Rje\u0161enje je u pomirbi, odnosno odustajanju od ekstremisti\u010dkih zahtjeva i pozicija unitarizma i separatizma. A to odustajanje i po\u010detak me\u0111usobnog uva\u017eavanja nu\u017eno vode prema konceptu federalizma, ka\u017ee u intervjuu za Oslobo\u0111enje Ivan Vukoja, glavni urednik Statusa, magazina za politi\u010dku kulturu.<\/p>\n
<\/p>\n
\u2022 U najnovijem broju Statusa bavite se pitanjima za\u0161to i kako preurediti Federaciju BiH. Jeste li prona\u0161li odgovor?<\/strong><\/p>\n – Pitanje preure\u0111enja Federacije BiH iznimno je slo\u017eeno i zahtjevno, kako na politi\u010dkoj, tako i politolo\u0161koj razini, i kao takvo ne omogu\u0107ava jednostavne i jednozna\u010dne odgovore. Sve “zainteresirane strane” se sla\u017eu da je FBiH potrebno preurediti, ali o tome za\u0161to i kako je preurediti, postoje vrlo razli\u010dita mi\u0161ljenja. S obzirom na to da Status od prvih brojeva njeguje pluralizam politi\u010dkih, politolo\u0161kih i ideolo\u0161kih opredjeljenja svojih autora i suradnika, i u ovom broju smo na spomenuto pitanje poku\u0161ali dati \u0161to \u0161iru lepezu odgovora i argumenata. Odre\u0111eni argumenti i prijedlozi smjeraju prema slabljenju konsocijacijsko-federalisti\u010dkih na\u010dela, a drugi prema njihovom ja\u010danju i dosljednom po\u0161tivanju. Moj osobni i autorski stav glede preure\u0111enja (F)BiH je na tragu dosljedne primjene i ja\u010danja spomenutih konsocijacijsko-federalisti\u010dkih na\u010dela.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u2022 U jednom od prethodnih brojeva Statusa, jedan autor se pitao kru\u017ei li bauk Jugoslavije nad BiH? \u0160to danas za BiH zna\u010di usporedba s Jugoslavijom?<\/strong><\/p>\n – Premda je svaki politi\u010dki entitet jedinstven i specifi\u010dan, usporedbe su mogu\u0107e i \u010desto pou\u010dne, barem za one koji smatraju da se iz historije i tu\u0111ih iskustava mo\u017ee ne\u0161to nau\u010diti. U konkretnom slu\u010daju, usporedba se odnosila na \u010dinjenicu da su obje dr\u017eave vi\u0161enacionalne, te da bi se Bosna i Hercegovina mogla raspasti po jugoslavenskom modelu ukoliko ne prona\u0111e za sve narode i gra\u0111ane prihvatljiv oblik unutarnjeg ure\u0111enja. Jugoslavija se, izme\u0111u ostalog, raspala zbog sukoba ve\u0107inskog, srpskog nacionalizma i jugoslavenskog unitarizma s jedne, i manjinskog, slovenskog i hrvatskog nacionalizma i separatizma, s druge strane. Sli\u010dan model imamo i u dana\u0161njoj BiH. Na jednoj strani imamo bo\u0161nja\u010dki nacionalizam, koji koketira s unitarizmom, a na drugoj srpski nacionalizam, koji te\u017ei separatizmu.<\/p>\n Hrvatsko pitanje<\/p>\n – Ono \u0161to BiH, u ovoj analogiji, izme\u0111u ostalog, razlikuje od Jugoslavije jeste \u010dinjenica da imamo i jedan nacionalizam, hrvatski, koji za\u0161titu i afirmaciju svojih nacionalnih prava vidi u bosanskohercegova\u010dkom federalizmu kao srednjem putu izme\u0111u unitarizma i separatizma. Ta je razlika, po mome mi\u0161ljenju, klju\u010dna za o\u010duvanje i ja\u010danje dr\u017eave Bosne i Hercegovine. Stoga smatram kako \u0107e BiH u\u0107i u fazu istinskog ja\u010danja vlastite stabilnosti i dr\u017eavnosti tek kada broj federalista s jedne, nadma\u0161i broj unitarista i separatista s druge strane.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u2022 Sve \u010de\u0161\u0107e se o hrvatskom pitanju u BiH, u dijelu bh. javnosti, govori kao la\u017enom problemu na kojem hrvatske politi\u010dke stranke prikupljaju politi\u010dke bodove. Kako Vi gledate na hrvatsko pitanje?<\/strong><\/p>\n – Odgovor na pitanje je li hrvatsko pitanje u BiH la\u017eno ili ne, mo\u017eemo dobiti i ako pogledamo u kojem se to dijelu bh. javnosti, kako je nazvaste, o hrvatskom pitanju govori kao o la\u017enom problemu. Taj govor, naime, uvijek dolazi iz krugova bo\u0161nja\u010dkih nacionalista i(li) bosanskih unitarista. Svi ostali bitni politi\u010dki protagonisti u BiH se, manje-vi\u0161e, sla\u017eu da to pitanje postoji i da \u0107e o na\u010dinu njegovog rje\u0161avanja u velikoj mjeri ovisiti stabilnost i budu\u0107nost ove zemlje. \u0160tovi\u0161e, i me\u0111u bo\u0161nja\u010dkim nacionalistima i bosanskim unitaristima sve je vi\u0161e onih koji priznaju da ovo pitanje postoji i da ga treba uzeti u ozbiljno razmatranje. Osobno smatram da se konstitutivnost Hrvata u BiH ugro\u017eava na razne na\u010dine, kako od bo\u0161nja\u010dke hegemonisti\u010dko-unitaristi\u010dke politike, tako i od srpske hegemonisti\u010dko-separatisti\u010dke politike, te da Hrvati nisu jednakopravni s ostala dva konstitutivna naroda u BiH.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u2022 Mo\u017ee li se hrvatsko pitanje rije\u0161iti reformiranjem FBiH i u \u010demu se ogleda neravnopravnost bh. Hrvati s druga dva konstitutivna naroda?<\/strong><\/p>\n – U posljednjem broju Statusa objavljen je moj tekst “Primjeri ne-konstitutivnosti i ne-jednakopravnosti Hrvata u Federaciji BiH”. Mislim da je iz naslova razvidno o \u010demu se u tekstu radi. Neki od detaljno obrazlo\u017eenih primjera koji se navode u tekstu su izbor \u017deljka Kom\u0161i\u0107a za “hrvatskog” \u010dlana Predsjedni\u0161tva BiH, na\u010din izbora hrvatskih \u010dlanova za Dom naroda Federacije BiH, imenovanje predsjednika i Vlade Federacije BiH nakon izbora 2010. godine… Ono \u0161to dodatno komplicira situaciju u BiH je \u010dinjenica da su i Bo\u0161njaci i Srbi tako\u0111er izlo\u017eeni majorizatorskim i diskriminatorskim praksama na nekim drugim razinama i drugim okvirima, te da su na razne na\u010dine diskriminirani i gra\u0111ani koji svoj politi\u010dki identitet ne \u017eele vezati uz pripadnost bilo kojem etnonacionalnom kolektivitetu, nego se u politi\u010dkom smislu identificiraju s dr\u017eavljanstvom kao izvorom kolektivno-politi\u010dkog identiteta. Stoga se rje\u0161avanje hrvatskog pitanja uvijek treba stavljati u kontekst jednakopravnosti ostalih konstitutivnih naroda i gra\u0111ana, te te\u017eiti modelima u kojima \u0107e proporcionalno biti uva\u017eena i za\u0161ti\u0107ena legitimna prava svih konstitutivnih naroda i svih gra\u0111ana BiH. Uvjeren sam da taj model postoji i da ga je mogu\u0107e uspje\u0161no primijeniti u BiH.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u2022 Sve se \u010de\u0161\u0107e govori o pomirenju ”nacionalnog” i ”gra\u0111anskog” kao putu ka stabilnoj BiH. \u0160to, zapravo, ta pomirba zna\u010di?<\/strong><\/p>\n – Smatram kako je sintagma o pomirbi nacionalnog i gra\u0111anskog, s teorijsko-politolo\u0161kog stajali\u0161ta, prili\u010dno nategnuta jer nacionalno i gra\u0111ansko nisu u konceptualnoj opoziciji nego se me\u0111usobno uvjetuju i nadopunjuju. Isto vrijedi i za sintagmu o pomirbi kolektivnih i individualnih prava. Problem je u nelegitimnoj instrumentalizaciji tih prava kojom odre\u0111ene politi\u010dko-interesne skupine \u017eele za sebe osigurati odre\u0111ena prava koja nisu spremni dijeliti s ostalim politi\u010dkim akterima.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Dva koncepta<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n – Stoga smatram kako je osnovni problem u BiH nepomirljivost unitarnih koncepata s jedne, i separatisti\u010dkih, s druge strane. Ta dva koncepta me\u0111usobno funkcioniraju na na\u010delu povratne sprege: ja\u010danje unitarizma ja\u010da separatizam, i obrnuto. To je kao u onom vicu u kojem \u010dovjek gubi kosu zbog stresa, a gubitak kose mu nabija jo\u0161 ve\u0107i stres. Rje\u0161enje je, dakle, u pomirbi, odnosno odustajanju od ekstremisti\u010dkih zahtjeva i pozicija unitarizma i separatizma. A to odustajanje i po\u010detak me\u0111usobnog uva\u017eavanja i jedne i druge nu\u017eno vode prema konceptu federalizma. Po mome sudu, jedino konsocijacijsko-federalisti\u010dki modeli iskreno prihva\u0107eni od ve\u0107ine bitnih politi\u010dkih aktera mogu Bosni i Hercegovini osigurati istinsku stabilnost i funkcionalnost. Ina\u010de, novi broj Statusa u kojem govorimo o sli\u010dnim temama mogu\u0107e je skinuti s web stranice status.ba.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n oslobodjenje.ba<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"