Ministarstvo kulture na temelju \u010dlanka 12. stavka 1. Zakona o za\u0161titi i o\u010duvanju kulturnih dobara (\u201eNarodne novine\u201c br. 69\/99, 151\/03 i 157\/03) i \u010dlanka 9. stavka 1. Pravilnika o registru kulturnih dobara Republike Hrvatske (\u201eNarodne novine\u201c br. 37\/01), donosi<\/p>\n
RJE\u0160ENJE<\/p>\n
Utvr\u0111uje se da ganga s podru\u010dja Imotskog i Vrgora\u010dke krajine ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra u smislu \u010dlanka 9. stavka 1. alineja 2. i 3. Zakona o za\u0161titi i o\u010duvanju kulturnih dobara.
Za kulturno dobro iz to\u010dke 1. ovog rje\u0161enja utvr\u0111uje se sljede\u0107i sustav mjera za\u0161tite:
osigurati dostupnost dobra javnosti;
poticati sudjelovanje zajednice i grupa koje ba\u0161tine dobro u identificiranju, definiranju, izvo\u0111enju i preno\u0161enju dobra;
popularizirati i promovirati kulturno dobro odr\u017eavanjem stru\u010dnih skupova, smotri folklora, festivala, koncerata, putem elektroni\u010dkih medija, audio i video zapisa i na drugi na\u010din;
poticati preno\u0161enje i njegovanje kulturnog dobra u izvornim i drugim sredinama;
educirati stru\u010dni kadar za preno\u0161enje znanja i vje\u0161tina putem seminara, radionica, formalnog i neformalnog obrazovanja;
nastaviti sa istra\u017eivanjem dobra, primjerenim dokumentiranjem u svim oblicima i na\u010dinima suvremenog bilje\u017eenja, te stru\u010dnim i znanstvenim vrednovanjem;
\u0161tititi dobro prepoznaju\u0107i procese globalizacije i dru\u0161tvene transformacije, kako bi se izbjegla opasnost nestajanja ili uni\u0161tenja.
Nositelj dobra du\u017ean je provoditi mjere za\u0161tite radi njegova o\u010duvanja, sukladno Zakonu o za\u0161titi i o\u010duvanju kulturnih dobara i svim propisima koji se odnose na kulturna dobra, pridr\u017eavaju\u0107i se njegove povijesno-tradicijske matrice i pojavnosti.
Na navedeno nematerijalno kulturno dobro iz to\u010dke 1. izreke ovog rje\u0161enja primjenjuje se Zakon o za\u0161titi i o\u010duvanju kulturnih dobara i svi propisi koji se odnose na kulturna dobra.<\/div>\n
Predmetno kulturno dobro upisat \u0107e se u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu za\u0161ti\u0107enih kulturnih dobara, a upis \u0107e se objaviti u \u201eNarodnim novinama\u201c.<\/p>\n
5.<\/p>\n
\u017dalba ne odga\u0111a izvr\u0161enje ovog rje\u0161enja.<\/p>\n
Ganga s podru\u010dja Imotskog i Vrgora\u010dke krajine u Dalmaciji najprofiliraniji je i trenutno vrlo aktualan vokalni tradicijski \u017eanr. Ganga je integralni dio stoljetnog sustava glazbovanja na podru\u010dju dalmatinskog zale\u0111a te predstavlja jedno od posljednjih upori\u0161ta arhai\u010dnog na\u010dina glazbenog razmi\u0161ljanja, posve razli\u010ditog od standardnih globalnih glazbenih sustava, nastalih na tradicijama zapadnoeuropske glazbene provenijencije. \u010cesto se ta harmoni\u010dna polifonija tijesnih intervala opisuje kao gruba, primitivna, nestandardna i netemperirana, a na neupu\u0107enog slu\u0161atelja ostavlja dojam istosti i ponavljanja, iako se varijacije provode u svakom trenutku tijekom navedenog glazbovanja. Osim na ve\u0107 spomenutom prostoru, to se pjevanje pojavljuje i u susjednoj Bosni i Hercegovini.<\/p>\n Iz pisanih izvora saznajemo da je ganga jedna od rijetkih tradicijskih glazbenih vrsta za koji se zna pribli\u017ean trenutak nastanka. Naime, nastanak gange ve\u017ee se uz uspostavu Austro-Ugarske okupacije nad Bosnom i spominje se njezin, \u201eprijelaz, dolazak\u201c iz Dalmacije, to\u010dnije re\u010deno iz susjedne Imotske krajine. Podatak koji je pomalo proturje\u010dan vi\u0161e je puta potkrijepljen iskazima starijih kaziva\u010da koji su tvrdili da se u njihovoj mladosti tako ne\u0161to doga\u0111alo. Potvrdu nalazimo i u tekstovima o gangi. Tako doznajemo da je gangu \u201eizmislio\u201c Mate za kojeg se zna i prezime, \u0160kutur \u2013 \u0161to se u Zapadnoj Hercegovini podrugljivo koristi za stanovnika Imotske krajine. Jo\u0161 jednog Matu spominje ganga kojom Petar Ore\u010d navodi va\u017enost varo\u0161i Imotskog u njezinu \u0161irenju i popularizaciji: di si Mate nau\u010dija gangu, u Imocki, idu\u0107i na vagu. Sajmovi svake srijede i subote te duhanska otkupna stanica koja od 1884. godine otkupljuje duhan, vje\u0161ti pjeva\u010di, svira\u010di na guslama i diplama, duvanari (osobe koje preprodaju duhan) i torbari, galantari pronosili su je daleko izvan granica Imotske krajine. Svoj najplodniji period do\u017eivljava pedesetih godina 19. stolje\u0107a, prije dolaska elektri\u010dne struje i televizije. U to vrijeme ponovno putuje izvan svojih granica, prvo vlakovima bez voznog reda (Slavonija, Vojvodina), a zatim sa svojim gastarbajterima po europskim i svjetskim gradili\u0161tima. Prvi su o gangi pisali 30-ih godina 19. stolje\u0107a franjevci Branimir Mar(ij)i\u0107 i Silvestar Kutle\u0161a: Mariji\u0107 o hercegova\u010dkoj gangi, a Kutle\u0161a o runovi\u0107kom pjevanju koji po opisima odgovara strukturi gange. Mariji\u0107 je prvi otvorio pitanje o etimologiji naziva gange koje varira od njena ilirskog podrijetla opravdanog povezano\u0161\u0107u s albanskom rije\u010di kong \u2013 pjesma (Mariji\u0107, Rihtman, Petrovi\u0107) pa do novijih lingvisti\u010dkih razmi\u0161ljanja o povezanosti termina s ameri\u010dkom kolokvijalnom rije\u010di za grupu, dru\u017einu, skupinu gang (Mijatovi\u0107). Spomenuti Mijatovi\u0107 autor je prve antologije gange (1971. g.) koja je inicirala brojne druge autore na sakupljanje tekstova o gangi (Ljuba Diki, Petar Ujevi\u0107, Marko Dragi\u0107, Vlado Vladi\u0107).<\/p>\n U izvedbenom smislu, ganga je vokalni \u017eanr kojeg karakterizira izvedba dvaju glasova, dva ili vi\u0161e pjeva\u010da (mu\u0161kih ili \u017eenskih). Ganga je vi\u0161eglasno pjevanje \u201ena dah\u201c: pjevanje (pjesma) traje koliko i dah glavnog pjeva\u010da. Glavni pjeva\u010d u pravilu otpjeva prvi stih sam (inicij), a zatim ga u drugom stihu prati grupa pjeva\u010da ispjevavanjem samoglasnika muklo \u201ee\u201c ili zvonko \u201eo\u201c, kako bi se dobio \u201esavr\u0161eni efekt zvu\u010dnog jedinstva\u201c (Petrovi\u0107). Broj prate\u0107ih pjeva\u010da nije odre\u0111en iako u pravilu prate ili priginjaju dva do tri glasa. Mogu\u0107e su varijante pjevanja samo s jednim pratiteljem, ali i one s vi\u0161e od \u010detiri priginja\u010da. Melodije napjeva baziraju se na ograni\u010denim tonskim nizovima, uglavnom kromatskim, veli\u010dine intervala koje ne odgovaraju dana\u0161njim ustaljenim intervalima. Postoji velik broj formi polifone strukture, u \u010dijem slogu dominira interval velike sekunde. Napjevi \u010desto zavr\u0161avaju na velikoj sekundi (ili uzdahom, odu\u0161kom) koji se tretira kao konsonantni interval. Lokalno stanovni\u0161tvo je u mogu\u0107nosti prepoznati karakteristike koriste\u0107i se lokalnim terminima. Najbolje poznaju one oblike koje prakticiraju ili aktivno slu\u0161aju, ali i oblike iz grani\u010dnih podru\u010dja s kojima su u kontaktu. Termini kojima se koriste uglavnom opisuju radnju koja se odvija tijekom same izvedbe. Glagoli tipa goniti, sijecati, jecati, nazivati kre\u010dati, tresti, priginjati i dr. ozna\u010davaju razli\u010dite radnje koje neupu\u0107eni slu\u0161atelji te\u0161ko razaznaju, kao \u0161to te\u0161ko raspoznaju razli\u010dite melodijske varijacije unutar jednog \u017eanra. Znalci i pomniji slu\u0161atelji mogu raspoznati vi\u0161e na\u010dina pjevanja gange, koja se razlikuje od sela do sela, s obzirom na inicij napjeva i priginjanje, na\u010din ganganja, pra\u0107enja, vozenja, preuzimanja ili prihva\u0107anja nastavka pjevanja drugog stiha, du\u017eine pauze izme\u0111u dva stiha. U isto vrijeme, pjeva\u010di koji poznaju i izvode gangu svjesni su vlastite uloge i radnji koju je potrebno obaviti tijekom pjevanja.<\/p>\n Za promatra\u010de izvana, tekst je onaj po \u010demu se mogu razlikovati uhu naizgled sli\u010dna pjevanja. Prema Anti Kraljevi\u0107u, \u201eku\u0107a je gange rimovani desetera\u010dki dvostih sa stankom iza \u010detvrtoga sloga (4,6)\u201c. Deseterac je osim u gangi naj\u010de\u0161\u0107i stih i u ostalim \u017eanrovima navedenog podru\u010dja \u2013 brojke, be\u0107arca, d\u017eotavice, pivanja na bas.<\/p>\n Jedini na\u010din u\u010denja gange u pro\u0161losti bila je usmena predaja odnosno neposredno slu\u0161anje i vje\u017ebanje izvo\u0111enja. Mla\u0111e su generacije slu\u0161aju\u0107i i opona\u0161aju\u0107i izvedbu starijih, usvajale gangu, izvodile je i usavr\u0161avale prenose\u0107i je dalje na nove generacije. Dana\u0161nji nositelji tradicije pjevanja gange prete\u017eito je starije stanovni\u0161tvo navedenih podru\u010dja, koji svojim odlaskom u bespovrat odnose pojedine stilove pjevanja gange. Globaliziran i standardiziran na\u010din \u017eivota u ruralnim krajevima ne dozvoljava novim generacijama aktivno, \u017eivotno u\u010denje tog na\u010dina pjevanja. Mediji, audio i video zapisi te organizirana folklorna dru\u0161tva na\u010dini su i mjesta gdje dana\u0161nje generacije imaju mogu\u0107nost stjecanja znanja o tom na\u010dinu pjevanja. Osim pjeva\u010da, nositelja tradicije, postoji znatan broj ljubitelja gange koji svojim aktivnostima potpoma\u017eu popularizaciju i bolje poznavanje te tradicije. Tijekom posljednjih desetak godina, jedan od najaktivnijih u tome je Imo\u0107anin Tomislav Matkovi\u0107. On je, osim snimanja brojnih susreta ganga\u0161a, osnovao internet stranicu koja predstavlja tu glazbenu ba\u0161tinu.<\/p>\n Netemperirano pjevanje poput gange objektivno je vrlo te\u0161ko transkribirati u medij notnog zapisa standardizirane zapadnoeuropske notacije. Stoga je pouzdan na\u010din prikupljanja i izrade zapisa o gangi kvalitetno audio i video snimanje formalnih i neformalnih izvedbi jo\u0161 aktivnih pojedinaca i skupina ganga\u0161a, \u010dime se ganga mo\u017ee arhivirati kao \u017eivi dokument, kojim se ubudu\u0107e mogu koristiti i nositelji i znanstvenici.<\/p>\n Ganga je termin koji je svojom popularno\u0161\u0107u nadrastao lokalno i regionalno zna\u010denje. Kao najvi\u0161e prezentiran i najra\u0161ireniji \u017eanr, ganga je postala vrlo prepoznatljiva, pa se i drugi sli\u010dni vokalni \u017eanrovi \u010desto lokalno potpi\u0161u pod termin gange. Ganga je tako postala uvrije\u017eeni termin za sveukupno tradicijsko pjevanje Dalmatinskog zale\u0111a, a \u010desto i cjelokupnog dinarskog podru\u010dja. Broj ganga\u0161a se u posljednje vrijeme smanjuje radi manjeg broja prilika za izvedbu. Najuporniji izvo\u0111a\u010di se, osim u gostionama, \u010desto pojavljuju u sklopu nastupa kulturno-umjetni\u010dkih dru\u0161tava, ili u nekim od neformalnih prigoda poput svadbi, derneka i sli\u010dnih narodnih veselja.<\/p>\n Dono\u0161enjem ovog rje\u0161enja, sukladno \u010dlanku 12. stavku 1. Zakona o za\u0161titi i o\u010duvanju kulturnih dobara na predmetno dobro primjenjuju se citirani Zakon, kao i svi drugi propisi koji se odnose na kulturna dobra.<\/p>\n Sukladno \u010dlanku 12. stavku 4. istoga Zakona, to\u010dkom 4. izreke ovog rje\u0161enja, odre\u0111ena je obveza upisa predmetnog dobra u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske \u2013 Listu za\u0161ti\u0107enih kulturnih dobara.<\/p>\n Sukladno \u010dlanku 12. stavku 5. Zakona o za\u0161titi i o\u010duvanju kulturnih dobara, \u017ealba protiv ovog rje\u0161enja ne zadr\u017eava njegovo izvr\u0161enje.<\/p>\n Iz gore navedenih razloga trebalo je rije\u0161iti kao u izreci.<\/p>\n MINISTAR<\/p>\n mr. sc. Bo\u017eo Bi\u0161kupi\u0107 <\/p>\n
Obrazlo\u017eenje<\/strong><\/p>\n![\"gangasi\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2009\/09\/novo_srpanjkolovoz_novo_gangasi.gif\")
Ganga je progla\u0161ena za\u0161ti\u0107enom kulturnom ba\u0161tinom. Naime, Ministarstvo kulture je, temeljem Pravilnika o registru kulturnih dobara Republike Hrvatske, donijelo rje\u0161enje s potpisom ministra mr. sc. Bo\u017ee Bi\u0161kupi\u0107a, kojim je za\u0161ti\u0107ena ganga u imotskom i vrgora\u010dkom kraju. Tako je to narodno pjevanje postalo dijelom hrvatskoga za\u0161ti\u0107enoga kulturnog naslije\u0111a, zahvaljuju\u0107i poznatom radijskom voditelju Tomislavu Matkovi\u0107u <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2034,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"class_list":["post-2035","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2035","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2035"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2035\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2034"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2035"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2035"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2035"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}