{"id":19909,"date":"2014-01-18T19:31:37","date_gmt":"2014-01-18T18:31:37","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2014\/01\/18\/ante-cuvalo-nase-drustvo-nije-bas-naklonjeno-volonterima\/"},"modified":"2014-01-18T19:31:37","modified_gmt":"2014-01-18T18:31:37","slug":"ante-cuvalo-nase-drustvo-nije-bas-naklonjeno-volonterima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/ante-cuvalo-nase-drustvo-nije-bas-naklonjeno-volonterima\/","title":{"rendered":"Ante \u010cuvalo: Na\u0161e dru\u0161tvo nije ba\u0161 naklonjeno volonterima"},"content":{"rendered":"

Povod ovom javljanju je \u010dlanak “Jo\u0161 jednom o ‘Agapeu’ humanisti i volonterizam” kojeg pro\u010ditah na ljubu\u0161kim portalima. Ali prvo, iskrene \u010destititke mladima iz udruge “Agape” i svim volonterima na njihovu idealizmu i radu za druge, za najpotrebnije<\/span><\/strong><\/p>\n

<\/p>\n

i tako\u0111er, hvala spisatelju spomenutog \u010dlanka koji je “potegao” pitanje volonterizma u mjestu gdje \u017eivimo.<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0 Desetlje\u0107ima sam \u017eivio u svijetu, u Americi, gdje organizirani humanitarni i dobrotvorni rad ima dugu tradiciju. Tako je ve\u0107 po\u010detkom 19. stolje\u0107a poznati francuski mislilac, Alexis de Tocqueville, tijekom posjeta Americi zamijetio i potom zapisao da: “U niti jednoj zemlji … na\u010delo udru\u017eivanja nije uspje\u0161nije upotrijebljeno nego u Americi. Osim stalnih udruga … koje su zakonom ustrojene kao op\u0107ine, gradovi i \u017eupanije, ogroman broj drugih udru\u017eenja su utemeljili i vode privatne osobe.”<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0 I Hrvati u Americi su nau\u010dili, moglo bi se \u010dak re\u0107i da su bili primorani nau\u010diti, na samoudru\u017eivanje i oslanjanje jednih na druge jer kad je unazad sto i vi\u0161e godine prvi veliki val hrvatskih emigranata do\u0161ao u Ameriku nije ih nitko do\u010dekao, uputio i pomogao. Najva\u017enije je bilo na\u0107i posao a za sve drugo morali su se sami pobrinuti. Utemeljili su razna humanitarna, kulturna i osiguravaju\u0107a dru\u0161tva, zaklade, \u017eupe, \u0161portske klubove, glazbene orkestre, zborove itd. Sve je to bilo samoinicijativno. Nisu se oni udru\u017eivali da bi pomogli samo sami sebi nego i svojoj domovini, narodu iz kojeg potje\u010du pa i ljudima u potrebi diljem svijeta. Dakle, navikli su se udru\u017eivati i davati od svoje zarade, svojih talenata i svog vremena. Dobrotvorni rad i darivanje, kod nekoga vi\u0161e a nekoga manje, pre\u0161li su u naviku, dobru i korisnu naviku!<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0 U Ljubu\u0161kom sam ve\u0107 preko \u010detiri godine i, naravno, zapa\u017eam mnoge stvari, dobre i lo\u0161e. Ovdje \u0107u se osvrnuti samo na spomenutu temu volonterizma. Naime, uz sve mogu\u0107e “ne shva\u0107anje da ipak postoje odre\u0111ene razlike kada je u pitanju volontiranje ovdje kod nas i kod njih na zapadu” smatram da bi i ovdje kod nas svijest za op\u0107e dobro, za drugoga, mogla i trebala biti dublja i ja\u010da. Zamijetiti je da u na\u0161oj sredini ima izvanrednih primjera ljudi dobre volje i nesebi\u010dnosti (ljudi se brinu za staricu susjedu, pomognu napraviti ku\u0107u, stan, potrebnoj obitelji, svi sko\u010de kad je neki nesretni slu\u010daj i sli\u010dno) ali to su uglavnom trenuta\u010dni ili kratkotrajni pothvati. Manjka nam tradicija samoorganiziranog i dugoro\u010dnog humanitarnog (i drugog) rada. To\u010dno je da donedavno nije se smjelo ni\u0161ta organizirati a da nije bilo pod kapom partije i nadzorom \u010duvara re\u017eima i dr\u017eave. Dakle, fali nam kultura udru\u017eivanja i strpljiva zajedni\u010dkog rada za op\u0107e dobro. <\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0 Ako malo pozornije poslu\u0161amo “zvukove” oko nas zamijetiti \u0107emo da dobrim dijelom i na\u0161e dru\u0161tvo nije ba\u0161 naklonjeno volonterima. Ljudi su pomalo prema njima nepovjerljivi, nisu navikli da netko mo\u017ee raditi za op\u0107e dobro a da ni\u0161ta ne tra\u017ei za sebe. Odmah se postavlja pitanje za\u0161to oni to rade, \u0161to ho\u0107e, \u0161to \u017eele? Rade samo da se poka\u017eu, da se za njih \u010duje. Prva reakcija je negativna jer ljudi na\u0161e sredine nisu nau\u010dili na takav na\u010din dru\u0161tvenog rada.<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0 Kad smo toga svjesni, onda se trebamo posebice truditi i strpljivo gajiti kulturu osje\u0107aja za op\u0107e dobro da bi ona i kod nas za\u017eivjela i rasla. Naglasih strpljivost jer organiziran dragovoljan rad je “zanimanje” koje iziskuje otvorenost prema drugima, samozataju, pozitivan pristup \u017eivotu, pa i dobre \u017eivce; sve iz ljubavi za drugoga, za zajednicu, za \u010dovjeka i \u010dovje\u010dnost.<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0 U spomenutom \u010dlanku se veli da: “Tamo ve\u0107ina ljudi ipak mo\u017ee, koliko toliko, normalno \u017eivjeti od svoga posla tako da ostatak vremena lak\u0161e mogu posvetiti volonterskom radu.” To\u010dno je da se ovdje \u017eivi u te\u017eim gospodarskim okolnostima ali, koliko se mo\u017ee zapaziti, ako u i\u010demu dobar broj ljudi ovdje obiluje to je vremenom. Dovoljno je svratiti radnim danima u na\u0161e kafi\u0107e! Ho\u0107u re\u0107i, volonterizam, rad za bli\u017enjega, za op\u0107e dobro je rezultat srca, volje, nesebi\u010dnosti, navike, kulture… a ne na\u0161eg materijalnog stanja. I onaj tko nije u mogu\u0107nosti dati nov\u010dano, materijalno, mo\u017ee doprinijeti na mnogo drugih na\u010dina. Netko \u0107e dati u novcu, netko u drugim materijalnim dobrima, netko u vremenu, svojim talentom, savjetom… Va\u017eno je da se ljudi prepoznaju, znaju \u0161to i kako netko mo\u017ee i ho\u0107e doprinijeti, da se pove\u017eu, koordiniraju… i rezultati ne\u0107e nedostajati. U zajedni\u0161tvu i slozi je snaga koju treba kanalizirati za dobro.<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0 Kad se govori o volonterizmu vidim da se kod nas pre\u010desto misli samo na mlade. Svakako, oni su najpoletniji, puni su snage i idealizma, ali se i u ovom djelovanju ne smije nikako zaboraviti i na ljude u svakoj dobi \u017eivota, posebice mislim na ljude koji imaju iskustva, vremena i vjerujemo \u017eivotne mudrosti. Na\u017ealost, susreo sam dosta mla\u0111ih koji su ve\u0107 ostvarili a, na drugoj strani, puno je stari(jih) koji su jo\u0161 mladi. Jo\u0161 se dobro sje\u0107am jednog starijeg \u010dovjeka (bio je vojnik u II. svjetskom ratu) koji je unazad desetak godina upisivao sve kursove povijesti na fakultetu gdje sam predavao i dobivao bi odli\u010dne ocijene. Slu\u0161ao je i polagao i druge predmete. A kao volonter svaki dan po tri sata bio je na raspolaganju studentima koji su kod priprema ispita trebali pomo\u0107. Volio je u\u010diti i ono \u0161to je znao dijelio je s drugima. Inter-generacijsko djelovanje mo\u017ee biti samo od koristi za sve. To treba spoznati i zatim staviti u praksu.<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0 \u010cini mi se da u ovom dijelu svijeta ima puno (i previ\u0161e) dobrotvornih i inih udruga ali imam osje\u0107aj da u mnogo slu\u010dajeva one su (p)ostale svrha samim sebi, odnosno onih koji su ih utemeljili i\/li predvode. \u010ceka se da odnekud ne\u0161to “kane” i svatko bi htio biti posrednik. Nadalje, dosta se o volonterizmu govori, pi\u0161e i raspravlja. Postoje i “\u0161kole” volonterizma. Ali nema volonterizma bez ljubavi za bli\u017enjega, za \u010dovjeka, za zajednicu, za prirodu, za op\u0107e dobro. To je temelj, a gdje ima ljubavi i volje onda \u0107e se na\u0107i na\u010dina i vremena za djelovanje.<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0 Imam i konkretan prijedlog. Neka se u na\u0161im \u0161kolama, osnovnim i srednjim, utemelji nekoliko (recimo 5) volonterskih sekcije u koje mogu pristupiti \u0111aci, nastavnici, profesori i zatim drugi iz ove sredine. Neka odaberu sekciju koja im odgovara. Mo\u017eda \u0107e im volonterski rad u izabranoj djelatnosti koristiti u budu\u0107em izboru zvanja, u upisu na sveu\u010dili\u0161te, pri tra\u017eenju posla… Jedna od takvih sekcija, na primjer, mogla bi se brinuti za o\u010duvanje okoli\u0161a. Ta svakodnevno gledamo zaga\u0111enu prirodu oko nas. Druge sekcije mogu biti posve\u0107ene dru\u0161tvenim problemima, \u010dak i onom o kojemu ovo dru\u0161tvo \u0161uti: problem droge!<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0 Na kraju, stari Cherokee Indijanac hodaju\u0107i travnim ravnicama podu\u010davao je svog mladog unuka o ljudskoj naravi i \u017eivotu. Starac je pri\u010dao kako u nama \u017eive i stalno se bore dva vuka. Jedan je prava divlja zvijer. Krvolo\u010dan je i pun mr\u017enje, ratoboran i osvetljiv, sebi\u010dan i nema obzira prema nikome. A drugi je vuk pitom i ljubazan, miran, dobro\u0107udan, opra\u0161ta, nesebi\u010dan je i obziran prema svima. Unuk zatim pita djeda, a koji \u0107e vuk na kraju pobijediti? Starac, sa ljubavlju odgovara: onaj kojeg bude\u0161 bolje hranio. I volonterizam je hrana za onog dobrog vuka u nama. Svi koji se udru\u017eujete i dobrotvorno djelujete nastavite \u0161to radite, nadajte se smesti, jer time ne poma\u017eete samo bli\u017enjega i ja\u010date op\u0107e dobro nego i u sebi i drugima hranite “dobroga vuka”.<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0 Ante \u010cuvalo | LJ::portal<\/span> <\/span><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Povod ovom javljanju je \u010dlanak “Jo\u0161 jednom o ‘Agapeu’ humanisti i volonterizam” kojeg pro\u010ditah na ljubu\u0161kim portalima. Ali prvo, iskrene …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":19908,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-19909","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19909","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=19909"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19909\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/19908"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=19909"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=19909"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=19909"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}