U povodu Dana osoba Bogu posve\u0107ena \u017eivota koji se obilje\u017eava 2. velja\u010de, s dr. fra Robertom Joli\u0107em razgovaramo o redovni\u010dkom poslanju, izazovima i budu\u0107nosti redovni\u0161tva te aktualnim i povijesnim prilikama u ovda\u0161njoj Crkvi.<\/p>\n
<\/p>\n
Dr. fra Robert Joli\u0107 ro\u0111en je 14. travnja 1967. u Tomislavgradu od roditelja Ivana i Ljubice, ro\u0111. Gali\u0107. Osnovnu \u0161kolu zavr\u0161io je u Kongori, Franjeva\u010dku klasi\u010dnu gimnaziju u Visokom, a teologiju i filozofiju studirao u Sarajevu (Franjeva\u010dka teologija) i Zagrebu (Filozofsko-teolo\u0161ki institut Dru\u017ebe Isusove), te dovr\u0161io u Grazu (Austrija) na Karl-Franzens-Univesit\u00e4tu (1994.) stekav\u0161i zvanje magistra teologije. Novicijat je proveo na Humcu gdje je 1986. obukao habit, a vje\u010dne zavjete u Franjeva\u010dkom redu polo\u017eio 1992. u austrijskom Frohnleitenu. Sve\u0107eni\u010dki red primio je 1994. u Tomislavgradu. Sve\u0107enik je Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije i \u010dlan vi\u0161e njezinih povjerenstava, a pastoralno je slu\u017eio u Tomislavgradu, Posu\u0161ju, Chicagu, New Yorku, Pla\u0161kom, Saborskom, \u010citluku, i od ljeta 2013. u Klobuku kraj Ljubu\u0161kog gdje je \u017eupnik. Na Filozofskom fakultetu Zagreba\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta u svibnju 2004. stje\u010de magistarski naslov iz hrvatske povijesti (magisterij s temom Katoli\u010dko pu\u010danstvo u Duvnu u vrijeme osmanske i austrougarske vlasti od 18. do po\u010detka 20. stolje\u0107a na temelju crkvenih mati\u010dnih knjiga), a doktorat s temom Demografske promjene u Brotnju (zapadna Hercegovina) u osmanskom razdoblju na temelju crkvenih i osmanskih izvora, obranio je u o\u017eujku 2009. stekav\u0161i naslov doktora znanosti iz istog podru\u010dja. Bio je i glavni urednik Na\u0161ih ognji\u0161ta, a trenutno je \u010dlan i tajnik uredni\u0161tva znanstvenog \u010dasopisa Hercegovina franciscana. Usporedo s pastoralnim radom bavi se znanstvenim istra\u017eivanjima, te je sudionik i organizator brojnih znanstvenih skupova. Objavio je vi\u0161e od 15 samostalnih knjiga, uredio desetak zbornika radova, te u znanstvenim \u010dasopisima objavio nekoliko desetaka znanstvenih radova s podru\u010dja hrvatske povijesti i povijesti Crkve, kao i stotine \u010dlanaka u novinama.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Posve\u0107eni \u017eivot je dar Bo\u017eji. Kakvo je poslanje redovnika i koja je njegova uloga u Crkvi te kakav je odnos prema kleru?<\/strong> \u00a0<\/p>\n \u0160to u kontekstu dana\u0161njeg vremena zna\u010di biti redovnik \u2013 sve\u0107enik, \u010dasni brat, \u010dasna sestra?<\/strong> \u00a0<\/p>\n U Franjeva\u010dki red u\u0161li ste 1986. \u0160to Vas je potaknulo na takvu odluku?<\/strong> \u00a0<\/p>\n Jeste li kao mlada osoba imali neki uzor me\u0111u sve\u0107enicima ili redovnicima koje ste poznavali?<\/strong> \u00a0<\/p>\n \u010cesto se mo\u017ee \u010duti kako se mladi danas te\u0161ko odlu\u010duju za redovni\u0161tvo. Za\u0161to je to tako i kako mladima pribli\u017eiti taj dar nasljedovanja \u017eivota po evan\u0111elju?<\/strong> \u00a0<\/p>\n Kakva je budu\u0107nost redovni\u0161tva s obzirom na egoizam i materijalizam modernih vremena?<\/strong> \u00a0<\/p>\n Kako gledate na aktualno stanje redovni\u0161tva i \u017eivota Crkve u BiH?<\/strong> \u00a0<\/p>\n Kakva je suradnja hercegova\u010dkih i bosanskih franjevaca?<\/strong> \u00a0<\/p>\n Katoli\u010dki tjednik<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Veoma je te\u0161ko odgovoriti na to pitanje, pogotovo u nas gdje smo mi redovnici, prije svega franjevci, u velikoj mjeri i sve\u0107enici te djelujemo u pastoralu. Te\u0161ko je prona\u0107i tu granicu izme\u0111u sve\u0107eni\u0161tva kao takvoga, i redovni\u0161tva kao ne\u010dega posebnoga u Crkvi. I sami na\u0161i vjernici jedva mogu razlikovati da nije isto biti redovnik i sve\u0107enik budu\u0107i da su ve\u0107 stolje\u0107ima navikli da su franjevci istodobno i sve\u0107enici, i da djeluju u pastoralu kao i dijecezanski sve\u0107enici. Ipak bih rekao da je to jedan sretan spoj redovni\u0161tva i sve\u0107eni\u0161tva koji se upravo na na\u0161im prostorima pokazao kao dobitna kombinacija kroza sva ova stolje\u0107a. Dakako, nikada se ne mo\u017ee dovoljno naglasiti kolika je potreba toga nutarnjega bratskog (i sestarskog) \u017eivota, njegovanje duhovne klime i ozra\u010dja redovni\u010dke karizme, vra\u0107anje uvijek iznova svojim izvorima, karizmi utemeljitelja, kod nas franjevaca konkretno karizmi sv. oca Franje. Nikada bez Crkve i mimo Crkve, ali uvijek svjesni da smo posebni, da smo izabrani i da to izabranje moramo opravdati svojim \u017eivotom.<\/p>\n
Ponajprije je to veliki izazov. To na neki na\u010din zna\u010di ostati u svijetu, ali biti izvan njega, prije svega po svojem odnosu prema Bogu i po \u017eivljenju bratstva. Poznato je, naime, da je veoma mali postotak onih koji \u017eive u kontemplativnim redovima, pa su i doslovno odvojeni od svijeta. Drugi su redovnici i redovnice u svakodnevnom susretu s ljudima, i vjernicima i nevjernicima, kao i sa suvremenim sredstvima komunikacije, pa je neusporedivo te\u017ee zadr\u017eati tu karizmu koju posjeduje ili koja je u temeljima neke redovni\u010dke zajednice. Ali nipo\u0161to nije i nemogu\u0107e, pa makar i u manjoj mjeri, svjedo\u010diti Krista i danas: bilo na \u017eupi u kojoj djelujemo, bilo u \u0161koli ili bolnici gdje djeluju brojni redovnici i osobito redovnice, bilo na osobiti na\u010din u humanitarnoj djelatnosti za siroma\u0161ne i ostavljene. Usu\u0111ujem se re\u0107i da su redovnici i danas izazov i Crkvi i svijetu, i da se u redovni\u010dkim zajednicama \u2013 unato\u010d svim slabostima i isku\u0161enjima \u2013 ipak jo\u0161 uvijek krije evan\u0111eoski kvasac koji je krasio redovni\u010dke zajednice kroz \u010ditavu povijest Crkve, sve tamo od pustinjaka i prvih pustinja\u010dkih zajednica iz prvih stolje\u0107a Crkve, koji su bili praoblici redovni\u010dkoga \u017eivota.<\/p>\n
Da, ja sam franjeva\u010dki habit obukao u srpnju 1986. na Humcu kod Ljubu\u0161koga, kao \u010dlan Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije. Ali moj \u017eivot s franjevcima nije nipo\u0161to tada zapo\u010deo, nego puno prije. Ve\u0107 1982., nakon \u0161to sam zavr\u0161io osmi razred, po\u0161ao sam u franjeva\u010dku gimnaziju i sjemeni\u0161te u Visokom, s drugim kandidatima svoje provincije i kandidatima bratske provincije Bosne Srebrene. Rekao bih da je va\u017enija instanca na tome putu, ili u toj odluci, bila moja obitelj \u2013 kako je u najve\u0107oj mjeri slu\u010daj i s drugim kandidatima. Obitelj u kojoj se uvijek molilo, u kojoj se nikada nije propu\u0161tala sveta misa, koja je bila povezana s franjevcima \u017eupnicima i davno prije mene, prije nego sam se i rodio. Ipak, ljudi nerijetko pojam \u201ezvanja\u201c tuma\u010de odve\u0107 stati\u010dno, kao da je Bog s neba odapeo nekakvu strjelicu pa se netko odlu\u010dio po\u0107i u fratre. Naprotiv, to treba promatrati puno vi\u0161e kao dinami\u010dan i trajan proces koji po\u010dinje u najve\u0107em broju slu\u010dajeva jo\u0161 od najranijega djetinjstva, u povezanosti sa sve\u0107enicima, u primanju svetih sakramenata, pa se odluka donese, ne na pre\u010dac, nego ona sazrijeva dugo vremena. I \u0161to je jo\u0161 bitnije, nije toliko va\u017eno ili te\u0161ko odlu\u010diti se za redovni\u010dki ili sve\u0107eni\u010dki poziv, koliko je kasnije te\u0161ko ostati ili izdr\u017eati. Samo kao primjer navodim da je u mojoj generaciji u Visokom bilo nas vi\u0161e od 40, da je maturiralo nas 24, a da su danas mislim samo sedmorica ili osmorica jo\u0161 uvijek sve\u0107enici i redovnici. I \u010dak se smatra da je to dobar prosjek! Stoga je od prevelike va\u017enosti moliti za sve\u0107enike i redovnike, za njihovu ustrajnost u pozivu, kao i da bi se drugi mladi ljudi opredijelili za taj poziv.<\/p>\n
Svakako. Upravo u tomu i jest stvar. Mladi \u010dovjek u starijim gleda uzor i \u017eeli ih nasljedovati. Upravo \u010dinjenica koju sam naprijed naveo da je u moju ku\u0107u redovito dolazio sve\u0107enik, kao i to da smo mi kao djeca doslovno \u201evisili\u201c kod svojega \u017eupnika franjevca, u najve\u0107oj je mjeri i odredila \u010ditav moj \u017eivot. Tako je, primjerice, sada ve\u0107 pokojni fra Petar Vla\u0161i\u0107 bio \u017eupnik u mojoj rodnoj \u017eupi Kongori upravo kad sam ja zavr\u0161avao osmi razred, i on je najizravnije zaslu\u017ean \u0161to sam po\u0161ao u sjemeni\u0161te. Kasnije mi je s ponosom i velikim ushi\u0107enjem propovijedao na mladoj misi (1994.). Mnogi drugi franjevci kasnije su mi se usjekli u pam\u0107enje, bilo po svojem svetom \u017eivotu, bilo po svojim intelektualnim dosezima i sretan sam \u0161to sam imao prigodu barem dio svojega \u017eivota provesti s njima. Da navedem samo eruditu i poliglota dr. fra Ignacija Gavrana ili pak sveta\u010dke likove u svojoj provinciji, primjerice fra Slavka Barbari\u0107a ili fra Jozu Vasilja. Moram iskreno re\u0107i da sam ponekad bio zavidan \u0161to i sam ne mogu biti tako svet kakvi su oni. Ali osoba koja me u franjeva\u010dkom pokretu daleko najvi\u0161e odu\u0161evljava, \u017eivjela je davno, veoma davno i nikada ga osobno nisam upoznao. Rije\u010d je o samome sv. Franji iz Asiza, utemeljitelju Reda, koji je postavio tako visoke i savr\u0161ene kriterije svetosti, koji se doslovno suobli\u010dio Kristu, svojim \u017eivotom opona\u0161ao Krista do krajnjih granica da je prozvan \u201edrugim Kristom\u201c (alter Christus). Kako smo mi ponekad daleko od toga ideala: s jedne strane \u010dovjek protrne od odu\u0161evljenja slu\u0161aju\u0107i, primjerice, obred preminu\u0107a sv. Franje, a s druge ga je tako te\u0161ko nasljedovati, i tako smo ponekad daleko od \u017eivljenja tih ideala. Je li to samo pitanje potpuno razli\u010ditog vremena u kojem \u017eivimo mi, a u kojem je \u017eivio on i prva franjeva\u010dka zajednica \u2013 te\u0161ko je re\u0107i. Sigurno je i da nas stolje\u0107a odjeljuju, ali zacijelo puno vi\u0161e gubitak po\u010detnoga odu\u0161evljenja.<\/p>\n
Mislim da sam ve\u0107 nazna\u010dio u \u010demu je bit problema. To ipak nipo\u0161to ne zna\u010di da i danas nema mladih ljudi koji se odu\u0161evljavaju evan\u0111eljem. Usu\u0111ujem se re\u0107i da smo mi s projektom Frame (Franjeva\u010dke mlade\u017ei) na\u010dinili jedan silan pozitivan pomak jer se upravo me\u0111u tim mladim ljudima javlja i odu\u0161evljenje za nasljedovanje Krista na na\u010din sv. Franje. Jednostavno se mora raditi. Ali i svjedo\u010diti. I neke druge redovni\u010dke zajednice imaju odli\u010dan pristup mladim ljudima, \u0161tovi\u0161e \u0161kolovanim, primjerice karmeli\u0107ani, pa imaju i lijepi broj zvanja, i to u velikoj mjeri kvalitetnih. Na\u017ealost, ponekad se i redovnici, i op\u0107enito sve\u0107enici, previ\u0161e bave svjetovnim stvarima (da ne ka\u017eem politikom), nesvjesni da to nije na\u0161 na\u010din svjedo\u010denja. Ne ka\u017eem da se ne treba oglasiti i raditi vezano za prava \u010dovjeka, prije svega maloga \u010dovjeka, ali prvotni na\u0161 zadatak jest svjedo\u010diti i propovijedati evan\u0111elje. Na kraju krajeva, odgajaju\u0107i mlade ljude, pripremamo ih za kvalitetan obiteljski vjerni\u010dki \u017eivot i, Bogu hvala, vidim da tu ima svijetlih naznaka kako \u0107emo imati i u budu\u0107nosti ljude povezane s Bogom i Crkvom. Dakako, oni otvoreniji i hrabriji barem \u0107e ponekad razmi\u0161ljati i o duhovnom pozivu.<\/p>\n
Htjeli to ili ne, i mi se sami ponekad povodimo za tim svjetovnim, nekako je \u010dovjeku drago imati, posjedovati, iako u kona\u010dnici samo materijalno posjedovanje nikada \u010dovjeka ne mo\u017ee u\u010diniti sretnim. Zacijelo veoma negativno djeluje na mlade ljude kad vide da se i crkveni ljudi ponekad ve\u017eu toliko uz materijalno, a kada to jo\u0161 mediji \u2013 na\u017ealost u velikom mjeri anticrkveni \u2013 stave na velika zvona, onda se stvara dojam kako smo i mi sami previ\u0161e navezani na to. Gledaju\u0107i na stanje u svijetu, moramo se pribojavati da \u0107e i u Crkvu u Hrvata do\u0107i kriza, pa bismo onda morali u\u010diti na tu\u0111im negativnim iskustvima, a ne do\u010dekati nespremni situaciju u kojoj \u0107emo imati zgrade, velike samostane \u2013 prazne. Ja se ipak nadam da \u0107e prevladati pozitivni impulsi, pri \u010demu nipo\u0161to ne smijemo zaboraviti da se bezbrojna duhovna zvanja u \u010ditavome svijetu javljaju upravo u na\u0161em Me\u0111ugorju. Gledaju\u0107i iz te perspektive, smatram da ipak ne smijemo i ne trebamo biti odve\u0107 pesimisti\u010dni i skepti\u010dni. Bog nas, o\u010dito, vodi, Bog je na na\u0161oj strani, treba ne\u0161to (ili puno) prepustiti i njegovoj providnosti. \u017divim u nadi da ne\u0107emo u budu\u0107nosti imati prazne samostane, nego naprotiv da \u0107e i na\u0161e redovni\u010dke zajednice napredovati i u kvantiteti i u kvaliteti, \u0161tovi\u0161e da mo\u017eemo oplemeniti i \u010ditavi svijet.<\/p>\n
U odnosu na svijet, mislim da se dr\u017eimo dosta dobro. Jo\u0161 ovdje ima vjere, duboke vjere u na\u0161im obiteljima i \u017eupama, iz koje se onda ra\u0111aju i stasaju mladi kvalitetni vjernici, a i duhovna zvanja. S druge strane, ne smijemo propustiti re\u0107i da sve to mo\u017ee biti i puno bolje. Ponavljam, mi se trebamo usmjeriti na ono \u0161to je tipi\u010dno za djelovanje Crkve, pa \u0107e biti i puno vi\u0161e rezultata. \u010cini se da se i neki unutarnji sukobi, primjerice u nas u Hercegovini nesretni \u201ehercegova\u010dki slu\u010daj\u201c, pomalo smiruju i uvjeren sam da \u0107e u budu\u0107nosti biti i puno bolje. Ne znam koliko smo i mi, crkveni ljudi, svjesni kako te\u0161ke i ru\u017ene posljedice donose takvi na\u0161i unutarnji sukobi jer na\u0161 \u010dovjek nerijetko podr\u0161ku mo\u017ee prona\u0107i jo\u0161 jedino u Crkvi, a onda se i tu mora suo\u010davati s nedoumicama i nerazumijevanjem. Toliko sam puta do\u017eivio radost i na licima i u rije\u010dima ljudi kada vide da smo mi slo\u017eni, da skupa ispovijedaju i dijecezanski sve\u0107enici i franjevci, da skupa radimo \u2013 jer, na kraju krajeva, potpuno nam je isti izvor i uzor – Isus Krist – i potpuno nam je isti cilj: kraljevstvo Bo\u017eje koje je s Kristom do\u0161lo i zapo\u010delo svoj rast, a na\u0161e je da ga zalijevamo i pustimo da cvjeta.<\/p>\n
Bilo je na\u017ealost nekih nepromi\u0161ljenih izjava koje su stvorile prili\u010dno napetu klimu. Meni je \u017eao zbog toga i mislim da se takve stvari ne trebaju doga\u0111ati. S druge strane, u najve\u0107em broju slu\u010dajeva suradnja je izvanredna, nema tu nikakvih bitnih razlika niti nesporazuma. Na kraju krajeva, brojni od nas u Hercegovini skupa smo se \u0161kolovali s bra\u0107om bosanske provincije, danas se \u010dujemo i radosno susre\u0107emo. Ponovit \u0107u da nama ne treba nikakvo politi\u010dko eksponiranje, s bilo koje strane, nego briga za rast Crkve i za obi\u010dnoga, malenog \u010dovjeka. Uvjeren sam da \u0107e u budu\u0107nosti suradnja biti jo\u0161 bolja jer mi nikada ne smijemo i ne mo\u017eemo zaboraviti da smo stolje\u0107ima \u017eivjeli skupa, kao dio jedne velike i \u010dasne provincije Bosne Srebrene, da smo se uzajamno pomagali u te\u0161kim vremenima, da je Bosna Srebrena uvijek imala otvoreno srce za bra\u0107u u Hercegovini kada su dolazili u te\u0161ke i bezizlazne situacije, bilo zbog politi\u010dkih ili ideolo\u0161kih, bilo zbog unutarcrkvenih trvenja.<\/p>\n