Kao sve\u0107enik i franjevac koliko ste i na koji na\u010din osjetili partizansku i komunisti\u010dku \u010dizmu?
Ja bih prije svega rekao, u svom dugom \u017eivotu da je to povezano sa sudbinom moga oca Ante Maji\u0107a. On je 1906. sa 45 mladi\u0107a, svojih kolega po\u0161ao potra\u017eiti kruh i slobodu<\/p>\n
<\/p>\n
u Americi. Putovali su s talijanskim brodom Gerti iz Trsta. Kada su do\u0161li u New York rasporedili su ih u Pennsylvaniju u rudnike uglja. Moj otac je tu radio do Bo\u017ei\u0107a 1912. Onda se vratio ku\u0107i. Osnovao obitelj. 1913. uzeo je Ivu Boras za \u017eenu. Ja sam ro\u0111en 1914. Htio je sa mnom i majkom vratiti se u zemlju slobode Washingtona i Lincolna, ali be\u010dka soldateska ga je natjerala u vojsku i poslala ga na frontu na Karpate. Godine 1915. bio je zarobljen od Rusa i u sibirskom logoru, gulagu proveo je vi\u0161e godina. Te\u0161ko bolestan, otrovan, pu\u0161ten je na slobodu 1921. godine, te je na poklade 1923. umro u svojoj ku\u0107i u Vitini. Bilo mu je samo 37. godina. A ja do tada nisam bio ni po\u0161ao u \u0161kolu. Mi smo osje\u0107ali \u010dizmu srpskih i crnogorskih \u017eandara. Ponegdje su bili napadi komunista koji su ugro\u017eavali pojedina sela a i nas u bogosloviji. Ja sam osobno izbjegao masakar komunisti\u010dkih odreda slanjem u Njema\u010dku. Tek sam 1946. godine saznao za ubojstvo mojih 66 franjevaca i ostalih \u017ertava komunizma koje mi je javio dr. fra Dominik Mandi\u0107 iz Rima. Oni su bili moji kolege i profesori. O njima sam napisao sje\u0107anja koja su objavljena u knjizi “U Nebo zagledani” 2011. godine. U emigraciji su mnogi stradali od te komunisti\u010dke \u010dizme. Vi\u0161e od 70 ljudi je ubijeno od strane Udbe. Me\u0111u njima je bio i Kri\u017ean Brki\u0107 iz Los Anglesa, predsjednik Udruge Hrvata Losa Angelesa. Meni je osobno poslana bomba u jednom paketu. Dakle ta komunisti\u010dka \u017ertva me pratila kroz cijeli \u017eivot. Budu\u0107i da sam bio jako zauzet u radu za slobodu Hrvatske, njihova prijetnja bila je stalna, a moji prijatelji i suradnici su ubijani. Moja generacija je to pro\u017eivljavala cijeli \u017eivot. Nadam se i molim Bogu da je to vrijeme iza svih nas. I nikada vi\u0161e!<\/p>\n
Na koji na\u010din i kroz koje projekte svoga djelovanja ste promicali o\u010duvanje hrvatskoga i katoli\u010dkoga identiteta?<\/strong> Koliko su hrvatski sve\u0107enici u tu\u0111ini prepoznatljivi u mjesnoj Crkvi?<\/strong> Koliko sve\u0107enika i redovnika dr\u017ei duhovnost, molitva, meditacija? Ima li toga dovoljno u dana\u0161njem sve\u0107eni\u0161tvu?<\/strong> Crkva je nerazdvojna od kulture. Zarpavo kultura, po\u010dev\u0161i od knji\u017eevnosti, umjetnosti, arhitekture, pa sve do glazbe, izrasla je ponajvi\u0161e iz Crkve. Kako procjenjuje dana\u0161nje stanje?<\/strong> \u0160to je tajna dugovje\u010dna \u017eivota?<\/strong> \u00a0
U Americi smo imali sve\u0107eni\u010dki savez kojemu sam bio predsjednik. Imali smo i svoje glasilo Vinculum caritatis. Taj Savez je pomagao na mnoge na\u010dine hrvatske programe, doga\u0111aje i instuticije.\u00a0 Izdavali smo liturgijske knjige i organizirali smo pomo\u0107 Hrvatima u potrebi, a posebno smo pomagali kardinalu Stepincu. Uspjeli smo posebnim kanalima do\u0107i do kardinala Stepinca. I u Americi o njemu smo stalno govorili, njegovo ime smo s ponosom stalno pronosili. Sje\u0107am se, kada smo\u00a0 zajedno u Chicagu s kiparom Ivanom Me\u0161trovi\u0107em sve\u010dano organizirali 60. godi\u0161njicu njegova \u017eivota, 1958. godine. Bilo je vi\u0161e od 2000 ljudi u hotelu Morisson, na tom skupu. S nama je bio nazo\u010dan i nadbiskup Chicaga, kardinal Meier. Stoga smo svake godine imali i 10. velja\u010de, dan sje\u0107anja na kardinala Stepinca. Stalno smo organizirali doga\u0111aje koji su govorili o na\u0161em hrvatskom i katoli\u010dkom identitetu. Tjednik Danica je bio vode\u0107i list hrvatske emigracije. Preko Danice mi smo obavje\u0161tavali na\u0161 narod o potrebi suradnje emigarcije i odanosti hrvatskoj\u00a0 ideji, te cilju oslobo\u0111enja Hrvatske od komunista i stranih utjecaja (posebno Beograda i Pe\u0161te). Bio je to tjednik koji je i\u0161ao u sve dijelove svijeta i sve kontinente. Na\u0161a franjeva\u010dka tiskara u Chicagu, koja je osnovana 19. prosinca 1946., a prvi ju je vodio fra Anzelmo Sli\u0161kovi\u0107, bila je va\u017ean kota\u010d u tom procesu rada za Hrvatsku. Ovdje su tiskana djela najboljih hrvatskih pera u emigraciji, uklju\u010duju\u0107i i sva djela Dr.Mandi\u0107a.\u00a0 Tiskara je radila 24 sata. Knjige, novine, magazini, letci bili su tiskani upravo ovdje. Ta tiskara je pridonijela puno radu za hrvatsku slobodu, identitet i katoli\u010dki duh. Bez nje mnogi projekti bili bi te\u0161ko izvedivi. Posebice na\u0161i proglasi koji su i\u0161li \u010desto u javnost, svi su bili tiskani upravo ovdje. Tiskara je bila posebno na udaru Udbe, tako da smo morali imati i za\u0161titu ameri\u010dke policije.
\u00a0
Kada ve\u0107 spominjete kardinala Stepinca, Vi ste jedan od rijetkih, jo\u0161 \u017eivu\u0107ih ljudi koji je jo\u0161 davno susreo kardinala Stepinca?<\/strong>
Ja sam ga upoznao jo\u0161 1938. godine. Sje\u0107am se kao ju\u010der kada je na\u0161 me\u0161tar, fra Jerko Mihaljevi\u0107 rekao nama bogoslovima da \u0107e nas posjetiti nadbiskup Stepinac. Bio je s nama u Mostaru. Odr\u017eao nam je predavanja. I\u0161li smo zajedno s njim na \u0160iroki Brijeg. Masa naroda. Slavio je svetu misu za puk. Tu je ostao tako\u0111er dva dana. Do\u017eivio sam ga kao u\u010dena \u010dovjeka, ponizna, Crkvi odana. Bio je dostojan svoga sve\u0107eni\u010dkog i biskupskog stale\u017ea. Njegova figura je bila otmjenog gospodina. U razgovorima je bio jako ugodan. Svakome je dobro \u010dinio. Bio je miran. Blag \u010dovjek, odan, uvjerljiv u svom vjerovanju. Bila mi je velika \u010dast da sam te dane mogao biti u njegovoj blizini. Stoga kasnija zalaganja za njega bila su mi velika radost.
\u00a0
Opis djelovanja na kulturnom podru\u010dju, posebno o\u010duvanja hrvatskoga jezika?<\/strong>
Ja sam 1975. kao kustos Kustodije, pokrenuo inicijativu u na\u0161oj franjeva\u010dkoj zajednici\u00a0 kako bismo bolje sa\u010duvali na\u0161u kulturu, jezik i idenitet kada smo osnovali “Hrvatski etni\u010dki institut” ovdje u Chicagu.\u00a0 Na\u0161a Kustodija je uredila prostore za tu svrhu, tako da se od tada u na\u0161em Insutitu \u010duvala gra\u0111a iz na\u0161ih \u017eupa, udruga, klubova, itd. U njemu se otada \u010duvaju mnogi va\u017eni dokumenti.\u00a0 U odjelu za Institut osnovana je i sekcija koja se brine za hrvatske \u0161kole. Naime, osnivanje Hrvatskih \u0161kola nije bio samo rezultat rada Instituta nego i Saveza. U svim \u017eupama osnivane su Hrvatske \u0161kole koje su vodile brigu o o\u010duvanju hrvatskog jezika i identiteta uop\u0107e. One su odigrale do sada fantasti\u010dnu ulogu \u010duvanja hrvatskog jezika. Moram re\u0107i da smo sami radili na izradi knjiga, njihovu tiskanju, bez i\u010dije pomo\u0107i. I tako sve do danas, 23. godine nakon ponovne uspostave hrvatske dr\u017eave. Moj cijeli \u017eivot u Americi odvijao se u \u010detiri jake organizacije u kojima sam radio i \u017ertvovao se: Hrvatska katoli\u010dka zajednica, Ujedinjeni ameri\u010dki Hrvati, Hrvatski sve\u0107eni\u010dki savez i Hrvatsko narodno vije\u0107e.
\u00a0
Koliko Hrvati, druge, tre\u0107e i \u010detvrte generacije imajuo sje\u0107aj za svojim podrijetlom?<\/strong>
Ja dr\u017eim da u Americi ima danas oko 500 – 600.000 Hrvata. Prva generacija se sna\u0161la dosta dobro. Na\u0161la je posao i njihova djeca su odrasla u hrvatskom duhu.\u00a0 Druga i tre\u0107a generacija ovisi dosta o povezanosti s hrvatskim \u017eupama i udrugama. Hrvatske \u017eupe su odigrale nezamjenjivu ulogu u o\u010duvanju hrvatskog jezika i odanost druge i tre\u0107e generacije prema domovini njihovih roditelja. Dosta su \u0161kolovani. Mnogi su sve vi\u0161e u kontaktu sa Hrvatskom. Na\u0161 narodni identintet nismo nikome htjeli prodati. Borili smo se za slobodu. Na\u0161e idelano gledanje na Hrvatsku \u010desto je do\u017eivjelo razo\u010daranje. Mi smo se borili za \u010dasnu, dobru, po\u0161tenu Hrvatsku. Ali iako smo \u010desto razo\u010darani, ne odustajemo. Nikada. Pa, mi smo bili kroz 13 stolje\u0107a uglavnom robovi tu\u0111ina. Zasto sloboda i je tako te\u0161ka. Ali budu\u0107nost je na\u0161a.<\/p>\n
Mora se priznati da je na\u0161a zada\u0107a bila organizirati \u017eupe koje bi \u010duvale na\u0161 identitet, ali i biti uvijek dio Crkve. Na\u0161 sve\u0107eni\u010dki savez bio je jako cijenjen u svim biskupijama. Na\u0161i prijedlozi su uva\u017eavani i bili smo dio dijaloga i \u017eivota mjesne Crkve. Svi biskupi su podr\u017eavali na\u0161 rad. Znali su da su ovo zdrave katoli\u010dke zjednice, jasno izra\u017eena identiteta vjere. Stoga su nas uvijek sna\u017eno i podr\u017eavali. Bilo u \u017eupnom radu, bilo u radu za Hrvatsku. Njima smo se uvijek mogli obratiti za pomo\u0107, ali smo znali da uvijek od njih mo\u017eemo dobiti za\u0161titu.
Godine 1954. gdine, \u0161est hrvatskih sve\u0107enika, na \u010delu s patrom Juri\u010dkom koji je bio predsjednik sve\u0107eni\u010dkog saveza, Stepin\u010dev biv\u0161i tajnik, Lackovi\u0107, vl\u010d. Kamber i drugi bili su primljeni u Bijelu ku\u0107u kod predsjednika Eisenhowera tra\u017ee\u0107i da on osobno u\u010dini ne\u0161to za hvatsku slobodu od komunizma. U direktom susretu s najmo\u0107nijim \u010dovjekom svijeta, iznijeli su mu stanje Hrvata, statistike o ubijenim sve\u0107enima, sudbinu zato\u010denog kardinala Stepinca, itd. Bio je to i na\u0161 najve\u0107i uspjeh.
\u00a0
Nakon svih patnji i nada, rada za slobodu svoga naroda, kako ste do\u017eivjeli neovisnost, ponovnu uspostavu\u00a0 Hrvatske?<\/strong>
Hrvati su dugo bili robovi stranaca. Ja sam osobno radio na njegovoj slobodi cijeli \u017eivot. Uvijek smo u svojim tiskovinama propagirali slobodu Hrvatske. Uvijek sam vjerovao da \u0107e jednog dana Hrvatska biti nezavisna. Ono \u0161to je do\u0161lo nije ideal koji sam ja osobno o\u010dekivao jer sma o\u010dekivao bolju dr\u017eavu, pravi\u010dniju s vi\u0161e slobode. Nema slobode dr\u017eave, ako nema osobne slobode \u010dovjeka. Zato ja osobno nisam osje\u0107ao da je moj ideal potpuno ostvaren, niti 90tih, a posebno ne danas kada je socijalis\u010dka uprava u dr\u017eavi.
Komunizam je stvarao nepovjerenje \u010dovjeka prema \u010dovjeku, i to je i\u0161lo \u010dak i u obitesljske krugove. Sistem je stvarao sve ve\u0107i broj dou\u0161nika i pla\u0107enika. I najva\u017enije: komunizam je u biti svoje ideolo\u0161ke protivnike likvidirao bez ikakvih sudova i istraga. Time je stvarao masovne grobnice. Najbolji primjer za to je Bleiburg koji je sa svojim posljedicama i mar\u0161evima smrti, kri\u017enim putovima najve\u0107a neizlje\u010diva rana na tijelu hrvatske nacije. \u017drtve komunizma nikada se ne\u0107e dovoljno ispitati.
\u00a0
Kako \u010desto ste putovali u Hrvatsku?<\/strong>
Od 1941. do 1991. godine bio sam doma samo jednom, nakon kanonizacije Sv. Nikole Taveli\u0107a, 22. lipnja 1970. godine. Dakle u vrijeme Hrvatskog prolje\u0107a uspio sam do\u0107i doma na nekoliko dana. Nas 36 smo tada po\u0161li doma. U svibnju 1991. sam do\u0161ao onda ponovno. Dakle u 50 godina, samo jednom su mi dopustili oti\u0107i u domovinu. Osje\u0107ao sam da sam do\u0161ao u oslobo\u0111enu domovinu od komunizma, ali ne potpuno slobodnu. Osje\u0107ao sam nesigurnost, ali do\u0161ao sam doma. Nisam uzalud radio sve ove godine. Bio sam ponosan da su na\u0161i radovi, muke, pisanja, novine, glasila, dru\u0161tva, crkve, uspjeli. Duh slobode je o\u017eivio. Emigracija je u\u010dinila svoje s ponosom. Sto posto sam siguran da slobodne Hrvatske ne bi bilo bez velike pomo\u0107i emigracije; politi\u010dke, intelektualne, duhovne, financijske… Sretan sam da sam dio te ve\u0107 sada velike povijesti. Nakon toga svake dvije godine sam i\u0161ao u Hrvatsku, sve do 2005. godine, kada sam navr\u0161io 92. godine. Starost. Te\u0161ko je sada putovati.
\u00a0
Ho\u0107e li se Hrvati vratiti? Kako Hrvati danas gledaju na Hrvatsku?<\/strong>
Hrvati ostaju ovdje. Imaju dobar posao. mnogi su zavr\u0161ili dobre \u0161kole. Da Hravtska stoji politi\u010dki i ekonomski bolje,\u00a0 sve bi bilo druga\u010dije U Hrvatskoj su zakoni i standard ispod kritike. U toj na\u0161oj maloj zemlji \u010dujem da ima preko 360.000 nezaposlenih. To ne bi Amerika izdr\u017eala. \u0160to o\u010dekivati. Bojim se da oni koji odalze bilo prije ili kasnije vi\u0161e se ne vra\u0107aju. Ali isto mi se nekako \u010dini da oni koji se vrate u Hrvatsku ne \u017eive dugo. Ne znam za\u0161to, ali znate kada sustav ne funkcionira, onda to utje\u010de na cijeloga \u010dovjeka, kao i u komunizmu. Mislim da Hrvatima prije\u010di povratak taj jo\u0161 uvijek jaki socijalisti\u010dki mentalitet. Njega kao da se Hrvati ne mogu rije\u010diti. Nesigurnost \u017eivota svakoga \u010dini nesretnim.
\u00a0
Kakva je ameri\u010dka politika prema Hrvatskoj?<\/strong>
Ameri\u010dka politika vodi se svojim interesima u prvom redu. Ima aspiracije zadiranja u sva\u010diju slobodu. Amerika sudjeluje u svemu gdje god se \u0161to pojavi. Nama su nametnuli Daytonski sporazum i prekinuli akcije koji su i\u0161le smjerom prema Hrvatskoj. Bilo je tu dosta plivanja u toj politici. Ono \u0161to su \u010dinili negativno 90tih sada se javno kaju. Mi smo samo branili svoje i ispali smo krivi. Danas mislim da je status quo. Mislim da je Amerika jo\u0161 uvijek vi\u0161e naklona Beogradu. Mo\u017eda to \u010dudno zvu\u010di, ali ja mislim\u00a0 da je Amerika u svojoj povijesti uvijek i\u0161li s ve\u0107im i ja\u010dim dr\u017eavama. Sje\u0107am se Banglade\u0161a i Pakistana i drugih stvaranja nacija po svijetu.\u00a0 Kada su se dijelili bilo gdje, Amerika je bila na strani da ostanu zajedno, jer njima je u interesu velika cjelina koju je lak\u0161e kontrolirati. Stoga je Amerika tako dugo inzistairla na cjelovitoj, unitiranoj Jugoslaviji. Oni \u0107e pomo\u0107i Hrvatsku koliko njima odgovara interesno. Ameri\u010dka politika je uvijek samo ameri\u010dki interes. Sada su prema nama dosta nakloni, ali ako su Hrvati pametni onda \u0107e svoj nacionalni interes na\u0107i u ameri\u010dkom interesu. Hrvatska geopoliticka pozicija je super. Samo \u010dini mi se da hrvatska politika nije ba\u0161 sposobna u me\u0111unarodnom vodama. Na\u0161a vlada je usmjerena ljevi\u010darski. Nije se opredjelila protiv komunizma. Jo\u0161 uvijek kockaju sa srpskom politikom. Lom s Beogrdom jo\u0161 nije dovr\u0161en. Imali smo kroz povijest podani\u010dki duh koji nije bio sposoban osamostaliti se, da se pozintivno oglasi u korist naroda. Taj podani\u010dki duh nas prati kroz stolje\u0107a. Vrijeme je da se probudimo!
\u00a0
Kako komentirate iseljavanje Hrvata iz Hrvatske i B i H?<\/strong>
Ekonomska situacija sili ljude da tra\u017ee sebi kruh i slobodu. I kruh je sloboda. To je najtragi\u010dnija pojava hrvatske povijesti. Na\u0161e stanovni\u0161tvo ne samo da stari i ide u mirovinu, nego se na\u0161e stanovni\u0161tvo smanjuje. Ekonomija je presudna. Ako nema posla i kruha \u010dovjek \u0107e oti\u0107i i \u0161to ljudi dalje odu to se te\u017ee vra\u0107aju. Mo\u017eda iz nekih zemalja Europe neki se vrate, ali preko oceana, nema povratka.
Vlast sa svojim metodama nije na\u0161la nikakvo bolje rje\u0161enje da se standard pove\u0107ava, da se radni\u0161tvo uposli i da mo\u017ee sa svojom obitelji dostojno \u017eivjeti. Politi\u010dari su problem. Mi nemamo vizionara, ni u politici, ni u ekonomiji, ni u Crkvi. Bez vizionara ne mo\u017eemo naprijed. Treba imati vizionare koji u svom geniju imaju ideja kako situaciju promjeniti, kako u\u010diniti radikalni zaokret. Vizionari znaju povesti,\u00a0 pokazati put i bit uvjereni da \u0107e on uspjeti. Sje\u0107am se Konrada Adenaura i njegovih ministara. Bili su na koljenima, sru\u0161ena zemlja, nemogu\u0107e stanje… I podigli su ju. i stali na \u010delo svijeta. To \u010dine samo vizionari. Hrvatima za to, \u010dini mi se, nedostaje glavna stvar: disciplina! U B i H situacija je neodr\u017eiva. Postoje \u010detiri problema: Srbi imaju previ\u0161e vlasti u B i H, drugo: muslimansko-hrvatska federacija ne radi uop\u0107e. Muslimani gledaju samo svoj interes. Tre\u0107e: strani interesi podr\u017eavaju ideje Muslimana i Srba vi\u0161e nego Hrvata. \u010cetvrto: Hrvati su me\u0111usobno podijeljeni. Uz to ih je korupcija, \u010dujem, uni\u0161tila. Mi smo postali dakle mala manjina. Nepovjerenje je preveliko. Stoga ljudi odlaze. \u0160teta. Najrealnija situacija bi bila da se u B i H stvore kantoni po na\u010dinu \u0161vicarskog sistema. Po njima razli\u010dite nacije \u0107e imati svoje centre i bit \u0107e im lak\u0161e sura\u0111ivati me\u0111usobno. Ovako to je razbijena ku\u0107a.
\u00a0
Kao franjevac, redovnik, kako gledate na dana\u0161nju karizmu Reda u usporedbi kad je bio unaponu snage?<\/strong>
Ja sam i u domovini i u emigraciji do\u017eivljavao franjeva\u010dku karizmu. Oslanjao sam se na rije\u010di Sv. Pavla. “Nihil habentes omnia possidentes. – Ni\u0161ta nemate, ali sve posjedujete.” To je karizma Sv. Franje. Mislim da je odgoj u sjemeni\u0161tima i bogoslovijama liberalniji nego ikada. Mi smo odgojeni u disciplini, molitvi i posluhu. Danas se to gubi. Mi smo imali ve\u0107i osje\u0107aj za \u017ertvu i darivanje.\u00a0 Ali moram priznati da mi se \u010dini, da su ovi mladi danas dosta radini, anga\u017eirani. Imaju smisla za mlade. Mi smo se vi\u0161e vezali za starije generacije. Ovi rade dosta s mladima i to je vrlo dobro. Tu im skidam kapu. Kada sam ja bio kandidat za sjemeni\u0161te, bilo nas je 68 kandidata, a primali su samo 12. Danas toliko redovni\u010dkih kandidata nema cijela Europa. Ja sam sretan da sam \u017eivio onda. Ja sam sve te faze \u017eivota pro\u017eivljavao. Mi smo istinski prihva\u0107ali svoje odgojitelje, profesore. Vjerovali smo im. Osje\u0107aj pripadnosti je bio sna\u017ean.
\u00a0
Kroz svoj dugi \u017eivot susretali ste se i radili s mnogim poznatim osobama iz javnog \u017eivota?<\/strong>
Osobno mogu re\u0107i da sam uglavnom sve na\u0161e politi\u010dke vo\u0111e i poznate radnike na oslobo\u0111enju Hrvatske osobno poznavao… Svakog od njega sam osobno znao i po\u0161tivao: Svi su bili uklju\u010deni u Hrvatsko narodno vije\u0107e poput Branka\u00a0 i Ivana Jeli\u0107a, Vran\u010di\u0107a, Nevisti\u0107a, Nikoli\u0107a, Mate Me\u0161trovi\u0107a i drugih. Susretao sam i druge poput princeze od Saksona, bugarskog kralja Borisa, jo\u0161 1943, mnoge, zaista mnoge ameri\u010dke senatore i kongresnike, kardinale i biskupe. Zajedno s\u00a0 don Antom Livaju\u0161i\u0107em i Stepin\u010devim tajnikom vl\u010d. Stjepanom Lackovi\u0107em pokopao sam Vladka Ma\u010deka. Bilo je to u svibnju 1964. u Washingtonu. Bilo nas je malo na sprovodu. \u010cujem da su mu kasnije zemne ostatke prenijeli u Zagreb.
Ma\u010deka sam poznavao jo\u0161 od 1952. godine kada sam ga upoznao na sastanku Ujedinjenih ameri\u010dkih Hrvata u Chicagu. Posje\u0107ivao sam ga u Washingtonu. Sje\u0107am se da mi je negdje godinu dana prije smrti rekao “Fratri, \u010ditam va\u0161u Danicu da vidim gdje fratri stoje!” Bio je dobar \u010dovjek, ne previ\u0161e snala\u017eljiv u politici, ali sam ga ja po\u0161tivao jer nije i\u0161ao u pakt s nacistima. I zato \u0161to sam ga po\u0161tivao\u00a0 i\u0161ao sam s grupom Hrvata iz New Yorka u Washington na njegov sprovod. Nije nas bilo puno, ali je bilo dostojanstveno. Sje\u0107am se dirljivog govora gosp. Ante Klari\u0107a predsjednika HSS-a iz Belgije koji je tada, kada sada gledam, proro\u010dki rekao na otvorenim grobom: ‘Mi vam se kunemo da \u0107e va\u0161e kosti po\u010divati u slobodnoj i neovisnoj hrvatskoj dr\u017eavi’! I bi tako.
\u00a0<\/p>\n
Mislim da stariji posve\u0107uju pozornost molitvi i prisutnosti. Kada ste stariji vi\u0161e ste usmjereni na vje\u010dnost.\u00a0 Kada ste mladi, usmjereni ste vi\u0161e na aktivizm, na dru\u0161tveni rad. Kada u\u0111ete u godine razmi\u0161ljate vi\u0161e o \u017eivotu. Ima u \u017eivotu jedna \u017eica, nagon koji ka\u017ee da s ovim \u017eivotom ne zavr\u0161ava \u010dovjek.\u00a0 A za nas je Krist temeljni kamen. Bez njega, njegove jednostavnosti, njegova poslanja, njegove ljubavi, nezamislivo je Bo\u017eje kraljevstvo. Ako \u010dovjek malo dalje i dublje promi\u0161lja o Kristu, iako od svojh nije bio primljen, On govori uvijek o svom Ocu. Ja vjerujem da\u00a0 Duh sveti koji dr\u017ei sve, usmjerava nas na vje\u010dnost.<\/p>\n
Crkva je uvijek bila orijentirana prema \u010dovjeku. Duhovnost \u010dovjeka utje\u010de na sve \u0161to \u010dovjek \u010dini. Primjerice, srednji vijek je imao ne samo dobre teologe, nego i ljude koji su svoj pogled pro\u0161irivali na \u0161iru bazu ljudskoga djelovanja. Pogledajte samo na\u0161ega Bo\u0161kovi\u0107a ili Tomu Akvinskoga ili Sv. Bonaventuru.\u00a0 Danas se \u017eivot vi\u0161e materijalizirao nego prije. Posao \u010dovjeku\u00a0 odre\u0111uje puno toga, pa odre\u0111uje i njegov karakter. Ljudi su moje generacije \u017eivjeli skromnije, ali sretnije. Dana\u0161nji \u010dovjek je manje sklon na umni posao, na dublje promi\u0161ljanje stvarnosti. Ljudi kao da su danas zatvoreni u manje krugove. \u010covjek je zatvoreniji danas prema op\u0107em dobru. U moje vrijeme \u010dovjek je imao ja\u010du duhovnu podlogu. Uloga Crkve je probuditi u \u010dovjeku iznova vrijednosti koje su nesebi\u010dne. Moji fratri su s narodom \u017eivjeli, trpjeli i umirali. \u017divot koji je uvijek stalno darivan za op\u0107e dobro.<\/p>\n
Uredan \u017eivot. Ne materijaliziran. Ne previ\u0161e tjeskobe. Prirodni rast prihvatiti onako kako se u \u010dovjeku razvija. Mi smo u \u0161koli bili pou\u010davani disciplini. I sada vidim da je ona jako va\u017ena. Ne previ\u0161e hrane! Treba sam sebe kontrolirati. Prelazak granica ne \u010dini \u010dovjeku dobro. To utje\u010de na \u010dovjekov duhovni i fizi\u010dki \u017eivot. Mali ljudi imaju svoje komplekse koji ote\u017eavaju \u010dovjekov \u017eivot.\u00a0 Treba se njih \u010duvati. I na\u0107i uvijek ravnote\u017eu zdravlja, hrane, odnosa prema ljudima, pogleda na \u017eivot, zdravu duhovnost. Dobro je biti umjeren. Ako \u010dovjek nema duhovne podloge i metafizi\u010dke osnove, onda je izgubljen. Humor je va\u017ean, on je dio \u017eivota, bez njega \u017eivot ostaje sirov i suh. I zaista, nije bitno koliko dugo \u017eivjeti, iako je meni drago da sam do\u017eivio stotu, nego kako smo\u00a0 proveli \u017eivot.
\u00a0
Jeste li sretni da ste ovaj jedan, jedini, ali dugi \u017eivot pro\u017eivjeli kao sve\u0107enik?<\/strong>
Jesam. Napi\u0161ite to da sam vrlo sretan. Moj sve\u0107eni\u010dki poziv, u svim ku\u0161njama \u017eivota, bio je i ostao \u010dvrst. Nikada nisam u njega posumnjao. Bio sam sretan 1939. kada sam bio zare\u0111en za sve\u0107enika. Moj sve\u0107eni\u010dki poziv stalno se produbljivao, nikada nisam u njega sumnjao. Kao Mojsijev goru\u0107i oganj, koji stalno gori, a nije nikada izgarao, sve je moglo biti dovedeno u pitanje, ali moj sve\u0107eni\u010dki poziv nikada nije dolazio u pitanje. Opet bih izabrao njega jer se u njemu osje\u0107am siguran, sretan i vjerujem da je to moje pravo mjesto u Crkvi i Franjeva\u010dkom redu.<\/p>\n
Jozo Grbe\u0161 | franjevci.info<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"