Voze\u0107i se prema \u017eupnoj sredi\u0161njici, primijetili smo kako je skoro pa \u010ditavo polje obra\u0111eno ili obra\u0111ivano, a skoro pred svakom ku\u0107omje parkiran barem jedan Mercedes – ima tu\u00a0 i drugih automobila, ali njema\u010dki “kralj” prevladava. Ubrzo smo stigli na odredi\u0161te gdje nas je ljubazno primio \u017eupnik don Jozo \u010cirko.![\"alt\"](\"https:\/\/fbcdn-sphotos-f-a.akamaihd.net\/hphotos-ak-prn2\/1495291_602365546499377_271412070_o.jpg\")
U dvori\u0161tu se nalaze: stara \u017eupna ku\u0107a izgra\u0111ena za vrlo kratko vrijeme – nekih 40-ak dana kasnih 30-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a, zvonik iz istog vremena, kao i ku\u0107a te crkva Presvetog Srca Isusova posve\u0107ena 1970., a tu je i nova ku\u0107a zavr\u0161ena pro\u0161le godine. \u010cetiri gra\u0111evine koje ne smetaju jedna drugoj ve\u0107 se upotpunjuju. Ka\u017ee nam \u017eupnik kako je \u017eupni ured sada u novoj ku\u0107i koja je izgra\u0111ena i useljena u roku od godinu dana.<\/p>\n
Da razjasnimo …<\/strong><\/p>\n Nakon pitanja kako smo putovali i kuda smo do\u0161li, odmah smo se bacili na ono bitno zanimaju\u0107i se o \u017eivotu u \u017eupi \u0160ipova\u010da – Vojni\u0107i. “Gledajte, nemojte napraviti pogre\u0161ku i napisati slu\u010dajno \u017eupa \u0160ipova\u010da ili Vojni\u0107i, ovdje je bitno da se zna kako je ovo \u017eupa \u0160ipova\u010da – Vojni\u0107i”, upozorava nas \u017eupnik odmah na po\u010detku. Objasnio nam je kako se nalazimo u \u0160ipova\u010di, odnosno Banji, a da smo do\u0161li kroz Vojni\u0107e. Uzrok ovomu su povijesne razmirice koje su se doga\u0111ale prigodom formiranja ove \u017eupe nastale odvajanjem naselja od \u017eupa Klobuk i Veljaci. Naime, prigodom ustanovljavanja – 18. srpnja 1939., od Veljaka su “uzeta” mjesta Banja, Velika i Mala \u0160ipova\u010da, te Ka\u0161\u010de od Klobuka. Nekoliko godina kasnije od Klobuka su pripojeni i Vojni\u0107i, Vodice, Dole i Greda. Tada je bilo toliko izra\u017eeno rivalstvo izme\u0111u sela da je, primjerice, iz prkosa stara \u017eupna crkva podignuta za samo 40-ak dana. Premda ovdje rivalstva vi\u0161e nema, to ne zna\u010di da se samo zato \u0161to je lak\u0161e za izgovoriti, treba mijenjati naziv \u017eupe. Bogata i dare\u017eljiva zemlja<\/strong><\/p>\n Ne \u017eali se don Jozo previ\u0161e na svoje \u017eupljane. Iako ka\u017ee kako bi crkva mogla biti puna svake nedjelje, a ne samo za Bo\u017ei\u0107 i Uskrs, ipak za njih ve\u0107inom ima rije\u010di hvale. Dodu\u0161e, smatra kako bi se mogli malo trznuti i za sebe ne\u0161to uraditi, a ne \u010dekati da netko drugi za njih ne\u0161to u\u010dini. Govori kako su dobri trgovci, vrijedni i po\u0161teni ljudi koji rado poma\u017eu \u017eupniku.\u00a0 Primjerice, nova \u017eupna ku\u0107a je izgra\u0111ena brzo upravo zbog \u017eupljana koji su svojim darovima to omogu\u0107ili. Zemlja je o\u010dito bogata i dare\u017eljiva, voda je miluje, pa ni ljudi ne mogu biti \u0161krti i lo\u0161i, dodali bismo mi. \u017divot je borba<\/strong><\/p>\n Iako je ovdje zemlja dare\u017eljiva, uvijek postoji borba s prirodom. Ka\u017ee nam don Jozo da ako “naleti” mraz, sezona propada. Prije rata je ova djelatnost bila jo\u0161 izra\u017eajnija i bolja. Uzgajiva\u010di su imali svoje terene po Bosni i prodavali krumpir. Taj sustav do rata nije nikad izdao. Ovdje nije bilo ratnih doga\u0111anja, ali rat je ostavio trajne posljedice na poljoprivredu. “Sad je problem \u0161to u Hrvatsku ne mo\u017ee\u0161 vi\u0161e izvoziti kao prije (op.a. zbog EU-a), a \u010dapljinska tr\u017enica ne mo\u017ee ‘progutati'”, veli \u017eupnik. Poljoprivreda je ovdje borba. Ako uspiju izbje\u0107i mraz, poljoprivrednici se moraju boriti kako i kamo prodati urod. Okan tu\u017eno gleda iz svakog dvori\u0161ta<\/strong><\/p>\n Znali smo kako su Vojni\u0107i nadaleko poznati po broju Mercedesa, neki \u010dak tvrde da ih ima vi\u0161e nego ku\u0107a. Pitali smo don Jozu i za sve one koje smo vidjeli prolaze\u0107i kroz Vojni\u0107e. “Svake sezone su zara\u0111ivali novog Mercedesa. Ali vidjet \u0107ete da su to ve\u0107inom stariji automobili od 80-og do 90-og godi\u0161ta”, obja\u0161njava \u017eupnik. “Sada je ovo siroma\u0161an kraj. Dok je novac ‘kapao’, i to ne samo ‘kapao’, nego ‘s neba padao’, bahato se \u017eivjelo”, veli \u017eupnik Jozo tuma\u010de\u0107i dana\u0161nju situaciju u kojoj se ovaj, nekada prebogati kraj, nalazi. Danas stari Mercedesi stoje parkirani ispred ku\u0107a kao podsjetnik kako se neko\u0107 “imalo”. Rijetki su danas ovdje koji si mogu priu\u0161titi jednog, a kamoli novog svake godine. Malo mladih, a veliki \u017eupni zbor<\/strong><\/p>\n Iako starija \u017eupa, don Jozo ka\u017ee kako ima crkveni zbor s 32 do 35 \u010dlanova, najstariji od njih su tre\u0107i razred srednje \u0161kole. “Ovi koji su oti\u0161li negdje na studij kada se vrate vikendom ili blagdanima, ponovno se priklju\u010duju i svake nedjelje pjevaju”, napominje \u017eupnik ponosno. Saznajemo da iz ove \u017eupe potje\u010du dvojica \u017eivu\u0107ih sve\u0107enika i jedna \u010dasna sestra, a jedan mladi\u0107 je u sjemeni\u0161tu i jedan u postulaturi. Namjenski dolazak je obvezan<\/strong><\/p>\n Na kraju nas je \u017eupnik poveo u obilazak \u017eupne sredi\u0161njice te nam na zidovima \u017eupnog ureda pokazao umjetnine koje prikuplja. Iako crkva nema nikakvo djelo od neke posebne umjetni\u010dke vrijednosti, don Jozo ih ima prikupljenih u svom uredu. “Ljudi, a ni neki \u017eupnici nemaju pojma kakvo bogatstvo imaju na svojim tavanima ili u podrumima. Ja to uzmem, restauriram i uokvirim”, govori \u017eupnik \u010cirko. Prvo pero \u0160ipova\u010de<\/strong><\/p>\n U malo informacija koje nam je internet dao o posje\u0107enoj \u017eupi, odlu\u010dili smo kontaktirati i vlasnika bloga pod nazivom \u0160ipova\u010da Portal. Mladi student novinarstva Milan Bebek (23) odlu\u010dio je s prijateljem osnovati informativnu stranicu o svojom rodnom mjestu. Kako je prijatelj u procesu odustao, Milan je sam nastavio voditi stranicu na kojoj objavljuje doga\u0111anja iz \u0160ipova\u010de, ali i okolnih mjesta (Vojni\u0107i, Ka\u0161\u010de …), i tekstove koji se ti\u010du podru\u010dja \u017eupe, ali i \u0161ire. Ksenija Nini\u0107 | Katoli\u010dki tjednik<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Don Jozo “ordinira” me\u0111u 970 svojih \u017eupljana koji nastanjuju osam naselja. \u017dali nam se kako \u017eupa umire, a ljudi se odseljavaju. Pro\u0161le godine je imao samo jedno vjen\u010danje, ali, kako veli, on ni to ne priznaje jer mladenci \u017eive vani, a ovdje su do\u0161li samo obaviti sveti sakrament.<\/p>\n
Pitali smo ga \u0161to ljudi ovdje rade i \u010dime se bave. “Bave se poljoprivredom. Poznat je njihov mladi krumpir. Sadi se u drugom mjesecu i do svetog Ante je izva\u0111en. Neki imaju i plastenike \u0161to im omogu\u0107ava bavljenje poljoprivredom tijekom cijele godine. Sada se priprema zemlja i sjemenje za sljede\u0107u sezonu, i na tom oni zara\u0111uju”, pri\u010da nam don Jozo. Kako smo pro\u0161li pored polja gdje se siju kulture od kojih ljudi \u017eive, nije nam bilo jasno kako je to mogu\u0107e od polja koje nama nije izgledalo tako veliko. “Ne shva\u0107ate vi to izgleda. Ne sije se ovdje kao kod ku\u0107e kada sadite pa rodi mo\u017eda nekoliko stotina kilograma. Ovdje ga bude nekoliko tona”, strpljivo nam do\u010darava \u017eupnik.<\/p>\n
Me\u0111utim, i danas se isplati ugajati krumpir s obzirom da je skup. “Dovode ljude da rade, svatko ima nekoga svojega. Spava, jede i pije kao u svojoj ku\u0107i. To su stari pajda\u0161i – oni se ve\u0107 godinama poznaju i rade za njih”, opisuje don Jozo na\u010delo poslodavaca i posloprimaca ovdje. Na\u017ealost, neke druge proizvodnje nema mnogo, tek su\u0161ionica pr\u0161uta i proizvodnja poku\u0107stva po mjeri.<\/p>\n
Zbog te\u0161kog stanja ljudi se odseljavaju. Ove godine \u0107e imati samo \u010detvero prvopri\u010desnika, a pro\u0161le godine je bilo dvostruko vi\u0161e sprovoda nego kr\u0161tenja. \u017dupa stari. U njoj ima osam jo\u0161 uvijek aktivnih grobalja na kojima se nalaze kapelice, a postoji i filijalna crkva u Dolama.<\/p>\n
Kako imamo obi\u010daj pitati za naj\u010de\u0161\u0107a prezimena nekog kraja, tako smo dobili odgovor da je ovdje najvi\u0161e onih iz obitelji: Herceg, Bebek, Leko, D\u017eaji\u0107, Brki\u0107, Juri\u0107, Ra\u0161i\u0107, \u0106utuk, \u017divku\u0161i\u0107… Iz ovog kraja je i doktor Zdenko Herceg, uva\u017eeni znanstvenik, koji trenutno radi za Me\u0111unarodnu agenciju za istra\u017eivanje raka.![\"alt\"](\"https:\/\/fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net\/hphotos-ak-prn1\/1622548_602365823166016_715033045_o.jpg\")
<\/p>\n
Ubrzo je bilo vrijeme za na\u0161 povratak u tmurno Sarajevo. Don Jozo, svjestan toga da nas put kroz njegovu \u017eupu vjerovatno vi\u0161e nikada ne\u0107e navesti, poziva nas da ponovno namjenski svratimo. Pozdraviv\u0161i se, krenuli smo istim putem kuda smo i do\u0161li.
Ponovno smo pro\u0161li pored mnogih “okica” Mercedesa koje su nas i dopratile, Opet stoji Ero na mjestu gdje je stajao i kada smo dolazili. Opet gleda plodnu ravnicu, kao da nije pro\u0161lo nekoliko sati od na\u0161eg prolaska ovuda. Prije nego smo izi\u0161li iz granica \u017eupe, stali smo na brdu kako bi fotografirali dolinu. Prvo smo stali i gledali. Ljepota koja le\u017ei pred nama okru\u017eena svijetlim kamenjarom oduzima dah. Vrijedne ruke \u0107e ovdje uzgojiti povr\u0107e koje \u0107e stizati svima nama na stolove. A mi ne\u0107emo ni svjesni biti kako je to povr\u0107e stiglo iz jedne predivne ravnice i iz zemlje koja je prkosila suncu i kamenu, kako bi nas nahranilo. Tko bi rekao da hercegova\u010dka “\u0161krta” zemlja mo\u017ee davati tako mnogo.
Svaki put kad odemo u Hercegovinu, sve su nam jasniji pisci koji su ju bezvremenskom u\u010dinili u svojim djelima. Ima ne\u0161to u ovom kr\u0161u koji ju \u010dini prelijepom.<\/p>\n
Milan ka\u017ee kako voli svoje rodno selo i kako mu je \u017eao \u0161to se ljudi, a naro\u010dito mladi, odseljavaju. “Realno, za 20 godina na ovom podru\u010dju \u0107e ostati samo stari”, govori mladi novinar i dodaje kako, prema njegovim saznanjima, ljudi odlaze ve\u0107inom “trbuhom za kruhom”. Ima i onih koji ne vole \u017eivot na selu pa odlaze. “Naro\u010dito cure. Cure ne vole selo i cilj im je oti\u0107i. Mi mu\u0161karci smo druk\u010diji. Mi smo vi\u0161e naklonjeni svojemu kraju”, veli Milan.
On za razliku od mnogih svojih vr\u0161njaka vidi prednosti \u017eivota na selu. Naro\u010dito, kako ka\u017ee, u selu koje to i nije u pravom smislu rije\u010di jer tek neznatan broj ku\u0107a dr\u017ei \u017eivinu. “Nisi stranac, a \u017eivot je smireniji. Ja \u017eivim u Mostaru tijekom radnog tjedna, ali svakog vikenda idem doma. Jedva do\u010dekam da sjednem u na\u0161 lokalni kafi\u0107 s prijateljima ili odigramo koju tekmu nogometa na igrali\u0161tu”, ka\u017ee nam Milan veselo. On vjeruje kako bi stanje bilo bolje i ljudi ne bi odlazili kada bi se privukli strani investitori. Oni bi ulo\u017eili ovdje te prera\u0111ivali vrijedno hercegova\u010dko povr\u0107e, a naro\u010dito daleko poznati \u0161ipova\u010dko-vojni\u0107ki krumpir, te tako otvorili radna mjesta. Milan sigurno ne \u017eeli i\u0107i odavde te se nada da \u0107e mo\u0107i na\u0107i posao negdje na podru\u010dju op\u0107ine Ljubu\u0161ki kako bi mogao ostati.<\/p>\n