![\"alt\"](\"http:\/\/www.slobodna-bosna.ba\/img\/vijesti\/201206\/uzeir_srna_25.jpg\")
Me\u0111utim, njegov brat Safet nikada nije prestajao tragati za svojim mla\u0111im bratom. Oti\u0161ao je slu\u017eiti vojsku u Ni\u0161 i stalno je pri\u010dao o tome kako je ve\u0107 godinama u potrazi za nestalim Uzeirom. Njegov zapovjednik, Slovenac, kazao mu je da u Murskoj Soboti, odnosno u selu Donja Lendava, \u017eivi dje\u010dak iz BiH, da ima tri ili \u010detiri godine i da je jedino \u0161to se zna o njemu to da je siro\u010de, podrijetlom sa istoka Bosne. \u010cim je odslu\u017eio vojsku, Safet se dao u potragu za Uzeirom i nakon nekoliko mjeseci traganja i uspore\u0111ivanja podataka uspio je do\u0107i u Sloveniju i shvatiti da je Mirko Kelenc ustvari njegov brat Uzeir! Ali kada je do\u0161ao po njega, udomitelji nisu htjeli ni \u010duti da ga puste, pristali su tek nakon dugog uvjeravanja.
Uzeir se sa bratom vratio u Bosanski \u0160amac i krenuo u prvi razred osnovne \u0161kole, no nije znao ni rije\u010di bosanskog. Pri\u010dao je samo na slovenskom, tako da su ga u razredu u\u010ditelji posjeli u klupu sa Juzmirom Jusufovi\u0107em, kako bi \u0161to prije nau\u010dio jezik i mogao pratiti nastavu. \u201cOn je postao jedan od mojih najboljih prijatelja\u201d, ka\u017ee nam Uzeir. \u201cPoslije je postao ugledan doktor u svome \u0160amcu.\u201d
Netom nakon \u0161to je zavr\u0161io \u0161kolovanje, Uzeir se odlu\u010dio zavr\u0161iti pekarski zanat. \u201cBio sam stalno gladan. Gledao sam prijatelje koji su dolazili sa kiflama i lepinjama u \u0161kolu i zavidio im. Zato sam i odlu\u010dio postati pekar.\u201d Nakon nekoliko mjeseci, njegovi ro\u0111aci Srne, me\u0111u kojima je bio i Zulfo, otac poznate voditeljice FTV Segmedine Srna, pozvali su ga da preseli u Sarajevo i do\u0111e \u017eivjeti kod njih, u sarajevsko naselje Hrid. \u201cOd prve sam pla\u0107e kupio crne zepe, jaknu i kartonski kofer u koji sam stavio jorgan i na vlak za Sarajevo. Nisam ja znao ni za tramvaj niti gdje je Hrid. Pje\u0161a\u010dio sam satima, ali su mi mjeseci koje sam proveo sa pokojnim Zulfom, sa Segmedininom obitelji, bili jedni od najljep\u0161ih u \u017eivotu.\u201d
Uzeir nije mogao na\u0107i posao pekara u Sarajevu, pa je po\u010deo raditi kao te\u017eak. Poslije se tek zaposlio u tada\u0161njoj Velepekari i po\u010deo igrati kao golman u Sarajevu. \u201cTreneri su mi bili Franko Lovri\u0107 i Ivica Glavo\u010devi\u010d\u201d, prisje\u0107a se Uzeir koji nije dugo ostao u Sarajevu. U Velepekari se upoznao sa in\u017einjerima Soko \u0160tarka koji su mu ponudili posao i mjesto golmana u njihovom klubu i zaputio se ka Beogradu. Iz nekada\u0161nje jugoslovenske prijestolnice je pozvan u vojsku, koju je slu\u017eio u Busova\u010di. \u201cSlu\u017ee\u0107i vojsku, branio sam i za tamo\u0161nje Jedinstvo\u201d, pri\u010da Uzeir. \u201cIgrali smo tada neku utakmicu protiv zeni\u010dkog \u010celika. Nekoliko dana kasnije dolaze ljudi i ka\u017eu mi da se \u010celik zanima za mene. To je bilo golemo, \u017eivot u Zenici je tih godina bio dobar i ja sam nakon vojske pristao oti\u0107i u taj klub.\u201d
Me\u0111utim, konkurencija je bila \u017eestoka, golmani \u010celika bili su Stijovi\u0107 i Vranje\u0161. Uzeir se nije mogao nametnuti, no kao nebrojeno mnogo puta dotada, sudbina se opet uplela i odredila njegov \u017eivotni put. \u201cSa \u010celikom smo bili na pripremama u Metkovi\u0107u i trebali igrati utakmicu sa Neretvom. Njima se povrijedio golman i ja sam branio za Metkov\u010dane. Kada se utakmica zavr\u0161ila, tra\u017eili su da ostanem ovdje. Ja sam se dvoumio i na kraju se odlu\u010dio vratiti u Zenicu, ali kada je Stijovi\u0107u propao odlazak u Maribor i kada sam shvatio da \u0107u i dalje biti tre\u0107i golman, odlu\u010dio sam do\u0107i u Metkovi\u0107.\u201d
U Metkovi\u0107u je Uzeir upoznao svoju prvu suprugu Nadu, s kojom je dobio sina Renata, talentiranog golmana, koji je danas trener u Neretvi. Brak nije potrajao i Uzeir se sa Nadom prijateljski razi\u0161ao. \u010cetiri je godine branio i u pari\u0161kom Pantamu, da bi se kasnije ponovo vratio u Metkovi\u0107. Tu se ponovo o\u017eenio, ovaj put sa Milkom, s kojom ima dva sina, Igora i Darija.
Radio je godinama kao voza\u010d, jedno je vrijeme \u010dak bio i trener Neretve u kojoj je prve nogometne korake napravio njegov sin. \u201cIako je bio sitan, mnogo manji od svojih vr\u0161njaka, znalo se odmah da je Darijo veliki talenat\u201d, ponosno govori Uzeir. \u201cIgrao je izvanredno i rukomet, stolni tenis, \u010dak i ko\u0161arku. Jednog je dana do\u0161ao ku\u0107i i kazao kako mu je \u0161kolski trener rekao da se ostavi nogometa i po\u010dne ozbiljno trenirati ko\u0161arku.\u201dKa\u017ee kako je nekada\u0161nji nogometa\u0161 Hajduka Ivan Gudelj ipak najzaslu\u017eniji za Darijev nogometni uzlet. \u201cJo\u0161 kao pionira tra\u017eili su ga iz Dinama, Zagreba i Varteksa. Vara\u017edinci su imali najbolje uvjete za rad s mladim igra\u010dima i ja sam htio da Darijo ide tamo. Me\u0111utim, Gudelj ga je odveo u Split i zakazao razgovor s trenerima mladih kategorija.\u201dNo, u Splitu nisu bili zainteresirani za mladog Metkov\u010dana, i to iz dva razloga jedan je bilo \u201cnezgodno\u201d ime a drugi to \u0161to Uzeir nije imao novaca da podmiti trenere kao bi ga primili u omladinsku \u0161kolu. \u201cBile su to ratne godine i ipak se gledalo kako se tko zove, no te\u017ee mi je padalo od svega to \u0161to su otvoreno tra\u017eili novac da Darija prime u Hajduk. Ali on je ipak bio suvi\u0161e talentiran da bi ga se odrekli i tako je i ostao u Splitu.\u201d
Slika u \u010dlanku
Uzeir Srna
Dok je Darijo trenirao u Splitu, Uzeir je \u010dak i\u0161ao raditi u Njema\u010dku, kako bi kupio auto kojim bi mogao oti\u0107i do Splita da pogleda sinovljeve utakmice, ali i da mu osigura ne\u0161to novca. \u201cSje\u0107am se da su tada svi momci na putovanja sa sobom nosili dvjesto-tristo maraka. Darijo je imao dvadeset kuna u d\u017eepu. Zbog toga su ga gledali, ali je on svima govorio: ‘Moj \u0107a\u0107a ima samo toliko para i ja se toga ne stidim’.\u201d
U me\u0111uvremenu je, za tada sedamnaestogodi\u0161njeg Darija, stigla ponuda AC Milana, vrijedna skoro dva miliona maraka. \u201cIz kluba su me zvali da odmah potpi\u0161em ugovor, kako bi mogli dobiti obe\u0161te\u0107enje, ali su mene ve\u0107 tada neki ljudi upozorili da \u0107e me poku\u0161ati prevariti. Tako je i bilo\u201d, ka\u017ee Uzeir, koji je od Hajduka tra\u017eio 17 hiljada maraka kojima bi podmirio kredit koji je podigao u banci da bi mogao \u0161kolovati Darija. \u201cLjudi iz Hajduka su rekli ‘Nema problema, potpi\u0161i i da zaokru\u017eimo na 20 hiljada’. Nikada nisam dobio novac, Ivica \u0160urjak me prevario i nakon nekoliko mjeseci mi kao prosjaku dao deset hiljada i kazao da nikad ne\u0107u dobiti ostatak’, navodi dalje Slobodna Bosna.
Darijo Srna je danas u ukrajinskom Shakhtaru, ima milionski vrijedan ugovor i kapiten je hrvatske nogometne reprezentacije. No, njegov otac je i dalje \u010dvrsto na zemlji i \u017eivi skromno, onako kako je \u017eivio i prije nego \u0161to je Darijo po\u010deo dobro zara\u0111ivati. \u201cUvijek mu govorim kako se novac \u010duva kada ga se ima, a ne kada ga nestane\u201d, ka\u017ee Uzeir koji svoje umirovljeni\u010dke dane mirno broji u Metkovi\u0107u.
Ali i dalje traga za svima iz obitelji Srna i poku\u0161ava im pomo\u0107i da se vrate u rodni kraj, odakle su morali ponovo bje\u017eati i u ljeto 1992. godine. \u201cNeke sam na\u0161ao u ratu u blizini Makarske, bili su tu u nekom kampu, u izbjegli\u0161tvu. Radili su u restoranu\u201d, ka\u017ee poru\u010duju\u0107i: \u201cVolim ih sve i sve ih pozdravljam, i \u017eivim za taj dan kada \u0107emo opet svi biti na okupu. Znate, ja sam davno oti\u0161ao iz Bosne. Ali Bosna nikada nije oti\u0161la iz mene.\u201d<\/p>\n