Ne do\u017eivljavaj ovo kao klasi\u010dnu pri\u010du. Ovo \u0161to trenutno \u010dita\u0161 ja bih ti pri\u010dao da si sad ovdje preda mnom. No, nisi. \u010cita\u0161 ovo u nekom sasvim drugom vremenu, na nekom sasvim drugom mjestu. Poanta? Koliko god ovo bila pri\u010da o meni, itekako ima veze s tobom. Imam dvadeset i \u0161est godina. Hercegovac po svakoj osnovi.<\/p>\n
<\/p>\n
Ponosan \u0161to mogu re\u0107i da sam hercegova\u010dki franjevac i sve\u0107enik. Vjera. Zgodna rije\u010d za izre\u0107i, jako nezgodna za objasniti.<\/p>\n
Smatram da ljudima treba pokazati \u0161to je vjera. Ja osobno uvijek polazim iz ove pozicije: da bi meni ljudi vjerovali, ja se prvo i prvi moram otkriti, riskirati, moram se dokazati kao pravi svjedok onoga u \u0161to vjerujem.<\/p>\n
Kad je rije\u010d o svjedocima, ovdje \u0107u citirati dvojicu na prvi pogled nespojivih ljudi: papu Pavla VI. i Sini\u0161u Mihajlovi\u0107a.<\/p>\n
Papa Pavao VI. jednom je prigodom proro\u010dki izjavio: \u201eSvijet danas ne slu\u0161a u\u010ditelje nego svjedoke. Ako slu\u0161a u\u010ditelje, to je zbog toga \u0161to su oni prije svega – svjedoci!”<\/p>\n
Sini\u0161a Mihajlovi\u0107, izbornik ili ti selektor reprezentacije Srbije, u intervjuu za Sportske novosti veli: \u201eJa sve \u0161to pri\u010dam to sam i pro\u0161ao, jer sam imao veliku karijeru. Dakle, ja ne izmi\u0161ljam, ja nudim istinu. A to je vrlo va\u017eno, jer bitno je vjerovati u ono \u0161to pri\u010da\u0161.” I to je to.<\/p>\n
Za svoje svjedoke Bog ponekad bira \u010dudne ljude. Nesavr\u0161ene. Gre\u0161ne. Pa \u010dak i opasne za svoju sredinu. Bog bira ljude ne zbog onoga \u0161to oni jesu nego zbog onoga \u0161to \u0107e oni tek postati.<\/p>\n
Ispri\u010dat \u0107u vam jednu kratku pri\u010du. Pri\u010du koja nikad prije nije ispri\u010dana u cjelini. Pri\u010du o jednom dijelu mog \u017eivota.<\/p>\n
Ja sam dijete razvedenih roditelja. Dijete koje je proiza\u0161lo iz propalog braka. To je jedan od razloga za\u0161to sam u svom djetinjstvu bio maltretiran, \u0161ikaniran i ismijavan i za\u0161to sam i dan-danas meta osu\u0111ivanja nekih ljudi. Jer u maloj, uskogrudnoj i navodno katoli\u010dkoj sredini kakva je Ljubu\u0161ki i kakva je Hercegovina op\u0107enito – to je ne\u0161to jako negativno. Jo\u0161 kad doda\u0161 na sve to da si i siroma\u0161an – situacija se automatski pogor\u0161ava.<\/p>\n
Kad sam bio peti razred osnovne \u0161kole, moj tata je, naime, ostavio moju mamu samu s nas troje djece. Ja sam ina\u010de najstariji i brat je od mene mla\u0111i 2 i pol godine, a sestra 5 godina. U tom trenutku mama je morala raditi dva posla da odr\u017ei situaciju koliko-toliko normalnom. Pogotovo u financijskom dijelu. Pored svog redovitog posla, jo\u0161 je po\u010dela \u010distiti jedan kafi\u0107 ranom zorom. Spletom (ne)sretnih okolnosti jedino je bilo preostalo \u010di\u0161\u0107enje kafi\u0107a. Kao najstarije dijete, osje\u0107ao sam potrebu pomagati joj. Idu\u0107e dvije godine moj je svaki dan bio isti. Svako sam jutro ustajao u 4 sata. \u010cistio s njom prvo jedan kafi\u0107, pa kasnije i drugi. Onda sam i\u0161ao ku\u0107i. Spremao se za \u0161kolu, oti\u0161ao u \u0161kolu. Poslije \u0161kole se vra\u0107ao ku\u0107i. Radio oko ku\u0107e \u0161to je trebalo, pa \u010duvao koze (da, bio sam i pastir). Pa onda vrati se kasnije ku\u0107i, napi\u0161i zada\u0107u – malo u\u010di i eto ve\u0107 ve\u010deri. I tako neprestano dvije godine. Nisam nikome ni\u0161ta htio govoriti: iz po\u010detka zato \u0161to me bilo sram. Kasnije zato \u0161to nisam \u017eelio ni\u010dije sa\u017ealjenje. Ni\u010diju milostinju. U takvoj situaciji sam bio promatran kao ni\u017ee bi\u0107e i mrzio sam taj osje\u0107aj. U tom periodu u \u0161koli bilo je svega… Od maltretiranja, vrije\u0111anja i ismijavanja pa sve do nekakvih la\u017enih optu\u017ebi. Npr. sa mnom u razredu bilo je likova koji su sve svoje pare, koje su im roditelji davali, tro\u0161ili na kladionicu i gubili, naravno. I da bi se opravdali kod svojih, slagali su da im netko krade novac u svla\u010dionici za vrijeme tjelesnog. I to su prijavili tada\u0161njem nastavniku tjelesnog koji je sad dosta ugledna osoba u na\u0161em \u201edru\u0161tvu”. U nedostatku inspiracije, on je mene optu\u017eio. Nikad nikome ni\u0161ta nisam ukrao, a nije me imao tko braniti. Tih sam dana znao sav u suzama oti\u0107i ku\u0107i neprestano se pitaju\u0107i: pa evo sve, ali \u0161to meni? \u0160to ba\u0161 meni? Kasnije se, naravno, sva istina otkrije, ali da \u0107e ti se itko ispri\u010dati – ma jok.<\/p>\n
Je li mi pomoglo sve to? Jest. Iako sam gomilu tih nekih no\u0107i proveo u pla\u010du, ono da nitko ne vidi, iako sam znao oti\u0107i gladan u krevet, iako sam nosao odje\u0107u koju su mi davali ro\u0111aci, iako sam hodao u poderanoj obu\u0107i – na svemu sam tome Bogu zahvalan, jer sada znam cijeniti ono \u0161to imam. Sada sam jako osjetljiv na ljude u takvoj situaciji, na ljude koji su i gladni i \u017eedni i goli i bosi. Pogotovo kad je rije\u010d o mla\u0111im ljudima. Jer ne \u017eelim da itko prolazi pakao kroz koji sam ja pro\u0161ao. To je ta materijalna strana pri\u010de. S druge strane, postoji i to famozno na\u0161e licemjerje. Kad sam po\u017eelio postati fratar, pojedini fratri su \u010dak vije\u0107ali \u017eele li me zbog svega toga primiti u svoju zajednicu ili ne. To sam tek nedavno saznao. Zatim ljudi… Svi se kunu u Boga i, automatski, i hrvatstvo ali toga Boga jako se rijetko pronalazi u njihovim \u017eivotima. I toga sam u toj situaciji itekako postao svjestan…<\/p>\n
\u0160to sam iz svega toga nau\u010dio? Nau\u010dio sam, kad je najte\u017ee, podi\u0107i glavu, isfolirati neki osmijeh, dobaciti \u0161alu i sve je super. Nau\u010dio sam se nositi s najte\u017eim mogu\u0107im stvarima. Nau\u010dio sam kako je to biti roditelj, jer morao sam se brinuti za brata i sestru. Nau\u010dio sam \u017eivjeti. I, \u0161to mi je nekako najva\u017enije, nau\u010dio sam opra\u0161tati i nau\u010dio sam se pouzdati u Boga. Ja sam stvarno zahvalan Bogu na svemu \u0161to sam pro\u0161ao. Da nisam pro\u0161ao sve to, sad ne bih bio ovako mo\u0107an. Zahvalan sam Bogu na svim onim ljudima koji su u tim trenucima bili tu. Ponosan sam \u0161to mogu re\u0107i da su ti ljudi i dan-danas moji prijatelji i ostat \u0107e do kraja. Dakle, nau\u010dio sam \u0161to je pravo prijateljstvo i \u0161to je odanost.<\/p>\n
Za\u0161to vam uop\u0107e sve ovo govorim? Zato da se, da vam budem iskren, oslobodim. Do sada sam previ\u0161e svim ovim bio optere\u0107en. Sad sam slobodan. Sad mi je, \u0161to bi se reklo, du\u0161a na mjestu.<\/p>\n
S druge strane, \u017eao mi je ljudi. Previ\u0161e je ovdje ljudi koji pate zbog problema u obitelji, ljudi \u010dije su se roditelji razveli, ljudi koji nisu krivi za neke nezgodne stvari u svom \u017eivotu i, zahvaljuju\u0107i na\u0161em zatucanom mentalitetu, ti ljudi pate. Boli ih. I ja tu njihovu bol osje\u0107am. Nije dovoljno \u0161to te mu\u010di to \u0161to se ne\u0161to nezgodno dogodilo u \u017eivotu nego ti \u010dak par nekakvih bisera mora sipati sol na ranu i zbog toga te osu\u0111ivati.<\/p>\n
Ako prolazi\u0161 takvu situaciju, nemoj se bojati. Strah je iluzija. Strah je grijeh. Strah je proma\u0161aj. Jer strah je najve\u0107a prepreka tvojoj sre\u0107i. Strah te blokira, ali samo se usudi. Jednostavno sko\u010di. Kad je rije\u010d o nama, svi se mi ponekad zadovoljavamo osredno\u0161\u0107u. Onim ni tamo ni ‘vamo.. Ponekad smo previ\u0161e labavi. Oslobodi se svega onoga \u0161to te optere\u0107uje, neovisno o tome o \u010demu se radi i osjetit \u0107e\u0161 kako je to disati punim plu\u0107ima, osjetit \u0107e\u0161 \u0161to to stvarno zna\u010di biti sretan.<\/p>\n
U svijetu koji te stalno poku\u0161ava promijeniti, najve\u0107e je postignu\u0107e, \u0161to bi rekao Emerson, biti ono \u0161to jesi.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Fra Dado Milas | hercegovina.info<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"