Bo\u017ei\u0107 je najradosniji kr\u0161\u0107anski blagdan, iako ne i najve\u0107i. Utjelovljena Bo\u017eja ljubav koja je postala \u010dovjekom i pru\u017eila ruku pomirenja, unato\u010d raznoraznim sladunjavostima i komercijalizaciji, u srcima iskrenih vjernika raspiruje vjeru i nadu. \u010cesto Bo\u017ei\u0107 povezujemo s najljep\u0161im slikama iz djetinjstva, jer to jest u stvari Bo\u017ei\u0107- mali Bog koji se nastanjuje<\/p>\n
<\/p>\n
u na\u0161im srcima i grije nas dje\u010djom nevino\u0161\u0107u, grli dje\u010djom razigrano\u0161\u0107u, igra se dje\u010djim nesta\u0161lukom i pokazuje svoje maj\u010dinsko i o\u010dinsko lice.<\/p>\n
Tako je bilo i u mojem djetinjstvu. Ve\u0107 na Badnjak bilo je veselije nego ina\u010de, unato\u010d postu koji nas je taj dan o\u010dekivao. Trebalo je usje\u0107i badnjake za tri najmla\u0111a \u010dlana obitelji, koje smo nave\u010der unosili u su\u0161aru, obasipani p\u0161enicom i kukuruzom i uz pozdrave: “Na dobro vam do\u0161la Badnja ve\u010der” i odgovor: “I s tobom Bog da zajedno”. Stavili bismo badnjake od dubova, od manjeg prema ve\u0107em, na ognji\u0161te i uz ugodan razgovor i pokoju \u010da\u0161icu vina ili rakije pripremali se za polno\u0107ku (dobro, mi najmla\u0111i ipak malo druk\u010dije).<\/p>\n
A polno\u0107ka u Radi\u0161i\u0107ima, za one koji je ne pamte, bila je zaista posebna. I\u0161lo se u skupinama, sa\u010dekivali smo se mi iz isto\u010dnog dijela sela kod Nikole Tonkina ku\u0107e, a s Rastove Glavice spu\u0161tala se vesela povorka uz zvuke harmonike maestra Pe\u0111e. Pjesma je odjekivala do Majdena, ako ne i do Ere\u0161ove male. O\u010dula se nakon mise pokoja petarda, i pone\u0161to ja\u010de, ali to nije remetilo mir i sve\u010danost bo\u017ei\u0107ne no\u0107i, kojoj je nedostajala samo poneka pahulja da bi bila posve savr\u0161ena.<\/p>\n
Bo\u017ei\u0107no jutro obi\u010dno je po\u010dinjalo uobi\u010dajenim pozdravima: “Hvaljen (Faljen) Isus! Na dobro vam do\u0161ao Bo\u017ei\u0107 i sveto Poro\u0111enje Isusovo!” Nakon jutarnjeg objeda i darivanja jabukama i naran\u010dama uku\u0107ani bi i\u0161li na Krvnicu, na bo\u017ei\u0107nu Svetu misu, i nakon \u0161to je sagra\u0111ena crkva, jer Krvnica je postala i ostala radi\u0161i\u0107ki simbol vjere, ali i te\u0161ke i krvave povijesti. Nakon Mise pred crkvom je nastavljeno narodno veselje. Pjevala se ganga, nazdravljalo se rakijom i \u010dastilo suhim smokvama, orasima, gro\u017e\u0111icama, \u0107upterom i doma\u0107im kola\u010dima. Stariji pamte i kola, odnosno sila, koja su se formirala po prezimenima na grudinama ispred groblja. Po povratku u obiteljske domove uku\u0107ani su se okupljali oko obiteljskog stola. Palile su se tri svije\u0107e, naj\u010de\u0161\u0107e u hrvatskim bojama, u znak sje\u0107anja na pokojne. Troje od nas za stolom odabralo bi svoju svije\u0107u, a \u010diji je plamen bio najvi\u0161i toga bi \u010dekao dug \u017eivot. Kod paljenja svije\u0107a doma\u0107in ili dijete palio je jednu po jednu mole\u0107i: “U ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.” Uku\u0107ani su se istovremeno krstili, nakon \u010dega je slijedila molitva. Unato\u010d po\u010desto te\u0161kim uvjetima za Bo\u017ei\u0107 nije ni\u010dega nedostajalo. Na stol bi se iznijela razna jela, neizostavna je bila meza i sarma, zatim bi uku\u0107ani zapjevali gangu i be\u0107arac. U popodnevnim se satima obi\u010dno obilazilo susjede, rodbinu i prijatelje i \u010destitao Bo\u017ei\u0107. Ve\u010dera je, tako\u0111er, bila uz bo\u017ei\u0107ne svije\u0107e. Po pravilu se sakupljalo vi\u0161e obitelji koje su zajedno palile bo\u017ei\u0107ne svije\u0107e, koje su se obi\u010dno gasile korom kruha umo\u010denog u crno vino i to redoslijedom paljenja. Veselje se uz vino i pjesmu znalo nastavljati do kasnih no\u0107nih sati.<\/p>\n
Tako je nekad bilo. A opet, i ne tako davno. Danas se \u010duvaju obi\u010daji, iako se uvode i novi, koji \u0107e mo\u017eda za stotinjak godina promijeniti na\u010din slavljenja Bo\u017ei\u0107a. Me\u0111utim, ni\u0161ta ne\u0107e promijeniti njegovu bit, a to je Bo\u017eja darovana ljubav Radi\u0161i\u0107anima i cijelome svijetu.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
plamen | radisici.ba<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Bo\u017ei\u0107 je najradosniji kr\u0161\u0107anski blagdan, iako ne i najve\u0107i. Utjelovljena Bo\u017eja ljubav koja je postala \u010dovjekom i pru\u017eila ruku pomirenja, …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":19559,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-19560","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19560","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=19560"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19560\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/19559"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=19560"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=19560"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=19560"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}