Umorni od snijega, minusa, smoga i gradske vreve, zaputismo se pred Bo\u017ei\u0107 na jugozapad uroniti u pri\u010de, obi\u010daje i krajolike \u017eupe sv. Ante Padovanskog Humac – Ljubu\u0161ki, druge po veli\u010dini hercegova\u010dke \u017eupe s oko 13 500 \u017eitelja u 17 naselja.<\/p>\n
<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Put Hercegovine povede nas sunce i doprati u ljubu\u0161ki kraj u \u010dijem okrilju di\u0161e 17 naselja \u017eupe Humac: Bija\u010da, Cerno, Crnopod, Crveni Grm, Donji Radi\u0161i\u0107i, Gornji Radi\u0161i\u0107i, Hardomilje, Hra\u0161ljani, Lisice, Ljubu\u0161ki, Mostarska Vrata, Pregrade, Prolog, Teskera, Va\u0161arovi\u0107i i Zviri\u0107i, sa \u017eupnim sjedi\u0161tem i od davnina \u010duvenim duhovnim odredi\u0161tem Humcem u koje svetom Anti na zavjet vode svi hercegova\u010dki, ali i putovi s mnogo daljih ishodi\u0161ta.<\/p>\n
Fascinantno mjesto<\/strong><\/p>\n \u017dupno sredi\u0161te i sveti\u0161te posve\u0107eno sv. Anti Padovanskom zatekosmo u zimskom izdanju, okru\u017eeno zagrljajem zimzelenih i prozra\u010dnih kro\u0161nji listopada, tihim bujanjem mladog maslinika, smirajem vinograda i vrtova koji su dali svoje prinose. Nakon duga puta zaustavismo se pred povijesnim franjeva\u010dkim samostanom gra\u0111enim tijekom druge polovice 19. stolje\u0107a i \u010dak dvjema impozantnim crkvama posve\u0107enima patronu – starom iz 19. i novom s kraja pro\u0161log stolje\u0107a. Uz samostan stra\u017eare dvije biste – fra An\u0111eo Nui\u0107 i fra Bonicije Rup\u010di\u0107 koji zami\u0161ljenih i ponosnih lica gledaju daleko u povijest. Zale\u0111ujemo prvi od ukupno 300 kadrova zaklju\u010div\u0161i kako \u0107emo s tog fascinantnog mjesta, koliko god da ostanemo istra\u017eivati, ponijeti premalo dojmova, rije\u010di i slika. S tom se tvrdnjom slo\u017ei\u0161e i fratri koji nas ugosti\u0161e.<\/p>\n Dvije crkve<\/strong><\/p>\n \u017dupnik fra Ivan Boras, \u010diji je \u017eivotni i sve\u0107eni\u010dki put potpuno obilje\u017een Humcem gdje je ro\u0111en, kr\u0161ten, obukao redovni\u010dko odijelo i dvaput dobio \u017eupni\u010dku du\u017enost, pokazuje nam staru crkvu podignutu 1869. godine, sredi\u0161nju to\u010dku ljudstvom, povije\u0161\u0107u i prirodnim resursima blagorodne \u017eupe utemeljene daleke 1866., kada je 14 sela prostrane \u017eupe Veljaci odvojeno u zasebnu administrativnu jedinicu. Zahvaljuju\u0107i stru\u010dnim restauracijama, sakralni prostor nije izgubio sjaj iz pro\u0161losti koju prizivaju glavni oltar u baroknom stilu, djelo Klaudija Kautza iz 1725., pokrajni oltari (sv. Barbare i Srca Isusova), orgulje iz majstorske radionice Mije Heferera, prve gra\u0111ene za Hercegovinu…<\/p>\n Huma\u010dki fratri pomno brinu za jednu od najstarijih o\u010duvanih samostanskih crkava u Bosni i Hercegovini. Nedavno je obnovljen zvonik, nova vrata uradio je Ilija Sko\u010dibu\u0161i\u0107 – glavna bron\u010dana inspirirana su \u017eivljenjem sv. Ante, a dvoja drvena pobo\u010dna prikazuju sv. Franju, sv. Klaru, sv. Leopolda Mandi\u0107a i sv. Nikolu Taveli\u0107a. Motivi \u017eivota sv. Ante o\u017eivjeli su i na vitrajima Bla\u017eenke Salavarde, a put kri\u017ea trudom Ante Mamu\u0161e. Fra Ivan nam skre\u0107e pozornost i na novi ambon, savr\u0161eno uklopljen u vreme\u0161nu cjelinu, a u planu su i nove klupe te ispovjedaonice. Na\u0161 doma\u0107in s osmijehom djeteta zastaje kod, od davnina zavjetnog, kipa sv. Ante, a potom i na mjestu nekada\u0161nje krstionice u kojoj je kr\u0161ten i kasnije kr\u0161tavao. “Mo\u017eda bi tu krstionicu bilo dobro ponovno vratiti”, govori fra Ivan. Kazuje nam i kako su 80-ih godina \u017eupne potrebe zahtijevale ve\u0107i prostor, pa je 1987. odlu\u010deno graditi novo i ve\u0107e zdanje koje je zavr\u0161eno za dvije godine, a potpuno ure\u0111eno 2004. “Stara crkva trebala je biti sru\u0161ena kad napravimo novu – jedino su nam pod tim uvjetom<\/p>\n dali dozvolu za gradnju. U me\u0111uvremenu se promijenila vlast, a stara je crkva, sre\u0107om, ostala, i sad imamo dvije”, ispri\u010dao nam je na\u0161 sugovornik napomenuv\u0161i da prva \u017eupna sredi\u0161njica danas slu\u017ei samo za vjen\u010danja i povremeno za mise, dok se glavnina obreda obavlja u novom sakralnom objektu modeme arhitekture i unutarnjeg ure\u0111enja.<\/p>\n Sve se promijenilo<\/strong><\/p>\n Na ulazu u novu crkvu do\u010dekuje nas procesijski kip sv. Ante, a na prezbiteriju pozornost plijeni raspelo. Pred njim tisu\u0107e i tisu\u0107e ljudi skru\u0161eno moli tijekom nedjeljnih i svakodnevnih misa i krunica, svibanjskih i listopadskih pobo\u017enosti, te sv. Anti u \u010dast 13 utoraka, devetnica, uo\u010dnica i spomendana. Tu se svakog \u010detvrtka klanja Presvetom, te slave mise za pokojne fratre pobijene u 2. svjetskom ratu, branitelje, policajce, u\u010ditelje\u2026<\/p>\n “Prostor je prekrasan. Nema potpornih stupova pa se s oltara sve vidi”, govori fra Ivan pokazuju\u0107i i vitraje Virgilija Nevisti\u0107a koji je igrom boja na staklu prikazao svete sakramente. Njima u drugoj po veli\u010dini hercegova\u010dkoj \u017eupi pristupa 13 500 du\u0161a, \u010diji se broj u ovim vremenima sporo mno\u017ei. Pro\u0161le ih je godine kr\u0161teno 175, umrlo 147 i vjen\u010dano 84, a u ovoj je do po\u010detka prosinca 145 kr\u0161tenih, 130 umrlih i 83 vjen\u010danih. Opada broj kr\u0161tenja, zaklju\u010duje \u017eupnik, ali i broj onih koji poha\u0111aju misna slavlja. Uspore\u0111uju\u0107i \u017eupu iz vremena svojeg prvog \u017eupnikovanja tijekom 80-ih i aktualnog \u010detverogodi\u0161njeg, tijekom njegova 22-godi\u0161njeg izbivanja s Humca mnogo toga se izmijenilo – od demografske slike dolaskom izbjeglica i ratom naru\u0161enih ekonomskih prilika, do obi\u010daja i \u017eivota vjernika.<\/p>\n “Na\u017ealost, na\u0161i vjernici pomalo zanemaruju bitno”, govori fra Ivan dodaju\u0107i kako je crkva i danas puna, ali ju je neko\u0107 punilo i mnogo vi\u0161e vjernika. Tijekom komunizma, nastavlja na\u0161 sugovornik, oko 70 % \u017eupljana poha\u0111alo je misu, dok to danas obi\u010dava 40 % njih. Stanje, prema njegovim rije\u010dima, nije alarmantno i sve\u0107enstvo \u010dini sve kako bi se stanovnici \u017eupe vratili na stare staze, no te\u017eak je to put s obzirom da narod, dodaje, svatko pomalo razvla\u010di: razni problemi, nezaposlenost, mediji, politi\u010dka prepucavanja…<\/p>\n Radi\u0161ni i snala\u017eljivi ljudi<\/strong><\/p>\n A kako \u017eive i \u0161to rade \u017eitelji Ijubu\u0161koga kraja? Neko\u0107 je glavna djelatnost bila poljoprivreda, dok danas prete\u017ee trgovina. Prema fra Ivanovim rije\u010dima, \u017eivi se vi\u0161e-manje dobro, ali u posljednje vrijeme sve vi\u0161e ljudi ostaje bez posla. U \u017eupi su 562 studenta i 456 mladi\u0107a te 231 djevojka stariji od 30 godina, a malo tko se, kao i u ostatku dr\u017eave, brine za otvaranje novih radnih mjesta. \u017dupnik se boji da \u0107e mnogi mladi oti\u0107i trbuhom za kruhom kako bi na nekom drugom mjestu stvorili pristojnu egzistenciju.<\/p>\n “Ipak, ovdje su ljudi snala\u017eljivi i ho\u0107e raditi, ni\u0161ta im nije te\u0161ko. Ima tvrtki koje dobro posluju, ali ne bih nikoga izdvajao nego bih \u017eelio da svi dobro posluju i radnike pla\u0107aju na vrijeme, jer ako radnik nema novaca – novaca nema nitko, svi ovisimo o njima. Prije se veliki broj ljudi bavio poljoprivredom, a danas su na\u0161a polja mahom zapu\u0161tena jer se na njima ne isplati raditi – doma\u0107i proizvo\u0111a\u010d zbog skuplje proizvodnje cijenama ne mo\u017ee konkurirati uvoznim proizvodima”, pri\u010da fra Ivan podsje\u0107aju\u0107i kako duhan, od starina za\u0161titni znak ovog podru\u010dja, danas malobrojni uzgajaju.<\/p>\n Sv. Anti u \u010dast<\/strong><\/p>\n No, jedna se tradicija nikada nije promijenila. Za sve duhovne i vremenite potrebe tu je svetac kojem se cijela Hercegovina i okolni krajevi utje\u010du i oduvijek hrle po zagovor. \u201eNa sv. Antu pu\u010dka i sve druge mise ispune crkvu vjernicima iz \u017eupe i okolice. Prije desetak godina uvedena je i ve\u010dernja misa na sv. Antu i to je pun pogodak – vjernika bude vi\u0161e nego na drugim misama jer do\u0111u nakon svojeg radnog vremena. Prema procjenama, na uo\u010dnici sv. Ante bude 12 do 15 tisu\u0107a ljudi, dok na sv. Antu na svim misama bude oko 15 do 20 tisu\u0107a vjernika. Kroz devetnicu i na sam spomendan na zavjet se dolazi pje\u0161ice”, prenosi nam fra Ivan nagla\u0161avaju\u0107i kako i danas mnogo Hercegovaca, Dalmatinaca i molitelja iz drugih krajeva dr\u017ei stari obi\u010daj pa prema Humcu sa svojom molitvenom nakanom hodo\u010daste bosi. Sje\u0107a se i davnih hodo\u010dasnika koji su krvavih koljena obilazili oko zavjetnog kipa padovanskog svetca, da bi se nakon misnoga slavlja oko crkve okrijepili od ku\u0107e ponesenim ru\u010dkom i na Humcu ostali cijeli dan u ugodnu dru\u017eenju i razgovoru s Bogom i ljudima. Sve\u0107enik napominje kako nakon obreda za patron \u017eupe nema nikakvih folklornih ili drugih sadr\u017eaja jer se \u017eeli o\u010duvati vjerska bit pobo\u017enosti i duhovna dimenzija spomendana sv. Ante.<\/p>\n Badnjaci i p\u0161enica<\/strong><\/p>\n A u do\u0161a\u0161\u0107u se kroz zornice, molitve i svetu ispovijed cijela \u017eupa duhovno priprema za Bo\u017ei\u0107. “U tjednu pred Bo\u017ei\u0107 bude jako mnogo ispovijedi na nekoliko mjesta, a dolaze nam i ljudi iz drugih \u017eupa”, ka\u017ee fra Ivan upoznaju\u0107i nas i s nekim osobitim predbo\u017ei\u0107nim i bo\u017ei\u0107nim obi\u010dajima koji i u ovim modernim vremenima imaju svoj poseban smisao. \u201eKod nas se u ku\u0107u unose badnjaci. Doma\u0107in ku\u0107e na Badnji dan ide u \u0161umu i donese hrast koji mo\u017ee stati u kamin ili \u0161poret. Trebaju biti tri badnjaka, ali ako ima vi\u0161e od troje mu\u0161ke djece, onda se napravi svakome po badnjak. Dolaskom modernijeg grijanja, malo-pomalo se taj obi\u010daj odbacio. Me\u0111utim, pravljenjem kamina, on se pomalo vra\u0107a. Ba\u0161 lanjske godine i ja sam sudjelovao u uno\u0161enju badnjaka \u0161to mi je bilo posebno zadovoljstvo. Kad se unosi badnjak, posipa se i p\u0161enica. Zatim se badnjak nalo\u017ei i moli se Boga, i ta molitva je mnogo du\u017ea nego svakodnevna”, ispri\u010dao nam je \u017eupnik nagla\u0161avaju\u0107i kako se dnevne bo\u017ei\u0107ne mise slave u \u017eupnoj crkvi i u svih deset filijala (Ljubu\u0161ki sv. Kata; Zviri\u0107i Svi Sveti; Prolog sv. Franjo; Gornji Radi\u0161i\u0107i sv. Nikola Taveli\u0107; Crveni Grm sv. Ivan Krstitelj; Cerno sv. Leopold Mandi\u0107; Lisice Uznesenje BDM-a; Mostarska Vrata sv. Jure; Hardomilje sv. Stjepan Prvomu\u010denik; Bija\u010da sv. Klara).<\/p>\n Pomirenje i radost<\/strong><\/p>\n Bo\u017ei\u0107 se slavi u obiteljima. Neki su drevni obi\u010daji ljubu\u0161kog kraja zadr\u017eani. Primjerice, na Bo\u017ei\u0107 se ranije ustane i doma\u0107in ku\u0107e obi\u0111e sve susjede i \u010destita im Bo\u017ei\u0107, a i drugi susjedi obi\u0111u cijelo susjedstvo. Zatim se ide na misu, a nakon nje pale se svije\u0107e uz ru\u010dak i tada svi uku\u0107ani moraju biti za stolom.<\/p>\n “Sada je mlade\u017e od starina prihvatila obi\u010daj, kojeg nije bilo u moje vrijeme, da se okupe na jednom mjestu i pjevaju\u0107i bo\u017ei\u010dne pjesme i \u010destitaju\u0107i Bo\u017ei\u0107 idu iz ku\u0107e u ku\u0107u”, osvrnuo se fra Ivan na ljepotu bo\u017ei\u010dnog veselja, ali i na “moderniziranje” Bo\u017ei\u0107a vidljivo i u ovom kraju. “Gubi se bit Bo\u017ei\u0107a jer se nekim vanjskim stvarima obilje\u017eava, materijalizira… Na\u017ealost, mo\u017ee se dogoditi da ba\u0161 izgubimo Bo\u017ei\u0107, da ga ne do\u017eivimo u svojoj du\u0161i. Ali, eto. Bog ho\u0107e do\u0107i k nama ovakvima kakvi jesmo. Trebamo se malo potruditi pustiti ga u svoje srce, du\u0161u, cijeli \u017eivot…”, savjetuje sve\u0107enik pozivaju\u0107i sve ljude da na Isusov ro\u0111endan iskreno pru\u017ee ruku pomirenja onima s kojima su se posva\u0111ali pa ne govore jer bolje se izmiriti ikad, nego nikad. Prema fra Ivanovim rije\u010dima, taj obi\u010daj od davnina \u017eivi u njegovu kraju i ne\u0107e se zaboraviti.<\/p>\n Darivati srcem<\/strong><\/p>\n Kr\u0161\u0107anski je i paziti na bli\u017enjeg svojega i svakoga \u010dovjeka u potrebi. Znaju to i obi\u010dni \u017eupljani kao i \u010dlanovi Franjeva\u010dkog svjetovnog reda (FSR) i Frame. Potrebitima se poma\u017ee kroz njihove i akcije Kruha sv. Ante. \u201eZa Bo\u017ei\u0107 i do\u0161a\u0161\u0107e FSR i Frama rade dosta humanitarnih akcija. Prave i prodaju ru\u010dne radove i prikupljaju hranu kako bi siroma\u0161nima uljep\u0161ali Bo\u017ei\u0107. Odziv je dobar, svi \u017eele pomo\u0107i onima koji nemaju. Za Bo\u017ei\u0107 i Uskrs prikupljamo ku\u0107ne potrep\u0161tine, a nekima damo i ne\u0161to novca. Frama\u0161i sve to rado rade i dijele\u0107i potrebitima pakete, razvesele ih i bo\u017ei\u010dnom pjesmom”, ka\u017ee nam na odlasku \u017eupnik Boras \u017eele\u0107i skupa sa svojom subra\u0107om i susestrama nama i na\u0161im \u010ditateljima sretan i blagoslovljen Bo\u017ei\u0107. \u010cestitci i lijepim \u017eeljama pridru\u017eujemo se i mi nadaju\u0107i se da \u0107e nas put opet uskoro odvesti pod sunce Ijubu\u0161koga kraja.<\/p>\n U \u0161etnji s gvardijanom<\/strong><\/p>\n Gvardijan fra Velimir Mandi\u0107 podsje\u0107a kako samostan na Humcu, \u010diji kamen temeljac 4. travnja 1867. blagoslovi fra An\u0111eo Kraljevi\u0107, nije tek adresa na kojoj \u017eive fratri (njih 15), \u010dasna bra\u0107a (3) i sestre (3). Mjesto je to gdje se od njegova useljenja bilje\u017ei povijest, skrbi o pismenima, obrazovanju puka, svjedocima ovozemaljskog trajanja davnih kultura, a u novicijatu posebice o mladima koji \u0107e tek postati fratri.<\/p>\n \u0160e\u0107u\u0107i s fra Velimirom, zatekli smo ih u njihovu slobodnom vremenu koje su iskoristili za nogomet na igrali\u0161tu u samostanskoj oku\u0107nici. Gvardijan nam u prekrasnu eksterijeru zimzelene \u0161ume pokazuje i spilju od 1934. posve\u0107enu Gospi – idealno mjesto za meditaciju i molitvu. U blizini su i nanovo zasa\u0111eni maslinik i vinograd. Na jednoj od lijepo ure\u0111enih staza fratar s mnogo fotografskog i informati\u010dkog iskustva upu\u0107uje nas na jo\u0161 originalnih kadrova. Uz dojmljiv kip \u0161to podsje\u0107a na legendu o sv. Franji i vuku, fra Velimir kazuje kako oko samostana nema vukova, ali ima svakojakih drugih bezopasnih, umiljatih i korisnih \u017eivotinja. Spazismo vjeverice i jednog razigranog psi\u0107a, a u pomo\u0107nim objektima samostanskog imanja i razli\u010dite vrste ptica, ali i koko\u0161i, krave i ovce \u010diji prinosi hrane, ne samo stanovnike samostana, nego se \u0161alju i u druge \u017eupe, kao i dio onog \u0161to se sabere iz okolnog bri\u017eno ure\u0111enog vrta u kojem me\u0111u doma\u0107im kulturama po\u010dasno mjesto ima, dakako, glasovita hercegova\u010dka ra\u0161tika.<\/p>\n FSR i Frama<\/strong><\/p>\n U \u017eupi \u017eivo djeluju Franjeva\u010dki svjetovni red i Frama. “Mlade\u017e se rado okuplja i zajedno s fra Nikolom Rosan\u010di\u0107em organizira razne aktivnosti. S FSR-om radi fra Tomislav Sablje koji \u0107e raditi na tomu da se kroz idu\u0107u godinu pove\u0107a broj \u010dlanova. Neko\u0107 je u Hercegovini bio masovan FSR, trebalo bi ga obnavljati”, isti\u010de fra Ivan Boras. Pored glazbene sekcije osnovane su i molitvena, kreativna i dramska sekcija. Najaktivnija sekcija je glazbena koja uveli\u010dava misno slavlje u \u017eupi, kao i u susjednim bratstvima u povodu obreda primanja i obe\u0107anja.<\/p>\n Uzbudljivo putovanje kroz vrijeme<\/strong><\/p>\n Na uzbudljivu putovanju kroz povijest prati nas knji\u017eni\u010dar i kustos muzeja i galerije fra Milan Juki\u0107 podsje\u0107aju\u0107i kako su hercegova\u010dki franjevci grade\u0107i na Humcu odgojno, duhovno i vjersko sredi\u0161te brinuli i za opismenjavanje i kulturno uzdizanje puka. Po\u010detkom gradnje samostana sv. Antuna Padovanskog 1867. utemeljena je i samostanska knji\u017enica koja danas u zapadnom samostanskom krilu, od 16. stolje\u0107a do danas, broji vi\u0161e od 35 000 knjiga na 15 jezika s gotovo svih podru\u010dja prirodnih i dru\u0161tvenih znanosti. Me\u0111u brojnim raritetnim i iznimno vrijednim naslovima su i Homerova Odiseja tiskana 1533., Ilijada tiskana 1537., djela hrvatskih velikana (Matije Divkovi\u0107a, Marka Maruli\u0107a, Rafe Bari\u0161i\u0107a…) i ostvarenja hercegova\u010dkih franjevaca. Me\u0111u drevnim brevijarima i molitvenicima fra Milan nam pokazuje i Molitvenik Put u Nebo tiskan u New Yorku 1889. U suterenu franjeva\u010dkog samostana sv. Ante Padovanskog ulazimo u najstariji muzej u BiH, koji je 1884. utemeljio arheolog i konzervator fra An\u0111eo Nui\u0107. Fra Milan nas upoznaje s bogatim postavom kojeg \u010dine izlo\u0161ci sa \u0161ireg prostora Hercegovine koji datiraju jo\u0161 od paleolitika, svjedo\u010de\u0107i pradavnu \u017eivost postojanja na ovom tlu. Posebno mjesto zauzima Huma\u010dka plo\u010da iz XII. stolje\u0107a, najstariji o\u010duvani spomenik pisan na hrvatskom jeziku na podru\u010dju dana\u0161nje BiH. Divimo se i nakitu koji su nosile \u017eene ro\u0111ene u eri prije Krista. Zami\u0161ljaju\u0107i pohode drevnih ratnika, zagledamo i vojni\u010dki \u0161ljem gr\u010dko-ilirskog tipa s ostatcima pripadaju\u0107e mu opreme, te srednjovjekovni vite\u0161ki ma\u010d. Na\u0161 nas vodi\u010d upoznaje i sa stalnim postavom Galerije Majka, otvorenom uo\u010di Maj\u010dina dana 8. svibnja 2004., po ideji fra Ljudevita Rup\u010di\u0107a i dr. fra Viktora Nui\u0107a. Prema njegovim rije\u010dima, me\u0111u 412 izlo\u017eenih umjetnina doma\u0107ih i stranih autora su skulpture, slike, crte\u017ei i grafike, a glavni je motiv i majka, pa tako prepoznajemo radove inspirirane Gospom, ali i majkama op\u0107enito. Brojni zastupljeni umjetnici su glasovita imena (Gabrijel Jurki\u0107, Ivan Me\u0161trovi\u0107, Antun Augustin\u010di\u0107, Vasilije Jordan…), a u zbirci su i radovi kipara iz Konga, koje su galeriji darovali misionari.<\/p>\n Nesebi\u010dna i plemenita \u010deljad<\/strong><\/p>\n Prema rije\u010dima fra \u017darka lli\u0107a, u \u017eupi je ro\u0111eno i odraslo mno\u0161tvo nesebi\u010dne i plemenite \u010deljadi od nepismenih te\u017eaka i ku\u0107anica, do prepismenih profesora, zdravstvenih djelatnika i djelatnica, knji\u017eevnika i u\u010denjaka, a pogotovu mu\u010denika i mu\u010denica za vjeru i domovinu. “Budu\u0107i da nemamo provjerenih podataka, nije mogu\u0107e spominjati to\u010dan broj pokojnog sve\u0107enstva i redovni\u0161tva ro\u0111enog u \u017eupi sv. Ante na Humcu. Prema podatcima, u posljednjih 40 godina umro je 1 sve\u0107enik, 8 sve\u0107enika redovnika i 14 redovnica. Me\u0111u \u017eivima je 1 sve\u0107enik, 17 sve\u0107enika redovnika i 33 redovnice. Me\u0111u pokojnima spomenimo dr. fra Bonicija Rup\u010di\u0107a (1910. -1984.) kao arheologa i povjesni\u010dara, njegova brata dr. fra Ljudevita (1920. – 2003.) kao bibli\u010dara i prevoditelja, franjevku s. Konzolatu Grgi\u0107 (1908. – 1983.) koja je godinama vodila brigu o zatvorenim redovnicima i sve\u0107enicima u Zenici, zatim milosrdnicu s. Vincenciju Nosi\u0107 (1913.-1989.) kao prvu \u017eensku osobu iz ove \u017eupe koja je zavr\u0161ila filozofski fakultet te bila profesorica hrvatskog, latinskog i ruskog jezika. A me\u0111u mu\u010denicima su fra Leonardo Rup\u010di\u0107 (1907. – 1945 ), don Ante \u010coti\u0107 (1894. – 1945.), fra Kornelije Su\u0161ac (1925. – 1945.) i fra Nikola Ivankovi\u0107 (1888. -1952.)”, kazao nam je fra \u017darko.<\/p>\n Lidija Pavlovi\u0107-Grgi\u0107, Katoli\u010dki tjednik | Humac.ba<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"