Moj pradjed Mate Andrijin \u0160imi\u0107, Ljubu\u0161ak, Hercegovac, Austrijanac, kako su ga u knjige upisali Amerikanci, nije imao sre\u0107e \u017eivjeti u vremenu u kojem bi barem imao iluziju slobode izbora. Nasuprot knji\u017eevno-filmske obitelji Corleone, ameri\u010dki san moga pradjeda trajao je kratko. Taj san se ustvari neo\u010dekivano prometnuo u nastavak tragi\u010dne \u017eivotne europske \u201eno\u0107ne more\u201c. <\/p>\n
Pi\u0161e: Ivan \u0160imi\u0107<\/p>\n
Sve mi se nekad \u010dini da u deportaciji moga pradjeda Mate iz SAD-a, bez dokumentiranih razloga i izgleda samo na temelju voluntaristi\u010dkoga \u201ediskrecijskog prava\u201c nekog slu\u017ebenika u Imigracijskom uredu, ima utu\u017eivih elemenata. <\/p>\n
Premda se vjerojatno, da mu je useljenje po\u010detkom dvadesetog stolje\u0107a bilo dopu\u0161teno, ja kasnije ne bih ni rodio (moj pradjed tada jo\u0161 nije bio o\u017eenjen), u moru bizarnih sudskih postupaka u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama o kojima javljaju mediji i po kojima se snimaju filmovi, moja tu\u017eba nebi bila neobi\u010dna. Kako bi izgledalo \u201estolje\u0107e rata\u201c za moju obitelj ako bi ameri\u010dki sud presudio \u201epovratak u budu\u0107nost\u201c?<\/p>\n
Poticaj da istra\u017eim jednu od sto\u017eernih epizoda obiteljske povijesti, koja je sudbinski odredila ne samo kasniji (kratki) \u017eivotni put moga pradjeda nego su njezine izravne posljedice bitno utjecale i na sve njegove potomke, dobio sam gledaju\u0107i drugi nastavak slavne Coppoline trilogije Kum. Antologijske scene \u201erazvrstavanja\u201c useljenika na Ellis Islandu, oto\u010di\u0107u u njujor\u0161koj luci na kojem je bio jedan od prihvatnih centara za europske useljenike, kao da sam ve\u0107 bio vidio. Na trenutke mi se \u010dinilo da \u0107e se u kadru pojaviti moj pradjed i, ruku pod ruku s Vitom Corleoneom, zakora\u010diti u Novi svijet.<\/p>\n
Mate u “Nevijorku”<\/p>\n
Nasuprot knji\u017eevno-filmske obitelji Corleone, ameri\u010dki san moga pradjeda trajao je kratko. Taj san se ustvari neo\u010dekivano prometnuo u nastavak tragi\u010dne \u017eivotne europske \u201eno\u0107ne more\u201c.\u00a0 Tada dvadesetogodi\u0161njak, Mate je u \u201eNevijork\u201c (tako je to govorio moj djed) stigao skupa s jo\u0161 desetak prijatelja iz na\u0161ega sela i tridesetak drugih Hercegovaca. Doplovili su brodom Ultonia, iz Trsta (Ultoniju su Nijemci tijekom Prvog svjetskog rata torpedirali i potopili u blizini engleske obale), odakle su isplovili 19.11.1907. godine. Nakon to\u010dno mjesec dana, na Ellis Islandu ih je do\u010dekao nemilosrdni (po)prijeki sud useljeni\u010dke birokracije koja nije imala razumjevanja za njihove snove, ni Matine, ni ve\u0107ine njegovih prijatelja.<\/p>\n
Niti jedan od evidentiranih podataka vidljivih na preslici originalnoga manifesta ne daje naslutiti za\u0161to su moj pradjed i dru\u017eina u odgovaraju\u0107oj rubrici dobili pe\u010dat \u201edeported\u201c. Kad mi se u\u010dinilo da bi \u010dinjenica \u0161to nisu imali zahtjevanih (ili po\u017eeljnih) pedeset dolara (moj pradjed je imao 14 dolara kod sebe) mogla biti razlog, me\u0111u podacima ostalih useljenika s istoga broda sam otkrio one kojima je useljenje dopu\u0161teno iako tako\u0111er nisu imali predvi\u0111eni novac. Mo\u017ee li razlog biti to \u0161to je previ\u0161e njih prijavilo istoga \u201ero\u0111aka ili prijatelja\u201c kao svoga \u201edoma\u0107ina\u201c, stanovitog Grgu Ili\u010di\u0107a?<\/p>\n
Lu\u010dki manifest koji sam spomenuo podu\u017ea je \u201elistina\u201c s dvadesetak stupaca koji otkrivaju mno\u0161tvo zanimljivih detalja o fizi\u010dkim obilje\u017ejima potencijalnih useljenika. Valjda najva\u017enija me\u0111u njima, opaska o op\u0107em stanju zdravlja, kod moga pradjeda glasi: \u201ehealthy\u201c \u2013 \u201ezdrav\u201c, \u0161to bi mogao biti \u201ekrunski dokaz\u201c nepravednosti odluke o deportaciji. Tu je i niz drugih pojedinosti koje zbog pradjedove kasnije sudbine niti njegova djeca nisu znala. Visina, te\u017eina, izgled lica, boja o\u010diju i kose \u2026 Sasvim osobno, nikako ne mogu pre\u017ealiti \u0161to dokumente o poku\u0161aju useljenja \u201epraoca\u201c moje obitelji u SAD nisam otkrio prije nego su mi otac i djed umrli.<\/p>\n
Povratak u Hercegovinu<\/p>\n
Bo\u017ee, o \u010demu li su Mate i njegovi jednako za Ameriku nepo\u017eeljni prijatelji razmi\u0161ljali plove\u0107i i putuju\u0107i natrag u Hercegovinu? Jesu li u be\u0161\u0107utnom odbijanju i neo\u010dekivanom prekidu mladena\u010dkoga sna mogli prepoznati znak zle sudbine?\u00a0 Da je Mate, ve\u0107 tu u sjeni Kipa slobode, znao \u0161to \u0107e ga poslije sna\u0107i, bi li bio poduzeo nekakav o\u010dajni\u010dki korak? Jesu li se Ultonijom i vratili iz Amerike? Kako su oni uop\u0107e do\u0161li do Trsta na odlasku, i kako su se iz Trsta vratili ku\u0107i? \u0160to vi\u0161e \u201ezbrajam dane u vrime\u201c vlastitoga \u017eivota, to me vi\u0161e zaokupljaju obiteljski reperi i raskri\u017eja!<\/p>\n
Po povratku u Hercegovinu Mate se \u017eeni (1909.), ve\u0107 1910. dobija prvo dijete, moga djeda Ivana, 1912. ra\u0111a mu se k\u0107er Matija (tetka Matija, kako smo je zvali do njene smrti). Tre\u0107e Matino dijete, Abram, rodilo se 1914. godine, i to nakon \u0161to je Mate ve\u0107 unova\u010den u Austro-Ugarsku vojsku. U odori te vojske moj pradjed pogiba negdje, tako ka\u017ee obiteljska predaja, na ruskom rati\u0161tu, u Galiciji. On se ustvari vodio kao \u201enestao\u201c. Moj drugi djed Ivan, djed s maj\u010dine strane koji je kao vojnik iste regimente tako\u0111er \u201egazio Rusiju\u201c (i koji je, izranjavan, pre\u017eivio), dobro se sje\u0107ao bitke nakon koje Matu vi\u0161e nije vidio.<\/p>\n
Troje siro\u010di\u0107a je ve\u0107 1920. sustigao novi \u0161ok. Njihova majka, moja prabaka Mari\u0107u\u0161a, preudala se u susjedstvo i ostavila ih s djedom i bakom (Andrijom i Bilu\u0161om). Kako godine prolaze i meni se sve te\u017ee otme suza na razli\u010dite tragi\u010dne vijesti i pri\u010de. Ali, pri\u010da koju mi je djed Ivan ispri\u010dao nekoliko puta, i koja se i danas u obitelji \u010desto ponovi, o tome kako su njih troje stariji poslali \u201eu ogradu\u201c dok im \u201esvatovi\u201c ne odvedu majku, uvijek iznova ovla\u017ei moje o\u010di i prodrma cijelo moje bi\u0107e. Oni ustvari i nisu znali zbog \u010dega su u obli\u017enjem \u0161umarku ostavljeni sami s ovcama. Tek kad je nakon sat-dva do\u0161la njihova baka, i rekla im \u201eOdveli su vam mater\u201c, postalo im je jasno da se dogodilo ne\u0161to veliko i stra\u0161no. Sklup\u010deni jedno drugom u naru\u010dju ostali su tu pla\u010du\u0107i sve do mraka.<\/p>\n
Tipi\u010dna hercegova\u010dka sudbina<\/p>\n
Nije ta moja prabaka oti\u0161la daleko, tek nekoliko ku\u0107a dalje, ali se te\u0161ko mo\u017ee re\u0107i da se kasnije pretjerano trudila \u201epopraviti \u0161tetu\u201c. Unato\u010d svemu, zadnje tjedne njenoga \u017eivota moj djed Ivan je provodio gotovo stalno u ku\u0107i svoga polubrata pokazuju\u0107i svu \u017eivotnost onog stiha (\u0161to li je ve\u0107) koji nas podsje\u0107a kako je majka samo jedna.<\/p>\n
Premda \u017eivot nije mazio ni moga djeda, jo\u0161 manje njegovoga brata Abrama \u010diji je unuk Davor poginuo u Domovinskom ratu, kao ilustracija tipi\u010dne hercegova\u010dke sudbina puno bolje mo\u017ee poslu\u017eiti \u017eivotna kalvarija tetke Matije.<\/p>\n
Dakle, rodila se 1912., otac joj je oti\u0161ao u rat iz kojeg se nije vratio kad je imala dvije godine, majka joj se preudala kad je imala osam godina. Nakon odrastanja sa svojim djedom i bakom (i stricom), Matija se udala 1934. godine (ili 1933.) u susjedno selo. U braku s Grgom dobila je \u010detvero djece, k\u0107er i tri sina. Grgu su 1945. iz ku\u0107e odveli i ubili \u010detnici preobu\u010deni u partizane. Trebam li uop\u0107e spomenuti da su ga kao \u201enarodnoga neprijatelja\u201c prokazali Hrvati, skoro susjedi. Troje njene djece, siro\u010di\u0107a, \u017eivotni put je kasnije odveo u Sarajevo. Na po\u010detku zadnjega rata, negdje u ljeto 1992., srpska vojska je na Vracama u Sarajevu odvela i ubila njenog sina Franu i unuka Grgicu. Tetka Matija umire 1995., nakon svih tih tragedija.<\/p>\n
Filmi\u010dnost obiteljske sage koju je Antun Vrdoljak ovjekovje\u010dio u svojoj \u201eDugoj mra\u010dnoj no\u0107i\u201c neosporna je, ali mi se na\u017ealost \u010dini da je \u201eno\u0107\u201c u pri\u010di moje tetke \u010dak i du\u017ea. Ta pri\u010da ne mora postati scenarij nekoga novog filma, ona treba biti opomena svima nama!
\u00a0
Paralale s dana\u0161njim vremenom<\/p>\n
Kakav je bio op\u0107i dru\u0161tveni i politi\u010dki kontekst \u017eivotne drame moga pradjeda, nesu\u0111enoga Amerikanca, i postoje li neke paralele s dana\u0161njim vremenom? Je li moglo biti druk\u010dije, zar je morao i\u0107i \u201ena Rusiju\u201c? Je li on u vojsku oti\u0161ao samo po sili zakona ili i zato \u0161to su to propovijedali onovremeni narodni tribuni i du\u0161ebri\u017enici?<\/p>\n
Koliko vrijedi vjerovati (nekmoli za njih poginuti) u tu\u0111e dr\u017eave i \u201enadidentitete\u201c u kojima mali narodi slu\u017ee kao \u201etopovsko meso\u201c svjedo\u010di i pona\u0161anje austrijskoga veleposlanstva u Sarajevu koje se nije udostojilo (niti negativno) odgovoriti na dva moja upita o mogu\u0107nosti saznavanja potpune istine o okolnostima pogibije moga pradjeda. Uop\u0107e ne sumnjam da je me\u0111u crkvenim i svjetovnim u\u010denim hrvatskim glavama u Sarajevu i Zagrebu i tada bilo onih koji su tvrdili da treba i\u0107i \u201ebraniti\u201c cara Franju Josipa i njegovu dr\u017eavu.<\/p>\n
Uostalom, na kraju Prvog svjetskog rata su nas u jednu novu i jo\u0161 goru \u201emultikulturu\u201c (ona je udarni\u010dki \u0161to proizvela \u0161to potpomogla \u010dak dva rata) uvalile tako\u0111er na\u010ditane i pismene hrvatske glave. O \u201esve\u0107enicima\u201c (i sve\u0107enicima) komunisti\u010dkog jugoslavenstva i dana\u0161njega \u201ebosanstva\u201c u Hrvata (u pravilu se radi o jednim te istim ljudima) i njihovom integralizmu da i ne govorim. Ne znam u kakva sve govna (\u201enije pretjerano re\u0107i\u201c, rekao bi jedan od njih) bi nas oni htjeli jo\u0161 uvaliti (ili u njima zadr\u017eati), ali znam da \u0107u ja radije vjerovati svojoj \u201ezdravoj selja\u010dkoj logici\u201c nego njihovoj zavodljivoj lijevoj u\u010denosti.<\/p>\n
Moj pradjed Mate Andrijin \u0160imi\u0107, Ljubu\u0161ak, Hercegovac, Austrijanac, kako su ga u knjige upisali Amerikanci, nije imao sre\u0107e \u017eivjeti u vremenu u kojem bi barem imao iluziju slobode izbora.<\/p>\n
Pincom.info<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Moj pradjed Mate Andrijin \u0160imi\u0107, Ljubu\u0161ak, Hercegovac, Austrijanac, kako su ga u knjige upisali Amerikanci, nije imao sre\u0107e \u017eivjeti u vremenu u kojem bi barem imao iluziju slobode izbora. Nasuprot knji\u017eevno-filmske obitelji Corleone, ameri\u010dki san moga pradjeda trajao je kratko. Taj san se ustvari neo\u010dekivano prometnuo u nastavak tragi\u010dne \u017eivotne europske \u201eno\u0107ne more\u201c. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-214","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/214","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=214"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/214\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=214"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=214"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=214"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}