God. (2003.) donijele su jedne ameri\u010dke novine ovu istinitu krvavu pri\u010du! Obitelj, koja je \u017eivjela bez vjere i Boga nikada nije svome djetetu o Isusu govorila. Djetetu je bilo pet godina kad su se roditelji jedne ve\u010deri posva\u0111ali. Otac ubija majku, pa onda sebe. Sve je to dijete vidjelo svojim o\u010dima.<\/p>\n
<\/p>\n
Jedna pobo\u017ena katoli\u010dka obitelj je prihvatila i posvojila malu Katrin. Majka je bila vrlo pobo\u017ena i osvjedo\u010dena vjernica i vodila ju je sa sobom u crkvu i pomagala joj kako bi upoznala Isusa. U\u010diteljicu je zamolila da bude s Katrin strpljiva, jer ona jo\u0161 nije ni\u0161ta \u010dula o Isusu. Jednoga dana na satu vjeronauka u\u010diteljica je pokazala sliku milosrdnoga Isusa djeci i pitala: \u201eTko zna od vas, tko je ovaj na slici?” Katrin podi\u017ee ruku i re\u010de: \u201eJa! To je \u010dovjek koji je mene dr\u017eao one no\u0107i kad su moji roditelji umrli!\u201c\u00a0 To govori djevoj\u010dica koja nikada nije ni\u0161ta \u010dula o Isusu.<\/p>\n
U prvu nedjelju iza Bo\u017ei\u0107a slavimo blagdan Svete obitelji, Isusa, Marije i Josipa.<\/strong> Prikladno je slaviti Svetu obitelj u bo\u017ei\u0107no vrijeme. Bo\u017ei\u0107 je upravo obiteljski blagdan. Osnovna je poruka Bo\u017ei\u0107a: prihvatiti Isusa. Svima koji ga primi\u0161e (prihvati\u0161e) dade mo\u0107 da postanu djeca Bo\u017eja. Ono \u0161to je osnovno u svakoj obitelji jest uzajamno prihva\u0107anje. Potrebno je da se prihvatimo uzajamno i da se stavimo na raspolaganje jedni drugima. Tko to mo\u017ee i tako \u010dini, taj ostvaruje poruku Bo\u017ei\u0107a.\u00a0 Tako nam Bo\u017ei\u0107 poma\u017ee da bolje shvatimo obitelj…\u00a0 Bo\u017ei\u0107 nam daje snagu da u obiteljima jedni druge prihva\u0107amo jer je i nas Bog prihvatio u Kristu. Obitelj nas u\u010di da se me\u0111usobno prihva\u0107amo, da upoznamo zakon \u017eivota i da se stavimo na raspolaganje jedni drugima…\u00a0 Obiteljski \u017eivot o\u010ditovanje je Bo\u017ejeg \u017eivota<\/strong>. Jedini put da o\u010duvamo na\u0161e obitelji jest ljubav, razumijevanje, milosr\u0111e i posvema\u0161nja dobrota. Obitelj je nepresu\u0161no vrelo svetosti, ljubavi i \u017eivota – prva i najve\u0107a \u017eivotna \u0161kola. Ona je bila i ostala glavni i najva\u017eniji \u017eivotni zadatak. Obitelj je po\u010detak, izvor i korijen ljudskoga dru\u0161tva, Crkve i domovine. Sudbina na\u0161e Crkve i domovine ovisi o stanju obiteljskoga \u017eivota. Najva\u017enije u \u010dovjeku gradilo se, gradi se i uvijek \u0107e se graditi u obitelji. Najdublje radosti i najte\u017ee \u017ealosti pru\u017ea nam \u017eivot u obitelji. U obitelji se \u017eivi dubina na\u0161ega \u017eivota. Jednostavno, bez obitelji, bez obiteljskoga ozra\u010dja, nezamisliv je istinski pravi ljudski \u017eivot. Bog nas susre\u0107e u obiteljskom \u017eivotu.<\/p>\n Bog – neizmjerna ljubav – zamislio je kao mali kutak raja u ovoj suznoj dolini. Sam Bog se utjelovio – postao \u010dovjekom u nazaretskoj obitelji. Do\u0161ao je k nama da bi ovu zemlju pretvorio u raj, a sve ljude u jednu veliku Bo\u017eju obitelj. Zato smo u Isusu svi bra\u0107a i sestre, djeca nebeskoga Oca. Obitelj je sveti\u0161te i ognji\u0161te ljubavi. Moramo je \u010duvati. Kriza koja je zahvatila sva podru\u010dja \u017eivota, posebice je zahvatila obitelj. Tako ka\u017eemo da se za obitelj do\u0161la te\u0161ka i sudbonosna vremena. Obitelj je toliko uzdrmana i ugro\u017eena da joj je te\u0161ko na\u0107i lijeka. Svaka se \u010detvrta, tre\u0107a, gotovo ve\u0107 i druga obitelj raspada.<\/p>\n Sve je manje ljubavi i sre\u0107e, vjernosti i radosti. Obitelj sve vi\u0161e razara i uni\u0161tava nevjera i razvrat, rastave i poba\u010daji. Mnoga djeca su ovisna o drogi, alkoholu i drugim porocima. Novine, razna piskarala, pornografski \u010dasopisi, TV uvelike uzrokuju propadanje obitelji i ubijaju obiteljsko ozra\u010dje i duh.<\/p>\n Pitamo se za\u0161to je brak postao ne\u0161to potro\u0161a\u010dko \u201eMu\u017e i \u017eena nisu vi\u0161e drage osobe, dva nerastavljiva dijela jednoga tijela, nego roba koja se kupuje i prodaje, uzima i baca, mijenja i iskori\u0161tava” (dr. Ivo Bagari\u0107).<\/p>\n Slu\u0161amo svaki dan kako se jedni drugima tu\u017eimo: obitelji su postale nesretne, bolesne, ranjene, u krizi su i raspadaju se. Nitko nikoga ne slu\u0161a, jo\u0161 manje po\u0161tuje. Svatko misli da je on najpametniji. Roditelji za sve optu\u017euju djecu, djeca se stalno tu\u017ee na roditelje. Stariji i mla\u0111i se nikako ne razumiju, stalno su u \u201ehladnom ratu”. Time se ni\u0161ta ne rje\u0161ava. Naprotiv problem postaje jo\u0161 ve\u0107i i te\u017ei.<\/p>\n Za\u0161to je obitelj zapala u krizu i za\u0161to je do\u0161la ta opaka bolest?<\/strong>\u00a0 Zato \u0161to su obitelji izgubile Isusa Krista. On je temelj i oslonac svake obitelji. Nestalo je Duha Bo\u017ejega, spremnosti na \u017ertvu, samoodricanja. Vjera je oslabila i kod nekih potpuno i\u0161\u010dezla. Molitva se ugasila. Crkva je Kristova zabrinuta za obitelj i zove nas da se vratimo Bogu. Tajna obiteljske sre\u0107e stoji u po\u0161tivanju Boga i njegovih zapovijedi. Unesimo u obitelji Kristovo Evan\u0111elje i njegov Duh. Posvetimo se preko Bezgrje\u0161noga Srca Marijina Isusovu Srcu!<\/p>\n Nemojte misliti da je sre\u0107a u obitelji i budu\u0107nost djece osigurana tamo gdje u ku\u0107u ulazi dosta novaca, pa bile to kune, marke, dolari. Ne mislite da je sre\u0107a u obitelji osigurana time \u0161to je u ku\u0107u unesen novi namje\u0161taj. Sve to mo\u017ee biti dobro i korisno, ali nije dovoljno da te za\u0161titi od nesloge i jada.<\/p>\n Svi znamo za jednu obitelj koja nije takoreku\u0107 ni\u0161ta imala, \u017eivjela je u siroma\u0161tvu, ali ve\u0107e sre\u0107e, zadovoljstva, mira i sloge nije se nikada na\u0161lo na ovoj zemlji. Bila je to obitelj koju danas slavimo: Sv. obitelj. Ponekad su djeca, teret, \u017ertva, patnja, ali i \u017eivotna sre\u0107a. Doista su sre\u0107a na zemlji i ona \u0107e biti vratar koji \u0107e otvoriti nebo i put k vje\u010dnoj sre\u0107i ako ih se prima iz Bo\u017eje ruke i od-goja ih se za Boga. Sav novac koji se stje\u010de na zemlji, sva djela koja se stvaraju, sve ku\u0107e koje se grade, sve \u0161to se u ku\u0107e unosi i nabavlja sve \u0107e to vrijeme odnijeti, ali ono \u0161to \u0107e nas neprestano \u010diniti sretnim i zadovoljnima jest me\u0111usobna sloga i valjano odgojena djeca. Ako ovoga nema, sve drugo ne vrijedi ni\u0161ta.<\/p>\n I mladi su pozvani ljubiti i po\u0161tivati svoje starije.<\/strong> Biti uvijek ljubazan s njima. Razgovarati s njima, pozorno ih slu\u0161ati, \u0161to govore, makar je to stoputa ista stvar koju slu\u0161amo. Biti im stalno zahvalan, znati prije\u0107i preko njihovih slabosti, nesavr\u0161enosti i nespretnosti. Potrebno \u010duvati se da ih ne ponizimo. Korisno je poslu\u0161ati njihove savjete i ne prezirati njihovo iskustvo. Isplati se brinuti se za njih i njegovati ih kad su bolesni. To su oni zaslu\u017eili. Hvale vrijed-no je pomagati im uvijek kad god je to potrebno. Ako su daleko, trebalo bi ih pohoditi, javiti im se kartom i pismima! Imati malo vremena za njih… Za\u0161to mu nisam oprostila? Mu\u017ea su donijeli mrtva ku\u0107i.<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Dugo godina su se poznavali. Zajedno su i hodali. Voljeli su se onako mladena\u010dki i zanosno. Bili su i vrlo zaljubljeni. Njihova ljubav je bila \u010dista, sveta. \u010cuvali su se da jedno drugo nikada ne povrijede i ne dovedu u napast. Svi su mislili da su kao stvoreni jedno za drugo.Vjen\u010dali su se i dva mjeseca \u017eivjeli sretno. Onako kako se samo po\u017eeljeti moglo. Jedno-ga dana mu\u017e je svojoj dragoj ne\u0161to rekao. To je nju toliko povrijedilo da mu je dala do znanja da mu to ne mo\u017ee oprostiti. “Kako si mi to mogao re\u0107i? To od tebe nisam o\u010dekivala. Tu ranu koju si mi nanio nosit \u0107u \u010ditava \u017eivota. Za\u0161to samo…” – ponavljala je uvrije\u0111ena gospo\u0111a. On je tra\u017eio od nje da mu oprosti. On to nije \u017eelio. On se iskreno kajao i odlu\u010dio je da to vi\u0161e nikada ne\u0107e u\u010diniti. Nije pomoglo ni\u0161ta.<\/p>\n Oti\u0161ao je na posao. Bio je jako nemiran, uzrujan. Nije mogao izdr\u017eati. Vratio se s pola puta da ponovo poku\u0161a svoju dragu moliti, da mu oprosti.<\/p>\n “\u017deno draga, oprosti mi, ja ne mogu ovakav i\u0107i na posao. Ti zna\u0161 kako je moj posao odgovoran. Ja sam drvosje\u010da u \u0161umi. Dopusti mi da te poljubim. To \u010dinim svaki put kad idem na posao. Ona mu to nije dopustila. Kad ju je htio poljubiti, ona je okrenula glavu na drugu stranu. Onako tu\u017ean i tjeskoban oti\u0161ao je na posao. Bio je to zadnji dan njegova \u017eivota na ovoj suznoj dolini. Dok je rezao jedno stablo, nespretnim jednim potezom je u\u010dinio to da je stablo palo po njemu. Na mjestu je ostao mrtav. Nave\u010der su ga \u010detvorica kolega donijeli ku\u0107i. Kako je bilo njegovoj \u017eeni kad je vidjela mrtva svoga mu\u017ea. Uhvatila se za kosu i vri\u0161tala je: “Za\u0161to mu nisam oprostila, kad me jutros toliko puta molio? Ja sam kriva za njegovu smrt! Bo\u017ee, oprosti mi!”<\/p>\n \u010covjek je najve\u0107i, najbogatiji, najslobodniji i najradosniji, Bogu najdra\u017ei, najbli\u017ei i najsli\u010dniji kada pra\u0161ta, voli i dariva!<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n fra Petar Ljubi\u010di\u0107 | Lj::portal<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Neka zajedni\u010dka molitva u obitelji bude ona Bo\u017eja ki\u0161ica koja \u0107e gasiti nezadovoljstvo, neslogu\u2026 Sveta Obitelj nas u\u010di da je sre\u0107a u duhovnom bogatstvu\u2026 Jedni druge spa\u0161avajmo, \u010duvajmo i popravljajmo\u2026 U\u010dinimo jedni drugima \u017eivot ljep\u0161im, lak\u0161im sretnijim\u2026 Dobro je upitati se: \u0160to \u0107u u\u010diniti da mojoj obitelji bude sa mnom lak\u0161i \u017eivot?<\/strong><\/p>\n