Artukovi\u0107 je osu\u0111en, i to na smrt, ali je umro 16. sije\u010dnja 1988., prije nego \u0161to je kazna nad njim izvr\u0161ena. Potpuno neo\u010dekivano kao svjedok da je beogradski re\u017eim, uz pomo\u0107 Udbe i Ante Nobila montirao dokaze protiv Artukovi\u0107a, javio se prof. dr. sc. Ivo Goldstein i izjavio da je proces protiv Artukovi\u0107a bio montiran, odnosno da je osu\u0111en na temelju la\u017enih dokaza<\/p>\n
<\/p>\n
i izjava svjedoka za djela koja ne samo da nije on po\u010dinio nego se uop\u0107e nisu dogodila
Dva politi\u010dka procesa za vrijeme komunisti\u010dke Jugoslavije, u kojima je optu\u017enicu zastupao Anto Nobilo kao zamjenik Okru\u017enog javnog tu\u017eitelja u Zagrebu, 1985. godine protiv oca i k\u0107eri, Mirka i Mirne Suni\u0107 te 1986. godine protiv Andrije Artukovi\u0107a, ome\u0111ila su Nobilov pravni\u010dko profesionalni, politi\u010dko ideolo\u0161ki i ljudski, moralno-karakterni profil.<\/p>\n
Andrija Artukovi\u0107 promi\u010de odnose izme\u0111u SFRJ i SAD-a<\/strong><\/p>\n Jugoslavenska Dr\u017eavna komisija za utvr\u0111ivanje zlo\u010dina okupatora i njihovih pomaga\u010da proglasila je u srpnju 1945. ratnim zlo\u010dincem Andriju Artukovi\u0107a, nekada\u0161njeg ministra unutarnjih poslova NDH. Artukovi\u0107 je ro\u0111en 19. studenoga 1899. u Klobuku pokraj Ljubu\u0161koga. Gimnaziju je zavr\u0161io u \u0160irokom Brijegu, a studij prava u Zagrebu. Usta\u0161kom je pokretu pristupio 1932. te je iste godine, prema optu\u017ebama re\u017eima Kraljevine Jugoslavije, sudjelovao u organiziranju Velebitskog ustanka u Bru\u0161anima pokraj Gospi\u0107a. Potom bje\u017ei u emigraciju. U listopadu 1934. godine ponovno je te\u0161ko optu\u017een da je navodno imao prste u likvidaciji kralja Aleksandra u Marseillesu. Zbog toga je uhi\u0107en u Londonu i izru\u010den Francuskoj, a ova ga je predala Jugoslaviji. Me\u0111utim, beogradski Sud za za\u0161titu dr\u017eave nakon \u0161esnaest mjeseci istrage oslobodio ga je svih optu\u017eaba i pustio na slobodu. Tada Artukovi\u0107 ponovno bje\u017ei u inozemstvo i nastavlja sura\u0111ivati s Antom Paveli\u0107em, a po\u010detkom travnja 1941. vra\u0107a se u Hrvatsku. U NDH obna\u0161ao je du\u017enosti ministra unutarnjih i vanjskih poslova, pravosu\u0111a i bogo\u0161tovlja te na kraju dr\u017eavnog prabilje\u017enika (\u010duvara dr\u017eavnog pe\u010data). Artukovi\u0107 je u svibnju 1945., preko Austrije i Irske, emigrirao u SAD. Nakon sedmogodi\u0161njeg procesa, sud u Los Angelesu odbio je beogradski zahtjev po dvjema osnovama: zbog \u010dinjeni\u010dne neutemeljenosti i nedostatka garancija da bi Artukovi\u0107 imao pravedno su\u0111enje. Sredinom 80-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a Beograd je obnovio zahtjev, a ameri\u010dke su ga pravosudne i politi\u010dke vlasti ovaj put odobrile. Ameri\u010dki je sud u obrazlo\u017eenju takve odluke naveo da se za nju odlu\u010dio ‘zbog interesa javnosti’ i \u0161to se njome ‘promi\u010du odnosi dviju zemalja’, a osumnji\u010deniku se ‘ne nanosi nepopravljiva \u0161teta’ s obzirom da su ‘jugoslavenske vlasti zajam\u010dile pravedno su\u0111enje’. Artukovi\u0107, koji je tada imao 87 godina, te je bolovao od Alzheimerove i Parkinsove bolesti, izru\u010den je \u2013 u kolicima \u2013 u no\u0107i s 11. na 12. velja\u010de 1986. To je bio razlog \u0161to je republi\u010dki Savjet za za\u0161titu ustavnog poretka u kratkom roku odr\u017eao \u010detiri sjednice na kojima je raspravljano samo o jednoj to\u010dki dnevnog reda \u2013 o predstoje\u0107em su\u0111enju Andriji Artukovi\u0107u:<\/p>\n – ’24. velja\u010de 1986. – Aktualna sigurnosna informacija u vezi s predstoje\u0107im su\u0111enjem ratnom zlo\u010dincu A. Artukovi\u0107u’; UDBA i Nobilo protiv Artukovi\u0107a<\/strong><\/p>\n Kao zastupnik optu\u017ebe protiv Andrije Artukovi\u0107a anga\u017eiran je Anto Nobilo, zamjenik Okru\u017enog javnog tu\u017eitelja. Nobilo je u hrvatskoj emigraciji bio poznat od 1978. godine kad se odr\u017eavalo svjetsko prvenstvo u tekwandou u gradu Oklahoma City u Americi. Na tom natjecanju sudjelovalo je oko 47 zemalja, me\u0111u njima i Jugoslavija. Tako\u0111er i paragvajska reprezentacija \u010diji je tehni\u010dki direktor bio poznati hrvatski emigrant Miro Bare\u0161i\u0107. Me\u0111utim, Bare\u0161i\u0107 se odlu\u010dio osobno natjecati pod hrvatskom zastavom. O tome je kasnije izjavio: ‘Ja sam sudjelovao u borbama pojedina\u010dno, reprezentirao sam Hrvatsku, \u0161to je izazvalo veliku nesuglasnost me\u0111u ekipom tih Jugoslavena’. Jedan od jugoslavenskih reprezentativaca, prema svjedo\u010denju Mira Bare\u0161i\u0107a, bio je Ante Nobilo. Njemu je Bare\u0161i\u0107 predbacio nastupanje pod jugoslavenskom zastavom pa ga je Nobilo optu\u017eio da je terorist kao i Bruno Bu\u0161i\u0107. La\u017eni svjedok Bajro<\/strong><\/p>\n Glavni svjedok protiv Andrije Artukovi\u0107a bio je neki Bajro Avdi\u0107, sin Omera, ro\u0111en 2. srpnja 1924. u Starom Slanom pokraj Trebinja. Avdi\u0107 je najprije bio ‘operativna veza’ mostarske Udbe pod pseudonimom ‘Molunt’, da bi 21. rujna 1981. bio unaprije\u0111en u punopravnog ‘suradnika’ pod istoimenim pseudonimom. Djelovao je po ‘muslimanskom kleronacionalizmu’, a na vezi ga je dr\u017eao mostarski udba\u0161 Ahmed \u0160aran. Odobrenje za njegovu suradnju potpisao je \u0161ef mostarske Udbe Stipe Grizelj, ina\u010de rodom iz Vitine, susjednog sela Artukovi\u0107eva Klobuka. Partijske direktive<\/strong><\/p>\n Povodom Artukovi\u0107eve smrti, 18. sije\u010dnja, zasjedao je republi\u010dki Savjet za za\u0161titu ustavnog poretka. Na toj sjednici Savjeta, pored njegova predsjednika Tomislava Kova\u010da, ina\u010de \u010dlana Predsjedni\u0161tva Socijalisti\u010dke Republike Hrvatske, i \u010dlanova Savjeta Mire Korkut-Slatkovi\u0107 u ime Predsjedni\u0161tva Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, Ante Milovi\u0107a kao predsjednika Vlade SRH, Vilima Mulca kao ministra unutarnjih poslova, Zdravka Novoseli\u0107a kao komandanta TO i tajnika Savjeta Veljka Mihovilovi\u0107a, nazo\u010dni su bili predsjednik Predsjedni\u0161tva SR Hrvatske Ante Markovi\u0107, republi\u010dki sekretar za pravosu\u0111e i upravu Ivan Fumi\u0107 i zamjenik sekretara za unutarnje poslove SRH \u0110uro Pe\u0161ut. Ivan Fumi\u0107, republi\u010dki sekretar za pravosu\u0111e, koji je na tu du\u017enost do\u0161ao s mjesta predsjednika Vojnog suda Pete (zagreba\u010dke) armijske oblasti, gdje je radio pod patronatom \u0161efa KOS-a te armijske oblasti Kemala Buzaljka, rodom iz susjednog sela Bajre Avdi\u0107a u Isto\u010dnoj Hercegovini, u suradnji s Udbom operacionalizirao je odluke tog republi\u010dkog Savjeta, odnosno kremiranje tijela Andrije Artukovi\u0107a. Sin Andrije Artukovi\u0107a Radoslav izjavio je: \u201eOsobno mi je 1988. sudac Milko Gajski rekao da nikada ne \u0107u saznati gdje je grob moga oca i da mi ne \u0107e dopustiti da ga pokopam\u201c. Sukladno odluci partijskih, dr\u017eavnih i sudskih vlasti SRH Udba\u0161i su pepeo Andrije Artukovi\u0107a rasuli na do dana dana\u0161njega nepoznatom mjestu.<\/p>\n Ivo Goldstein protiv UDBE i Nobila<\/strong><\/p>\n Potpuno neo\u010dekivano kao svjedok da je beogradski re\u017eim, uz pomo\u0107 Udbe i Ante Nobila montirao dokaze protiv Andrije Artukovi\u0107a, javio se prof. dr. sc. Ivo Goldstein. On je 29. studenoga 2010. u emisiji ‘Markov trg’ na OTV-u doslovno izjavio da je proces protiv Andrije Artukovi\u0107a bio montiran, odnosno da je Andrija Artukovi\u0107 bio osu\u0111en na temelju la\u017enih dokaza i izjava svjedoka za djela koja ne samo da nije on po\u010dinio nego se uop\u0107e nisu dogodila.<\/p>\n Bo\u017ee Vuku\u0161i\u0107 | dnevno.hr<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Jugoslavija je u kolovozu 1951. zatra\u017eila od SAD-a izru\u010denje Andrije Artukovi\u0107a.<\/p>\n
– ’26. velja\u010de 1986. – Neka aktualna kadrovska i druga sigurnosna pitanja u sklopu priprema za predstoje\u0107e su\u0111enje A. Artukovi\u0107u’;
– ’11. o\u017eujka 1986. – Informacija o aktualnim pitanjima vezanim uz predstoje\u0107e su\u0111enje A. Artukovi\u0107u’;
– ‘Infomacija o aktualnim sigurnosnim i drugim pitanjima vezanim uz predstoje\u0107e su\u0111enje A. Artukovi\u0107u’.
Dva mjeseca nakon Artukovi\u0107eva izru\u010denja, 14. travnja 1986., zapo\u010delo mu je su\u0111enje pred Okru\u017enim sudom u Zagrebu.<\/p>\n
Andrija Artukovi\u0107 imao je trojicu odvjetnika \u2013 Silvija Degena i \u017deljka Oluji\u0107a iz Zagreba te Sr\u0111ana Popovi\u0107a iz Beograda. Oluji\u0107a i Popovi\u0107a anga\u017eirala je Artukovi\u0107eva obitelj, a Degen je to bio po slu\u017ebenoj du\u017enosti. I njega spominje Radenko Radoj\u010di\u0107 u svojoj izjavi slu\u017ebenicima SZUP-a u travnju 1994.: ‘Degen, Silvije \u2013 odvjetnik iz Zagreba. Ja se sje\u0107am da se u vezi s Degenom pri\u010dalo, da je u vrijeme su\u0111enja Artukovi\u0107u u Zagrebu, Degen nosio podatke SDS-u i slu\u017ebi vojne sigurnosti’. Degen je vo\u0111en kao suradnik Centra SDS Zagreb pod pseudonimom ‘Golub’. Da je Udba bila uklju\u010dena u taj slu\u010daj, potvr\u0111uje i elaborat pod naslovom ‘Rekonstrukcija Slu\u017ebe dr\u017eavne sigurnosti RSUP-a SRH u vremenu od 1. sije\u010dnja 1980. do 30. svibnja 1990’, koji su u lipnju 1997. po nalogu ravnatelja Hrvatske informativne slu\u017ebe (HIS) Miroslava Tu\u0111mana izradili nekada\u0161nji visoki du\u017enosnici Udbe Josip Perkovi\u0107 i Jan Gabri\u0161. U elaboratu me\u0111u ostalim pi\u0161e: ‘Pilot, republi\u010dka akcija, u\u010desnici su bili sjedi\u0161te Slu\u017ebe i Centar SDS Zagreb, a odnosila se na izru\u010denje i su\u0111enje Andriji Artukovi\u0107u’.<\/p>\n
Nakon dolaska u Zagreb Avdi\u0107a je preuzela ‘hrvatska’ Udba \u010diji su slu\u017ebenici, \u010desto u dru\u0161tvu Ante Nobila, s njim u detalje dogovarali njegovo svjedo\u010denje. Avdi\u0107 je jo\u0161 u postupku Artukovi\u0107eva izru\u010denja bio izjavio da je, kao pripadnik jedne ‘motorizirane jedinice Poglavnikova tjelesnog zdruga’ nazo\u010dio po\u010dinjenju ratnih zlo\u010dina na Kozari, koje da su po\u010dinile ‘tenkovske jedinice HOS-a’ pod Artukovi\u0107evim zapovjedni\u0161tvom. Me\u0111utim, upravo jugo-komunisti\u010dki povjesni\u010dari koji su se bavili tzv. Bitkom na Kozari, istu opisuju potpuno suprotno od Udbina i Nobilova svjedoka Bajre Avdi\u0107a. Pored toga, Andrija Artukovi\u0107 nikada nije bio na Kozari. Avdi\u0107 je tako\u0111er tvrdio da je bio svjedok likvidacije zarobljenih partizana nakon jedne bitke kod Samobora. No, u jugoslavenskoj historiografiji ne postoji nikakav trag o nekoj ve\u0107oj bitci u blizini Samobora, prilikom koje bi bio zarobljen ve\u0107i broj partizana i smje\u0161ten u obli\u017enji zarobljeni\u010dki logor, za koji nema nikakva dokaza da je uop\u0107e postojao. Navodno je na tu \u010dinjenicu Antu Nobila upozoravao i Josip Boljkovac, prijatelj i suradnik njegova oca Jerka Nobila.
Kao \u0161to je bilo poznato, Andrija Artukovi\u0107 svejedno je bio osu\u0111en, i to na smrt, ali umro je 16. sije\u010dnja 1988., prije nego \u0161to je kazna nad njim izvr\u0161ena, u zatvorskoj bolnici u \u0160imunskoj ulici u Zagrebu. Navodno je sudac Milko Gajski, predsjednik sudskog vije\u0107a koje je Artukovi\u0107u sudilo, prije nego \u0161to je prihvatio tu du\u017enost bio postavio uvjet da se smrtna presuda \u2013 kako se od njega unaprijed tra\u017eilo \u2013 koju je trebao izre\u0107i, ne \u0107e izvr\u0161iti nego da \u0107e se, pod izgovorom te\u0161kog zdravstvenog stanja, odga\u0111ati sve dok Andrija Artukovi\u0107 ne umre prirodnom smr\u0107u.<\/p>\n
U zapisniku sa sjednice me\u0111u ostalim pi\u0161e: ‘Drug Tomislav Kova\u010d obavijestio je da je sjednica sazvana u skladu sa ranijom odlukom da ovaj Savjet verificira odre\u0111ene mjere i radnje, zna\u010dajne sa politi\u010dko-sigurnosnog stanovi\u0161ta, ukoliko do\u0111e do smrti ratnog zlo\u010dinca Andrije Artukovi\u0107a prije izvr\u0161enja smrtne kazne na koju je pravomo\u0107no osu\u0111en, a \u010dije je izvr\u0161enje, u skladu sa odgovaraju\u0107im zakonskim propisima, odlagano radi zdravstvenih razloga.
S obzirom da je Artukovi\u0107 umro l6. sije\u010dnja o.g., nastala je potreba da Savjet ponovno razmotri i definira neka ranija opredjeljenja i stavove vezane za daljnje postupanje s njegovim le\u0161om. U tom smislu, nakon rasprave u kojoj su sudjelovali svi prisutni, zaklju\u010deno je:
– da se uz primjenu odgovaraju\u0107ih sigurnosnih mjera izvr\u0161i obdukcija le\u0161a na na\u010din kako je to zakonom predvi\u0111eno,
– da se le\u0161 Artukovi\u0107a zatim kremira u zagreba\u010dkom krematoriju, ali pod drugim imenom.
– da se saop\u0107enje za javnost o smrti Artukovi\u0107a izda danas 18. sije\u010dnja o.g. u popodnevnim satima’.<\/p>\n