Odlazak u mlinicu s vre\u0107om kukuruza ili p\u0161enice te povratak iz nje s vre\u0107om bra\u0161na jedne ili druge vrste, u pro\u0161losti je bio svakodnevan posao u hercegova\u010dkom kraju, dok danas mlinice, kojih je, na\u017ealost, sve manje aktivnih, ljudi posje\u0107uju naj\u010de\u0161\u0107e kao turisti\u010dke atrakcije, a tek ponetko da bi kupio doma\u0107e kukuruzno bra\u0161no za puru.<\/p>\n
<\/p>\n
Jedna od rijetkih mlinica koja i danas aktivno radi nalazi se u selu Veljaci, a osim sama po sebi, posebna je i po baki Ivi Vukojevi\u0107, 77-godi\u0161njoj mlinarici, koja je vi\u0161e od pola svoga \u017eivota provela rade\u0107i u obiteljskom mlinu.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
43 godine mlinarica<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ivu, koju smo zatekli u pripremi kukuruznog bra\u0161na, zamolili smo par minuta vremena da nam ispri\u010da kako je to nekad bilo i \u0161to su mlinice poput ove u kojoj ona radi zna\u010dile ovda\u0161njem narodu. \u00a0<\/p>\n Nema je tko zamijeniti<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u201cPrije su ljudi dolazili jednako iz Tomislavgrada, Posu\u0161ja, Gruda, Ru\u017ei\u0107a, \u0160irokog Brijega, kao i na\u0161i ovda\u0161nji ljudi, a danas malo tko do\u0111e. Puno je manje posla, ali ne \u017ealim se. Prije se je\u010dam mlio za kruh, bilo je va\u017eno tada pre\u017eivjeti, tko te je pitao voli\u0161 li ga ili ne. Ali kasnije su se stvari promijenile. Je\u010dam se mlio za blago, tko je \u0161to imao, koze, ovce, krave\u2026, a p\u0161enica za kruh i kukuruz za puru\u201d, pri\u010da nam Iva dodaju\u0107i kako se, unato\u010d godinama i umoru, najbolje osje\u0107a u svojoj mlinici jer joj uvijek netko do\u0111e pa ima s kim porazgovarati. Za kraj Iva ka\u017ee kako je, na\u017ealost, nitko ne\u0107e imati zamijeniti, odnosno nastaviti ovo \u0161to ona radi, stoga joj \u017eelimo jo\u0161 mnogo godina zdravlja, jer je ona \u017eivu\u0107a \u010duvarica tradicije.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Zorica Volarevi\u0107 | Dnevni list<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u201cPune 43 godine radim kao mlinarica. Svi pitaju kako je do toga do\u0161lo. Pa lijepo, nisam imala gdje drugdje, a trebalo je zaraditi za kruh. Pokojni otac me je ovdje zaposlio, radila sam na dnevnice i, evo, radim i dan danas. Brat mi nekada do\u0111e, zamijeni me kada ja ne mogu, ali uglavnom sam ja sama ovdje\u201d, pri\u010da nam Iva,\u00a0 dodaju\u0107i kako je ovu mlinicu njezin otac obnovio 1927., a i prije, za vrijeme turske vladavine, ona je bila na istom mjestu. Prije su, pri\u010da nam Iva, u pogonu bila sva tri mlina, dok je danas samo jedan, a ni on nekada nema \u0161to mljeti.
Prema njezinim rije\u010dima, nekada se radilo po cijele dane, sve do kasno u no\u0107, a danas je dnevno dovoljno dva sata raditi da se obavi sve \u0161to ima. Prisje\u0107a se Iva vremena kada su radile mnoge mlinice u ljubu\u0161kom kraju i sve su imale posla, ali su ta vremena, na\u017ealost, daleko iza nas.<\/p>\n