{"id":19630,"date":"2013-12-30T16:41:18","date_gmt":"2013-12-30T15:41:18","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2013\/12\/30\/foto-bilo-jednom-u-nepalu\/"},"modified":"2013-12-30T16:41:18","modified_gmt":"2013-12-30T15:41:18","slug":"foto-bilo-jednom-u-nepalu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/foto-bilo-jednom-u-nepalu\/","title":{"rendered":"Leona \u0160iljeg: Bilo jednom u Nepalu"},"content":{"rendered":"

Bilo je nemogu\u0107e zaspati tu ve\u010der. Srijeda i rano jutro najbolji su za krenuti na put dalek vi\u0161e od \u0161est tisu\u0107a kilometara. Sjedamo u kombi \u2013 pravac Beograd. Aerodrom Nikola Tesla i poku\u0161aji prepoznavanja dvojca koji nam se treba pridru\u017eiti na dalekom putu. Nas petero napokon na okupu. Napetost u \u017eeludcu.<\/p>\n

<\/p>\n

Sjedamo u avion. Beograd \u2013 Ankara \u2013 Doha \u2013 Kathmandu.<\/p>\n

Zra\u010dna luka Kathmandu. Sve je nekako sme\u0111e. To je bar bio prvi dojam. Sre\u0107a i radost dok mi Nepalac naran\u010daste kose lijepi vizu u putovnicu. Pronalazimo na\u0161u vodi\u010dku, sjedamo u kombi koji je uzak i kratak (\u010dudnog li opisa). Unutra nas je ni manje ni vi\u0161e nego osam. Dobrodo\u0161lica toliko srda\u010dna i topla da mi je i danas toplo oko srca kad se sjetim nekog naran\u010dastog napitka koji smo tada ispijali. Kathmandu i Buddha Land, na\u0161 prvi hotel. Bilo je neobi\u010dno \u010disto. O\u010dekivala sam derutniji smje\u0161taj, vi\u0161e buba i komaraca. Pojavili bi se neki veliki samo nave\u010der, ali znali smo i kako s njima na kraj. Ma nije mene bilo strah komaraca, pitome su to \u017eivotinje. Pojavio se neki \u010dudan strah od vode. Znamo da smijemo piti samo fla\u0161iranu, ali prilikom tu\u0161iranja (za sve one koji vole tu\u0161em puniti usta, zna biti problemati\u010dno) sam gr\u010devito pazila da vodu ne pijem.<\/p>\n

\"lj\"<\/p>\n

Dobili smo vodi\u010da, lokalca. Ari Sudan. Ime mu zna\u010di \u201eUni\u0161titelj Neprijatelja\u201c. Zanimljivo, nau\u010dila sam da je Sudan = Neprijatelj, pa sam mogla dalje. Njegov engleski je ne\u0161to predivno. Osim \u0161to Nepalci \u010dudno izgovaraju neke rije\u010di, Ari ih je doslovno izmi\u0161ljao. Ondje gdje ne\u0161to nedostaje, samo ubaci\u0161 bilo \u0161to. Neka nema ti\u0161ine, to je najbitnije. Ne izmi\u0161ljaju se samo rije\u010di, nego i brojke. Upozorili su nas da je u Nepalu sve otprilike. Pa tako oko godina, visina, \u0161irina i dubina se nitko nije usuglasio. Od koliko kraljevsta je Nepal ujedinjen?
Dvjesto, sto dvadeset i \u010detiri, sedamdeset. Svaki dan bio je neki novi podatak.<\/p>\n

\"lj\"<\/p>\n

Kroz Kathmandu neprestano te\u010de neka posebna vrsta energije. Osmijeh je na licu svakoga \u010dovjeka. U zraku su izmije\u0161ani mirisi curryja, pra\u0161ine, mirisnih \u0161tapi\u0107a i jedan poseban miris. Miris \u017eivota Nepalaca. Osje\u0107aj da rukama mo\u017ee\u0161 dirati nepalski zrak koliko je poseban i \u010daroban ne\u0161to je \u0161to ostaje. Ulice su \u017eive. Rik\u0161e, tuk tukovi na tri kota\u010da, motori, kombiji, krave, policajac na konju i pra\u0161ina; sve na jednom mjestu. Prometni harmoni\u010dni kaos. Oksimorn, da. Ali, jednostavno, to je opis onoga \u0161to se doga\u0111a na ulicama. \u0160arenilo. Osim mirisa ugodnih i neugodnih nosu, oko je poludjelo na tom putovanju. Sve je puno boja. Odi\u0161e pozitivnom energijom. Od zelenih polja ri\u017ee preko plavog neba do guste \u0161ume i snje\u017enih Himalaja.<\/p>\n

\"lj\"<\/p>\n

Thamel je dio Kathmandua u kojem je bio na\u0161 hotel. \u017dila kucavica grada. Sve je puno. Na ulicama stotine \u0161tandova. Prodaje se sve: od nakita do hrane. Svje\u017ee cije\u0111eni sokovi i hrana koja se slu\u017ei u savijenim listovima bilje\u017enice. Na listovima su kemijskom iscrtani geometrijski likovi i vidi se ra\u010dunanje du\u017eine hipotenuze i Pitagorin pou\u010dak koji se cijedi jer masno\u0107a nagriza list.
Durbar trg, Lalitpur (Patan), Bhaktapur. Ogromni hramovi, a na svakom kutu netko od Nepalaca sjedi, stoji i postoji. Re\u010deno nam je da jo\u0161 uvijek stariji ljudi na ulicama razgovaraju o problemima i te\u0161ko\u0107ama koje imaju u svojim obiteljima. Tako se mudro savjetuju sa svojim prijateljima i dogovaraju najbolja rje\u0161enja za svoje probleme. Ono \u0161to me potreslo u kraljevskom gradu je Kumari, \u017eivu\u0107a boginja. Rije\u010d je o djevoj\u010dici, desetogodi\u0161njakinji, koja je izabrana za \u017eivu\u0107u boginju. Odvojena od obitelji, \u017eivi s u\u010diteljem. Dolaze joj vjernici i turisti. Nakon \u0161to me posvetila, odnosno po \u010delu pomazala crveno obojanom ri\u017eom i cvije\u0107em, osje\u0107ala sam se nelagodno. Njezin pogled i tamne o\u010di su toliko upe\u010datljivi da su i, nakon \u0161to sam napustila skromne odaje, ostali urezani u sje\u0107anje. O procesu izbora \u017eivu\u0107e boginje, samoj legendi te borcima za ljudska prava nekom drugom prilikom. Nakon prve mjese\u010dnice ili bilo kakvog ve\u0107eg krvarenja ova djevoj\u010dica se vra\u0107a u dru\u0161tvo jer je one\u010di\u0161\u0107ena. Njoj i njezinoj obitelji sve ovo slu\u017ei na \u010dast.<\/p>\n

\"lj\"<\/p>\n

Pravilo kretanja u smjeru kazaljke na satu prilikom posjeta budisti\u010dkim stupama Swayambhunath i Boudhanath me ponekad zbunjivalo. Smjer kazaljke na satu je jedini smjer u kojem se smije\u0161 kretati, pa tako ako se po\u017eeli\u0161 negdje vratiti \u2013 napravi puni krug i vrati se.
I u krugu ovih budisti\u010dkih stupa sve vrvi. Jo\u0161 vidim ono ritualno ispijanje \u010daja, vrevu i molitvu starih Nepalaca. Swayambhunath je poznat kao hram majmuna. Osim nas europskih majmuna, uistinu je bilo i onih pravih koji jedu banane i sve \u0161to im se na\u0111e pod rukama.<\/p>\n

Nebom, plavim i predivnim, svugdje se vijore \u0161arene zastavice ispisane molitvama. Prema vjerovanju budista, molitve koje su na zastavicama odletjet \u0107e kada vjetar zapuhne. Tako \u0107e se i ispuniti. Boudhanath je najve\u0107a stupa u Nepalu i, nakon Tibeta, budistima najsvetije mjesto. Stupa je podijeljena tako da svaki od dijelova simbolizira zemlju, vodu, vatru, zrak i prazan prostor. Na samom vrhu nalaze se Budine o\u010di koje su poluzatvorene. Ili poluotvorene, kako vam drago. Simboliziraju pogled u budu\u0107nost, ali ne u onu daleku (jer se s tim nije potrebno zamarati). Dovoljno je gledati samo sedam koraka naprijed, to\u010dno onoliko koliko je Buda napravio \u010dim se rodio.<\/p>\n

Osim budisti\u010dkih stupa, dah je zastajao i na hinduisti\u010dkim hramovima. Pashupatinath i Cangu Narayan. Mali kulturni \u0161ok se mo\u017ee do\u017eivjeti na svakom koraku, pa tako je bilo i u Pashupatinathu. Obred spaljivanja mrtvih. Dok uranjaju mrtvo tijelo u rijeku Bagmati, rodbina i prijatelji dijele tugu zbog gubitka najmilijijih. Tijelo se potom zavije u naran\u010dastu dugu tkaninu i onda se spali na obali rijeke. Tijelo gori i nitko ne ispu\u0161ta nikakav zvuk. Europljanin, kojem je sve to \u010dudno, ostane \u0161okiran. Nakon nekoliko trenutaka obrnem sliku u glavi. Sigurna sam da bi Nepalci bili prestravljeni pokapanjem mrtvih, spu\u0161tanjem tijela u zemlju i zakopavanjem. Vjeruju u reinkarnaciju, spaljivanjem osloba\u0111aju du\u0161u koja rijekom putuje do oceana i tako je bli\u017ee svemiru. Jednom \u0107e se vratitit u nekom drugom obliku i ponovno \u017eivjeti. Ukoliko tijelo bude pokopano, du\u0161a je zarobljena pod zemljom, pa je to najsli\u010dnije nekoj vje\u010dnoj kazni.<\/p>\n

\"lj\"<\/p>\n

Put prema Pokhari – najdivnijoj tvorevini i plodu majke prirode. Dvjesto kilometara, vo\u017enja od gotovo 8 sati, put pun rupa i autobus je doslovno doskakutao do odredi\u0161ta. Tri jezera: Phewa, Begnas i Rupa. Nekoliko trekinga i ustajanje prije svitanja. Pje\u0161a\u010denje po nekoliko desetaka kilometara. Izlazak sunca na krovu svijeta. Na istoku. Ne\u0161to \u010dudesno.
Vrijeme kao iz bajke, a pogled se ne mo\u017ee odvojiti od misti\u010dnih i gorostasnih Himalaja.
Dok razmi\u0161ljam o svim onim odva\u017enima koji su odlu\u010dili osvojiti Everest, zatvaram o\u010di i divim im se. Zadovoljna sam i sa svojih ne\u0161to vi\u0161e od dvije tisu\u0107e metara, dva bolesna koljena i tablom andola. Vra\u0107amo se u grad koji jo\u0161 spava, \u010damcem preko jezera. Vesla\u010dica valjda ima sto godina, ali je \u017eilava i uporna. Upitah koliko je jezero duboko. Prvi odgovor: dvije tisu\u0107e metara, nakon toga dvjesto. Na kraju, jezero je duboko dvadesetak metara, ali vi\u0161e nije ni bitno. Zamaranje brojkama je zbilja suvi\u0161no. Zapravo, predivno je samo onda kad ispijam Everest, Gorkhu ili Nepal Ice u boci od 650 mililitara. Veliko pivo za male ljude koji ne vole brojeve.<\/p>\n

Nakon Pokhare, zraka koji bih na kruh mazala i hranila se kao boginja, krenuli smo u Nagarkot. Selo koje se nalazi pod oblacima, na dvije tisu\u0107e i ne\u0161to metara nalazi se i na\u0161 hotel. Plinski bojler za koji sam svaki trenutak mislila da \u0107e eksplodirati grijao je ledenu vodu. Proizvodio je \u010dudne zvukove pa sam umjesto nekoga s recepcije htjela zvati policiju.<\/p>\n

\"lj\"<\/p>\n

Bu\u0111enje prije 5, samo kako bismo po tko zna koji put vidjeli \u010daroban izlazak sunca. I uistinu jeste \u010daroban i mo\u0107an.
\u0160esnaest dana proletjelo je brzo. Kako mi re\u010de jedan prijatelj, s putovanja se tijelo fizi\u010dki vrati, ali du\u0161a jo\u0161 ostaje. Vratit \u0107e se, ali kasnije. Tek onda kad njoj bude dovoljno svega \u0161to je vidjela i do\u017eivjela. Ponekad mislim da moja, nakon dva mjeseca, jo\u0161 luta ulicama Kathmandua. Cjenka se za neki nakit, dru\u017ei se s nasmijanim klincima, u\u010di razliku izme\u0111u koze i ovce, jede sva za\u010dinjena jela, gleda svete ljude, pla\u010de nad siroma\u0161tvom i divi se pozitivnoj energiji koju ima ta misti\u010dna zemlja puna legendi, ispisane i neispisane povijesti negdje daleko na istoku. NAMASTE!<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Leona \u0160iljeg | Studentski.hr<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bilo je nemogu\u0107e zaspati tu ve\u010der. Srijeda i rano jutro najbolji su za krenuti na put dalek vi\u0161e od \u0161est …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":19629,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-19630","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19630","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=19630"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19630\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/19629"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=19630"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=19630"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=19630"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}