Svi mi manje-vi\u0161e \u017eelimo biti sretni. Zapravo svi \u010deznemo za ljubavlju i nje\u017eno\u0161\u0107u, istinom i dobrotom, svjetlom i istinskim \u017eivotom. Mo\u017eemo mirne du\u0161e re\u0107i, uistinu \u010deznemo za Bogom, za spasenjem. Poznato nam je kako je neizmjerno dobri Bog stvorio \u010dovjeka kao krunu svega stvorenoga. On je trebao biti miljenik njegova srca \u2013 njegovo ljubljeno dijete, sveto i sretno.<\/p>\n
<\/p>\n
Na\u017ealost tako nije jer je do\u0161ao grijeh, a s njim nesre\u0107a i nemir, zlo i patnja, bol i suze\u2026 \u010dovjek je zloupotrijebio dar slobode, htio je biti sretan bez Boga. I to ga je skupo ko\u0161talo.<\/p>\n
Gospodin nas nije ostavio na cjedilu. Na\u0161ao je na\u010dina da nas vrati u svoj dom, na svoje srce: uni\u0161tavaju\u0107i zlo – grijeh svoje neposlu\u0161ne djece. Vje\u010dni Sin nebeskog Oca postao je Sin Marijin – da bismo mi postali njegova bra\u0107a i sestre, djeca nebeskoga Oca.<\/p>\n
Lijepo to ka\u017ee sv. Pavao: “On nas u Njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim, i u ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu.” Po Isusu Kristu i samo po Njemu smo djeca Bo\u017eja.<\/p>\n
Biti dijete Bo\u017eje – najvi\u0161e je \u0161to mo\u017eemo \u017eeljeti, najlak\u0161e \u0161to mo\u017eemo dobiti. Treba samo pru\u017eiti ruke, vjerom i srcem prihvatiti ro\u0111enoga u Betlehemu.
Slu\u0161amo ovih dana: “Svima koji ga primi\u0161e dade vlast da postanu djeca Bo\u017eja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji nisu ro\u0111eni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje mu\u017eevljeve, nego od Boga.”<\/p>\n
I dana\u0161nje evan\u0111elje ka\u017ee: “Rije\u010d (je) tijelom postala i nastanila se me\u0111u nama.” Evan\u0111elist Ivan drugu osobu bo\u017eanskoga Trojstva – Sina – naziva Rije\u010d.\u00a0 I ta Rije\u010d – Bog postade tijelo – slabi, bijedni, smrtni, krhki \u010dovjek – i nastani se me\u0111u ljudima; u\u0161atori se me\u0111u nama, napisa doslovce sv. Ivan.
Evo najve\u0107ega \u010dudesnog doga\u0111aja na\u0161e povijesti, najve\u0107e tajne na\u0161ega kr\u0161\u0107anstva: Bog u liku i obliku djeteta, u tijelu \u010dovjeka; na\u0161 Bog – na\u0161 brat; Bog me\u0111u nama, kod nas na stanu. Ma kako neshvatljivo, bo\u017eanski je to\u010dno: \u010dudo nad \u010dudesima uvijek nam je pred o\u010dima – Bogo\u010dovjek me\u0111u nama … A mi? – mo\u017eda to i ne zapa\u017eamo… (Ivo Bagari\u0107).<\/p>\n
Priznajmo: Stojimo pred tajnom: ma koliko se mu\u010dili, ne\u0107emo ni shvatiti ni razjasniti veliku istinu: Bog je postao \u010dovjek, beskrajno veliki postao sitno dijete – maleni \u010dovjek, Sin Bo\u017eji – sin Marijin. Bog i \u010dovjek u osobi Sina Bo\u017ejega, Bogo\u010dovjeka Isusa Krista. Bog je postao ljudskim Djetetom, da mi ljudi postanemo djecom Bo\u017ejom.<\/p>\n
“Rije\u010d (je) tijelom postala i nastanila se me\u0111u nama.”
Bog je postao \u010dovjekom, ali ne da do\u0111e pa ode, nego da zauvijek bude me\u0111u nama. Mi se okupljamo oko njega i slu\u0161amo pozorno njegove rije\u010di: “Gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja me\u0111u njima.” To Isusovo obe\u0107anje uvijek se ispunja kad god slavimo svetu Misu. Mi smo Kristova Crkva \u2013 njegovo misti\u010dno tijelo. Jesmo li svjesni toga? Bog je postao na\u0161im bratom – me\u0111u nama je. Svaki dan, svake nedjelje \u010dujemo njegov glas: sa stranica Evan\u0111elja taj glas odjekuje ve\u0107 dvije tisu\u0107e godina na\u0161om zemljom. Slu\u0161aju li ga ozbiljno na\u0161e u\u0161i? \u010cuje li se odjek toga glasa u na\u0161oj du\u0161i, u na\u0161em \u017eivotu?<\/p>\n
Bog je postao \u010dovjek i me\u0111u nama je: svaka Misa stavlja nam ga pred o\u010di, u ruke; svaka pri\u010dest stavlja ga u na\u0161e smrtno bi\u0107e, da nam osigura \u017eivot svetosti i besmrtnosti; on je tu: na dohvatu na\u0161ih ruku kruh je \u017eivota. Cijenimo li taj dar neizmjerne vrijednosti? Gospodin je me\u0111u nama \u2013 Kako primamo Isusa, s vjerom, ljubavlju?\u00a0 “A svima koji ga primi\u0161e dade vlast da postanu djeca Bo\u017eja: onima koji vjeruju u njegovo ime …”
Evo nagrade svima “koji ga primi\u0161e”: postali smo djeca Bo\u017eja, Bogoliki; koliko je samo mogu\u0107e izjedna\u010deni smo sa svojim najve\u0107im bratom – Bogo\u010dovjekom. Je li to tako? Je li na\u0161 \u017eivot njegovu sli\u010dan?<\/p>\n
\u0160to zna\u010di primiti Krista? To zna\u010di truditi se \u017eivjeti kao \u0161to je on \u017eivio. \u017divjeti po evan\u0111elju, vr\u0161iti volju Bo\u017eju. Usvojiti Isusov na\u010din razmi\u0161ljanja, osje\u0107anja, gledanja na stvarnosti u sebi i oko sebe, napose usvojiti ljestvicu vrijednosti koju je on postavio. Sjetimo se samo nekoliko Isusovih izreka \u2013 misli: \u201eJa sa jedini Put, jedina Istina i \u017divot!\u201c (Iv 14,5). \u201eNovu vam zapovijed dajem da ljubite jedni druge kao \u0161to sam ja vas ljubio!\u201c (Iv 13,34). \u201eU\u010dite se od mene, jer sam blaga i ponizna srca i na\u0107i \u0107ete spokoj du\u0161ama svojim!\u201c 8Mt 11,25). “K svojima do\u0111e, ali ga njegovi ne primi\u0161e.” Vrlo je to te\u0161ka optu\u017eba izabranom narodu. Ma koliko to poku\u0161ali razjasniti, ostaje nerazja\u0161njivo: za\u0161to Izabrani narod nije primio svoga najve\u0107eg sina, za\u0161to mu je priredio Kalvariju? Ne primi\u0161e ga … Dali su mu na po\u010detku \u017eivota jasle, na svr\u0161etku kri\u017e. Ne primi\u0161e ga! Bi li se ta stra\u0161na optu\u017enica mogla i nama pro\u010ditati???<\/p>\n
“Kako te Bog mnogo cijeni, mo\u017ee\u0161 upoznati po tom, \u0161to je on za tebe postao” (Sv. Bernard). A kako ti Boga cijeni\u0161? \u0160to si ti za njega postao, \u0161to si za njega u\u010dinio? Mo\u017eda malo, mo\u017eda ni\u0161ta, mo\u017eda mnogo, ali protiv njega. Dana\u0161nja Bo\u017eja Rije\u010d poziv je nama da po\u0111emo do betlehemske \u0161talice i dobro pogledamo Bogo\u010dovjeka u jaslama, da se zamislimo i zapitamo za\u0161to je on tu; da ne zaboravimo Bo\u017ejeg Sina utjelovljena u krilu Marijinu, ro\u0111ena u hladnoj \u0161tali.\u00a0 Bog \u2013 Bogo\u010dovjek je me\u0111u nama: s nama dijeli na\u0161 \u017eivot, muku i sudbinu. Bog u liku \u010dovjeka me\u0111u nama\u2026 Iskoristimo ovaj trenutak kako bi ispitali \u017eivot i savjest: da nismo Gospodinu zatvorili vra-ta svoga srca. Moramo paziti da i on nama jednoga dana ka\u017ee kako nas ne pozna.<\/p>\n
“Ljubav se Bo\u017eja o\u010ditovala u tom, da je Bog svoga jedinoro\u0111enoga Sina poslao na svijet, da po njemu imamo \u017eivot.” Da, tako se o\u010ditovala Bo\u017eja ljubav prema nama: postao je \u010dovjek, jednak nama, da bismo postali sli\u010dni njemu. A kako se o\u010ditovala na\u0161a ljubav prema njemu? Poku\u0161avamo li \u017eivjeti \u017eivotom djece Bo\u017eje? \u017divotom sli\u010dnim \u017eivotu Isusa Krista? Ljubav se prema njemu samo tako dokazuje. Bog “nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu…” Od svoga Boga nemamo vi\u0161e \u0161to tra\u017eiti. Jo\u0161 nam je samo odgovoriti na tu ljubav. Zna se kako bi to trebalo u\u010diniti: jo\u0161 samo treba htjeti i u\u010diniti.<\/p>\n
Ne zaboravimo: Mi smo djeca Bo\u017eja – Sin Bo\u017eji, Vje\u010dna Rije\u010d Bo\u017eja, Svjetlo istinito, do\u0111e na svijet, posta \u010dovjekom i nastani se me\u0111u nama. Upravo zato \u0161to je Bog postao ljudskim Djetetom, mi smo postali djecom Bo\u017ejom. \u010culi smo: \u201eOnima koji ga primi\u0161e podade mo\u0107 da postanu djeca Bo\u017eja.\u201c
Cijelo bo\u017ei\u010dno vrijeme posebno nam doziva u pamet \u010dinjenicu, da smo mi djeca Bo\u017eja, zaista sveti puk Bo\u017eji.<\/p>\n
– \u0160to, dakle, zna\u010di biti dijete Bo\u017eje? Svi su ljudi \u201edjeca Bo\u017eja\u201c u tom smislu, \u0161to svi imaju zahvaliti svoj opstanak i \u017eivot Bogu. U vi\u0161em smislu, \u201edijete Bo\u017eje\u201c je osvjedo\u010deni vjernik, koji je po sakramentu preporoda, svetom kr\u0161tenju, posinak Bo\u017eji. Postaje dionik same naravi Bo\u017eje.<\/p>\n
Dijete Bo\u017eje biti zna\u010di: biti preporo\u0111en ili ro\u0111en kao \u017eivo bi\u0107e u velikoj, svetoj obitelji, tj. Bo\u017ejoj Crkvi. Biti Bo\u017eje dijete zna\u010di u prijateljstvu i ljubavi \u017eivjeti s Bogom, biti Bogu mio i drag. Biti Bo\u017eje dijete zna\u010di: imati pravo i sigurnu nadu u ba\u0161tinu neba – na nebesku nagradu.<\/p>\n
– A velika je sre\u0107a biti dijete Bo\u017eje. Sre\u0107a je ve\u0107 u \u017eivotu. Ta kako li je utje\u0161na spoznaja, uvjerenje: Bog je moj Otac. On me ljubi kao otac, on se brine za mene kao otac. Mogu, dakle, odbaciti sve nepotrebne brige, mogu se osje\u0107ati sigurnim u svim olujama, ku\u0161njama i opasnostima. Dapa\u010de, i \u017ealosti i trpljenja za dijete Bo\u017eje znak su o\u010dinske dobrote Bo\u017eje. Dijete Bo\u017eje zna, da onima koji Boga ljube sve se okre\u0107e na dobro (usp. Rim 8,28).<\/p>\n
Bo\u017eje dijete, nadalje, u\u017eiva mir srca. Dijete Bo\u017eje zna da je dug njegovih grijeha pla\u0107en krvlju Kristovom, koja te\u010de u sv. Sakramentima, osobito u sakramentu sv. Krsta i Pokore. Zato odbacimo svaki strah zbog svoje pro\u0161losti. Bog je sve u\u010dinio dobrim i s na\u0161om pro\u0161lo\u0161\u0107u. Veselimo se, jer smo djeca Bo\u017eja. Za Bo\u017eje dijete uvijek sunce sja, pa i onda, kad bjesni oluja. Bo\u017eju djecu na zemlji prati i neprestani blagoslov Bo\u017ejih milosti. Otac nebeski obasiplje svoju dragu djecu na zemlji posebnim milostima. Djeca Bo\u017eja, takore\u0107i, plivaju u moru milosti koje primaju po molitvi, sakramentima, sv. Misi, a osobito u sv. Pri\u010desti. Sv. Pri\u010dest najve\u0107a je sre\u0107a djece Bo\u017eje na ovoj zemlji. To je zajednica \u017eivota i ljubavi s Bogom po Isusu.<\/p>\n
Hvala Ti, vje\u010dni, svemogu\u0107i i milosrdni O\u010de, \u0161to si po svojoj Rije\u010di, svome Sinu, do\u0161ao k nama. Uzmi na\u0161e srce i preobrazi ga svojom neizmjernom ljubavlju. U\u0111i u na\u0161 \u017eivot i budi s nama. Ispuni nas ljubavlju i dobrotom, istinom i mirom. U\u010dini nas svojim dostojnim svjedocima! Amen.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
fra Petar Ljubi\u010di\u0107 | Lj::portal<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Svi mi manje-vi\u0161e \u017eelimo biti sretni. Zapravo svi \u010deznemo za ljubavlju i nje\u017eno\u0161\u0107u, istinom i dobrotom, svjetlom i istinskim \u017eivotom. …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-19687","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19687","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=19687"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19687\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=19687"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=19687"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=19687"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}