u0161\u0107a je jednostavna i jasna. Svatko je mo\u017ee razumjeti. Bog koji \u0107e uskoro do\u0107i me\u0111u nas ljude u liku malenoga djeteta kao da nas danas ispituje: “Ljudi, veliki i mali, jeste li spremni primiti me? Ima li kod vas mjesta za mene? Mogu li do\u0107i? Jesam li po\u017eeljan?” Svakoga od nas kao da pita: Ima li mjesta u tvom srcu: ima li zapravo vjere koja o\u010dekuje, \u017eeli i prima Krista? Rije\u010d Bo\u017eja predstavlja nam dvojicu ljudi, a njihovi primjeri trebali bi poslu\u017eiti kao pouka. Tamni primjer kralja Ahaza \u2013 Ahaz je vladao u sedmom st. prije Krista. U ono vrijeme o\u010dekivao se napad velike i opremljene babilonske vojske. \u0160to u\u010diniti? Po\u0107i u rat ili ne? Prorok Izaija dlazi na dvor i savjetuje kralju da se ute\u010de Bogu za savjet. Bog zna \u0161to je najbolje za njega i za narod…<\/p>\n
“Zai\u0161ti od Gospodina, Boga svoga, jedan znak!” (Iz 7,11). Prorok veli: Upotrijebi dar vjere, iz vjere potra\u017ei rje\u0161enje! Kralj odbija prorokov prijedlog. Ne, ne\u0107u iskati i ne\u0107u isku\u0161avati Jahvu! Odgovorio je oholo i bahato dobonamjernom proroku. On misli da je sam sebi dovoljan i da \u0107e i bez Boga donijeti pravu odluku. Kralj je zapravo odbio Bo\u017eju pomo\u0107, a to je \u010din nevjere. Ne ra\u010dunaju\u0107i uop\u0107e s Bogom, sklapa savez s asirskim kraljem pod \u010diji utjecaj je potpuno pao, pa je \u017ertvovao i svoga sina asirskom Bogu Molohu. Tako je njegova nevjera uro-dila gorkim plodovima idolopoklonstva i zlo\u010dina. Tako se to doga\u0111a kad se ne na\u0111e mjesta za Boga u srcu ili kad ga se isklju\u010di iz \u017eivota, misle\u0107i da mo\u017eemo bez njega. Potrebno je s Bogom i\u0107i kroz \u017eivot: potrebno je nau\u010diti umije\u0107e razgovora s Bogom, pitati Boga za savjet jer je to \u010din na\u0161e vjere. Pametno je i mudro pitati za savjet starije i iskus-nije: sve\u0107enike, u\u010ditelje, roditelje\u2026<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Primjer: Marina je bila pametna i dobra u\u010denica. Kolegica primjetila crnu to\u010dku iznad njene desne obrve. Svi su mislili da je to mlade\u017e. Zapravo bili su to znakovi zlo\u0107udne bolesti… I vjerou\u010diteljica \u010dasna sestra savjetovala joj kako bi bilo dobro po\u0107i lije\u010dniku. Marina se samo branila: Nema potrebe, to je sitnica, nije to ni\u0161ta\u2026 I majci je to bilo sumljivo i ozbiljno i govorila joj je, po\u0111i lije\u010dniku\u2026 Nakon uporna inzistiranja majke i razrednice po\u0161la je lije\u010dniku. Lije\u010dnik je ozbiljno shvatio stvar i poslao je u Institut za tumore. Otkriveni su znakovi zlo\u0107udne bolesti, na svu sre\u0107u u za\u010detku. Nakon nekoliko zra\u010denja bolest se povukla. Lije\u010dnik je sa zadovoljstvom ustvrdio: \u201eSamo zahvaljuju\u0107i pravovremenoj intervenciji mo-gu se ovakvi slu\u010dajevi suzbiti!\u201c Marina je uvijek bila zahvalna svima koji su joj savjetovali ono najbolje. Da nije poslu\u0161a-la, tko zna kako bi sve skupa izgledalo. Potrebno je doista na vrijeme poslu\u0161ati savjete starijih. To zna biti ponekad spasonosno. Tko zna biti otvoren drugima, nau\u010dit \u0107e biti otvoren Bogu, tra\u017eiti \u0107e od njega savjete.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Svjetli primjer svetoga Josipa – On je uva\u017eio Bo\u017eji znak.<\/p>\n
Josip se poput kralja Ahaza na\u0161ao u neugodnoj situaciji: zamijetio je da je njegova zaru\u010dnica Marija trudna i da o\u010dekuje dijete. Po\u010deo je razmi\u0161ljati po ljudskim i prirodnim zako-nima. “Ja znam da nisam otac toga djeteta, zna\u010di da je netko drugi… Tko bi to mo-gao biti? Neki \u010dovjek?” Ne! Dobro je poznavao Mariju i bio siguran da njegova zaru\u010dnica, tako dobra, pobo\u017ena i gotovo sveta djevojka nije mogla imati grje\u0161nu vezu s nekim drugim \u010dovjekom. Nije je mogao optu\u017eiti jer bi to za nju zna\u010dilo smrt po \u017eidovskom zako-nu mogla je biti kamenovana. A \u0161to je trebao u\u010diniti? Dugo se mu\u010dio tim pitanjem. Mo\u017eda je po\u0161ao mjesnom sve\u0107eniku i upitao ga za savjet. Ovaj mu je savjetovao da cijelu stvar prepusti Bogu jer je nemogu\u0107e otkriti tajnu.<\/p>\n
Ipak, nije bio miran u du\u0161i. Mu\u010dilo ga je to \u0161to ne zna za\u0161to se i kako sve dogodilo. Raz-mi\u0161ljao je kao \u010dovjek i odlu\u010dio napustiti Mariju. Tada mu se u snu javio an\u0111eo. An\u0111eli su Bo\u017eji glasnici i oni ljudima prenose poruke va\u017e-ne za njihov \u017eivot kao i poruke od va\u017enosti za cijeli narod.\u00a0 Ovaj put an\u0111eo je savjetovao Josipa da ne napusti Mariju. Pou\u010dio ga je da je dijete od Boga a ne od ljudi, da je za\u017eivjelo pod Marijinim srcem snagom Duha Bo\u017ejega a ne ljudskim na\u010dinom. Dijete zapravo i ne\u0107e biti obi\u010dan \u010dovjek nego Sin Bo\u017eji koji \u0107e spasiti narod od grijeha, bit \u0107e Spasitelj svijeta, obe\u0107ani Mesija.<\/p>\n
Josip je ovoj nevjerojatnoj i natprirodnoj istini povjerovao. Nije bio tvrdoglav i prepoten-tan, nego dobar i ponizan \u010dovjek; po\u010deo je razmi\u0161ljati ne samo svojim ljudskim razumom nego i darom vjere. Vjera mu je omogu\u0107ila da nije odbio znak ponu\u0111en s neba i nije odbacio an\u0111elov savjet, dapa\u010de, s dubokom vjerom prihvatio je biti u slu\u017ebi Bo\u017ejeg djela zajedno sa svojom zaru\u010dnicom Marijom. Kada Bog na\u0111e takve ljude, onda mu je mogu\u0107e biti me\u0111u njima. Sin Bo\u017eji utjelovio se me\u0111u nama vjerom Marije, koja je prije nego se udala povjerovala An\u0111elu u navje\u0161tenju rekav\u0161i: “Neka mi bude po tvojoj rije\u010di!” Tada se utjelovila rije\u010d Bo\u017eja pod njezinim djevi\u010danskim srcem. Sada kad je Josip dobrotom i vjerom prihvatio znak s neba, Sin Bo\u017eji mogao se roditi i postati Snamabog ili, kako je rekao an\u0111eo, Emanuel. Sada se doista mo\u017ee dogoditi Bo\u017ei\u0107. Vjera mu je otvorila vrata, ne ona kraljevska u Jeruzalemu nego skromna vrata dobrih i poniznih ljudi koji ne odbijaju znakove s neba i ne preziru Bo\u017eje savjete ma kako im se \u010dinili nevjerojatni. Vjera premo\u0161\u0107uje sve sumnje i pote\u0161ko\u0107e.<\/p>\n
Ima li u na\u0161em srcu mjesta za Isusa? \u0160to \u0107emo odgovoriti Isusu? \u010cvrstom vjerom zavapimo, do\u0111i Gospodine Isuse! Vjera Marije i Josipa omogu\u0107ila Ti je da se rodi\u0161 u Betlehemu. Vjera je put kojim se ti ra\u0111a\u0161 u na\u0161im srcima. Vjera su otvorena vrata. Vjera je na\u0161 \u00abda\u00bb Bogu u ovom \u017eivotu, da bi jednom ba\u0161 ta vjera kojom sada otvaramo vata da Bog u\u0111e u na\u0161 svijet, nama otvorila velika i dragocjena vrata koja \u0107e nas uvesti u Bo\u017eji svijet. Vjera je najve\u0107i i najdra\u017ei dar. Do\u010dekajmo Isusa sa svim zanosom srca i du\u0161e! O\u010distimo du\u0161e u svetoj ispovijedi, ako to ve\u0107 nismo u\u010dinili! Primimo ga pobo\u017eno i s ljubavlju u sv. Pri\u010desti, jer on je zato do\u0161ao da nam se dade i da uvijek bude s nama!<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Sin se vratio ku\u0107i<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Osamnaestgodi\u0161nji je mladi\u0107 Emil Kameron napustio o\u010dinsku ku\u0107u i oti\u0161ao u tu\u0111i svijet tra\u017eiti sre\u0107u. Dan prije odlaska pristupio je svojoj majci kako bi se oprostio s njom. Majka mu je \u017ealosna srca dala posljednje upute i izrazila mu svoje \u017eelje, a onda mu rekla: \u201e\u010ce-kat \u0107u, sine, tvoj povratak. Ostavit \u0107u na prozoru zapaljenu svjetiljku da gori sve dok se ti ne vrati\u0161.\u201c Sin je otputovao, a majka je ostala sama. Neprestano je mislila na svoga sina, plakala je i danju i no\u0107u mole\u0107i srcem Bla\u017eenu Djevicu Mariju da njezin sin ostane dobar kr\u0161\u0107anin i sretno se vrati ku\u0107i. Sate je provela kraj svjetiljke uz sliku Majke Bo\u017eje gledaju\u0107i kroz prozor u daleki svijet. Misli su joj neprestano letjele za sinom. \u017darko je \u017eeljela da joj sin ostane po\u0161ten, da bude sretan i opet joj se vrati.<\/p>\n
Poslije dvadeset godina sin se vratio ku\u0107i la\u0111om na kojoj je bio prvi pomo\u0107nik kapetanu. Upravo u blizini rodnoga kraja, pokraj \u0161kotske obale, la\u0111a je jedne no\u0107i potonula, a mladi se Emil spasio i do\u0161ao na obalu. Spoznav\u0161i da ga je \u017eivot opet vratio u rodni kraj, briznu u pla\u010d. Srce ga je vuklo majci. Odmah se uputio prema svom selu iako je bila no\u0107. Na kraju je sela primijetio svjetlo na prozoru i krenuo prema njemu. Bila je to njegova ku\u0107a. Kad je do\u0161ao do ku\u0107e, pokucao je na vrata. Stara mu je bakica otvorila, a Emil je rekao: \u201eSiroma\u0161ni sam mornar kojemu se potopila la\u0111a, molim Vas da mi pru\u017eite preno\u0107i\u0161te.\u201c \u201eSamo u\u0111ite i ogrijte se\u201c, odvratila je starica, \u201ejer je no\u0107 hladna. Sigurno Vas je ovamo dovela svjetiljka koja gori ve\u0107 dvadeset godina, i to svake no\u0107i. Imala sam sina koji me je ostavio i za njega gori ovo svjetlo. Nadam se da \u0107e mi ga dovesti ku\u0107i. Druga su moja djeca pomrla, ali mi neki glas ka\u017ee da je moj sin Emil jo\u0161 \u017eiv, zato \u0107e svjetiljka gorjeti dok mi se on ne vrati.\u201c Mladi se Emil nije vi\u0161e mogao svladati. Pao je na koljena i zagrlio svoju majku koja se rasplakala od miline \u0161to joj se nakon toliko godina vratio izgubljeni sin.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Fra Petar Ljubi\u010di\u0107 | LJ::portal<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"