{"id":258,"date":"2009-03-04T22:18:21","date_gmt":"2009-03-04T21:18:21","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2009\/03\/04\/poslijeratni-komunistiki-progoni-sjeanja-fra-vinka-dragievia\/"},"modified":"2009-03-04T22:18:21","modified_gmt":"2009-03-04T21:18:21","slug":"poslijeratni-komunistiki-progoni-sjeanja-fra-vinka-dragievia","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/poslijeratni-komunistiki-progoni-sjeanja-fra-vinka-dragievia\/","title":{"rendered":"Poslijeratni komunisti\u010dki progoni: sje\u0107anja fra Vinka Dragi\u0107evi\u0107a"},"content":{"rendered":"

U svibnju 1946. godine postao sam kapelan na Humcu. Radio sam koliko sam znao i mogao. Zapeo sam za o\u010di UDB-e. Zamjerio sam se da okupljam mlade\u017e oko sebe i zavodim na krivi put. Na svojoj sjednici odmjerili su mi dvije i pol do tri godine zatvora ‘da se opameti’. Uglavnom, vo\u0111en sam na saslu\u0161anje po no\u0107i. Saslu\u0161avao me je \u0161ef mjesne UDB-e Ivan Grani\u0107. <\/p>\n

\u201eTijekom Drugog svjetskog rata pripadnici vojnih, milicijskih i drugih organizacija, organiziranih i vo\u0111enih od Komunisti\u010dke partije Jugoslavije (KPJ) ubili su 511 osoba iz struktura Katoli\u010dke Crkve. Od toga broja njih je 184 bilo iz Bosne i Hercegovine. Tijekom Drugog svjetskog rata pripadnici razli\u010ditih partizanskih jedinica ubili su 314 katoli\u010dkih sve\u0107enika, a poslije rata za vrijeme vlasti KPJ ubijeno je jo\u0161 116 crkvenih osoba. Na kri\u017enom putu od pripadnika partizanskih jedinica stradale su 64 osobe, a na odslu\u017eenju vojnog roka jo\u0161 15 crkvenih osoba\u201c (Ivo LU\u010cI\u0106, Komunisti\u010dki progoni Katoli\u010dke crkve u Bosni i Hercegovini (1945.-1990.), u: Fra Ferdo Vla\u0161i\u0107 \u2013 vizionar i patnik (prir. Robert JOLI\u0106 i suradnici), Tomislavgrad, 2005., str. 53.) Tiskani su novinski \u010dlanci i knjige protiv Crkve i sve\u0107enika, dok se sama Crkva na partijskim skupovima etiketirala kao neprijateljska organizacija i protudr\u017eavni element. Sve \u0161to je hrvatsko, poistovje\u0107ivano je s nacionalizmom, \u0161ovinizmom i usta\u0161tvom. \u201eHercegova\u010dka franjeva\u010dka provincija bila je gotovo uni\u0161tena, njezino \u010delni\u0161tvo zajedno s provincijalom je pobijeno, dio knji\u017enica i arhiva spaljeno, dio fratara oti\u0161ao je u emigraciju, a preostali sve\u0107enici bili su stalno na udaru vlasti gotovo bez ikakve mogu\u0107nosti konsolidacije. U sli\u010dnu polo\u017eaju bila je i provincija Bosna Srebrena\u201c (Isto, str. 57.). Komunisti\u010dke vlasti su u vremenu od 1945. do 1990. zatvarale i sudile 76 hercegova\u010dkih fratara, a od toga 58 u poratnom razdoblju.<\/p>\n

<\/p>\n

Fra Luka Su\u0161ac i fra Vinko Dragi\u0107evi\u0107 u Vitini 1968.<\/em><\/p>\n

I \u010dasne sestre su zatvarane u pora\u0107u pod optu\u017ebom da su pomagale\u0161kriparima. Tako je uhi\u0107enja i istrage nad sve\u0107enicima i \u010dasnim sestrama u Mostaru vodio oficir Uprave dr\u017eavne bezbjednosti (UDB-e) Osman \u0106imi\u0107 \u201e\u0106ima\u201c. U Mostaru je u travnju 1948. uhi\u0107en i sproveden u \u0106elovinu Mostarsko-duvanjski biskup dr. Petar \u010cule. Osu\u0111en je na 11 godina i \u0161est mjeseci zatvora, od \u010dega je izdr\u017eao 7 godina i 6 mjeseci, a potom proveo dvije godine internacije u franjeva\u010dkom samostanu u Tolisi.<\/p>\n

Protiv sve\u0107enika su se vodili mnogobrojni namje\u0161teni politi\u010dki procesi. U rijetkim svjedo\u010denjima katoli\u010dkih sve\u0107enika, koji su zavr\u0161ili na robiji u totalitarnome komunisti\u010dkom sustavu, na montiranim procesima je bio i fra Vinko Dragi\u0107evi\u0107.<\/p>\n

\u010clan je Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije \u201eUznesenja Bla\u017eene Djevice Marije\u201c sa sjedi\u0161tem u Mostaru. Njegov \u017eivotni put dosta je trnovit, a uz to bogat i zanimljiv. Znaju\u0107i da barem u po\u010detku nije ba\u0161 bio odu\u0161evljen iznositi nam svoj \u017eivotni put u sad ve\u0107 poodmakloj dobi, time ovo svjedo\u010danstvo postaje dragocjenije.<\/p>\n

Odisanje obitelji kr\u0161\u0107anskim \u017eivotom<\/strong><\/p>\n

\u201eZovem se fra Vinko Dragi\u0107evi\u0107, ro\u0111en sam 18. rujna 1917. u Miletini – Me\u0111ugorje. Krsno mi je ime Mate, otac se zvao Marko, a majka Luca ro\u0111. Ko\u017eul. \u017divjeli smo od selja\u010dkoga rada, ne u obilju niti u krajnjem siroma\u0161tvu. Otac mi je bio veoma radin i radio je sve poslove u selu da bi othranio i odgajao brojnu djecu. Majka Luca ni u \u010demu nije zaostajala, jo\u0161 vi\u0161e je bila prava doma\u0107ica. Znala je poslove i plodove rada rasporediti, kao rijetko koja doma\u0107ica. Tako su othranili i odgojili svoju mnogobrojnu djecu. U ku\u0107i je vladala prava obiteljska harmonija, a ku\u0107a je odisala iskrenim kr\u0161\u0107anskim \u017eivotom. Moj stric o\u010dev blizanac fra Pavo je tako\u0111er bio fratar sve\u0107enik i ponos na\u0161e obitelji. Moj brat Marko(ro\u0111. 1927.) bio je tako\u0111er fratar sve\u0107enik, a sestra Vjekoslava \u010dasna sestra. Dvojica fratara fra Marko i fra Mate, sinovi su na\u0161ega brata Nike. Prema gore navedenom, nije te\u0161ko ocijeniti op\u0107e stanje u na\u0161oj obitelji. Posebno u vrijeme komunizma, kako je prolazila na\u0161a obitelj, upravo radi nas koji smo se opredijelili za redovni\u0161tvo i sve\u0107eni\u0161tvo.<\/p>\n

<\/p>\n

Fra Vinko nakon izlaska iz zatvora<\/em><\/p>\n

Pu\u010dku \u0161kolu, koja je bila udaljena za odrasle sat vremena hoda, a za djecu jedan i pol sat hoda, poha\u0111ao sam u Me\u0111ugorju. Poslije zavr\u0161ene pu\u010dke \u0161kole ostao sam raditi na imanju kod oca. Nakon zavr\u0161etka \u0161estoga razreda stupio sam u novicijat na Humcu. Poslije novicijata (1936.-1938.), zavr\u0161io sam sedmi i osmi razred gimnazije te veliku maturu.\u201c<\/p>\n

Gimnazija i bogoslovlje<\/strong><\/p>\n

\u201e\u0160irokobrije\u0161ka gimnazija bila je na glasu zbog tako visokoobrazovanoga profesorskog zbora, reda, rada, discipline \u0161to su i neprijatelji \u010desto nagla\u0161avali. Direktor gimnazije je biofra Kre\u0161o Pand\u017ei\u0107, profesor klasi\u010dnih jezika. Neko vrijeme je bio direktor fra Dominik Mandi\u0107. Odatle je oti\u0161ao u Rim i postao vije\u0107nik u starje\u0161instvu franjeva\u010dkog Reda. Povijest i zemljopis je predavao fra Marijan Zubac i fra Fabijan Paponja. Fra \u017divko Marti\u0107, fra Arkan\u0111eo Nui\u0107 i fra Marko Dragi\u0107evi\u0107 predavali su gr\u010dki i latinski. Fra Radoslav Vuk\u0161i\u0107,fra Martin Sopta i fra Augustin Zubac \u201emu\u010dili\u201c su \u0111ake matematikom. To su samo neki, a ni ostali nisu bili manje va\u017eni. Svi \u0111aci iz ove na\u0161e gimnazije koji su po\u0161li na neki fakultet, upisivali su bez ikakva problema. Godine 1929. zgrada se gimnazije gradila.<\/p>\n

<\/p>\n

Na sv. Pa\u0161kalu u Vitini, 17. svibnja 1961.<\/em><\/p>\n

Poslije velike mature 1938. godine do\u0161ao sam u Mostar u bogosloviju. Rektor je bio fra Lujo Bubalo, profesori fra Jerko Boras, fra Ante Jelavi\u0107, fra Vendelin Vasilj, fra Pavo Dragi\u0107evi\u0107, fra Bonifacije Rup\u010di\u0107 i drugi. Godine 1943. zavr\u0161io sam bogosloviju, polo\u017eio jurisdikcijski ispit propovijedanja i ispovijedanja te dobio namje\u0161tenje u Tomislavgradu za kapelana na samostanskoj \u017eupi. Tu sam ostao do sv. Franje 4. listopada. \u201e\u0160umljaci\u201c partizani su se pojavljivali blizu samom samostanu. Po zapovijedi starje\u0161ina pratio sam neke vrjednije stvari do \u0160irokog Brijega da ne padnu u ruke nekakvih antifa\u0161ista, narodne vojske, osloboditelja, partizana, kako li su se sve zvali.\u201c<\/p>\n

U Rasnom i Ko\u010derinu<\/strong><\/p>\n

\u201eU povla\u010denju sam stigao na \u0160iroki Brijeg i ostao nekoliko dana. Budu\u0107i da sam fizi\u010dki bio dosta slab, provincijal fra Leo Petrovi\u0107 me poslao na slu\u017ebu u Rasno, za kapelana svome kolegi fra Tadiji Beljanu. Iz Rasna sam premje\u0161ten u Ko\u010derin za kapelana fra Vali Zovki, koji je tu ubijen 21. svibnju 1945. sa svojim sestri\u0107em. U no\u0107i su do\u0161li ‘antifa\u0161isti’, koji su oplja\u010dkali \u017eupni stan, odnijeli \u0161to im je zapelo za o\u010di, brzo se povratili i obojicu ubili. Tra\u017eili su i mene i govorili da sam kriv, ali pukim slu\u010dajem nisam bio kod ku\u0107e i ostao sam \u017eiv.<\/p>\n

<\/p>\n

Fra Berto i fra Vinko Dragi\u0107evi\u0107 u Mostaru, 6. travnja 1941.<\/em><\/p>\n

Moja je krivnja bila \u0161to nitko nema na njihovoj strani. To su izjavili o meni. O fra Vali i fra Andriji nisu izustili nikakvu krivicu. Mene su namjeravali povesti prema Vi\u0161njici na putu me ubiti (prosvirati glavu) i re\u0107i da su nas \u0161kripari napali pa pogodili fratre. Zapucali bi oni ne samo u moju glavu, nego i u zrak da poka\u017eu kako su se borili da mene obrane. Narodu bi proglasili da su \u0161kripari ubili fratra.\u201c<\/p>\n

Preko Mostara i Sarajeva prema Mariboru<\/strong><\/p>\n

\u201e\u0110ak \u0161irokobrije\u0161ke gimnazije Andrija Sesar, kasnije fra Veselko, odlu\u010dio se pred partizanima na povla\u010denje prema Zagrebu. Navratio se u \u017eupni stan, o\u010ditovao svoju nakanu, a meni je \u017eupnik fra Vale, znaju\u0107i da su me neprijatelji odlu\u010dili ubiti, savjetovao da i ja idem. Bio je izri\u010dit i rekao: ‘Ako ovdje pogine\u0161, ne \u0107e\u0161 nikome koristiti, a ako ode\u0161 i ostane\u0161 \u017eiv, mo\u017ee\u0161 koristi sebi i drugima.’ Po\u0161ao sam i evo me jo\u0161 \u017eiva! Iz Ko\u010derina smo krenuli na \u0160iroki Brijeg i preno\u0107ili. Sutradan sam krenuo prema Me\u0111ugorju da obi\u0111em svoje roditelje. Nisam uspio, jer su ru\u0161ila\u010dke horde bile na domak Me\u0111ugorju. Okrenuo sam prema Mostaru, a odatle s mnogima krenuo za Sarajevo. Ni tu nije bilo zaustavljanja. Stigao sam nekako do Nove Gradi\u0161ke. Kada je bilo op\u0107e povla\u010denje i ja sam po\u0161ao prema Zagrebu. Od Oku\u010dana do Zagreba, uglavnom sam se prebacivao pje\u0161ice.<\/p>\n

<\/p>\n

Klobuk 1962. godine<\/em><\/p>\n

Iz Zagreba do Maribora do\u0161ao sam u bolni\u010dkom vlaku. Izdajom smo zarobljeni i preba\u010deni iz Ra\u010de u Maribor. Tu smo do 26. svibnja bili u logoru. Kad smo do\u0161li u Maribor, u koloni su nas tjerali po ulicama. U\u017eas!!! Nailazili smo na mnogo krvi po ulicama. To su bile lokve krvi, uglavnom u obliku kru\u017enice promjera 20 \u2013 30 cm. Izgleda, veli\u010dina je bila prema koli\u010dini pra\u0161ine na cesti. Morali smo gaziti po krvi, ali smo pazili da je ipak ne nagazimo. Iznemogli, gladni, \u017eedni i \u017ealosni \u010desto nismo ni mogli prekora\u010diti ili zaobi\u0107i krv na\u0161e bra\u0107e.<\/p>\n

U logor su \u010desto ulazili ‘antifa\u0161isti’ zvani partizani. Dolazili su s kolcima, letvama kao pomo\u0107nim sredstvima u naoru\u017eanju. Tra\u017eili su od nas da predamo oru\u017eje (zapravo satove, lance, prstenje). Meni je uspjelo zadr\u017eati nalivpero, kojeg sam dobio za prvu Svetu misu 6. srpnja 1941. godine. U mariborskom logoru bilo je na stotine sve\u0107enika, redovnika i bogoslova.\u201c<\/p>\n

Natrag u Mostar i susret s bratom fra Markom<\/strong><\/p>\n

\u201eIz Maribora su nas autobusima hrvatske vojske prebacili u Zagreb. Nije nam bilo ljep\u0161e u Zagrebu negoli i u Mariboru, ali smo se nekako osje\u0107ali lak\u0161e u svojoj Domovini. Pa ako moramo umrijeti, kosti \u0107e nam ostati u na\u0161oj dragoj Domovini. Iz Zagreba smo preba\u010deni vlakom u sto\u010dnim vagonima do Slavonskoga Broda, a odatle u Bosanski Brod i Doboj, pa u Sarajevo U Sarajevu su nas smjestili u Centralni zatvor, gdje smo ostali do 16. kolovoza kada smo vlakom preba\u010deni u Mostar.<\/p>\n

<\/p>\n

Klobuk \u2013 Markovi\u0161te 1968. godine<\/em><\/p>\n

U mjestu Mirke kod Jablanice izi\u0161li smo iz vlaka, jer je pruga bila prekinuta. Tu sam sreo brata fra Marka, \u0111aka sedmog razreda gimnazije na \u0160irokom Brijegu. U\u017eas, vojnik s crvenom petokrakom na kapi. Prepoznao je nas fratre i vidio stra\u0161no izmrcvarenog Keku Komnenovi\u0107a, vratara mostarskogaZrinskog. Dopustili su mu da se pozdravimo, a on mi je priop\u0107io da su na\u0161i kod ku\u0107e svi dobro. Dozvolili su mu da mi dade u kapi \u0161ljiva. Uzvratio sam mu dar, sa\u010duvano nalivpero uvijeno u raspalu \u010darapu. Sada se nalazi kao draga uspomena kod mene.\u201c<\/p>\n

Ispitivanje u mostarskoj \u201e\u0106elovini\u201c<\/strong><\/p>\n

\u201eIstog dana, 16. kolovoza, do\u0161li smo u Mostar, u \u0106elovinu. Bila je puna k’o \u0161ipak, zato\u010denika i stjenica. Ipak, stanje je bilo kako-tako podno\u0161ljivo. Prozivanja i ispitivanja kako i neizvjesnosti nije manjkalo. Zadnji dan kolovoza 1945. bilo je zadnje prozivanje. Pojedina\u010dno smo i\u0161li pred nekog oficira, a kasnije sam saznao da je to bio kapetan Petar Jel\u010di\u0107 o kome do danas nisam ni\u0161ta dobra \u010duo. Tada je bio pristojan prema meni i uputio mi je nekoliko rije\u010di. Me\u0111u ostalima je rekao da su ispitivali o meni. Pru\u017eaju\u0107i mi otpusnicu nadodao je: ‘Dosad si \u010dist kao kristal. Mi \u0107emo te i ubudu\u0107e pratiti.’ Ja sam mu rekao: ‘Kada sam bio \u010dist u ratnom vrtlogu, nema razloga da ne budem \u010dist i u miru!’ On je nadodao: ‘Mi \u0107emo te pratiti.’ Otprilike za sat vremena, vrata su se \u0106elovine otvorila. Iza\u0161lo je pet-\u0161est fratara, koji su se uputili prema samostanu. Ostao sam u samostanu do sljede\u0107e proljetne promjene. Bio sam kapelan u Mostaru i zamjenjivao \u017eupnika u Nevesinju.\u201c<\/p>\n

Trn u oku dr\u017eavne sigurnosti (UDB-e)<\/strong><\/p>\n

\u201eU svibnju 1946. godine postao sam kapelan na Humcu. Radio sam koliko sam znao i mogao. Zapeo sam za o\u010di UDB-e. Zamjerio sam se da okupljam mlade\u017e oko sebe i zavodim na krivi put. Na svojoj sjednici odmjerili su mi dvije i pol do tri godine zatvora ‘da se opameti’. Taj zaklju\u010dak ispri\u010dao je njihov \u010dovjek svojoj \u017eeni, kad se u no\u0107i povratio ku\u0107i. To je slu\u0161ala i njihova k\u0107i. Sljede\u0107eg jutra prenijela mi je cijeli sadr\u017eaj razgovora. Savjetovala mi je da tra\u017eim promjenu, pa \u0107e sve pasti u vodu. Ali nisam htio nikakvu promjenu. Znam ja sebe, gdje god budem, moj \u0107e rad i vladanje zaraditi mo\u017eda i te\u017eu osudu, nego \u0161to mi je odmjereno u Ljubu\u0161kom.<\/p>\n

<\/p>\n

Klobuk 6. srpnja 1969. godine<\/em><\/p>\n

\u010cekao sam pola godine, mo\u017eda i vi\u0161e, kad \u0107e do\u0107i po mene. Pri\u010dinjao sam se kao da ni\u0161ta nisam \u010duo o mom predodre\u0111enju popravka pameti. Jednog dana bolje re\u0107i jedne no\u0107i, zatvoreno je nekoliko mladi\u0107a iz okolice na\u0161ega samostana. Istina, vi\u0111eni su u dru\u0161tvu nas fratara, \u010dak i u samostanu. Naslutio sam da \u0107e do\u0107i po mene. Tako je i bilo, zatvorili su me sa jo\u0161 dvojicom fratara.\u201c<\/p>\n

UDB-ino saslu\u0161avanje, optu\u017enica i presuda<\/strong><\/p>\n

\u201eUglavnom, vo\u0111en sam na saslu\u0161anje po no\u0107i. Saslu\u0161avao me je \u0161ef mjesne UDB-e Ivan Grani\u0107. Jedne no\u0107i pomagao mu je svakako gori od njega, \u010dije ime ne spominjem da mi ne opogani stroj na koji pi\u0161em, a ni papir ne bi izdr\u017eao njegovo pogano ime. Nabacivao mi je nekakvu vezu sa Staljinom iChurchillom, ali je dobio pravi odgovor. Kad je zavr\u0161io saslu\u0161anje, ako je uop\u0107e zavr\u0161io, dobio sam optu\u017enicu. Oni spomenuti pritvoreni mladi\u0107i za nekoliko dana u pritvoru upravo su se ‘opametili’. Postali su svjedoci. Razumio sam ih i odmah oprostio. Su\u0111enje odr\u017eano 9. prosinca 1949. godine, ali ustvari nije odr\u017eano, niti sam obavije\u0161ten o promjeni. Sutradan 10. prosinca odveli su me na sud.<\/p>\n

<\/p>\n

Ilija Rezo i fra Vinko, Ko\u010derin 20. velja\u010de 1944. godine<\/em><\/p>\n

Dobio sam dvije godine i \u0161est mjeseci ‘odmora’ s li\u0161enjem slobode i te\u0161kim prisilnim radom. Poslije \u010ditanja osude pitali su me: ‘Ho\u0107e\u0161 li se \u017ealiti na presudu?’ Odgovorio sam da se nemam komu \u017ealiti. Rekli su da se mogu drugostupanjskom sudu \u017ealiti. Upro sam prstom u jednoga svjedoka i rekao da sam dokazao da je lagao, a vi ste drugi dio njegove izjave koja je la\u017ena kao i prvi dio uzeli za dokaz krivnje. Povrh svega \u0161to \u0107ete vi staviti kao obrazlo\u017eenje va\u0161ega ‘pravorijeka’. Javni tu\u017eitelj je rekao da \u0107e se on \u017ealiti. Na moj odgovor: \u201eTvoje \u0107e se i usli\u0161iti!\u201c, dobio sam jo\u0161 jednu godinu po \u017ealbi javnoga tu\u017eitelja. Odvjetnik mi je bio neki Srbijanac. Poslije su\u0111enja oti\u0161ao je u samostan obavijestiti fratre o toku su\u0111enja. Pitali su ga moja bra\u0107a, kako me je branio? Odgovorio je: ‘Njega ne treba braniti, on se izvanredno brani. Bolje se on brani, nego \u0161to sam ga ja branio!’ Fratri su se ljutili na mene \u0161to sam izazivao sud. Nisu oni znali da sam osu\u0111en i prije nego \u0161to sam zatvoren. UDB-in sud!<\/p>\n

Na sudu sam pro\u010ditan. Mislio sam da ne \u0107e biti ni vi\u0161e ni manje. Zato sam bio malo slobodniji pa sam neo\u010dekivano odbrusio. I zamjenik javnoga tu\u017eitelja, onaj \u0161to mi je pri\u0161ivao vezu s Churchillom i Staljinom, \u0161to je pomagao Grani\u0107u kad me je iscje\u0111ivao, dobio je \u0161to mu pripada. Prigodom nekog susreta pred kvalificiranim svjedocima, pretvarao se da me ne poznaje. Rekao sam tko sam i kakav sam. Ukratko sam uzvratio njegove prljave stvari. Sav \u017eivot proveo je kao ne\u010dovjek i nema mogu\u0107nosti da se ikada u\u010dini te postane \u010dovjek. Priznajem da je ‘gutao je\u017eeve’, ali je zaradio i vi\u0161e. To sam uzvratio za vrijeme vladavine ‘njihovih’. Ne bi mu takvo ne\u0161to rekao, jer bi sigurno protuma\u010dio naopako \u2013 kao da sam se okura\u017eio otkad na\u0161i vladaju.<\/p>\n

<\/p>\n

Fra Tadija Beljan i fra Vinko, Rasno 1943. godine<\/em><\/p>\n

U sudskom procesu predbacili su mi da sam rekao da je Stepinac nevin osu\u0111en. To im je potvrdio instruirani svjedok. Ja sam to zanijekao, jer to nije bila istina. ‘\u0160to misli\u0161 je li on nevino osu\u0111en?’ Odgovorio sam da mislim, ali nisam rekao. Za misli se ne sudi, nego za djela!\u201c<\/p>\n

U zeni\u010dkom kazamatu: Red. br. 4074-A<\/p>\n

\u201ePoslije Presude ostao sam u Mostaru na gra\u0111evinskom radu. Iz Mostara su nas, uglavnom samo katolike, 19. o\u017eujka 1950. godine prebacili u Zenicu. Dobio sam posao u zatvorskoj livnici, gdje se lijevalo \u017eeljezo, mesing i aluminij. Pri\u0161ili su mi mati\u010dni broj 4074 \u2013 A. Moj subrat i zatvorski kolega fra Jakov Lovri\u0107 dobio je broj 4069. Sje\u0107am se jo\u0161 jednoga broja 17, kojega je nosio Petar Ivan\u010di\u0107. Netko je proturio vijest da sam ja javni tu\u017eitelj. Zatvorenici su skovali urotu da me ubiju, ali je Bog htio druga\u010dije. Neki je Srbijanac saznao da sam sve\u0107enik, obratio mi se isprikom i kazao za urotu. Obavijestio je urotnike da sam sve\u0107enik fratar i spasio me.<\/p>\n

U Zenici sam radio na aparatima za zavarivanje – autogeno varenje. Neko sam vrijeme radio u knjigove\u017enici, jer nisu imali radnika za taj posao. Dok sam boravio u Zenici, pro\u010dulo se da je do\u0161la ‘neka rogata marva’ iz centrale – valjda centralne UDB-e. Zovu na razgovor osu\u0111enike s ni\u017eom kaznom do pet godina. Nadao sam se da \u0107e i mene pozvati. Pozvali su i opet pitanje o Stepincu. \u010cudo da se nisam uvjerio do sada da je Stepinac zlo\u010dinac. Posebno poslije Brozova govora u Splitu.<\/p>\n

<\/p>\n

Fra Vinko u Konjicu 1952. godine<\/em><\/p>\n

Rekao sam da: ‘Titu treba priznati da je sposoban \u010dovjek, dobar strateg, dobar metalski radnik, a \u0161to je biskup, nadbiskup i druge crkvene slu\u017ebe, on to ni\u0161ta ne zna. A \u0161to je rekao, mo\u017eda ste mu vi napisali i dali, ili netko drugi koji to poznaju.’ Jedan od ‘rogatih’, navodno major – ja ne poznajem njihove, savjetuje pukovniku da je dosta. Pukovnik nije prekinuo nego nastavio. Ne\u0161to sam namjerno spomenuo robija\u0161e, \u0161to ih je uzbunilo. Pitaju \u0161to sam ja, a rekao sam da sam robija\u0161. Ponovno pitaju \u0161to sam ja. ‘Kako \u010dovjek mo\u017ee biti robija\u0161 u svome narodu i dr\u017eavi?’ Rekoh na to: ‘Ne, jer sam \u010ditao, pas je na lancu pas, vol na jarmu vol, \u010dovjek bez slobode nije \u010dovjek nego rob. Ja se tako osje\u0107am.’<\/p>\n

Kad sam ve\u0107 odradio pola kazne, pozvao me oficir UDB-e na razgovor. Primio me lijepo, ba\u0161 onako kako oni znaju biti – umiljati. Nisam bio svjestan nikakve moje pogrje\u0161ke, pa se nisam bojao niti poziva. U razgovoru me prijateljski pitao, jesam li napravio molbu za pomilovanje. Ka\u017ee da imam na to pravo, jer sam odslu\u017eio vi\u0161e od pola kazne. Rekao sam da nisam napravio. Prijateljski me pou\u010dio da odmah napi\u0161em i po\u0161aljem. Ka\u017ee mi kako \u0107u to u\u010diniti. Rekao sam da ja to ne mogu, jer se ne osje\u0107am krivim pa bi tom molbom priznao krivnju koju nisam u\u010dinio. Ne mogu lagati na sebe.<\/p>\n

<\/p>\n

Kr\u0161tenje u Klobuku<\/em><\/p>\n

Nakon dugog nagovaranja mi re\u010de da \u0107e on moju molbu potpisati. Zahvalio sam mu i rekao da ja to ne mogu u\u010diniti, nije to ni\u0161ta drugo nego ne \u0107u da im se molim. Kad sam se odu\u017eio ‘caru \u010destitom’ vi\u0161egodi\u0161njim robijanjem, navratio sam se u Sarajevo u samostan na Bistriku. Tu je moj brat fra Marko bio bogoslov. Rekao mi je da sam imenovan \u017eupnikom u Glavati\u010devu. Iz Sarajeva sam krenuo za Mostar, a odatle za Humac. Tako sam obi\u0161ao bra\u0107u i malo se porazgovarao. Obi\u0161ao sam roditelje i ostalu najbli\u017eu rodbinu.\u201c<\/p>\n

\u017dupnik u Glavati\u010devu, Blagaju i Klobuku<\/strong><\/p>\n

\u201eU Glavati\u010devu sam na\u0161ao fra Radovana Petrovi\u0107a, koji me o svemu obavijestio i oti\u0161ao na novu du\u017enost u Mostar. Pri\u010dao mi je o mnogim neugodnostima \u0161to ih je pro\u017eivio u Glavati\u010devu. Tako, dok je u groblju pred kapelicom ispovijedao \u017eupljane, \u010duvala ga je Brozova ‘antifa\u0161isti\u010dka vojska’ s te\u0161kim strojnicama uperena u njega i penitenta. Tek desetak metara udaljenim od mjesta ispovijedanja. U Glavati\u010devu sam ostao pet godina. Poslije sam nastavio slu\u017eiti \u017eupu Blagaj, gdje sam ostavio tri i pol godine. Stalno su me nadzirali po svojoj volji i ka\u017enjavali. Budu\u0107i da je crkva bila nedovr\u0161ena i o\u0161te\u0107ena, nastojao sam je obnoviti. Uspio sam i vi\u0161e, nego \u0161to sam se nadao.<\/p>\n

<\/p>\n

Na Humcu 1980.<\/em><\/p>\n

Iz Blagaja sam premje\u0161ten u Klobuk na du\u017enost da gradim crkvu. Na\u0161ao sam se kao mrav na glavnji. Osjetio sam teret, ali nisam o\u010dajavao. Dao sam se na posao i uz mnoge pote\u0161ko\u0107e uspjelo mi je zapo\u010deti i dovr\u0161iti crkvu, zvonik, sakristiju, kapelicu i u\u010dionicu za vjernike. Pa i u ku\u0107i sam sagradio pet-\u0161est prostorija, koje nisam imao kada sam tamo do\u0161ao. Bile su velike pote\u0161ko\u0107e, zbog nesta\u0161ice materijala, jer sam ga tra\u017eio od Splita do Trebinja i Dubrovnika.\u201c<\/p>\n

Na Humcu od 1974. do Bo\u017eje volje<\/strong><\/p>\n

\u201eNa Humac sam do\u0161ao 1974. godine i nastavio raditi kao kapelan u \u017eupi. Radim i sada sve \u0161to je primjereno mojoj starosti. Dolaskom Gospe u Bijakovi\u0107e nas \u010detvorica fratara s Humca: fra Stanko Vasilj, fra Luka Su\u0161ac, fra Janko Bubaloi ja i\u0161li smo gotovo svakodnevno u Me\u0111ugorje pomagati bra\u0107i fratrima ispovijedati vjerni puk. A tako smo pomagali i svom samostanu u du\u017enosti preoptere\u0107enim \u017eupnicima. Sve na slavu Bo\u017eju!\u201c<\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

Kako kod svih namje\u0161tenih politi\u010dkih procesa, tako i kod su\u0111enja fra Vinku u Mostaru pod krinkom: \u201eU ime naroda\u201c, proces je tekao po nalogu UDB-e. Istodobno su za njega unaprijed odredili i visinu zatvorske kazne. Da se popravi, poslali su ga u zeni\u010dki kazamat na najte\u017ee fizi\u010dke poslove i pripremanim atentatom u vidu nezgode na poslu. Uz Bo\u017eju pomo\u0107 i veliku sre\u0107u ostao je \u017eiv i dosljedan svojim idealima, a po izlasku iz zatvora nije se predao strahu, o\u010daju niti besposli\u010darenju, nego je zagrnuo rukave i sa \u017eupljanima sagradio lijepu crkvu u Klobuku koja je i dandanas ponos Klobu\u010dana. Uz obnovu materijalne crkve poznat je i njegov rad na \u017eivoj Crkvi, a osobito s mlade\u017ei. Fra Vinko je jedan od sto pedeset sve\u0107enika iz Bosne i Hercegovine, koji je osu\u0111en na montiranom politi\u010dkom procesu, a robiju je odslu\u017eio do zadnjega dana uspravno i ponosno.<\/p>\n

<\/p>\n

Potvrda iz zeni\u010dkog zatvora<\/em><\/p>\n

Istra\u017eivanjem prof. dr. S. Jalimana iz 2008. godine: \u201ePrema rijetkim svjedo\u010denjima koja su se pojavila devedesetih godina XX. vijeka, mogu\u0107e je barem donekle ukazati na stravi\u010dnost koju su pre\u017eivljavali politi\u010dki zatvorenici. Posebno je dominirao metod manipuliranja i indoktrinacije: ‘Pri dolasku se poklanjala pozornost imenima robija\u0161a. Tek kasnije bilo je jasno za\u0161to se to \u010dinilo. Hrvati su u pravilu, dobivali te\u017ee poslove i lo\u0161iji smje\u0161taj.\u201c \u201e(\u2026) Zatvorska bolnica u kojoj sam se na\u0161ao, bila je u pravom smislu fizi\u010dko i du\u0161evno mu\u010dili\u0161te.\u201e<\/p>\n

U istoj se studiji navode i poznati zeni\u010dki zatvorenici, kao \u0161to su: \u201ebiskup \u010cedomil \u010cekada 12 godina, dr. Petar \u010cule 11 godina i \u0161est mjeseci, Mile \u010culi\u0107 vizitator 20 godina i mnogi drugi.\u201c A mi se jo\u0161 spomenimo i dugogodi\u0161njih robija\u0161a Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije poput: fra Mije \u010cui\u0107akoji je najprije osu\u0111en na kaznu strijeljanjem, potom je kazna preina\u010dena na do\u017eivotni zatvor i kona\u010dno na 20 godina strogog zatvora uz prisilni rad, dr. fra Mladena Barbari\u0107a sa istim kaznama kao i fra Mijo, fra Ferde Vla\u0161i\u0107a koji je u tri navrata je osu\u0111ivan sa 16 godina presude samo prvi puta, dr. fra Smiljana Zvonara s 15 godina, fra Gaudencija Ivan\u010di\u0107a s 10 godina, fra Mirka \u0106osi\u0107a s 10 godina. i mnogih drugih mu\u010denika Crkve u Hrvata.<\/p>\n

<\/p>\n

Jo\u0161 jedna zeni\u010dka potvrda<\/em><\/p>\n

<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/p>\n

Fra Vinko i fra Smiljan Zvonar u Blagaju, 19. srpnja 1960.<\/em><\/p>\n

Pi\u0161u: Mate TADI\u0106 i \u017delimir CRNOGORAC
izvor:\u00a0 Politi\u010dki zatvorenik br.201, http:\/\/www.hdpz.htnet.hr<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U svibnju 1946. godine postao sam kapelan na Humcu. Radio sam koliko sam znao i mogao. Zapeo sam za o\u010di UDB-e. Zamjerio sam se da okupljam mlade\u017e oko sebe i zavodim na krivi put. Na svojoj sjednici odmjerili su mi dvije i pol do tri godine zatvora ‘da se opameti’. Uglavnom, vo\u0111en sam na saslu\u0161anje po no\u0107i. Saslu\u0161avao me je \u0161ef mjesne UDB-e Ivan Grani\u0107. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":257,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-258","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/258","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=258"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/258\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/257"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=258"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=258"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=258"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}