Fra \u010castimir je aktivno sudjelovao u misnom slavlju, te na kraju svete mise puku podijelio blagoslov.
Sve\u010danost je nastavljena u \u017eupnoj dvorani u nazo\u010dnosti skoro 300 gostiju iz Chicaga, Milwaukija i okolice, te fra \u010castimirove rodbine iz Kalifornije.
Prigodnu rije\u010d uputila je generalna konzulica hrvatske dr\u017eave dr. Jelena Gr\u010di\u0107 Poli\u0107, Nevenka Jurkovi\u0107 u ime dru\u0161tva Hrvatska \u017eena, Steve Maji\u0107 u ime obitelji, Provincijal fra Miljenko \u0160teko u ime Provincije, fra Jozo Grbe\u0161 kustos u ime njegove franjeva\u010dke zajednice, te fra Ivica Majstorovi\u0107 \u017eupnik Sv. Jeronima.
Na video zaslonu pokazan je fra \u010castimorov \u017eivotni vijek.
Na kraju se svima u gotovo polusatnom govoru obratio fra \u010castimir. \u010cvrstim i jakim glasom rekao je hvala svima, izme\u0111u ostaloga: \u201cDug je ovaj moj \u017eivotni put, stotinu godina \u017eivota. Veliki je to dar Bo\u017eji! Od Vitine, \u0160irokog Brijega, Mostara, Rima, Freiburga, Chicaga, St. Louis, Milwaukeea, New Yorka i opet Chicaga. Put ispunjen mnogim susretima, dobrim ljudima, ugodnim sje\u0107anjima. Na tom putu prepoznatljiva je ruka Bo\u017eja koja me vodila i \u010duvala i pokazivala mi put. Sada kada sam stigao do svoje stote godine i gledaju\u0107i unatrag, u ovo moje stolje\u0107e \u017eivota, ostaje mi u\u010diniti samo jedno: re\u0107i hvala. Hvala Bogu na daru dugoga \u017eivota.Hvala mojoj franjeva\u010dkoj zajednici u kojoj sam vi\u0161e od 80 godina. Hvala svima Vama, dragi prijatelji, za dobar dio tog na\u0161eg zajedni\u010dkog puta.\u201d
Fra \u010castimir je vrlo sna\u017eno govorio i o svojim sje\u0107anjima na svoga oca i majku, svojim odgojiteljima u gimnaziji na \u0160irokom Brijegu, svojim provincijalima i profesorima.
Uz sve\u010dano pjevanje \u201cSretan ro\u0111endan\u201d i veliku ro\u0111endansku tortu, ovo slavlje je bilo na radost svih nazo\u010dnih koji su i sami potvrdili da je ovaj doga\u0111aji i za sve njih jedinstven, stolje\u0107e \u017eivota jednog sve\u0107enika.
Prigodne \u010destitke su uputili: Papa Franjo, Generalni ministar franjevaca, Michael Perry, hrvatski kardinal Josip Bozani\u0107, \u010dika\u0161ki kardinal Francis George, fratri fra \u010castimirove rodne \u017eupe Vitine, fra \u017deljko Grubi\u0161i\u0107 i fra Petar Ljubi\u010di\u0107, gradona\u010delnik Zagreba Milan Bandi\u0107, na\u010delnik op\u0107ine Ljubu\u0161ki Nevenko Barbari\u0107\u00a0 i drugi.
Posebnu proklamaciju i \u010destitku uputio je gradona\u010delnik Chicaga Mr. Rahm Emanuel proglasiv\u0161i 9. sije\u010dnja 2014. danom Fr. Maji\u0107a za grad Chicago. Gradsko vije\u0107e grada Chicaga, te \u017eupanija Cook izdali su tako\u0111er posebna priznanja u \u010dast slavljeniku.
![\"alt\"](\"http:\/\/www.franjevci.info\/slike\/20140110213430.jpg\")
Propovijed \u2013 100 godina \u017eivota fra \u010castimira Maji\u0107a, Chicago, 9. 1. 2014., 18h<\/strong>
“Bez primanja ljudske ljubavi nikada ne bih postao \u010dovjek, u krajnjem bih slu\u010daju postao vu\u010dje dijete. Da sam primio duhovni \u017eivot, to posve nekomu dugujem; to je \u010disti dar… Bio sam hranjen, njegovan, pou\u010davan, najprije kod ku\u0107e, a zatim u \u0161koli, u\u010dio sam shva\u0107ati ono \u0161to mi daruju moja osjetila, bio sam uvo\u0111en u posreduju\u0107i jezik, sve dok ga nisam pojmio i njime ovladao, a tijekom je godina u mene prodirao bezbrojan oblikovni materijal koji se ugradio u mene i mene izgradio u sebi. Ovladavanje je preraslo u mo\u0107i-\u010diniti; stajao sam zadivljeno pred svime \u0161to su ljudi ve\u0107 nau\u010dili \u010diniti, i zbog toga zaboravljao da svako \u010dinjenje po\u010diva na izvornoj primljenosti. (…) Primatelj nije be\u017eivotni putni kov\u010deg u koji se ne\u0161to odla\u017ee, nego brazda na njivi u kojoj treba izrasti sjeme. Ako je njiva \u017eivi duh, postaje aktualna prispodoba o talentima: ono \u0161to mi je povjereno mora biti \u00abupravljeno\u00bb i oplo\u0111eno na duhovni na\u010din. Moje je to kao ono \u0161to mi je predano, s nadom da \u0107e donijeti urod, o kojemu \u0107u morati polo\u017eiti ra\u010dun… na vagi istine.
Sve to svoju posebnu jasno\u0107u zadobiva u Crkvi Isusa Krista… Ovdje nitko sebi ni\u0161ta ne uzima osim onoga \u0161to mu se dadne. Nitko ne ide na ispovijed da bi samome sebi uzeo odrije\u0161enje od svojih grijeha. Nitko ne ide na kr\u0161tenje da bi sam sebi izlio vodu na glavu. I jo\u0161 va\u017enije: nijedan sve\u0107enik ne zare\u0111uje sama sebe, mora ga zarediti netko tko je tako\u0111er primio sveti red. I slijedimo li dugi niz \u00abapostolskog naslje\u0111a\u00bb, nailazimo na prve kojima je Krist podijelio punomo\u0107 \u00abda to \u010dine njemu na spomen\u00bb. (…) Sve je posu\u0111eno kao dar u \u010dijoj plodnosti treba donijeti trideseterostruk, \u0161ezdeseterostruk ili stostruk rod. I ni\u0161ta za sebe, nego za cjelinu koju Isus ozna\u010dava kao \u00abkraljevstvo Bo\u017eje\u00bb.”
Po\u0161tovani o\u010de fra \u010castimire, ovako je zborio Va\u0161 u\u010deni profesor Hans Urs von Balthasar!
U duhu Evan\u0111elja koje smo \u010duli i ovih rije\u010di Va\u0161ega profesora, usudim se ve\u010deras \u2013 kao prvom fratru na\u0161e Provincije koji slavi stolje\u0107e \u017eivota – govoriti o plodnosti dara Va\u0161ega \u017eivota nama, ovoj Zajednici, Crkvi Bo\u017ejoj i \u010ditavom puku – odnosno cjelini koju Isus ozna\u010dava kao “kraljevstvo Bo\u017eje”.
Na ovaj dan 1914. godine Vi ste u svojoj Vitini ugledali svjetlo ovoga svijeta. Radost ste bili svojim roditeljima Anti i Ivi r. Boras. Dali su Vam na kr\u0161tenju ime Ivan. Osim \u0161to je ta godina bilje\u017eila Va\u0161e ro\u0111enje, bilje\u017ei i po\u010detak velikoga svjetskog sukoba, I. svjetskog rata. O\u010devi Va\u0161ih generacija tada su diljem Europe sijali svoje \u017eivote po carskim frontama, a Hercegovina je padala u sve ve\u0107u bijedu, glad i jad. Sami u svojim \u201e\u017divotnim uspomenama pro\u0161losti\u201c o tome vremenu najranijeg djetinjstva pi\u0161ete: \u201eKao dijete bio sam prepu\u0161ten brizi svoje majke i svojih stri\u010deva, u kojima sam na\u0161ao nadoknadu za oca koji je umro u ranim godinama moga djetinjstva (1923.).\u201c
Pu\u010dku \u0161kolu od 1923. \u2013 1927. zavr\u0161avate u Vitini, a \u0161kolske godine 1927. \/28. dolazite na \u0160iroki Brijeg.
Na\u0161ao sam u Gimnazijskom Ljetopisu iz 1930. slijede\u0107u vijest:
20. I. (ponedjeljak) najboljim \u0111acima iz svih VIII razreda (po jednom) dao knjigu, M. Vanina, Sun\u010danom stranom. Najbolji \u0111ak bio:
I. razred Jakov Barbari\u0107 \/ II. Pero Vasilj \/ III. Maji\u0107 \/ IV. Josip Roso \/ V. Ilija \u0160aravanja \/ VI. Bla\u017e Kati\u0107 \/ VII. fra Rufin \u0160ili\u0107 \/ VIII. fra Tadija Ko\u017eul.
\u0160kolske godine 1930.\/31. zavr\u0161avate\u00a0 IV. razred, razredni Vam je starje\u0161ina fra Placid Pand\u017ei\u0107, predmetni u\u010ditelj.
Ni\u017ei te\u010dajni ispit, popularniji kao mala matura, odr\u017ean Vam je od 11. do 17. lipnja 1931. Oslobo\u0111eni ste usmenog ispita na maloj maturi, jer ste odli\u010dno uradili pismene zadatke.
Vi i dalje nastavljate dobro u\u010diti i spremati se za \u017eivot. U petom razredu \u0161kolske godine 1931.\/32. razredni Vam je starje\u0161ina bio fra Oton dr. Knezovi\u0107, a u \u0161estom razredni starje\u0161ina fra Marijan dr. Zubac.
Dana 2.\/V. 1933. godine fra Marijan Zubac vodio Vas je popodne na ekskurziju na \u0160udurovu Glavicu. Sje\u0107ate li se toga?!
A onda 2. srpnja 1933. na Humcu, pred fra Dominikom Mandi\u0107em, provincijalom obla\u010dite franjeva\u010dki habit i dobivate ime fra \u010castimir.
Nakon svr\u0161enog Novicijata idete opet na \u0160iroki u VII. razred gimnazije, \u0161kolske godine 1934.\/35. Razredni starje\u0161ina Vam je fra Arhan\u0111eo dr. Nui\u0107. Razred ste zavr\u0161ili odli\u010dnim, a slijede\u0107e \u0161kolske godine 1935.\/36. ste u VIII. razredu. Razredni Vam je starje\u0161ina o. fra \u017divko dr. Marti\u0107. Razred ste opet zavr\u0161ili odli\u010dnim. Pristupate ispitu zrelosti od 10. do 16. lipnja 1936. I na velikoj ste maturi bili oslobo\u0111eni usmenog dijela ispita jer ste odli\u010dno uradili pismene zadatke iz svih predmeta.
I, evo Vas\u00a0 na Franjeva\u010dkoj bogosloviji u na\u0161em samostanu u Mostaru. I tamo Vam se u dokumentima navode tri izvedenice imena: Timotej, Honorius i \u010castimir!
Poslije zavr\u0161ene srednje klasi\u010dne \u0161kole pribrojeni ste 17. IX. 1936. pitomcima na\u0161eg studija na Bogosloviji u Mostaru.
Akademske godine\u00a0 1936.\/37. odli\u010dno zavr\u0161avate I. i II. semestar; 1937.\/38.\u00a0 III. i IV., a 1938.\/39. godine V. i VI.
Akademske 1939.\/40. godine VII. i VIII. zavr\u0161avate na Antonianumu u Rimu. Rektorat je Franjeva\u010dke bogoslovije u Mostaru te semestre nostrificirao 17. IX. 1940. godine. Akademske 1940\/41. godine s odli\u010dnim uspjehom zavr\u0161avate IX. i X. semestar. Na Franjeva\u010dkoj teologiji u Mostaru – te godine pola\u017eete Diplomski i jurisdikcijski ispit.
Kroz to su vrijeme nado\u0161li i vje\u010dni zavjeti 4. srpnja 1937. u Mostaru, pred provincijalom fra Matom \u010cuturi\u0107em. Potom slijede: sub\u0111akonat 29. 5. 1939., \u0111akonat 3. 6. 1939., te sve\u0107eni\u0161tvo 4. lipnja 1937. koje Vam je u Mostaru podijelio Alojzije Mi\u0161i\u0107, biskup.
Sve to vrijeme \u0161kolovanja u Vitini, na \u0160irokom Brijegu i Mostaru nikada niste imali dovoljno kvalitetne hrane, \u0161tovi\u0161e, prolazite nevolju gladi. No, na pretek je bilo elana, pobo\u017enosti i ljubavi za svetost redovni\u0161tva, u\u010denje i rast prema sve\u0107eni\u010dkom i redovni\u010dkom pozivu kojeg ste sanjali \u017eivjeti na Gospodnjoj njivi kr\u0161ne Hercegovine. No, \u010dovjek snuje, a Bog odre\u0111uje \u2013 ne ka\u017ee se uzalud.
Po zavr\u0161etku teolo\u0161kog studija u Mostaru Uprava Vas provincije 1941. godine \u0161alje u Freiburg im Bresgau da biste studirali germanistiku i u\u010dinili poslijediplomski ispit. U Freiburgu ostajete neplanirano dugo, zavr\u0161avate doktorate iz filozofije i teologije i 1951. godine dolazite u Ameriku gdje ostajete evo do danas.
A, trebali ste se vratiti u Provinciju i biti profesor na \u0160irokom Brijegu. No, sve se izokrenulo, stravi\u010dni i apokalipti\u010dni dani \u2013 kako ih nazva pokojni fra Janko Bubalo, po\u010deli su harati na\u0161om Provincijom. Bra\u0107u su na\u0161u ubijali na pravdi Boga. \u0160iroki spalili, Mostar u Neretvu bacili, i gdje god su uhvatili fratra ubili su ga. Jo\u0161 tra\u017eimo kosti od mnoge subra\u0107e u nutarnjem raspolo\u017eenju bolnoga prisje\u0107anja. Partizani su tada u \u010detveroredima ubijali ljude na\u0161ega podneblja koje je zavijeno u crno tiho cvililo za svojom djecom. Domovina nije smjela naglas plakati da je ne \u010duju. \u017dene u crnini i majke tiho po stajama i ogradama nisu ni uspijevale ispravno izgovoriti \u010dudno ime Bleiburga. Rijetki pre\u017eivjeli bi im ispod glasa u prolazu, ili za sv. mise pri\u0161apnuli: \u201eZadnji sam ga put vidio na Bleiburgu\u201c. Zidovi su u\u0161i imali. I ba\u0161 su se svi ti zidovi i prezide naslu\u0161ali\u00a0 an\u0111eoskih pozdrava, priporuka, litanija i Gospinih krunica… za vas ovdje i za tolike za koje se nikad doznalo nije gdje su?! Tu molitvu ra\u0111ala je vjera u Isusove rije\u010di \u0160imunu Petru izre\u010dene u predve\u010derje muke za Crkvu koja nastaje: “Ja sam molio za tebe, da se ne pokoleba tvoja vjera”. (Lk 22,31). Zbilja je trebalo milosti Bo\u017eje i snage vjere da se sve izdr\u017ei. Mo\u017eda najbolje o svemu govori \u010dinjenica da je brojem bra\u0107e, u tim poratnim godinama, na\u0161 najve\u0107i samostan bio Kazneno popravni zatvor u Zenici…
Izdr\u017ei, i samo izdr\u017ei, radi i moli, ra\u0111aj i odgajaj, ponavljala je Hercegovina sebi u bradu, da nitko \u017eiv ne \u010duje, a Vi ste ovamo, fra \u010castimire, s drugom na\u0161om bra\u0107om i \u010destitim narodom, sve to slutili, pa pisali o tome, borili se na sve strane i na sve se na\u010dine dosje\u0107ali slati pomo\u0107 i bra\u0107i i na\u0161em narodu. I u sudio bih se re\u0107i, tko zna kako bi pre\u017eivjeli i opstali da nije bilo vas izvan Provincije?!
Za sve ste ovo s bra\u0107om u Kustodiji dobro znali. Bodrili nas i nadali se zajedno. Potiho ste uzdisali, predahnuli, pa opet zasukivali rukave i nastavljali raditi.
\u010cim su ugasili Hrvatsku tiskaru franjeva\u010dke provincije u Mostaru Vi ste je u Chicagu osnovali. Da glas u pustinji ne zamukne. Znali ste koliko je to va\u017eno jer ste ve\u0107\u00a0 kao bogoslov ure\u0111ivali Stopama otaca, almanah Hercegova\u010dke bogoslovne mlade\u017ei Bakula, a po dolasku u Ameriku postajete urednik Danice. I tu odgovornu i te\u0161ku du\u017enost obavljate od 1951. pa do 1961. Potom ste duhovni pomo\u0107nik na \u017eupi sv. Josipa u St. Louisu od travnja 1961. do listopada 1963., pa u \u017eupi sv. \u0106irila i Metoda u New Yorku od 1963. do 1967. godine. \u017dupnik ste \u017eupe Srca Isusova u Milwaukee od 30. lipnja 1967. do kolovoza 1979.
Opet dolazite za urednika Danice od 1979. do 1988. godine. Gvardijan ste samostana sv. Ante u Chicagu od 1988. do 1994. Urednik ste Hrvatskog katoli\u010dkog glasnika od 1992. do 1994. a Hrvatskog kalendara od 1994. do 1996. Osim toga ste Kustos od 1973. do 1976. godine, kustodijski savjetnik od 1967. do 1970. i od 1976. do 1979. Godine. U mirovini ste u samostanu sv. Ante u Chicagu od 1996. No Vi ste se nastavili i dalje baviti i pastoralnim i znanstvenim radom sve do dana\u0161njeg dana. Do punine jednoga stolje\u0107a. Na osobit su nam na\u010din dragi Va\u0161i \u010dlanci o na\u0161oj ubijenoj bra\u0107i u knjizi \u201eU nebo zagledani\u201c.
Iz svake Va\u0161e napisane rije\u010di so\u010di osobitost franjeva\u010dkog \u017eivota i ona specifi\u010dna ljubav koja je stasala na na\u0161em podneblju. Kad \u010ditam Va\u0161 \u017eivotopis, imam dojam da ste zavjet u\u010dinili da \u0107ete stostruko donositi plodove za sve one kojih nije vi\u0161e bilo – jer ste ostali rano najprije bez oca, a onda i bez ve\u0107ine subra\u0107e fratara koji su svoju krv prolili u Drugom svjetskom ratu i pora\u0107u. Koliko god Vas je Bog obdario dugim godinama \u017eivljenja, istom Vam je mjerom podario talent i ljubav svima nama ostaviti toliko toga zapisanog u periodici koju ste ure\u0111ivali, u knjigama i \u010dlancima koje ste napisali i jo\u0161 uvijek pi\u0161ete.
\u00a0
Iz pobrojanog, a toliko toga uop\u0107e ne spomenutog, nagla\u0161avam ono bitno: Uvijek ste ostali pravi franjevac, \u010duvaju\u0107i granice dostojanstva, kako sami svjedo\u010dite u posljednjem razgovoru za Glas koncila. I na to ste uvijek bili ponosni. Uz to ste iz srca sanjali slobodnu Hrvatsku i sve \u010dinili da je bude. Vjerujem da ste i jednom i drugom dali i te kako svoga osobnog obola.
Po\u0161tovani fra \u010castimire, ve\u010deras mi je bilo \u010dast govoriti o Va\u0161em \u010dasnom \u017eivotu i svim jedrim plodovima koje ste u njemu kao sve\u0107enik i franjevac iznjedrili, i sve to Gospodinu prikazati kao izraz hvale i zahvalnice. U ove rije\u010di unosim tako\u0111er osje\u0107aje \u010ditave na\u0161e Zajednice i sve, zajedno s Vama, \u017eelim pretvoriti u \u010din kojim \u0107emo ovom svetom Misom uzdi\u0107i hvalu Bogu, posve\u0107uju\u0107i mu i u budu\u0107nosti Va\u0161e i na\u0161e vrijeme.
\u00a0
Neka Vam dragi Bog sve obilato naplati i nagradi. Mi ljudi mo\u017eemo, ovo \u0161to mo\u017eemo. Re\u0107i iskreno i veliko hvala! U ime Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije, darujem Vam ovaj album uspomena u kojem su Vama drage fotografije koje \u010duva na\u0161a Zajednica \u2013 kao stamen memorije kr\u0161\u0107anstva, franjeva\u0161tva i hrvatskog duha \u2013 a pripremili su ga s puno ljubavi i znanja fra Ante Tomas i fra Ante Mari\u0107. Neka Vas i svu bra\u0107u ovdje podsjete na godine patnje i ponosa, na rast ove Provincije iz, ljudski gledano, ni\u010dega.
Neka Vam je, o\u010de fra \u010castimire, \u010destit Va\u0161 stoti ro\u0111endan i neka Vam dragi Bog podari obilje blagoslova i jo\u0161 dobroga zdravlja! Mir i dobro!
Fra Miljenko \u0160teko, provincijal<\/strong><\/p>\n
franjevci.info<\/span><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"