{"id":2224,"date":"2009-09-16T20:46:42","date_gmt":"2009-09-16T18:46:42","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2009\/09\/16\/fra-laurentius-de-gliubuschi-alendarovi-sitovi-ili-itovi\/"},"modified":"2009-09-16T20:46:42","modified_gmt":"2009-09-16T18:46:42","slug":"fra-laurentius-de-gliubuschi-alendarovi-sitovi-ili-itovi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/fra-laurentius-de-gliubuschi-alendarovi-sitovi-ili-itovi\/","title":{"rendered":"Fra Laurentius de Gliubuschi: Alendar(ovi\u0107), Sitovi\u0107 ili \u0160itovi\u0107?"},"content":{"rendered":"
\"lovre\"Po\u010detkom idu\u0107eg mjeseca Ljubu\u0161ki \u0107e dobiti spomenik fra Lovri \u0160itovi\u0107u. Tim povodom donosimo vam tekst Vlade Pavi\u010di\u0107a objavljeno u: Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU,2008.<\/div>\n

1. UVOD: \u00abPripogliubglenomu sctioczu…\u00bb<\/strong> <\/p>\n

Kao \u0161to gornjim rije\u010dima fra Lovro uvodi \u010ditatelja u svoju Gramatiku, [1]<\/a> s istim rije\u010dima i ja zapo\u010dinjem rad posve\u0107en njemu, njemu \u0161to svojim javnim nastupom i djelovanjem pronese i prodi\u010di ime svog rodnoga Ljubu\u0161koga, kao nitko ni prije ni poslije njega .[2]<\/span><\/a> Dapa\u010de, svojim je dosljednim potpisivanjem tiskanih djela redovni\u010dkim imenom i mjestom podrijetla[3]<\/span><\/a> doveo do toga da su se dosada\u0161nji pisci o njegovu \u017eivotu i djelu na razli\u010dite na\u010dine dovijali rije\u0161iti zagonetku izvornog mu prezimena, ali je to ostajalo bez zadovoljavaju\u0107eg ishoda.<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Pi\u0161u\u0107i \u017eivotopise pojedinih katoli\u010dkih sve\u0107enika, njihovi auktori bi im, kao glavnu vrlinu, isticali djelo obra\u0107enja i privo\u0111enja katoli\u010dkoj vjeri kojega pravoslavaca (raskolnika), a jo\u0161 vi\u0161e muslimana. Kada bi, me\u0111utim, koji od tih preobra\u0107enika i sam postao katoli\u010dki sve\u0107enik i jo\u0161 k tome toliko \u00abinsigni\u00bb<\/em>,[4]<\/span><\/a> kao fra Lovre Ljubu\u0161ak, onda je posve razumljivo da takav plijeni pozornost kako suvremenika, tako i kasnijih nasljedovatelja i istra\u017eiva\u010da. Upravo ta \u010dinjenica neofitstva i iz toga izvo\u0111eni zaklju\u010dak da je ne spominjanjem izvornog prezimena htio \u00abprebrisati\u00bb svoje muslimansko podrijetlo, dovodila je do razli\u010ditih pretpostavki, pa i naga\u0111anja o istome.<\/p>\n

<\/div>\n

Radom u arhivima hrvatskoga primorja (franjeva\u010dkim i dr\u017eavnim) nai\u0161ao sam na podatke za koje smatram da mogu valjano odgovoriti na istra\u017eiva\u010dko pitanje, tako neuvijeno izneseno ve\u0107 u samom naslovu ove radnje: Je li, dakle, \u00abpripoljubljeni \u0161tio\u010de\u00bb<\/em>, fra Lovri Ljubu\u0161aku izvorno prezime bilo Alendar(ovi\u0107), Sitovi\u0107 ili, pak, \u0160itovi\u0107, kako su predmnijevali njegovi dosada\u0161nji \u017eivotopisci?!<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

2. KRATKI RISAJ FRA LOVRINA \u017dIVOTA<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Morejski rat: U\u0161ao kao Hasan, izi\u0161ao kao Stipan<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

F<\/strong>ratar Lovro je ro\u0111en kao Hasan u muslimanskoj obitelji, pa je razumljivo da je nepostojanjem nadnevka mu kr\u0161tenja u toj dobi, nemogu\u0107e utvrditi i to\u010dan nadnevak ro\u0111enja, ali se ipak poznavanjem to\u010dnog nadnevka njegova kr\u0161tenja u kasnijoj dobi,[5]<\/span><\/a> te nadnevka njegove smrti[6]<\/span><\/a> i pri tim doga\u0111ajima bilje\u017eenja godina starosti mo\u017ee analogijom utvrditi da je isti ro\u0111en 1682, u samo praskozorje Morejskoga rata.<\/p>\n

<\/div>\n

Iako su se jo\u0161 vidale rane prethodnoga, Kandijskoga rata, koji je donio nebrojene nevolje, u\u017ease[7]<\/span><\/a> i razo\u010darenja,[8]<\/span><\/a> zvuk trublje osmanlijskoga poraza pod Be\u010dom ponovno je digao na noge kr\u0161\u0107anski puk ne samo s podru\u010dja dodira Osmanlija i kr\u0161\u0107anskih sila, ve\u0107 i one dublje iz unutra\u0161njosti. Iako taj novi rat (Be\u010dki ili Morejski) nije po svojoj okrutnosti bio ravan Kandijskome, ipak je s njim imao ne\u0161to zajedni\u010dko – \u010detovanje, odnosno zalijetanje na prostor pod nadzorom protivnika, s plja\u010dkom i robljenjem, kao neizostavnom sastavnicom i, \u0161tovi\u0161e, kao glavnom gospodarskom osnovicom sveukupnog \u017eivota. Upravo je jedno od takvih bezbrojnih zalijetanja s oslobo\u0111enog podru\u010dja na ono pod Osmanlijama[9]<\/span><\/a> bilo sudbonosno za maloga Hasana, jer je takvom prigodom haramba\u0161a \u0160imun Talaji\u0107 zvani Delija[10]<\/span><\/a> zarobio njegova oca. Je li se to dogodilo 1690.[11]<\/span><\/a> ili 1694.[12]<\/span><\/a> nije posve jasno, samo je izvjesno da je otac ostavio mladoga Hasana kao taoca (zalog)[13]<\/span><\/a> dok za sebe ne skupi otkupninu, i to ga je ostavio dovoljno dugo da se u njemu u\u017ee\u017ee iskra kr\u0161\u0107anske vjere, koja nikada vi\u0161e ne\u0107e zgasnuti. Kada je Hasanov otac izvr\u0161io obveze vezane za svoj otkup i kada je doveo sina ku\u0107i, za njega je tek tada po\u010deo nemir, koji je on nakon ne duga vremena razrije\u0161io bijegom od ku\u0107e natrag haramba\u0161i Deliji.[14]<\/span><\/a> Da bi izbjegao mogu\u0107e neugodnosti Delija je Hasana odveo u zaostro\u0161ki samostan, gdje ga je istinama kr\u0161\u0107anske vjere pou\u010dio i nakon toga krstio fra Ilija Mami\u0107, na, kako rekoh, Kalandoru, 2. 2. 1699. u 17. godini i nadjenuo mu ime Stipan.[15]<\/span><\/a> Tako je mali Hasan, ro\u0111en kao musliman u praskozorje Morejskoga rata, u suton istoga postao kr\u0161\u0107anin Stipan.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Daljnji rast u vjeri – Stipan postaje fra Lovro<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong>Najo\u010ditiji dokaz da prijelaz maloga Hasana s islama na kr\u0161\u0107anstvo nije bio nepromi\u0161ljeni hir nezrela i lakomislena mladi\u0107a i da je doista do\u017eivio temeljitu duhovnu preobrazbu jest \u010dinjenica da nakon kr\u0161tenja i boravka me\u0111u fratrima odlu\u010duje odabrati sve\u0107eni\u010dki i redovni\u010dki poziv. Budu\u0107i da je prije stupanja u franjeva\u010dki red potrebno pro\u0107i \u00abgodinu ku\u0161nje\u00bb i nutarnjega preispitivanja, to je i Stipan poslan u novicijat u Na\u0161ice[16]<\/span><\/a> gdje je 10. travnja 1701. obukao franjeva\u010dki habit i, kao \u010din potpunog odricanja od navezanosti na stvari i pojavnosti ovoga svijeta i posve\u0107enja Bogu, odabrao redovni\u010dko ime fra Lovro. [17]<\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

Kod fra Lovrinih \u017eivotopisaca nije dvojbu izazivalo samo njegovo prezime, ve\u0107 i mjesto njegova daljnjega mudroslovnog i bogoslovnog \u0161kolovanja. Ipak, op\u0107e je suglasje da se to dogodilo u Italiji i da je okon\u010dano najkasnije do 1708,[18]<\/span><\/a> jer je te godine na redodr\u017eavni\u010dkom saboru u Na\u0161icama imenovan profesorom mudroslovlja u Makarskoj, a uz to mu je pridodana i slu\u017eba odgojitelja i profesora sjemeni\u0161taraca.[19]<\/span><\/a> Ukinu\u0107em tog studija u Makarskoj 1715, premje\u0161ten je u \u0160ibenik za profesora bogoslovlja, a zbog velikog ugleda pozvao ga je 1718. nadbiskup Cupilli za profesora bogoslovlja u Nadbiskupsko sjemeni\u0161te u Splitu, da bi se opet, nakon ponovne uspostave mudroslovnog u\u010dili\u0161ta, vratio 1724. za profesora u Makarsku.<\/p>\n

<\/div>\n

Za vrijeme obavljanja tih profesorskih du\u017enosti buknuo je jo\u0161 jedan rat u kojem je fra Lovre gorljivo i djelatno iskazao istinsko pregnu\u0107e za Krista izla\u017eu\u0107i svoj \u017eivot smrtnoj opasnosti pri ispovijedi i dijeljenju posljednje popudbine ranjenima i onima na samrti, te pokapaju\u0107i poginule, posebice pri obrani Sinja i osloba\u0111anju Imotskoga.[20]<\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

Uloga ispitatelja natjecatelj\u00e2 za profesuru iz mudroslovlja (1723.) i ispitatelja bogoslov\u00e2 pred sve\u0107eni\u010dko re\u0111enje (1726.), te upravitelja franjeva\u010dkog gostinjca na Dobrome u Splitu (1727.), kao posljednje slu\u017ebe pred konac \u017eivota, svjedo\u010danstvo je iznimna ugleda koji je fra Lovro u\u017eivao me\u0111u subra\u0107om.[21]<\/span><\/a> Doda li se k tome spisateljska djelatnost[22]<\/span><\/a> i propovjedni\u010dko nadahnu\u0107e[23]<\/span><\/a> koje je posjedovao i znao prenijeti na svoje slu\u0161atelje, bit \u0107e dovoljno za oris glavnih naglasaka iz fra Lovrina \u017eivota, okon\u010danoga u \u0160ibeniku, rekosmo ve\u0107, \u00abna svarsi febrara 1729. …\u00bb<\/em> gdje je oti\u0161ao \u00ab…pridikati korizmu…\u00bb<\/em>.[24]<\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

FRA LOVRINO PREZIME – DOSADA\u0160NJA MI\u0160LJENJA<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong>Fra Lovre je svoja tiskana djela, kako ve\u0107 naglasih, dosljedno potpisivao redovni\u010dkim imenom i mjestom podrijetla, a i ono par nedavno prona\u0111enih vlastoru\u010dnih potpisa bilo je napisano po istome obrascu – uz redovni\u010dko ime navo\u0111enje i mjesta podrijetla. Dakle, svi spomeni njegovih \u00abprezimena\u00bb u izvorima na latinskom jeziku i u naslovnicama njegovih djela na istome jeziku su obliku: a Gliubuschi<\/em> ili de Gliubuschi<\/em>; na talijanskom jeziku u obliku da Gliubuski<\/em>, a naslovnici djela na hrvatskom jeziku u obliku iz Gliubusckoga<\/em>. [25]<\/span><\/a> Auktori, pak, koji su pisali o fra Lovri, kao naj\u010de\u0161\u0107e oblike njegova \u00abprezimena\u00bb rabili su oblike Ljubu\u0161ki (de Gliubuschi, de Gliubusci, iz Ljubu\u0161kog, Lubu\u0161ko itd.),[26]<\/span><\/a> Sitovi\u0107, \u0160itovi\u0107 i u posljednje vrijeme – Alendar(ovi\u0107). U daljnje razglabanje o uistinu izvornom mu prezimenu, krenimo od ovoga posljednjega.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

Alendar<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong>Od svih prezimena koja se pri\u0161ivaju fra Lovri kao izvorno, Alendar(ovi\u0107)[27]<\/span><\/a> je svakako najrje\u0111a i najkasnija pretpostavka. Koliko mi je poznato prvi je takvo mi\u0161ljenje iznio jedan od najboljih poznavatelja \u017eivota i djela fra Lovrina Pavao Knezovi\u0107,[28]<\/span><\/a> a svojski ga je prihvatio kao gotovu stvar fra Andrija Niki\u0107.[29]<\/span><\/a> Iako je Knezovi\u0107 ve\u0107 prije bio posvetio poseban rad upravo pitanju fra Lovrina prezimena,[30]<\/span><\/a> ipak u njemu nije iznio tezu o prezimenu Alendar kao izvornom, ve\u0107 je to u\u010dinio \u010detiri godine poslije u spomenutom radu. Osnovni argument za takvu tvrdnju mu je, \u010dini se, podatak da je fra Lovro 1718. pokrstio Ahmeta Alendarovi\u0107a iz Ljubu\u0161koga nadjenuv\u0161i mu ime Mate. [31]<\/span><\/a> Ve\u0107 sam rekao da je jedna od najve\u0107ih zasluga i vrlina koje se isti\u010du u \u017eivotopisima katoli\u010dkih sve\u0107enika preobra\u0107enje nekatolika na katoli\u010danstvo, pa se tako fra Lovri isti\u010de ovaj \u010din preobra\u0107anja. Zanimljivo je da mu na istome mjestu nije u zaslugu pripisano preobra\u0107enje na katoli\u010danstvo nevjeste (bratove udovice) i njene k\u0107erke, odnosno njegove ne\u0107akinje, koja je poslije postala redovnica, a \u0161to se mo\u017eda dogodilo istodobno kad i Ahmetovo pokr\u0161tenje.[32]<\/span><\/a> \u0160to se dalje dogodilo s preobra\u0107enikom Matom, odnosno Petrom ne znam, samo znam da mu ni pod tim, niti pod bilo kojim drugim imenom i prezimenom vi\u0161e nigdje ne nalazim spomena.<\/p>\n

<\/div>\n

Na temelju iznesenoga dalo bi se zaklju\u010diti samo toliko da je jo\u0161 prije tri stolje\u0107a u Ljubu\u0161kom postojao muslimanski rod Alendarovi\u0107a, kao \u0161to uostalom postoji i danas, samo sa skra\u0107enim oblikom imena – Alendar, te da im je jedan pripadnik pred nepuna tri stolje\u0107a promijenio vjeru. Budu\u0107i da se nigdje ne navodi da su fra Lovro i Ahmet bili u nekome srodstvu i da znamo da su fra Lovrini brat i otac ve\u0107 tada bili me\u0111u mrtvima, to smatramo da \u010dinjenica pokr\u0161tavanja jednoga muslimana podrijetlom iz njegova rodnoga mjesta nije dovoljno \u010dvrst argument za tvrdnju o istovjetnosti prezimena krstitelja i pokr\u0161tenoga.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Sitovi\u0107<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong>Ovaj oblik fra Lovrina prezimena ponajvi\u0161e rabe auktori iz Bosne i Hercegovine,[33]<\/span><\/a> jo\u0161 od Ivana Frane Juki\u0107a 1851,[34]<\/span><\/a> preko Herte Kune[35]<\/span><\/a> i Arhan\u0111ela Nui\u0107a,[36]<\/span><\/a> pa do recentnijih Lovrenovi\u0107a[37]<\/span><\/a> i Veselka Koromana 1996,[38]<\/span><\/a> uz gdjekoju iznimku, primjerice: Naze\u010di\u0107,[39]<\/span><\/a> Alilovi\u0107,[40]<\/span><\/a> Hasandedi\u0107.[41]<\/span><\/a> Postavlja se pitanje od kuda oblik Sitovi\u0107, pa da pojedini pisci o fra Lovri uporno ustrajavaju na njemu sve do najnovijih vremena. \u010cini mi se da se taj oblik \u00abuvukao\u00bb u literaturu, rekao bih, svojevrsnom zavedeno\u0161\u0107u, za koju \u00abkrivnja\u00bb pada na fra Luku Vladmirovi\u0107a, kao auktora najstarijih,[42]<\/span><\/a> sa\u010duvanih fra Lovrinih \u017eivotopisa, a na koje se, najvjerojatnije, pobornici ovoga oblika oslanjaju. Naime, fra Luka u svom prvom fra Lovrinu \u017eivotopisu na latinskom jeziku njegovo ime pi\u0161e kao Asan Sitovich de Gliubuski<\/em> i P. Laurentius Sitovich de Gliubuski.<\/em>[43]<\/span><\/a> Da se ovi zapisi ne mogu \u010ditati kao Sitovi\u0107, nego kao \u0160itovi\u0107 uvjerljivo dokazuje P. Knezovi\u0107 obrazla\u017eu\u0107i to \u010dinjenicom da se grafem s-<\/strong> na po\u010detku rije\u010di ispred vokala, prema venetskoj normi, koja je naj\u010de\u0161\u0107e rabljena u Dalmaciji, ostvaruje kao fonem \u0161-<\/strong>.[44]<\/span><\/a> U drugom \u017eivotopisu, ovaj put na hrvatskom iz 1775, isti pi\u0161e: \u00abF. Lovre Sitovich od Gliubusckoga…naiposli (!) umri u Sibeniku.\u00bb<\/em>[45]<\/span><\/a> I u ovom slu\u010daju Knezovi\u0107 s lako\u0107om dokazuje da je ispravno \u010ditanje \u0160itovi\u0107, \u0161to je vidljivo i iz samog na\u010dina pisanja grada u kojem je fra Lovro umro: Sibenik = \u0160ibenik.[46]<\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

Budu\u0107i da je Knezovi\u0107 uvjerljivo dokazao da ni u prvom, niti u drugom slu\u010daju ispravno \u010ditanje ne mo\u017ee biti Sitovi\u0107, ve\u0107 \u0160itovi\u0107, to je jasno da ovaj oblik njegova prezimena ne samo da ne mo\u017ee biti izvorni, nego ni uop\u0107e u govoru rabljeni.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

\u0160itovi\u0107<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong>Najve\u0107i broj pisaca o fra Lovri ipak je rabio ovaj oblik njegova prezimena, iako nisu bili na \u010distu o tome je li mu ono i izvorno. Prvi je njegovo prezime u ovome obliku donio, rekli smo ve\u0107, subrat mu i suvremenik fra Nikola Gojak (1680.-1773.), i to bilje\u017ee\u0107i njegovu smrt u svojoj kronici. Budu\u0107i da je to donio bosani\u010dnim pismom, gdje se jasno razlikuje pisanje slova [s] i [\u0161], to nema nikakve dvojbe o tome je li oblik Sitovi\u0107 ili \u0160itovi\u0107.<\/p>\n

<\/div>\n

Pa ako je fra Lukina nestalna grafija fonema [\u0161] mogla zavesti kasnije pisce u bludnju o ispravnosti oblika Sitovi\u0107\/\u0160itovi\u0107, to kod pisca latinske gramatike s konca 18. st. fra Josipa Jurina te dvojbe nema: On glas [\u0161] uvijek pi\u0161e slovima \/sc\/! Tako na nekoliko mjesta spominje i fra Lovru: Otacz Lovro Gliubuscanin;, Scitovic;, P. Laurentius Scitovichius <\/em>itd.[47]<\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

Pojavom Zlatovi\u0107eva teksta o fra Lovri u Franovcima<\/em> 1888. u kojem donosi niz novih podataka o fra Lovri i najcjelovitijeg fra Lovrina \u017eivotopisa iz pera A. Crnice 1939, te Knezovi\u0107eva iz 1996. \u010dinilo se da su razrije\u0161ene sve dvojbe oko ispravnosti oblika Sitovi\u0107\/\u0160itovi\u0107. Kada se, k tome, 2000. pojavio novi Knezovi\u0107ev rad o fra Lovri, \u010dinilo se da su daljnje rasprave oko dvojbe Sitovi\u0107\/\u0160itovi\u0107 bespredmetne, jer ni jedan oblik ne bi bio njegovo izvorno prezime, budu\u0107i da bi to bilo prezime Alendar(ovi\u0107). No, je li tome tako?!<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

IPAK \u0160ITOVI\u0106<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

\u00ab…i njegove zakonite \u017eene Dujmu\u0161e \u0160itovi\u0107.\u00bb<\/em><\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

Pi\u0161u\u0107i prije tridesetak godina o fra Lovri i Jak\u0161a se Ravli\u0107 susreo s dvojbama o njegovu prezimenu, pa je za valjano razrje\u0161enje istih zaklju\u010dio da \u00abtreba pregledati arhiv samostan\u00e2 gdje je \u017eivio i radio.\u00bb<\/em>[48]<\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

Ne znaju\u0107i tada ni za dvojbe oko fra Lovrina prezimena, niti za Ravli\u0107ev naputak o pravcu njegova rje\u0161avanja, ja sam prije desetak godina radom na mati\u010dnim knjigama u zaostro\u0161kom arhivu nai\u0161ao na upis prezimena \u0160itovi\u0107: \u00abAdi 16. aprile 1699. – Karsti ja fra Stipan Tvartkovi\u0107 parok od Vargorca Tadiju sina Dujma Dodiga i njiegove (!) zakonite \u017eene Dujmu\u0161e \u0160itovi\u0107. Bi kum Rado Mileti\u0107.\u00bb<\/em>[49]<\/span><\/a> Ovaj mi podatak tada nije bio zanimljiv zbog prezimena \u0160itovi\u0107, ve\u0107 zbog prou\u010davanja ljubu\u0161ke antroponimije, te zbog \u010dinjenice da se u njemu spominje \u010duveni serdar Rade Mileti\u0107. Iz upisa je vidljivo da nije spomenuto maj\u010dino, odnosno suprugino, ime, ve\u0107 je po mu\u017eu Dujmu prozvana Dujmu\u0161a, ali joj je, \u0161to je najzna\u010dajnije, upisano prezime \u0160itovi\u0107, i to najvjerojatnije djevoja\u010dko. Daljnjom ra\u0161\u010dlambom iste matice utvrdili smo da je Dujmu\u0161i pravo ime bilo Kata.[50]<\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

Dakle, u vrijeme Hasanove preobrazbe u Stipana, odnosno fra Lovru, u Vrgorcu[51]<\/span><\/a> se pojavljuje Kata \u0160itovi\u0107, koja u kr\u0161\u0107anskom braku s mu\u017eem Dujmom krsti sina Tadiju i biva kuma na kr\u0161tenju djetetu iz, tako\u0111er vrgorskoga, roda \u017divkovi\u0107a.[52]<\/span><\/a> Kako protuma\u010diti tu \u010dinjenicu? Je li Kata bila muslimanka, mo\u017eda u srodstvu s malim Hasanom, koja je u vrijeme burnih ratnih zbivanja i potiskivanja Osmanlija prema istoku pre\u0161la na katoli\u010danstvo i s Dujmom Dodigom zasnovala kr\u0161\u0107anski brak? Ostavljaju\u0107i to pitanje otvorenim, naglasimo da je za na\u0161u raspravu bitno postojanje prezimena \u0160itovi\u0107 koncem 17. stolje\u0107a, upravo na vrgorsko-ljubu\u0161kom pograni\u010dju.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

\u00abJa fra Lovro \u0160itovi\u0107 iz Ljubu\u0161kog…\u00bb<\/strong><\/em> – prvi vlastoru\u010dni fra Lovrin upis prezimena<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong>Iako je P. Knezovi\u0107 bio donekle skepti\u010dan prema Ravli\u0107evu pozivu da se pretragom po arhivima samostan\u00e2 gdje je fra Lovro \u017eivio i radio poku\u0161a prona\u0107i rje\u0161enje bar njegova pravog, izvornog prezimena,[53]<\/span><\/a> ja sam se ipak odlu\u010dio krenuti u arhiv makarskog samostana i pregledati tamo\u0161nje matice, ne bih li ipak prona\u0161ao koji njegov upis u njima. Usmjeriv\u0161i svoju pozornost posebice na razdoblje u kojem je on boravio u tamo\u0161njem samostanu, ubrzo sam nai\u0161ao na upis kr\u0161tenja \u0161to ga je on obavio, ali i ovaj put potpisan kao fra Lovre Ljubu\u0161anin: \u00abDie 27. octobris 1714. – Ja fra Lovro Ljubu\u0161anin karstih \u0160imuna sina Mattija Glavinovi\u0107a iz Koti\u0161ine i njegove \u017eene zakonite Cvite. Kum bi Pavao \u010covi\u0107.\u00bb<\/em>[54]<\/span><\/a> Dakle, u pauzi izme\u0111u svojih glavnih zadu\u017eenja, profesure i odgoja sjemeni\u0161taraca, fra Lovro je uspio obaviti i jedno kr\u0161tenje, potpisuju\u0107i se kao Ljubu\u0161anin.<\/p>\n

<\/div>\n

Lagano sumnjaju\u0107i da \u0107u uspjeti prona\u0107i koji upis s pravim prezimenom, ukoliko uop\u0107e vi\u0161e i prona\u0111em koji, nemalo sam se iznenadio kada sam samo nekoliko upisa dalje, na sljede\u0107oj stranici, nai\u0161ao na ono \u0161to je svim njegovim \u017eivotopiscima nedostajalo – vlastoru\u010dni upis fra Lovrina prezimena: \u00abAdi 2. di 9bra 1714. – Karsti ja fra Lovro \u0160itovi\u0107 <\/strong>u carkvi s. Antuna u Koti\u0161ini Ivanicu k\u0107er Stipana Ivan\u010devi\u0107a i njegove zakonite \u017eene Dru\u017ee. Kuma bi Anna Sarzi\u0107a iz Koti\u0161ine.\u00bb<\/em>[55]<\/span><\/a> Budu\u0107i da je upis bosani\u010dni (osim nadnevka), to nema nikakve dvojbe o kojem se obliku prezimena, \u0161to ga fra Lovro upisa vlastoru\u010dno, radi – \u0160itovi\u0107!<\/p>\n

<\/div>\n

Iako sam maticu pregledao u cijelosti, nisam vi\u0161e prona\u0161ao ni jednoga njegova upisa, ali su nam i ova dva dragocjena, napose ovaj drugi, jer imamo dokaz o tome kako je sam fra Lovro vlastoru\u010dno upisivao svoje prezime.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Mehemet Scitovich<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong>Iako su Mle\u010dani na jadranskom dijelu boji\u0161nice u Morejskom ratu ostvarili zna\u010dajna prostorna zauze\u0107a, ipak su se nakon Karlova\u010dkoga mira i tada povu\u010dene grani\u010dne crte (linea Grimani<\/em>), morali povu\u0107i sa zna\u010dajnog dijela istoga. Do sada se znalo da je uplivom Dubrova\u010dke republike Serenissima morala napustiti prostore koji su joj osiguravali zemnu susljednost od Neretve do Boke, ali se nije znalo da je Osmanlijama natrag prepustila i zna\u010dajan dio ozemlja izme\u0111u Vrgorca i Neretve, a na prostoru Ljubu\u0161kog s desne strane Trebi\u017eata. Uvrije\u017eilo se bilo mi\u0161ljenje da je granica tada povu\u010dena, a koja i danas ide istim pravcem dijele\u0107i RH i BiH, bila u skladu s na\u010delom uti possidetis<\/em>,[56]<\/span><\/a> tj. da je Mle\u010danima ostao prostor koji su u ratu zauzeli. Me\u0111utim, uvidom u spise op\u0107ih providura prona\u0161ao sam mno\u0161tvo investitura koje se odnose na posjede smje\u0161tene u selima s desne strane rijeke Trebi\u017eata, od Klobuka do Zviri\u0107a,[57]<\/span><\/a> nekoliko kilometara sjevernije od sada\u0161nje granice, koja se \u00abizdigla\u00bb na sjeverne obronke lanca brda koji s juga opasuju ljubu\u0161ku kotlinu.[58]<\/span><\/a> Dakle, Mle\u010dani su bili zauzeli zna\u010dajan dio prostora koji je ostao u dana\u0161njoj Hercegovini, odnosno op\u0107ini Ljubu\u0161ki.<\/p>\n

<\/div>\n

Me\u0111u tim investiturama, posebnu pozornost mi je privukla ona izdana u \u010citluku 28. lipnja 1694, kojom se dodjeljuju posjedi Marinu Or\u0161uli\u0107u[59]<\/span><\/a> na vi\u0161e mjesta. Uz one u Novim Selima, Borovcima i Desnama, tu je i \u00ab…Item campi sei in Jeserze sotto Vargoraz furono di Mehemet(!) Scitovich<\/strong>…\u00bb<\/em>. Da se radi o Mehmedu s prezimenom \u0160itovi\u0107, nema nikakve dvojbe, samo je pitanje je li on Hasanov (fra Lovrin) otac \u0161to ga je zarobio haramba\u0161a Talaji\u0107 u borbama vo\u0111enim ba\u0161 na prostoru gdje bi se moglo nalaziti spomenuto Jezerce? A o kojem se, pak, Jezercu radi malo je te\u017ee dati izri\u010dit odgovor. Je li u pitanju Vrgorsko Jezero, za koje bi se moglo re\u0107i da je ispod Vrgorca (samo je onda upitno za\u0161to se rabi umanjenica Jezerce); Jezerac koji i nije ba\u0161 ispod Vrgorca ili neko jezerce u polju Rastok koje je postojalo do melioracije u 19. st.?![60]<\/span><\/a> Od to\u010dnoga smje\u0161taja spomenutoga Jesersza<\/em>, va\u017eniji nam je spomen osobe s prezimenom \u0160itovi\u0107, i to muslimana, \u0161to govori u prilog mi\u0161ljenju da je uistinu postojalo to prezime, neovisno o imenu i nadimku haramba\u0161e \u0160imuna Talaji\u0107a. Dakle, iako nemamo \u010dvrst dokaz da je spomenuti Mehmed bio u rodu s mladi\u0107em Hasanom (fra Lovrom), pogotovo ne da mu je bio otac, ipak mi se \u010dini razlo\u017enim pretpostaviti da je u 17. st. na vrgorsko-ljubu\u0161kom podru\u010dju postojao rod toga imena iz kojega je potekao i na\u0161 fra Lovro i da je to zapravo njegovo izvorno prezime.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Etimologija prezimena \u0160itovi\u0107<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

U raspravi o ispravnosti oblika Sitovi\u0107\/\u0160itovi\u0107 P. Knezovi\u0107 je iznio i mi\u0161ljenje o motivaciji nastanka prezimena \u0160itovi\u0107. Potaknut \u010dinjenicom da je Hasanova oca zarobio \u0160imun Talaji\u0107 zvani Delija i da je kod njega Hasan provodio tala\u010dke dane, Knezovi\u0107 je pretpostavio da su haramba\u0161u zvali \u0160ito budu\u0107i da se u zapadnoj Hercegovini i Vrgorcu rabi ta umanjenica imena \u0160imun. Posvojni pridjev od toga imena, prema Knezovi\u0107u, bio bi \u0160itov, pa odatle patronimik \u0160itovi\u0107, kojeg je fra Lovro uzeo iz zahvalnosti prema svome dobro\u010dinitelju, a i da zabaci trag poslije bijega od ku\u0107e.[61]<\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n

To\u010dno je da se u spomenutim predjelima rabi upravo ta izvedenica od imena \u0160imun – \u0160ito, ali ne bi stajalo da je posvojni pridjev od izvedenice \u0160ito\u2192\u0160itov, pogotovo ne da je to uobi\u010dajeno, ve\u0107 mi se \u010dini da se taj oblik uop\u0107e ne rabi, odnosno bar se ne rabi danas. Danas je na tome podru\u010dju gotovo isklju\u010divo u upotrebi posvojni oblik – \u0160itin,[62]<\/span><\/a> a najvjerojatnije je tako bilo i pred tri stolje\u0107a.[63]<\/span><\/a> Nadalje, upitnim mi se \u010dini da je kod haramba\u0161e \u0160imuna postojao nadimak \u0160ito, kada se izrijekom navodi \u0160imun Talaji\u0107 zvani Delija<\/em>, \u0161to \u0107e re\u0107i da je haramba\u0161a ve\u0107 imao drugi nadimak, koji je upe\u010datljivo svjedo\u010dio o zna\u010daju njegova nositelja.[64]<\/span><\/a> Pa ako je i postojao nadimak \u0160ito, on je jama\u010dno bio u drugom planu, a prevladavaju\u0107i je bio nadimak Delija.<\/p>\n

<\/div>\n

\u010cini mi se da je u etimologiji ovoga prezimena iliti \u00abpri imena\u00bb<\/em>[65]<\/span><\/a> na pravom tragu Ragu\u017e, koji mu osnovu izvodi iz osobnog muslimanskog imena \u0160it, a koje, najvjerojatnije, stoji u svezi s hebrejskim Set.[66]<\/span><\/a> Potvrdu muslimanskog imena \u0160it nalazi u Podgorici i G.Vakufu, gdje se u ovome potonjem mjestu kaligrafijom u 19. st. bavio neki \u0160it-efendija, koji se kasnije prozvao \u0160itefendi\u0107. Ne nalaze\u0107i ime \u0160it i prezime \u0160itovi\u0107 u rje\u010dnicima, niti propitkivanjem na terenu u Hercegovini, Ragu\u017e se pita ima li ga u Bosni?! Pregledom tel. imenika podru\u010dja koja \u00abpokriva\u00bb sarajevski telefonski poslu\u017eitelj utvrdili smo da s osnovom \u0160it postoje samo prezimena \u0160ito, \u0160itarac i \u0160itum, s tim \u0161to su kod prva dva nositelji s muslimanskim imenima, a kod tre\u0107eg s kr\u0161\u0107anskim.[67]<\/span><\/a> Vidimo, dakle, da i kod suvremenog muslimanskog stanovni\u0161tva BiH, postoji prezime s osnovom \u0160it, doti\u010dno \u0160ito, i te\u0161ko da je nastanak istog motivirala izvedenica od imena \u0160imun.<\/p>\n

<\/div>\n

Stoga mi se, zbog svih razloga gore navedenih, vjerojatnijom \u010dini etimologija koja motivaciju nastanka prezimena \u0160itovi\u0107 vidi u biblijskom imenu \u0160it (Set),[68]<\/span><\/a> nego u izvedenici od imena \u0160imun\u2192\u0160ito\u2192\u0160itov\u2192\u0160itovi\u0107.<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/div>\n

Mogu\u0107i tragovi u ljubu\u0161koj toponimiji <\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong>Budu\u0107i da u suvremenoj ljubu\u0161koj antroponimiji nema traga ovome prezimenu, u\u010dinilo mi se razlo\u017enim promotriti toponimiju iste ne bih li prona\u0161ao kakav trag rodu \u0160itovi\u0107a. Pregledom zemlji\u0161nih knjiga, odnosno naziva zemlji\u0161nih \u010destica sa\u010dinjenih prema austrijskoj izmjeri 1887. i prema novom zemlji\u0161nom izratku sastavljenom nakon snimanju iz zrakoplova 1974, te pregledom specijalnih zemljovida, uo\u010dio sam nekoliko toponima koji bi se mogli dovesti u svezu s rodom \u0160itovi\u0107 ili im je bar imenu motivacijska osnova ista, odnosno sli\u010dna.<\/p>\n

<\/div>\n

Brdo na kojem je smje\u0161ten stari dio grada Ljubu\u0161kog zove se Butorovica, a najvi\u0161a kota na njoj zove se Sitomir, odnosno \u0160itomir.[69]<\/span><\/a> Nadalje, u staroj zemlji\u0161noj izmjeri prona\u0161ao sam u naselju Ljubu\u0161ki zemlji\u0161nu \u010desticu pod nazivom Pod Sitomir,[70]<\/span><\/a> razvrstanu kao pa\u0161njak, a u novoj, pak, iz 1974. u k.o. Ljubu\u0161ki prona\u0161ao sam \u010desticu s nazivom Sitomir, razvrstanu kao vo\u0107njak i \u0161uma. U ovoj potonjoj izmjeri, u k.o. Lisice, uz samu rijeku Trebi\u017eat 0,5 km uzvodno od mosta koji povezuje Teskeru i Humac, postoji ove\u0107i broj njiva pod nazivom \u0160itovine. \u010cuvali li i jedan od ovih naziva uspomenu na stari rod \u0160itovi\u0107a, koji je nekada prebivao na tome prostoru?<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

ZAKLJU\u010cNO RAZMATRANJE<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong>Pojava fra Lovre \u0160itovi\u0107a na kulturno-povijesnoj i vjerskoj sceni, zbog svoje veli\u010dine i zna\u010daja od samih je po\u010detaka izazivala zamjetljivo zanimanje i znati\u017eelju, a dodatnu joj je \u00abpikantnost\u00bb unosilo fra Lovrino egzoti\u010dno podrijetlo i \u017eivotni put, odnosno preobrazba od muslimana do znamenitoga katoli\u010dkoga sve\u0107enika i redovnika.<\/p>\n

<\/div>\n

Njegovo dosljedno potpisivanje na tiskanim djelima redovni\u010dkim imenom i mjestom podrijetla, poja\u010dano pretpostavkom da je neisticanjem izvornoga prezimena htio prebrisati, odnosno zatajiti, dio svoje muslimanske pro\u0161losti, dovelo je do razli\u010ditih naga\u0111anja o tom istom izvornom prezimenu.<\/p>\n

<\/div>\n

Od trenutka bilje\u017eenja njegove smrti, kada je istaknuto da mu je pri ime<\/em> bilo \u0160itovi\u0107, do bilje\u017eenja u prvim, Vladmirovi\u0107evim, \u017eivotopisima na latinskom i hrvatskom jeziku pod prezimenom Sitovi\u0107, a \u0161to se, zbog povr\u0161nosti, prihva\u0107alo kao drugi oblik njegova prezimena, u kasnijoj se literaturi pojavilo bilje\u017eenje pod oba prezimena izazivaju\u0107i na taj na\u010din nedoumice o ispravnosti svakoga od njih.<\/p>\n

<\/div>\n

U posljednje se vrijeme pojavilo i mi\u0161ljenje, koje je etimologiju njegova prezimena nalazilo u mu\u0161kom imenu \u0160imun, odnosno njegovoj izvedenici \u0160ito, kako se zvao haramba\u0161a koji je zarobio Hasanova (fra Lovrina) oca i kod kojega je ovaj provodio svoje tala\u010dke dane i upoznao kr\u0161\u0107ansku vjeru i zapadnoeuropsku kulturu, pa je, iz zahvalnosti prema njemu i motivirano njime, fra Lovre i \u00abdobio\u00bb to prezime.<\/p>\n

<\/div>\n

Na koncu, u najnovije se vrijeme pojavilo mi\u0161ljenje da mu ni jedno od ta dva oblika nije bilo izvorno prezime, \u010dime je postalo bespredmetno koji je od tih oblika ispravan i koja bi im bila etimologija, ve\u0107 da je to bilo prezime Alendar(ovi\u0107), a poradi toga \u0161to je fra Lovro za tzv. Maloga rata pokrstio Ahmeta Alendarovi\u0107a.<\/p>\n

<\/div>\n

Prihva\u0107aju\u0107i \u00abnaputak\u00bb o potrebi pretra\u017eivanja arhiv\u00e2 samostan\u00e2 gdje je fra Lovro boravio i uva\u017eavaju\u0107i argumente koji su govorili u prilog obliku \u0160itovi\u0107, naprama Sitovi\u0107, a budu\u0107i da se ve\u0107 bila pojavila sumnja u etimologiju od imena \u0160imun (\u0160ito) i u uvjerljivost argumenta koji je govorio o prezimenu Alendar, kao izvornom, to sam se otputio prema Makarskoj i pomnjivim pretra\u017eivanjem u arhivu tamo\u0161njega samostana prona\u0161ao vlastoru\u010dni upis fra Lovrina prezimena, i to u obliku \u0160itovi\u0107.<\/p>\n

<\/div>\n

Kako sam ve\u0107 od prije znao za postojanje prezimena \u0160itovi\u0107 na vrgorsko-ljubu\u0161kom prostoru u vremenu kada je \u017eivio i mali Hasan, odnosno fra Lovre, to sam se, uz spomenuti podatak prona\u0111en u Makarskoj, jo\u0161 vi\u0161e uvjerio u izvornost prezimena \u0160itovi\u0107, kada sam u DAZ-u prona\u0161ao podatak o Mehmedu \u0160itovi\u0107u kao biv\u0161em zemljoposjedniku na, isto tako, vrgorsko-ljubu\u0161kom podru\u010dju, koje je netom potpalo pod mleta\u010dku vlast.<\/p>\n

<\/div>\n

Na koncu, zavr\u0161io bih pitanjem: Ho\u0107e li nakon argumentiranja iznesenih u ovome radu i nadalje ostati dvojba o fra Lovrinu izvornom prezimenu i ustrajavanje u pisanju pogrje\u0161nih oblika?<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

IZVORI<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

ASM, S – 38,<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

S – 46<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

ASZ, Starinski mrtvar obitelji zaostro\u0161ke (SMOZ),<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

ASZ, \u017dM 198,<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

\u017dM 210,<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

DAZ – Dr\u017eavni arhiv Zadar<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

– <\/span>Spisi op\u0107. prov. D. Dolfina 1692. – 1696, knj. 3.<\/p>\n

<\/div>\n

– <\/span>Katastri Dalmacije, knj. 27, Libro catastico della ivrisdictione di Cicluch del sartar (!)Matia Bebiz,<\/p>\n

<\/div>\n

– <\/span>Mati\u010dna knjiga kr\u0161tenih \u017eupe Sinj, sv. I. (1699. – 1727.),<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

Op\u0107inski sud u Ljubu\u0161kom<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

– <\/span>Gruntovna knjiga k.o. Ljubu\u0161ki, sv. XXIII,<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

Op\u0107ina Ljubu\u0161ki, Slu\u017eba imovinsko – pravnih i mjerni\u010dkih poslova<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

– <\/span>Popis zemlji\u0161nih \u010destica k.o. Ljubu\u0161ki i k.o. Lisice,<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

OBJAVLJENI IZVORI<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

Leksik, 1976<\/strong>. – Leksik prezimena SR Hrvatske, Institut za jezik i NZMH, Zagreb, 1976.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

LITERATURA<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

Ali\u010di\u0107, 1985.<\/strong> – Ahmed Ali\u010di\u0107, Prilog izu\u010davanju istorije Ljubu\u0161kog i okolice u XV. i XVI. stolje\u0107u, Zbornik: 100 godina Muzeja na Humcu, SIZ kulture op\u0107ine Ljubu\u0161ki, Ljubu\u0161ki, 1985.<\/p>\n

<\/div>\n

Alilovi\u0107, 1986<\/strong>. – Ivan Alilovi\u0107, Biobibliografija hrvatskih pisaca Bosne i Hercegovine do god. 1918, Vlast. nakl. i Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb, 1986.<\/p>\n

<\/div>\n

ARj, 1955<\/strong>. – Rje\u010dnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, dio XV, sv. 63, JAZU, Zagreb, 1955.<\/p>\n

<\/div>\n

Ba\u010di\u0107, rukopis<\/strong>. – Petar Krstitelj Ba\u010di\u0107, Nekrolog spomen-knjiga svih pokojnih Franovaca Provincije Presv. Odkupitelja u Dalmaciji, od davnih godina do god. 1925, Arhiv samostana Visovac.<\/p>\n

<\/div>\n

Ba\u010di\u0107, 1991<\/strong>. – Stanko Ba\u010di\u0107, Visova\u010dki franjevci u skradinskoj biskupiji, Knji\u017enica Zbornika \u00abKa\u010di\u0107\u00bb, knj. 20, Split, 1991.<\/p>\n

<\/div>\n

Baji\u0107-\u017darko, 1988<\/strong>. – Nata\u0161a Baji\u0107 – \u017darko, Najstarija sa\u010duvana mati\u010dna knjiga dijela Dalmatinske zagore 1679.-1710, \u010cakavska ri\u010d br. 1, Split, 1998.<\/p>\n

<\/div>\n

Crnica, 1939<\/strong>. – Ante Crnica, Na\u0161a Gospa od Zdravlja i njezina slava, Franjeva\u010dka visoka bogoslovija Makarska, \u0160ibenik, 1939.<\/p>\n

<\/div>\n

\u0106osi\u0107, 2007<\/strong>. – Stjepan \u0106osi\u0107, Zagora na starim zemljopisnim kartama i katastarskim planovima, Katalog izlo\u017ebe: Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja, Galerija Klovi\u0107evi dvori, Zagreb, 2007.<\/p>\n

<\/div>\n

D\u017eaja, 2000<\/strong>. – Sre\u0107ko M. D\u017eaja, Osmansko osvojenje Bosne i Rimska kurija, Zbornik: 500. obljetnica smrti fra An\u0111ela Zvizdovi\u0107a, Franjeva\u010dka teologija i Franjeva\u010dki samostan, Sarajevo – Fojnica, 2000.<\/p>\n

<\/div>\n

Fortis, 2004<\/strong>. – Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, Marjan tisak, Split, 2004.<\/p>\n

<\/div>\n

Glibota, 2006, <\/strong>– Milan Glibota, Povijest Donje Neretve i prvi Mleta\u010dki katastri, DAZ, Zadar, 2006.<\/p>\n

<\/div>\n

Grbavac, 1990<\/strong>. – Josip Grbavac, \u00abPisna od pakla\u00bb fra Lovr \u0160itovi\u0107a u kontekstu vremena, Zbornik: Isusovac Ardelio Della Bella (1655.-1737.), Crkva u svijetu i Obnovljeni \u017eivot, Split-Zagreb, 1990.<\/p>\n

<\/div>\n

Guji\u0107, 1941<\/strong>. – Kasim Guji\u0107, Hrvatsko podrijetlo begovskih familija u zapadnoj Bosni i Hercegovini, Napredak – hrvatski narodni kalendar, 31\/1941, HKD \u00abNapredak\u00bb, Sarajevo, 1940.<\/p>\n

<\/div>\n

Hasandedi\u0107, 1999<\/strong>. – Hivzija Hasandedi\u0107, Muslimanska ba\u0161tina Bo\u0161njaka II, Islamski kulturni centar, Mostar, 1999.<\/p>\n

<\/div>\n

Juki\u0107, 1973<\/strong>. – Ivan Frano Juki\u0107, Sabrana djela, knj. II, Svjetlost, Sarajevo, 1973.<\/p>\n

<\/div>\n

Juri\u0161i\u0107, 1999<\/strong>. – Hrvatin Gabrijel Juri\u0161i\u0107, <\/strong>Fra Lovre \u0160itovi\u0107, Kr\u0161ni zavi\u010daj, broj 32, Franjeva\u010dki samostan Humac, Humac, 1999.<\/p>\n

<\/div>\n

Ka\u010di\u0107 Mio\u0161i\u0107, 1988<\/strong>. – Andrija Ka\u010di\u0107 Mio\u0161i\u0107, Razgovor ugodni naroda slovinskog, Sveu\u010dili\u0161na naklada Liber, Zagreb, 1988.<\/p>\n

<\/div>\n

Kapitanovi\u0107, 2007<\/strong>. – Vicko Kapitanovi\u0107, Franjevci: Stvaraoci i \u010duvari kulturne ba\u0161tine, Katalog izlo\u017ebe: Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja, Galerija Klovi\u0107evi dvori, Zagreb, 2007.<\/p>\n

<\/div>\n

Klai\u0107, 1983<\/strong>. – Bratoljub Klai\u0107, Rje\u010dnik stranih rije\u010di, NZMH, Zagreb, 1983.<\/p>\n

<\/div>\n

Knezovi\u0107, 1996<\/strong>. – Pavle Knezovi\u0107, \u0160itovi\u0107 ili Sitovi\u0107 (Prilog znanstvenom rasvjetljavanju povijesnih nedoumica), Zbornik: Ljubu\u0161ki kraj, ljudi i vrijeme, Ziral i Na\u0161a djeca, Mostar – Zagreb, 1996.<\/p>\n

<\/div>\n

Knezovi\u0107, 2000<\/strong>. – Pavao Knezovi\u0107, Izdanja djela fra Lovre \u0160itovi\u0107a, Bosna franciscana, broj 12, god. VIII, Franjeva\u010dka teologija, Sarajevo, 2000.<\/p>\n

<\/div>\n

Knezovi\u0107, 2006<\/strong>. – Pavao Knezovi\u0107, Rara croatica u Huma\u010dkoj knji\u017enici (1), HUM, sv. 1, Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Mostaru, Mostar, 2006.<\/p>\n

<\/div>\n

Konjhod\u017ei\u0107, 1974<\/strong>. – Mahmud Konjhod\u017ei\u0107, Kronika o ljubu\u0161kom kraju, knjiga prva, SUBNOR, Ljubu\u0161ki, 1974.<\/p>\n

<\/div>\n

Kordi\u0107, 1994<\/strong>. – Zvonko Kordi\u0107, Nahije Imotski i Ljubu\u0161ki u defteru iz 1585. godine, Imotski zbornik, br. 2, Matica hrvatska, 1994.<\/p>\n

<\/div>\n

Koroman, 1996<\/strong>. – Veselko Koroman, Hrvatsko pjesni\u0161tvo Bosne i Hercegovine od Lovre Sitovi\u0107a do danas, 2. izd., Ministarstvo prosvjete, kulture i znanosti HRHB, HKD Napredak, IP Obzor, Mostar, Split, Me\u0111ugorje, 1996.<\/p>\n

<\/div>\n

Kova\u010di\u0107, 1991<\/strong>. – Anto Slavko Kova\u010di\u0107, Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene, Svjetlost; Narodna i univerzitetska biblioteka BiH, Franjeva\u010dki provincijalat \u00abBosne Srebrene\u00bb, Sarajevo, 1991.<\/p>\n

<\/div>\n

Kraljevi\u0107, 1995<\/strong>. – Rudolf Kraljevi\u0107, Pabirci iz vinogradarske povijesti ljubu\u0161ko-velja\u010dkog kraja (1477.-1878.), Hercegovina, br. 1(9), Mostar, 1995.<\/p>\n

<\/div>\n

Kuna, 1961<\/strong>. – Herta Kuna, Neke osobine jezika fra Lovre Sitovi\u0107a, Nau\u010dno dru\u0161tvo NR BiH, Gra\u0111a 10, knj.7, Sarajevo, 1961.<\/p>\n

<\/div>\n

Kuna, 1977<\/strong>. – Herta Kuna, Das kroatisch-serbische Schrifttum in Bosnien und Herzegowina, Dragutin Prohaska, Zagreb, 1911 (Prikaz i ocjena s osobitim osvrtom na srednjevjekovnu bosansku knji\u017eevnost), ANUBiH, Posebna izdanja, knj. XXXV, Sarajevo, 1977.<\/p>\n

<\/div>\n

Ku\u017ei\u0107, 1997<\/strong>. – Kre\u0161imir Ku\u017ei\u0107, Povijest Dalmatinske zagore, Knji\u017eevni krug, Split, 1997.<\/p>\n

<\/div>\n

Lovrenovi\u0107, 1982<\/strong>. – Knji\u017eevnost Bosanskih franjevaca, prir. I. Lovrenovi\u0107, Svjetlost, Sarajevo, 1982.<\/p>\n

<\/div>\n

Lulich, 1857<\/strong>. – Ante Lulich, Stato della dalmata francescana provincia de mm. oo. del SS. Redentore in Dalmazia, Spalato, 1857.<\/p>\n

<\/div>\n

Niki\u0107, 2001<\/strong>. – Andrija Niki\u0107, Fra Lovro \u0160itovi\u0107 i njegova djela, Franjeva\u010dka knji\u017enica i arhiv, Mostar, 2001.<\/p>\n

<\/div>\n

Niki\u0107, 2004<\/strong>. – Andrija Niki\u0107, Lu\u010dono\u0161e na\u0161e vjere i uljudbe, Franjeva\u010dka knji\u017enica i arhiv, Mostar, 2004.<\/p>\n

<\/div>\n

Nosi\u0107, 1998<\/strong>. – Milan Nosi\u0107, Prezimena zapadne Hercegovine, HDF, Rijeka, 1998.<\/p>\n

<\/div>\n

Nui\u0107, 1939<\/strong>. – Arhan\u0111eo Nui\u0107, Patriotsko i religiozno djelovanje Sitovi\u0107eve latinske gramatike, Stopama otaca – Almanah hercegova\u010dke franjev. omladine, V\/1938.\/39, Zbor franjeva\u010dke bogoslovne mlade\u017ei \u00abBakula\u00bb, Mostar, 1939.<\/p>\n

<\/div>\n

Paponja, 2007<\/strong>. – Ante Paponja, Ubikacija toponima naselja Ljubu\u0161ke nahije prema osmanskom popisu iz 1585. godine, Hercegovina, br. 21, Mostar, 2007.<\/p>\n

<\/div>\n

Pavi\u010di\u0107, 2007<\/strong>. – Vlado Pavi\u010di\u0107, ZVIRI\u0106I: Rubno selo Otomanskoga Imperija i mijene njegova \u017eiteljstva u ratnim srazovima 17. stolje\u0107a, Hercegovina, br. 21, Mostar, 2007.<\/p>\n

<\/div>\n

Ragu\u017e, 1980.-1981<\/strong>. – Dragutin Ragu\u017e, Hrvatska gramati\u010dka terminologija u dvjema preradbama Alvarezove latinske gramatike, JAZU, Filologija, knj. 10, Zagreb, 1980.-1981.<\/p>\n

<\/div>\n

Ravli\u0107, 1973<\/strong>. – Jak\u0161a Ravli\u0107, Lovro Sitovi\u0107 i narodna pjesma, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. XX, Zadar, 1973.<\/p>\n

<\/div>\n

Soldo, 1993<\/strong>. – Josip Ante Soldo, prire\u0111iva\u010d, Makarski ljetopisi, Knji\u017eevni krug, Split, 1993.<\/p>\n

<\/div>\n

Stanojevi\u0107, 1962<\/strong>. – Gligor Stanojevi\u0107, Dalmacija u doba morejskog rata 1684. – 1699, Vojno delo, Beograd, 1962.<\/p>\n

<\/div>\n

\u0160imunovi\u0107, 1995<\/strong>. – Petar \u0160imunovi\u0107, Hrvatska prezimena: podrijetlo, zna\u010denje, rasprostranjenost, Golden marketing, Zagreb, 1995.<\/p>\n

<\/div>\n

\u0160itovi\u0107, 2001<\/strong>. – Lovro \u0160itovi\u0107, Grammatica latino-illiryca, prir. fra A. Niki\u0107, Franjeva\u010dka knji\u017enica i arhiv, Mostar, 2001.<\/p>\n

<\/div>\n

\u0160itovi\u0107, 2005<\/strong>. – Lovro \u0160itovi\u0107, Grammatica Latino – Illyrica: ex Emmanuelis: aliorumque approbatorum grammaticorum libris juventuti Illyricae studiose accommodata: a patre f. Laurentio de Gliubuschi, Mlade – Matica hrvatska – Synopsis, Zagreb – Ljubu\u0161ki – Sarajevo, 2005.<\/p>\n

<\/div>\n

Vladmirovi\u0107, 1770<\/strong>. – Luka Vladmirovi\u0107 (Lucio Narentino), Chronicon archiviale continens brevem descriptionem principii et continuationis venerabilis Conventus Sanctae Mariae Zaostrogiensis, Venetiis, 1770.<\/p>\n

<\/div>\n

Vladmirovi\u0107, 2006<\/strong>. – Luka Vladmirovi\u0107, Chronicon archiviale (ulomci), Zbornik o Luki Vladmirovi\u0107u, Hrvatski studiji Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Zagreb, 2006.<\/p>\n

<\/div>\n

Vr\u010di\u0107, 1972<\/strong>. – Vjeko Vr\u010di\u0107, Vrgorska krajina, \u017dupski ured Vrgorac, Vrgorac, 1972.<\/p>\n

<\/div>\n

Zlatovi\u0107, 1888<\/strong>. – Stipan Zlatovi\u0107, Franovci dr\u017eave Presvetog Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888.<\/p>\n

<\/div>\n

Internet<\/strong><\/p>\n

<\/div>\n

http:\/\/www.bhtelecom.ba\/imenik-bht.html<\/a>, 7 .6. 2007.<\/p>\n


<\/div>\n
\n
<\/div>\n

<\/a> [1]<\/span> \u0160itovi\u0107, 2005, 3. Zbog toga jer \u00abmnozi narodi…la\u0161nje nau\u010de Gramatiku [tj. latinski jezik] nego mi Hrvati.\u00bb<\/em>, fra Lovro 1713. izdaje Grammatica Latino-Illyrica<\/em>, za koju se op\u0107enito tvrdi da je najuspjelija i najutjecajnija gramatika te vrste od prvotiska do sredine 19. stolje\u0107a. (Usp. Knezovi\u0107, 2006, 198.).<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [2]<\/span> Nije li svojevrsni paradoks da ime Ljubu\u0161koga u svoju imensku formulu uvrsti\u0161e i tako mu ime proneso\u0161e dvojica konvertita: Fra Lovro, preobra\u0107enik s islama na katoli\u010danstvo i Mehmed-beg Kapetanovi\u0107, \u010diji bliski predak, prema Kasimu Guji\u0107u, prije\u0111e s katoli\u010danstva na islam?! Me\u0111utim, i izme\u0111u njih dvojice postoji bitna razlika: Dok je fra Lovro uvijek isticao to svoje preobra\u0107enje, Kapetanovi\u0107 je svakako, pa i krivotvorenjem, poku\u0161avao zamesti trag o svome podrijetlu. Za Kapetanovi\u0107a usp. Guji\u0107, 1941, 97.-104.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [3]<\/span> Njegovo najzna\u010dajnije djelo Grammatica latino-illyrica<\/em> tiskano je u tri izdanja i u sva tri potpisano s \u00ab…a patre f. Laurentio de Gliubuschi\u00bb<\/em>. Drugo svoje djelo, Pisma od pakla<\/em>, \u0161to ga \u00ab…slo\u017ei u hrvatski jezik i pivanje.\u00bb<\/em> i tiska u Mlecima 1727, potpisuje s \u00abotacz f. Lovro Gliubusckoga\u00bb<\/em>, kao i tre\u0107e, izdano u Mlecima 1752.: List nauka karstjanskoga…<\/em> \u00abpo otczu fr. Louri iz Gliubuskoga\u00bb<\/em>. Isticanjem svoje mjesne pripadnosti, kao da ho\u0107e istaknuti nasljedovanje svoje slavne subra\u0107e prethodnika: Sv. Franje Asi\u0161koga ili Sv. Ante Padovanskoga; sli\u010dno, kao i subra\u0107a mu suvremenici: fra Mati (!) Bro\u0107anin, fra Ivan Stra\u017eemanac, fra Petar Radunjev\u010danin, itd.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [4]<\/span> Soldo, 1993, 91. Atributom insigni<\/em> (znameniti) kiti ga njegov suvremenik i subrat iz makarskoga samostana fra Nikola Gojak: \u00abNa svarsi febrara 1729. insigni redovnik o. p. lektur fra Lovro iz Ljubu\u0161koga pri imenom \u0160itovi\u0107 koi je bio Tur\u010din apak posli toliko redovnik varstan u svaku stvar da mu se nie forsi nikada u ovoj provinciji drugi na\u0161a prili\u010dan: ovi po\u0111e pridikati korizmu u \u0160ibenik i u malo vrimena po\u0111e onde s ovoga svita, kojega \u017eali sva Dalmacia za\u0161to ne ima grada di nie pripovida i dobro \u010dinio.\u00bb <\/em>Iako Gojak u svome ljetopisu spominje mno\u0161tvo subra\u0107e, nijednoga ne obasipa ovakvim hvalospjevom, kao fra Lovru. Usp. i ASM, S-38, 9v ili l7. po novoj oznaci stranica.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [5]<\/span> Crnica, 1939, 45.: \u00abU\u010diteljem redovni\u010dkih novaka u Zaostrogu bio je tada o. Ilija Mami\u0107. Ovaj Hasana pou\u010di kr\u0161\u0107anskoj vjeri i, kad je bio dovoljno pou\u010den, na blagdan O\u010di\u0161\u0107enja Marijina, 2. II. 1699, krsti ga u 17. godini \u017eivota i stavi mu ime Stjepan.\u00bb<\/em> Na \u017ealost, u sa\u010duvanim zaostro\u0161kim maticama toga vremena nisam prona\u0161ao upis ovoga kr\u0161tenja.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [6]<\/span> Juri\u0161i\u0107, 1999, 51. :\u00bb… umro 28. velja\u010de 1729. u 47. godini \u017eivota.\u00bb<\/em> Ukoliko je to to\u010dno, onda nije jasno za\u0161to Stari mrtvar obitelji zaostro\u0161ke spominje da je fra Lovro umro na re\u010deni nadnevak, ali s oko 64 godine starosti?! Usp. ASZ, SMOZ, 35. i Niki\u0107, 2004, 220. Dakle, prema tome bi bio ro\u0111en 1665. u punom jeku Kandijskoga rata. Mislim da taj broj godina u trenutku smrti nije to\u010dan, jer bi u tome slu\u010daju Hasan i sam djelatno sudjelovao u ratnim okr\u0161ajima Morejskoga rata, a ne bi kao dje\u010dak bio taocem za oca koji se otputio skupiti otkupninu.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [7]<\/span> Kandijski rat (1645.-1669.), vjerojatno je najsuroviji rat \u0161to se ikada vodio na prostoru od Velebita do Boke, a posebno je \u017eestoke izljeve okrutnosti imao na podru\u010dju Makarskoga primorja i njemu gravitiraju\u0107ega zale\u0111a.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [8]<\/span> Mo\u017eda najbolje psiholo\u0161ko i du\u0161evno stanje kr\u0161\u0107anskoga puka, nakon spoznaje da svi u\u017easi i \u017ertve minuloga (Kandijskoga) rata ne doneso\u0161e \u017eeljenoga ishoda – skidanje osmanlijskoga jarma zlosilja, oslikavaju suhoparne rije\u010di makarskog ljetopisca pune rezignacije i razo\u010darenja:\u00bb1671., miseca no(vem)bra na 24. – Kako du\u0161(!) pusti Primorje caru, a budu\u0107i se zagljeo(!) zakletvom da ga ne\u0107e postite(!) nikada i budu\u0107i odnijo misa(l) na kom se klejo. To mi ostajemo kako riba n(a) osekli, ji (!) ti to uzdanje u svakomu.\u00bb<\/em><\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [9]<\/span> Ba\u0161 iz vremena neposredno pred osloba\u0111anje Vrgorca imamo nekoliko zapisa o tim \u010detovanjima na podru\u010dju Ljubu\u0161kog: \u00ab27. aprile 1689. – Gospodin Marko Lu\u010di\u0107, novi kolunel, skupi 9 stotina junaka, i oti\u0111e pod Ljubu\u0161ki. I budu\u0107i namamili Turke na busiju, 8 glava odsiko\u0161e, 9 \u017eivi dovedo\u0161e Turaka i dosti plina dogna\u0161e i svi se zdravo vrati\u0161e. Izvanjim se ne znalo za jednoga druga. Ovo je parva uru\u010dica.\u00bb<\/em> Ili \u00ab14. giugno 1690. – Oti\u0111e na\u0161i nekoliko stotina Ljubu\u0161kome i udri\u0161e na du\u0107ane i zarobi\u0161e tko ve\u0107e (t)ko manje, ali Jure Baranovi\u0107 osta \u010duvaju\u0107i Ljubu\u0161koga do suda Bo\u017ejega.\u00bb<\/em>. Usp. Soldo, 1993, 63-64.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [10]<\/span> Njegovi su potomci danas naseljeni u Novim Selima kod Metkovi\u0107a, u susjedstvu s Bebi\u0107ima, \u010diji je pripadnik, serdar Mate, predvodio seobu kr\u0161\u0107anskoga puka koncem 1688. iz okoline Ljubu\u0161koga prema Pojezerju i Ba\u0107ini, odakle se u daljnjem tijeku rata i osloba\u0111anju novoga prostora ra\u0161iri\u0161e prema drugim neretvanskim selima i Vrgorcu. Zanimljivo je da se pri samoj provedbi seobe \u0160imun ne spominje me\u0111u haramba\u0161ama, ve\u0107 ne\u0161to kasnije, istaknuv\u0161i se u daljnjemu slijedu ratnih doga\u0111anja, zasigurno i \u010dinom zarobljavanja Hasanova oca.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [11]<\/span> Dok se za Zlatovi\u0107a i Crnicu taj doga\u0111aj zbio \u00ab…po osvojenju Vrgorca (1690.)<\/em>…\u00bb (usp. Zlatovi\u0107 1888, 219 i Crnica, 1939, 44.), to je za Knezovi\u0107a (usp. Knezovi\u0107, 1996, 340.), Juri\u0161i\u0107a (usp. Juri\u0161i\u0107, 1999, 49.), Niki\u0107a (usp. Niki\u0107, 2001, 33.) itd. vezano upravo za tu, 1690, godinu.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [12]<\/span> Lulich, 1857, 50.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [13]<\/span> Iako Stanojevi\u0107 tvrdi da se rob za vrijeme Morejskoga rata pu\u0161tao slobodno, bez ikakva jamstva, da donese otkup i da se rijetko doga\u0111alo da netko zloupotrijebi to pravilo, vidimo da tako nije bilo i u ovome slu\u010daju. (Usp. Stanojevi\u0107, 1962, 153.).<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [14]<\/span> Njegovi se \u017eivotopisci u osnovnim crtama sla\u017eu s ovakvim tijekom preobrazbe muslimana Hasana u kr\u0161\u0107anina Stipana, osim Hivzije Hasandedi\u0107a, koji pribjegava klasi\u010dnoj manipulaciji i, la\u017eno se pozivaju\u0107i na V. Vr\u010di\u0107a, tvrdi da je Hasan bio dijete nekog ljubu\u0161kog bega, koje su (samoga Hasana!) zarobili vrgorski kr\u0161\u0107ani i preveli na kr\u0161\u0107anstvo, sugeriraju\u0107i time ne\u0161to sasvim suprotno – prisilu u toj konverziji! To se \u010dak \u00abne usu\u0111uje\u00bb tvrditi niti Konjhod\u017ei\u0107, koji, spominju\u0107i fra Lovru pod prezimenom Sitovi\u0107, samo tvrdi da je kao talac boravio u samostanu, a ne u Talaji\u0107a ku\u0107i i obitelji. (Usp. Hasandedi\u0107, 1999, 117. ; Vr\u010di\u0107, 1972, 31; Konjhod\u017ei\u0107, 1974, 63.-64.).<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [15]<\/span> Crnica, 1939, 45. Nejasno je za\u0161to njegov najstariji \u017eivotopisac, a \u010diji je \u017eivotopis i sa\u010duvan, ka\u017ee da je to fra Ilija obavio 1694. ?! (Usp. Vladmirovi\u0107, 1770, 16).<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [16]<\/span> Isto. Iako bi zbog blizine rodnog mu mjesta i s tim skop\u010danim mogu\u0107im neugodnostima bilo razumljivo da ga starje\u0161ine po\u0161alju u novicijat u daleke Na\u0161ice, treba re\u0107i da pojedini auktori smatraju da je novicijat proveo u Makarskoj (usp. Ba\u010di\u0107, rukopis, 350.).<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [17]<\/span> Isto.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [18]<\/span> Kova\u010di\u0107 tvrdi da je \u0161kolovanje u Italiji zavr\u0161io s odli\u010dnim uspjehom i za sve\u0107enika zare\u0111en 1707. Usp. Kova\u010di\u0107, 1991, 301.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [19]<\/span> Juri\u0161i\u0107, 1999, 51. Upravo ta posljednja slu\u017eba, a vjerojatno i vlastito iskustvo te\u0161ko\u0107a na po\u010decima u\u010denja latinskoga jezika, glavni je razlog \u0161to se poduhvatio izrade gramatike istoga jezika na hrvatskom jeziku, koja je bila u uporabi dulje od jednoga stolje\u0107a, \u0161to svjedo\u010di o njenoj prakti\u010dnoj vrijednosti.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [20]<\/span> Za te ga je zasluge op\u0107i providur nagradio s 20 kanapa zemlje u selu Bradari\u0107u kod Sinja, dodijeliv\u0161i ih njegovoj nevjesti i ne\u0107akinji, novoobra\u0107enicama, da imaju od \u010dega \u017eivjeti.(Usp. Crnica, 1939, 47.).<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [21]<\/span> Zbog zasluga u redu odlikovan je 1720. naslovom op\u0107ega lektora i po\u010dasnoga definitora, dok mu je Sv. zbor biskupa i redovnika dopustio da se mo\u017ee uspeti na sve \u010dasti u Redu, osim generalstva. (Usp.. Kova\u010di\u0107, 1991, 302.)<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [22]<\/span> Uz djela pobrojana u bilje\u0161ci br. 2, treba nadodati jo\u0161 i \u010detvrto izdano u Budimu 1734.: Promi\u0161ljanja i molitve…\u010dine\u0107i put kri\u017ea. Usp. Juri\u0161i\u0107, 1999, 52, te peto, a u biti prvo, koje spominju Georgijevi\u0107 i Grbavac i koje je tiskano u Mlecima 1713.: Doctrina christiana et piae aliquot cantilenae<\/em> (usp. Georgijevi\u0107, 1969, 297.; i Grbavac, 1990, 278.), \u0161to je opet, mogu\u0107e je, tiskano poslije kao dio Lista nauka…<\/em> . Nespominjanje ovih njegovih djela kod ve\u0107ine \u017eivotopisaca i prou\u010davatelja njegova djela upu\u0107uje na jo\u0161 mnoge nejasno\u0107e vezane i uz fra Lovrin opus, a na \u0161to upozorava P. Knezovi\u0107 (usp. Knezovi\u0107, 2000, 68.), kao i Hrvatin G. Juri\u0161i\u0107 (usp. Juri\u0161i\u0107, 1999, 57.).<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [23]<\/span> Zlatovi\u0107, 1888, 203 i 220. Fra Lovro se uz A. Della Bellu smatra jednim od najve\u0107ih propovjednika u ju\u017enoj Hrvatskoj (usp. Grbavac, 1990, 278.) ili \u010dak da je bio \u00abjedan od najve\u0107ih propovjednika koji su se pojavili u hrvatskom narodu.\u00bb<\/em>(usp. Crnica, 1939, 48.).<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [24]<\/span> ASM, S-38, l. 9.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [25]<\/span> Knezovi\u0107, 2000, 69.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [26]<\/span> Knezovi\u0107, 1996, 338.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [27]<\/span> Alendar bi bila izvedenica od tur. alemdar\u2190ar. ‘alam i perz. dar (\u2190da\u0161ten) u zna\u010denju zastavnik, barjaktar, stjegono\u0161a. Usp. Nosi\u0107, 1998, 170. i Klai\u0107, 1983, 46.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [28]<\/span> Knezovi\u0107, 2000, 71.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [29]<\/span> Niki\u0107, 2001, 5.; \u0160itovi\u0107, 2001, VII.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [30]<\/span> Knezovi\u0107, 1996, 337.-341.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [31]<\/span> Vladmirovi\u0107, 1770, 18.:\u00ab20. 1718. P. Laurentius Sitovich Gliubuski convertit, &baptizavit Amet Alendarovich de Gliubuski, cui in baptismate posuit nomen Matthaeus.\u00bb<\/em> Usp. i Vladmirovi\u0107, 2006, 328. Me\u0111utim, uvidom u sinjsku maticu kr\u0161tenih dolazimo do ne\u0161to druga\u010dijih podataka. Naime, upis je u sljede\u0107em obliku:\u00abDie 25. augusti 1720 – Ego fra Laurentius de Gliubuschi ex commissione bmi. (?) d[omi]ni Petri de Natalibus vicarii gen[era]lis spalaten[si] et ex assensu p[at]ris Georgii Ivanovich parochi sub arce Signi baptizavi Ahmet Alendarevich Turcam de Gliubuschi in eccl[esi]a s. Marie Gratiam Signi, cui nomen fuit Petrus. Patrinus fuit illus[trissi]mus et eg[regi]mus d[ominus] Aloyzius Mocenigo (?) gen[era]lis Dalm[ati]e et Albanie\u00bb<\/em>. Dakle, Ahmetovo kr\u0161tenje zbilo se 25. kolovoza 1720, a ne 1718. i novonadjenuto ime mu je bilo Petar, a ne Mate, dok mu je kum bio op\u0107i providur Alojzije Mocenigo. Usp. DAZ, MK Sinj, I, 137.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [32]<\/span> Usp. Crnica, 1939, 47. Odmah iza upisa Ahmetova kr\u0161tenja slijedi upis jo\u0161 jednoga kr\u0161tenja \u0161to ga je obavio fra Lovro istoga dana i na istome mjestu, a odnosi se na kr\u0161tenje Ante Markovi\u0107a sina Antina i \u017eene mu Ane, dok je kum bio Franjo Toma\u0161evi\u0107. Usp. DAZ, MK Sinj, I, 137.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [33]<\/span> Naravno, ne samo auktori s toga prostora, ve\u0107 i s podru\u010dja Dalmacije, kao \u0161to svjedo\u010di i recentni primjer fra Vicka Kapitanovi\u0107a, dana\u0161njeg pripadnika Redodr\u017eave Presvetog Otkupitelja, koja je odcjepljenjem 1735. od matice Bosne Srebrne ba\u0161tinila prostor na kojem je djelovao fra Lovro. Usp. Kapitanovi\u0107, 2007, 347.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [34]<\/span> Juki\u0107, 1973, 256.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [35]<\/span> Kuna, 1961, 122.-175.; Kuna, 1977, 22. Vezano za Hasanovo (fra Lovrino) tao\u0161tvo, ona veli, za razliku od svih drugih \u017eivotopisaca (osim, dakako, Konjhod\u017ei\u0107a, te Lovrenovi\u0107a), da ga je dopalo provesti ga u samostanu, a ne u ku\u0107i i obiteljskom okru\u017eenju onoga koji mu je zarobio oca, kod Talaji\u0107a. Ona, k tome, iznosi i pretpostavku da se netko u fra Lovrinoj obitelji bavio izradom sita, \u0161to je motiviralo i nastanak prezimena. Me\u0111utim, tu je pretpostavku u fra Lovrinu slu\u010daju P. Knezovi\u0107 uvjerljivo pobio. Usp. Knezovi\u0107, 2000, 72.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [36]<\/span> Nui\u0107, 1939, 76.-100.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [37]<\/span> Lovrenovi\u0107, 1982, 31, 90.-91. I Lovrenovi\u0107 govori o tome kako je predan franjevcima na \u010duvanje, kojima je kasnije opet natrag pobjegao.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [38]<\/span> Koroman, 1996.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [39]<\/span> Knezovi\u0107, 1996, 339.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [40]<\/span>Alilovi\u0107, 1986, 38.-39. Iako on u naslovu natuknice rabi oba prezimena, dalje pi\u0161e samo \u0160itovi\u0107.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [41]<\/span> Hasandedi\u0107, 1999, 117.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [42]<\/span> Po svemu sude\u0107i prvi fra Lovrin \u017eivotopis napisao je na talijanskom njegov suvremenik, subrat i kolega na profesuri fra Antun Bandi\u0107 (\u0161to spominje i sam fra Luka) i koji se \u010duvao u \u017eivogo\u0161kom samostanu, ali, na \u017ealost, nije do sada prona\u0111en ni tu, niti u kojem drugom samostanu. Usp. Knezovi\u0107, 1996, 338.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [43]<\/span> Vladmirovi\u0107, 1770, 16. i 18.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [44]<\/span> Knezovi\u0107, 2000, 71.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [45]<\/span> Isto.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [46]<\/span> Isto.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [47]<\/span> Isto.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [48]<\/span> Ravli\u0107, 1973, 190.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [49]<\/span> ASZ, \u017dM 198, f. 107. Upis je bosani\u010dni i nema nikakve dvojbe je li Sitovi\u0107 ili \u0160itovi\u0107.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [50]<\/span> Isto, f. 105.: \u00abNa 9. xbra 1704. – Karsti ja f. Pava Mravi\u010di\u0107 Katu \u0107er Ivana \u017divkovi\u0107a iz Vargorca i njegove zakonite \u017eene Mande. Bi kuma Kate (?) Dujma Dodigovi\u0107a \u017eena iz Vargorca.\u00bb<\/em> Upis je prili\u010dno ne\u010ditak, ali se kod kume najvjerojatnije radi o imenu Kate.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [51]<\/span> Naznaka iz Vrgorca mo\u017ee se odnositi i na vrgorsku okolicu, jer znamo da su Dodizi bili \u017eitelji vrgorskog sela Milo\u0161i\u0107a, koje je bilo smje\u0161teno visoko u brdu pod liticama Zve\u010da, dijele\u0107i prostor s Ercezima. Odatle su, skupa s njima, odselili ni\u017ee k Jezeru i preko granice k polju Rastok, uglavnom u ljubu\u0161ko selo Prolog, te ne\u0161to razasutih iveraka po okolnim selima.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [52]<\/span> Osim Tadije znam da su Dujam i Kata imali i k\u0107er Vidosavu, koja se 1724. udaje za Ivana \u010coti\u0107a Bartulova iz Seoca. ASZ, \u017dM 210, 41r.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [53]<\/span> \u010cini mi se vrlo mogu\u0107im da bi se pomnjivim pregledom rukopisa u \u0161ibenskom, splitskom i makarskom samostanu, te \u00abula\u017eenjem\u00bb u fra Lovrin rukopis, prona\u0161ao i koji njegov spis, propovijed primjerice.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [54]<\/span> ASM, S-46, 27r. Osim uvoda, gdje na latinici donosi upis nadnevka, ostali dio upisa je bosani\u010dni. Zanimljivo je ovdje uo\u010diti oblik upisa – Ljubu\u0161anin, a ne Ljubu\u0161ak! Bi li se to moglo dovesti u korelaciju sa \u00absitnicom\u00bb \u0161to ju je zamijetio D\u017eaja, kako je u predosmansko vrijeme u doma\u0107im vrelima prevladavao oblik u Bo\u0161njanin, dok je oblik Bo\u0161njak nastao tek za njihove vlasti?! Usp. D\u017eaja, 2000, 222.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [55]<\/span> Isto, 28v. Kao i prethodni i ovaj je upis bosani\u010dni, osim upisa nadnevka na po\u010detku. Ne mogu ni ovom prigodom neizraziti zahvalnost \u017darku Despotu i posebice Nikoli Mandi\u0107u, nestoru hercegova\u010dkog prezimenoslovlja, koji su se prvi pozabavili zaostro\u0161ko – makarskim maticama i \u010diji su mi rukopisi bili vrijedan vodi\u010d u vlastitom i\u0161\u010ditavanju istih matica!<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [56]<\/span> Kao jedan od uvjeta za otvaranje mirovnih pregovora sultan se morao pismeno obvezati da prihva\u0107a na\u010delo uti possidetis, me\u0111utim ono nije dosljedno primijenjeno na Veneciju. Usp. Stanojevi\u0107, 1962, 170.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [57]<\/span><\/span> Pavi\u010di\u0107, 2007, O tome nam svjedo\u0107i niz investitura dodijeljenih zaslu\u017enim pojedincima: Haramba\u0161i Juri Duga\u0161evi\u0107u i njegovim ljudima dodijeljena je 14. 5. 1694. zemlja u Vojni\u0107ima \u00ab…mjestu koje se nalazi izme\u0111u Vrgorca i Ljubu\u0161kog…\u00bb<\/em>(189r.-190v.); Ivanu Duga\u0161evi\u0107u i Stipanu Vuli\u0107u lipnja 1694, dodjelnicom izdanoj u \u010citluku, zemlja u Veljacima (214r); Juri Jeli\u010di\u0107u lipnja 1694, dodjelnicom izdanoj u \u010citluku, zemlja u Orahovlju, Vojni\u0107im i Rastoku 216v,r; serdaru Mati Bebi\u0107u zemlja Plase i Klokun u Jezercu, dodjelnicom izdanom lipnja 1694. u \u010citluku (217v,r.); bra\u0107i \u0160alinovi\u0107ima zemlja u Visokoj (?) i Va\u0161arovi\u0107ima dodjelnicom izdanom lipnja 1694. u \u010citluku(219r.); Jakovu Jeli\u010di\u0107u zemlja u Orahovju dodjelnicom izdanom lipnja 1694. u \u010citluku(219r.); serdaru Juri Duga\u0161u (!) zemlja u Klobuku \u00ab…u susjedstvu vrgora\u010dke tvr\u0111ave\u00bb dodjelnicom izdanom 1. 5. 1695. (311r.-312v.); Petru Jelavi\u0107u zemlja u Vojni\u0107ima dodjelnicom izdanom svibnja 1695. (312r.-313v.), itd.<\/span><\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [58]<\/span> Ne pokazuje li se i ovom prigodom da granice \u00abvole\u00bb slijediti gorska b\u00ecla, nego nestalne rije\u010dne tokove, pa taman se i odricale zauzetih prostora?!<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [59]<\/span> DAZ, Spisi op\u0107. prov. D. Dolfina 1692. – 1696, knj. 3, 222v.: \u00abInvestitura di terre a Marin Orsulich\u00bb<\/em>. Isti se Marin spominje i u mleta\u010dkom zemlji\u0161niku iz 1704. s posjedom od 14 kampa i 473 tavole u Borovcima, Doprovcu, Novim Selima i okolnim brdima. (Usp. DAZ, Katastri Dalmacije, knj. 27, 40, kao i Glibota, 2006, 158.).<\/span><\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [60]<\/span> Upravo nam se mogu\u0107nost da se radi u nekom jezeru u polju Rastok \u010dini najizglednijom, i to zbog niza \u010dinjenica: Prva je \u0161to se i danas, nakon provedenih hidromelioracijskih zahvata, u razdoblju s obilnim ki\u0161ama tu pojavi jezero. Drugi je razlog \u0161to se na mno\u0161tvu zemljovida iz 18. st. na prostoru ispod Vrgorca prema Ljubu\u0161kom nalazi ucrtano lago Rastoc<\/em> (usp. \u0106osi\u0107, 2007, 210, 251.), a o kojem, primjerice, govori i Fortis. Usp. Fortis, 2004, 236. I tre\u0107i razlog je spomen upravo jezera Rastok u osmanskim defterima iz (najkasnije) 1572. i 1585. i to ba\u0161 na prostoru izme\u0111u Vrgorca i Ljubu\u0161kog. Usp. Ali\u010di\u0107, 1985, 192.-193, passim.; Kordi\u0107, 1994, 132.-133, passim; Kraljevi\u0107, 1995, 165, passim; Paponja, 2007, 156.-161.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [61]<\/span> Knezovi\u0107, 1996, 341.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [62]<\/span> Da je taj posvojni oblik imena \u0160imun prisutan i na \u0161irem hrvatskom prostoru svjedo\u010di nam i Leksik prezimena nastao prema popisu iz 1948, gdje nije zabilje\u017eeno ni jedno prezime s osnovom \u0160itov, dok je zabilje\u017een oblik \u0160itin s maticom u Ka\u0161tel Luk\u0161i\u0107u (34 nositelja u 7 ku\u0107anstava). Usto su zabilje\u017eeni i sljede\u0107i oblici s osnovom \u0160it: \u0160it, \u0160itaj, \u0160itan, \u0160ite, \u0160itej, \u0160iti, \u0160iti\u0107, \u0160itikov, \u0160itina, \u0160itinc, \u0160itka, \u0160itkovi\u0107, \u0160itler, \u0160itnik, \u0160itrovi\u0107, \u0160itum i \u0160itun. (Usp. Leksik, 644.).<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [63]<\/span> Kad ve\u0107 govorim o vremenu prije tri stolje\u0107a spomenimo da Ku\u017ei\u0107 na podru\u010dju stare \u017eupe Zmino (Mu\u0107 i \u0161ire okolno podru\u010dje) u tamo\u0161njoj matici kr\u0161tenih nalazi 1680. upis prezimena \u0160itovi\u0107, Dodu\u0161e, donosi ga pod upitnikom, vjerojatno zbog nesigurna \u010ditanja. (Usp. Ku\u017ei\u0107, 1997, 199.). Me\u0111utim, kako su istu maticu obra\u0111ivali i Ba\u010di\u0107 i Baji\u0107-\u017darko i kako nigdje ne spominju to prezime (najsli\u010dnije kod njih bilo bi Silov, Sinkovi\u0107, Sirkovi\u0107, \u0160iloevi\u0107), a i zbog ve\u0107 spomenute same Ku\u017ei\u0107eve nesigurnosti \u010ditanja, to zanemarujem taj spomen. (Usp. Ba\u010di\u0107, 1991, 241.242. i Baji\u0107-\u017darko, 1988, 71-82.)<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [64]<\/span> Delija je turska rije\u010d koja ozna\u010dava junaka, jakotu; tjelesno razvijena mu\u0161karca (usp. Klai\u0107, 1983, 272.), \u0161to Talaji\u0107, sude\u0107i po slavljenju od strane starca Milovana, jama\u010dno bija\u0161e. (Usp. Ka\u010di\u0107 Mio\u0161i\u0107, 1988, 778.).<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [65]<\/span> Umjesto pojma prezime, Gojak rabi oblik pri ime<\/em>, \u0161to je nekim auktorima bio dodatni razlog da u obliku \u0160itovi\u0107 ne vide pravo prezime, ve\u0107 surogat istome. Pitanje je zna\u010di li Gojaku taj pojam isto \u0161to i prezime ili ne? Prema \u0160imunovi\u0107u, priimci i pridjevci su prethodili prezimenima i onoga \u010dasa kada su postali stalni, nasljedni i nepromjenjivi \u010dlan imenske formule, postali su prezime. (Usp. \u0160imunovi\u0107, 1995, 319.).<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [66]<\/span> Ragu\u017e, 1980.-1981, 98. Kao dodatni argument tom mi\u0161eljenju, Ragu\u017e navodi i sljede\u0107u re\u010denicu iz Mevluda: \u00abNa Havvu ga (tj. ‘nur’ svjetlo, D. R.) potlje Allah prenese \/ \u0160it se rodi pa ga na njeg prenese…\u00bb<\/em>. Set je tre\u0107i sin Adama i Eve, ro\u0111en nakon Abelova ubojstva.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [67]<\/span> http:\/\/www.bhtelecom.ba\/imenik-bht.html<\/a>, od 7 .6. 2007. S prezimenom \u0160ito postoji 18 pretplatnika na podru\u010dju Sarajeva i 6 na podru\u010dju Mostara, svi s muslimanskim imenima; s prezimenom \u0160itarac postoji 1 pretplatnik u Tuzli, te s prezimenom \u0160itum po dva na podru\u010dju Sarajeva i Mostara, svi s kr\u0161\u0107anskim imenima. S osnovom Sit, pak, zabilje\u017eena su prezimena Sitar, Sitarevi\u0107 i Sitni\u0107.<\/span><\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [68]<\/span> Zanimljivo je tuma\u010denje \u0161to ga donosi Akademijin rje\u010dnik. Donose\u0107i rije\u010di sitov i sitova\u010da izvodi ih iz imena biljke s\u00edta (rogoz). Isti donosi i toponime Sitovica, Sitovice, Sitovnik, Sitovnjak, Sitovo, Sitovi\u0107a Bok, a za prezime Sitovi\u0107, navode\u0107i primjer upravo na\u0161ega fra Lovre, ka\u017ee da je izvedenica od Sit (biblijskog Seth).<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [69]<\/span> Prema saop\u0107enju mr. Radoslava Dodiga ponegdje se na\u0111e pod nazivom \u0160itomir, a ponegdje pod Sitomir. Isto tako, postoje i razli\u010ditosti o njegovoj nadmorskoj visini. Prema podacima mjernik\u00e2 iz op\u0107inske Slu\u017ebe u Ljubu\u0161kom visina bi bila 393,60 m, a prema zemljovidu izra\u0111enom od Zavoda za fotogrametriju iz Zagreba 1996. visina bi bila 397 m.<\/p>\n

<\/div>\n

<\/a> [70]<\/span> Gruntovna knjiga k.o. Ljubu\u0161ki u Op\u0107inskom sudu u Ljubu\u0161kom, sv. XXIII, 271.<\/p>\n

lisice.info<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"lovre\"Po\u010detkom idu\u0107eg mjeseca Ljubu\u0161ki \u0107e dobiti spomenik fra Lovri \u0160itovi\u0107u. Tim povodom donosimo vam tekst Vlade Pavi\u010di\u0107a objavljeno u: Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU,2008.<\/div>\n

1. UVOD: \u00abPripogliubglenomu sctioczu…\u00bb<\/strong> <\/p>\n

Kao \u0161to gornjim rije\u010dima fra Lovro uvodi \u010ditatelja u svoju Gramatiku, [1]<\/a> s istim rije\u010dima i ja zapo\u010dinjem rad posve\u0107en njemu, njemu \u0161to svojim javnim nastupom i djelovanjem pronese i prodi\u010di ime svog rodnoga Ljubu\u0161koga, kao nitko ni prije ni poslije njega <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2223,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-2224","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2224","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2224"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2224\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2223"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2224"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2224"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2224"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}